Predstava „M kao Morinj“ otvara prostor za hrabro i odgovorno suočavanje crnogorskog društva sa zločinom u logoru Morinj

Predstava „M kao Morinj“ otvara prostor za hrabro i odgovorno suočavanje crnogorskog društva sa zločinom u logoru Morinj, spajajući umjetnost, dokumentaciju i psihološki rad kako bi podstakla razumijevanje, empatiju i iscjeljenje, kao i spriječila ponavljanje sličnih događaja.

To je saopšteno na pres konferenciji povodom premijere predstave koja će biti izvedena 6. decembra u 20 sati, na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, a koja se realizuje u sklopu projekta „Suočavanje s prošlošću kroz umjetnost, edukaciju i društvenu diskusiju“, koji sprovode nevladine organizacije (NVO) Juventas i Atak.

Programski direktor NVO Juventas, Jovan Bojović, rekao je da projekat, kako mu i naziv nagovještava, ima za cilj da kroz više segmenata ukaže na važnost suočavanja sa prošlošću i potrebu za pomirenjem u Crnoj Gori.

- Kroz umjetnički segment realizujemo predstavu „M kao Morin“, koja na nesvakidašnji način spaja umjetnički izraz sa onim što smo kao tim prikupili tokom pripreme, istorijskim činjenicama, svjedočenjima pojedinaca koji su dali svoj doprinos, kao i studijama i analizama svih dostupnih informacija. Sve to, naravno, upotpunjeno je ključnim elementom, umjetničkim pristupom koji sve ove sadržaje objedinjavan u jedinstvenu cjelinu - kazao je Bojović.

Bojović je iskazao zahvalnost Crnogorskom narodnom pozorištu koje je kao nacionalni teatar prepoznalo značaj ovoga projekta i u kojem će se realizovati premijera 6.decembra sa početkom u 20h, kao i CZK „Vojislav Bulatović Strunjo“ u Bijelom Polju, gdje je igranje predstave zakazano za 16. decembar. Istakao je značaj podrške koju je pružio KIC Budo Tomović u kojem je naš tim realizovao pripremu predstave.

- Očekivali smo da će centri za kulturu iz Boke prepoznati značaj ove teme i podržati premijerno ili drugo izvođenje predstave. Međutim, bilo zbog popunjenosti repertoara ili nedostatka hrabrosti da se javno otvori ova tema, ta podrška je izostala. Neka o tome sudi javnost - zaključio je Bojović.

Dramaturškinja i predstavnica ATAK-a Dragana Gaga Tripković smatra da na predstavu neće doći oni koji su odgovorni za zločine u Morinju.

- Oni koji su pozvani da odgovore — izostaće. Neće nas kritikovati oni iz pozorišta, kritika će doći doći sa drugih adresa, iz onih krugova koji se i dalje plaše istine. Kritika i cenzura dolaze od onih koji u sebi nose težinu nedovršenih odgovora I krivice. A naše je — umjetnički, moralno, ljudski — da kažemo ono što jeste, bez manevrisanja i bez straha - istakla je Tripković.

Kazala je da su od februara ove godine počeli intenzivno istraživanje: dokumentacija, sudski spisi, literatura, razgovori sa aktivistima, istoričarima, svjedocima i onima koji su lično pogođeni onim što se u Morinju dogodilo.

- Iz tog složenog, potresnog materijala izdvojila se građa predstave: koncept kao osnova dokumentarističkog pozorišnog jezika koji je osmislio reditelj; moja dramska poema kao način da se istina izgovori umjetnički, pozorišno i bez patetike; i konstelacije kao psihološki alat za direktno suočavanje s onim što se godinama izbjegavalo - pojasnila je Tripković.

Ukazala je i da je Crnogorsko narodno pozorište prepoznalo motive, širinu i neophodnost ove teme i otvorilo vrata kao institucionalni partner.

- Time je jedna državna kulturna institucija pokazala spremnost da se uključi u procese suočavanja sa prošlošću — ne deklarativno, nego djelom. Taj gest je omogućio da naša predstava dobije svoj puni scenski okvir, nakon štro su nas odbili u Kotoru I Tivtu,ali i da CNP potvrdi ulogu ozbiljnog i hrabrog aktera u kulturnom životu Crne Gore - navela je Tripković.

Reditelj Filip Grinvald smatra da pozorište po svojoj prirodi voli da se bavi užasom i da na njega odgovara igrom.

- Međutim, ovdje mi se učinilo da taj užas prevazilazi uobičajene okvire pozorišta. Gaga i ja smo danima razgovarali o tome kako da mu odgovorimo. Smatrali smo da linearna, realistička dramska forma nije dovoljna, posebno zato što su, o čemu će kasnije biti više riječi, i počinitelji i egzekutori, i žrtve i nalogodavci, komšije, majke, svi oni koji su u toj priči učestvovali ili bili zahvaćeni, i dalje među nama. To je i dalje otvorena priča kojoj se ne nazire kraj. Veliko je pitanje kako joj pozorište uopšte može odgovoriti - naveo je Grinvald.

Kazao je da je proces bio neizmjerno bolan, navodeći da vjeruje da će u svom ishodištu biti oslobađajući i iscjeljujući.

- To nam je i bila namjera - dodao je Grinvald.

Glumica Jelena Nenezić kazala je da je proces rada na predstavi bio težak i ljekovit.

- To ćemo znati tek kada sve podijelimo sa publikom i čujemo njihova iskustva. Težak je bio jer smo se suočavali sa traumom koja se prelama kroz čitave generacije. Ljekovit možda zato što nas je podsjetio da se istina ne može graditi bez empatije, razboritosti i međusobnog povjerenja - rekla je Nenezić

Govoreći o predstavi, istakla je da ona istražuje složenu dinamiku odnosa počinitelja, žrtava i svjedoka — ne da bi presuđivala, već da bi pokazala koliko su te uloge promjenjive, međusobno uslovljene i duboko ljudske.

- Ponekad se granica među njima zamagljuje, a ponekad bolno jasno ukazuje na ćutanje koje traje godinama. Naš cilj nije da ponudimo jednostavan odgovor, nego da otvorimo prostor da se o tim ulogama konačno progovori - pojasnila je Nenezić.

Dodala je da predstava ne traži od publike da se svrstava, niti da prihvati unaprijed ponuđeno tumačenje.

- Svako ko tokom gledanja osjeti da se nešto lično odnosi na njega, to čini isključivo na sopstvenu odgovornost. Nadam se da će publika osjetiti tu složenost ne kao teret, već kao priliku za razumijevanje - zaključila je Nenezić.

Glumica Jelena V. Đukić kazala je da sve što poznajemo u životu, i dobro i loše, nekada bilo samo ideja, samo misao, kao da neke misli mogu biti opasne već i u toj početnoj formi.

- Pročitaću jednu od misli koje me, zapravo, najviše plaše. Šta je držalo u stezi krvoločne zvijeri koje se nazivaju ljudima? Taj strah danas dijelim sa vama. A na kraju, dijelim i vjeru da je ovo ipak samo misao koja nije opasna i da se neće pretočiti u ideju - navela je Đukić.

Glumica Azra Mehonjić smatra da se svjetlija budućnost može graditi samo kroz zajedničko suočavanje sa prošlošću, navodeći da pojedinačne države nemaju održiv put ako su dio šire strukture eksploatacije.

- Moramo shvatiti da smo kolonijalizovani, da smo jedna od mnogih država globalnog juga čiji se resursi i ljudi eksploatišu, i da je logor bio dio tog sistema - navela je Mehonjić.

Ukazala je da se neke stvari osjećaju na nesvjesnom nivou.

- Ne treba da osuđujemo iz pozicije sigurnosti i da mislimo kako bismo mi postupili drugačije. Treba da razmišljamo o tome da i danas, pred nasiljem koje nam je pred očima, često ne reagujemo. Ono je uvijek tu, čak i kad se čini dalekim, godinama ili kilometrima - rekla je Mehonjić.

Tijana Vuković, koja je u predstavi bila zadužena za sistemske konstelacije kazala je da je ta metoda najdjelotvorniji pristup za rad sa kolektivnom i transgeneracijskom traumom.

Vuković je objasnila da je u ovaj rad ušla iz svog naučnog interesovanja za raspad bivše Jugoslavije, tražeći terapijske metode koje bi mogle pomoći u obradi kolektivnih tema.

- Dugo se bavim time kako se institucije kulture odnose prema tim traumama i da li umjetnost može biti prostor u kojem terapijske metode dobijaju svoje mjesto. Mnogo se o tome govori, ali je vrlo malo projekata koji to zaista realizuju. Zato smatram da je ovo nešto jedinstveno - navela je Vuković.

Naglasila je da se rad na predstavi ne zasniva samo na faktografiji i svjedočanstvima, pojašnjavajući da se ovdje radi o dubljim procesima.

- Svako od nas nosi ove teme u svojim porodičnim i političkim sistemima. Ne možemo ni zamisliti šta se sve može pokrenuti u pojedincu dok radi s ovakvim sadržajem, pogotovo kada to treba sažeti u sat ili dva scenskog vremena - rekla je Vuković.

Producent Edin Jašarović naglasio je da u društvu postoji diferencijacija koja se prepoznaje na političkom nivou, ali da predstava ne postavlja dihotomiju umjetnost naspram politike, niti ulazi u označavanje progonjenog i progonitelja.

- Ova predstava je priča o umjetnosti i moralu. O tome kako se zločin sprovodi, ko ga omogućava i kakav je to sistem koji bi ga, bez ikakvog problema, mogao ponovo omogućiti - pojasnio je Jašarović.

Smatra da, u odsustvu bilo kakve javne politike u ovoj oblasti, postoji opasnost da se društvo „ponovo i bez većeg otpora“ nađe u sličnim obrascima.

Predstava se realizuje u sklopu projekta „Suočavanje s prošlošću kroz umjetnost, edukaciju i društveni dijalog“, koji sprovode Juventas i Atak. Projekat se realizuje uz podršku regionalne inicijative „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koju finansira Evropska unija a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj predstave isključiva je odgovornost realizatora i ne odražava nužno stavove finansijera.