Zašto ostaju u koaliciji Spajić i Ibrahimović, zbog čega ćute Johan Satler i Marta Kos kada Andrija Mandić relativizuje genocid u Srebrenici?
Nakon objave saučešća Andrije Mandića povodom smrti Ratka Mladića, sada je postalo očigledno da se iza floskule ,,novi srpski odgovor za novo vrijeme” krije revizija istorije - radi oblikovanja poželjne budućnosti. I sada je svima postalo jasno nakon posljednjeg poteza predsjednika Skupštine i četničkog vojvode: jedina Evropa kojoj Mandić pripada je ona iz tridesetih godina prošlog vijeka, ona koja je porodila Hitlera, fašističke državne tvorevine. I, na kraju, Magnum krimen etničkog čišćenja i uklanjanja naroda.
Jedanaestog jula 1995. godine, Ratko Mladić je slavodobitno ušao u Srebrenicu. Sa oružanom pratnjom bahato se uputio ka masi preplašenih civila koje su vojnici armije Republike Srpske opkolili...
HRONIKA ZLOČINA
Dok je prilazio masi, potapšao je po obrazu plavokosog dječaka koji se obreo ispred njega.
-Koliko ti je godina - pitao je Mladić.
- Dvanaest - odgovorio je dječak.
- Kako ti je ime, ponovo će Mladić.
-Izudin.
Nije više ništa pitao nabusti general Vojske Republike Srpske. Pogledao je u pravcu hiljada nesrećnika i obećao da će u miru napuštiti Potočare i Srebrenicu.
-Ništa vam se neće desiti, obećavam. Sada će doći 30 autobusa i idete do Kladnja da pređete na teritoriju koju Alija kontroliše – obečao je Mladić. Potom je naredio svojim vojnicima da djevojčice i dječake, koji su bili sakupljeni iza žice, darivaju – čokoladicama.
A kada je okrenuo leđa, samo koji sat kasnije, krenuo je masakr, organizovani, do istrjebljenja. Onda, dan za danom, organizovano – pogubljeno je više od 8000 duša u Srebrenici...
Baš onako kako su zlokobno planirali zločinac Mladić i njegovi zločinci?!
Onog dana kada je ušao u Srebrenicu, Mladić je poručio svojim vojnicima što i kako treba da rade. Sve je usnimljeno.
-Napokon je došao trenutak da se, nakon bune protiv Dahija, konačno Turcima osvetimo na ovom prostoru.
Sve je jasno, ko želi da vidi: genocid u Srebrenici bio je planirani zločin. Najveći u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
VUČIĆEVA PRIJETNJA
I nije tek slučajnost što je Aleksandar Vučić, današnji predsjednik Srbije, a tadašnji poslanik-radikal Vojislava Šešelja, 20. jula 1995. godine - baš u vrijeme kada se zbivao masakr u Srebrenici - fašistički potvrdio Mladićevu zakletvu o srpskoj osveti nad muslimanima ili ,,Turcima” kako su ih zvali...
-Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana. Pa da vidimo sme li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje – galamio je Vučić sa skupštinske govornice...
U to doba zločinački plan se već uveliko odvijao. U blizini Srebrenice, u dolini Cerske - samo nekoliko sati od Mladićevog obećanja da neće biti ubijanja – pale su prve žrtve.
Prvo je 150 muškaraca u dobi od 14 do 50 godina – postrojerno su uz put a vojnici Vojske Republike Srpske po komandi pucali su na njih s druge strane puta, sa udaljenosti od nekoliko metara. Istog dana, prije nego je pala noć, Mladićevi jurišnici su u skladištu u Kravici pobili su više od 1.300 muškaraca, koristeći, osim pušaka, i ručne bombe, čak i protivtenkovsko oružje...
Među likvidiranima su bili Šahzet i Nurija Alić. Otac i amidža, odnosno stric Izudina, onog plavoksog dječaka što ga je Mladić pogladio, a kasnije mu poklonio i čokoladicu.
Niko da preživi – to je bila deviza Mladića i projekata zla. Zato sud u Hagu nije imao dilemu kada je osudio Ratka Mladića na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Nije Mladić ratovao sam. Za genocid u Srebrenici pred međunarodnim i sudovima u regionu osuđene su ukupno 54 osobe na više od 781 godinu zatvora, uz izrečenih pet doživotnih kazni.
Ta sudska hronika govori o razmjerama bestijalnosti, planiranog ubijanja ljudi druge vjere.
REVIZIJA ISTORIJE RADI POŽELJNE BUDUĆNOSTI
Zato izjave saučešća porodici nakon smrti Ratka Mladića nijesu privatna stvar. Ne, to je jasan politički čin relativizacije velikog zločina, ali i revizija istorije.
Takva je i objava Andrije Mandića, javno saučešće sinu Ratka Mladića.
Da je Mandić samo četnički vojvoda, onda bi sramota bila njegovo lično vlasništvo. Da je Mandić samo lider Nove srpske demokratije, govorilo bi se o profašističkom opredljenjenju jedne partije. Ništa novo, ni u Crnoj Gori ni na Balkanu.
Međutim, Andrija Mandić je predsjednik Skupštine Crne Gore, najvišeg zakonodavnog tijela, a njegova stranka – Nova srpska demokratija - jedan od ključnih činilaca parlamentarne većine, dio Vlade Crne Gore.
I sada je svima postalo jasno nakon posljednjeg poteza predsjednika Skupštine i četničkog vojvode: jedina Evropa kojoj Mandić pripada je ona iz tridesetih godina prošlog vijeka, ona koja je porodila Hitlera, fašističke državne tvorevine. I, na kraju, Magnum krimen etničkog čišćenja i uklanjanja naroda.
Sve se razotkriva, pogotovu onaj Mandićev novi srpski odgovor za novo vrijeme: iza te floksule krije se revizija prošlosti, revizija istorije, radi oblikovanja poželjne budućnosti. Takozvanog pomirenja zasnovanog na istorijskim lažima.
To su opasne namjere brisanja istorijskih činjenica, brisanja antifašizma, kako bi se na toj prekrojenoj istoriji gradila nakaradna budućnost Crne Gore.
ŠUTNJA I PRISTAJANJE NA ZLO
Zato je za sadašnju Crnu Goru - a još više za budućnost Crne Gore - užasno to ćutanje Mandićevih koalicionih partnera iz vlasti: Bošnjačke starnke Ervina Ibrahimovića i PES-a Milojka Spajića.
Da, Bošnjačka stranka jeste istakla da, citiram, ,,najoštrije osuđuje svako veličanje lika i djela osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića“, posebno od političara koji se deklarišu kao proevropski orijentisani.
Međutim, na pitanje da li se odriču sadašnjeg savezništva u vlasti sa Andrijom Mandićem, ostali su bez odgovora. Samo su izrekli jednu političku frazu - da, citiram, ,, Bošnjačka stranka nije u vlasti zbog Andrije Mandića, već zbog evropskog puta Crne Gore“.
A kako će taj evropska Crna Gora izgledati ako je budu pravili zajedno sa četničkim vojvodom – iz Ibrahomovićeve partije nijesu ni zucnuli.
A opet, možda je bolje nekad i šutati nego se oglasiti kao što je to uradio Pokret Evropa sad. Spajićev PES je saopštio da Mandićev telegram saučešća, citiram, „lični i partijski stav, a ne stav Vlade Crne Gore”.
Stvarno? A da li je onda to i stav Skupštine Crne Gore na čijem je čelu Mandić, one Skupštine koja bira Vladu? E to Spajić i ćutolozi iz PES-a niejsu htjeli da objašnjavaju.
A ko zna, možda čekaju uputstva iz Evrospke unije.
Je li nepristojno pitati šefa Delagacije EU Johana Satlera – da li je ovo vlast, na čelu sa četničkim vojvodom Mandićem - koju oni guraju da Crnu Goru uvede u Evropsku uniju?
Ili bi, možda, Marta Kos trebalo da se oglasi. I odgovori: je li ona ispijena šljivovica baš tako prijala da evropska komesarka za proširenje ćuti na glorifikaciju ratnih zločinaca?