Film „Glas Hind Radžab“ rasplakao publiku

Crnogorski festival filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2025 otvoren je sinoć u KIC-u „Budo Tomović“ crnogorskom premijerom filma „Glas Hind Radžab“, rediteljke Kauter Ben Hanije. Potresna priča o djevojčici stradaloj u Gazi ostavila je dubok utisak na publiku, koja je projekciju ispratila u potpunoj tišini i suzama.

Otvarajući Festival, izvršna direktorka CGO-a Daliborka Uljarević istakla je da moto ovogodišnjeg izdanja – Osvijetli sjenke – poziva društvo da pogleda “tamo gdje najčešće izbjegava”.

„U sjenkama žive ljudi čija su prava zanemarena, čiji se životi odvijaju van reflektora politike i javnosti, ljudi koji često ćute jer su naučili da ih niko ne sluša. Naša je odgovornost da im damo svjetlo“, poručila je Uljarević.

Govoreći o lokalnom kontekstu, ocijenila je da Crna Gora živi „u sjenkama neprocesuiranih nepravdi, duboko ukorijenjene korupcije, revizionističkih narativa, govora mržnje i političkih eksperimenata“. Festival, kazala je, fokus stavlja na iskustva žrtava rata i represije, marginalizovane grupe i „tihe lomove pojedinaca koje društvo gura u zapećak“.

U osvrtu na globalne krize, istakla je da se „granice brutalnosti danas pomjeraju – od Ukrajine do Gaze“, te da je obaveza društava da ne dozvole relativizaciju ljudskosti.

Nagrada za građane sa Kruševog Ždrijela: Simbol istrajnosti, dostojanstva i borbe za istinu

Zbog snage, istrajnosti i brige za javno dobro, godišnja nagrada CGO-a i Festivala UBRZAJ za afirmaciju ljudskih prava i građanski aktivizam za 2025. godinu dodijeljena je grupi građana sa Kruševog Ždrijela, koji su više od 300 dana protestovali zahtijevajući pravdu za 23 ugašena života, među njima i četvoro djece.

Nagradu je, u ime porodica, primila Vesna Pejović, majka i baba troje stradalih u masakru na Cetinju. Uz nju su prisustvovali i Bato Pejović, Senka Jovanović i Mito Marković.

Uljarević je istakla da su građani Kruševog Ždrijela „postali simbol dostojanstvene i hrabre borbe za istinu i odgovornost“, te da je njihova borba „ogolila institucionalnu pasivnost, nedostatak empatije i otvorila pitanja na koja država i dalje ćuti“.

„Oni zaslužuju da budu osvijetljeni – ne kao sjenke posrnulog društva, već kao jasni, hrabri, ljudski glas Crne Gore“, kazala je Uljarević.

Potresan govor Vesne Pejović: „Ne daj Bože nikome da nosi moju ranu“

Pred prepunom salom, Pejović je zahvalila na priznanju, poručivši da joj nagrada predstavlja „melem za rane satkan od ljudi velikog srca“.

„U borbu sam krenula ne da bih tražila nemoguće – da vratim moje najmilije – već da život ima pravo. To pravo bi bilo da se ide redom. Ali taj red kod mene nije imao pravila“, kazala je.

Posebno je zahvalila instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, ističući da jedino ta institucija „krenula pravim putem“.

„Nije meni bilo da deset mjeseci stojim po najvećem nevremenu i kiši… Ali sistem mi je ostavio jedinu alternativu – da stojim tamo. Tražila sam samo malo, za moje mnogo“, rekla je Pejović, dodajući da ne bi izdržala bez ljudi koji su bili uz nju.

Govoreći o Cetinju, emotivno je poručila:

„Djeci na Cetinju treba vratiti osmijeh. Parkovi više nijesu ispunjeni dječijim smijehom. Taj grad je ranjen. I svima koji su komentarisali kako ne treba – opraštam, jer nijesu znali što su pričali. Ne daj Bože nikome da nosi moju ranu.“

Njen govor ispraćen je dugim, emotivnim aplauzom publike.