SDT ćuti povodom dostavljene incijative DRI o zloupotrebama u kinoteci: Sporne ugovore i propuste prekriva tužilački zaborav

Dokumenti Državne revizorske institucije o spornim ugovorima u Crnogorskoj kinoteci već su mjesecima u rukama tužilaštva - ali ne i u fokusu njegovog djelovanja. Iako je revizija ukazala na moguće sistemske zloupotrebe, isplate bez pokrića i nestanak ključne dokumentacije, nadležne institucije ostaju zapanjujuće neaktivne.

Vrhovno državno tužilaštvo, kako je zvanično saopšteno Pobjedi, predmet je proslijedilo Specijalnom državnom tužilaštvu, ali od SDT-a ni nakon dva mjeseca nema odgovora na novinarska pitanja: ne zna se da li je izviđaj pokrenut, da li su prikupljeni dokazi, saslušani akteri ili preduzete bilo kakve zakonom propisane radnje.

U međuvremenu, javnost ostaje bez ključnih informacija o tome da li će iko odgovarati za 17.850 eura isplaćenih po ugovorima čije izvršenje nije dokazano, za nestale ugovore koje Kinoteka „nema u arhivi“, kao ni za propuste zbog kojih je DRI izrekla jedno od najtežih mišljenja – negativno na oba segmenta revizije. Dokumenti pokazuju obrazac netransparentnog i neodgovornog rukovanja budžetskim novcem, ali institucije ćute – i to na svim nivoima.

Ugovori

Državna revizorska institucija, podsjetimo, uputila je inicijativu Vrhovnom državnom tužilaštvu nakon što je u aprilu 2025. utvrdila ozbiljne nepravilnosti u poslovanju Crnogorske kinoteke tokom 2023. godine.

“Obavještavamo vas da, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, postoji visoki rizik da je po osnovu zaključenih ugovora o dopunskom radu isplaćivan novac zaposlenima sa kojima su ugovori zaključivani a da isti nijesu obavili ugovorene poslove i da nijesu radili nakon završetka radnog vremena”, navodi se u inicijativi Državne revizorske institucije upućene Vrhovnom državnom tužilaštvu, u koju je Pobjeda imala uvid.

Posebno su problematični ugovori o dopunskom radu koje je tadašnji direktor Goran Bjelanović sklapao sa zaposlenima. Najsporniji su: ugovor br. 1179/1 sa Natašom Kovač-Martinović, ugovor br. 144 sa Naidom Nišić, sadašnjom ministarkom rada i socijalnog staranja, ugovori br. 145 i br. 817, koje Kinoteka nije dostavila revizorima uz tvrdnju da ih nema u arhivi, ali su isplate bile vidljive u bankarskim izvodima, te dodatna dva ugovora (784 i 1130/2), zaključenа krajem 2023. Revizija je utvrdila da ni za jedan od ovih ugovora nije prezentovana dokumentacija koja potvrđuje da je posao obavljen – iako je to izričito bilo obavezno. Prema nalazima DRI, ugovori su se odnosili na izradu planova, procedura, unapređenje administracije i superviziju programskih aktivnosti, ali: ni planovi, ni procedure, ni izvještaji o realizaciji poslova nijesu dostavljeni. Uz to, ugovori nijesu sadržali ni elementarne obaveze, poput tačno definisanog radnog vremena nakon redovnog posla - što je direktno suprotno Zakonu o radu. I pored toga, tokom 2023. isplaćeno je 17.850 eura na osnovu ovih ugovora.

Pobjeda je povodom ovih nalaza pitala Vrhovno državno tužilaštvo što je preduzeto. VDT je odgovorilo da je „izvještaj DRI proslijedilo Specijalnom državnom tužilaštvu na nadležnost“, ali na pitanja o fazi postupka, eventualnom prikupljanju dokaza i planovima za informisanje javnosti - nije dalo konkretne odgovore. Još je indikativnije da Specijalno državno tužilaštvo već dva mjeseca ne odgovara na pitanja Pobjede - ni na inicijalni upit, ni na urgenciju. Nije poznato da li je SDT formiralo predmet, niti da li je ijedna radnja preduzeta. Ni akteri ove priče - bivši direktor Goran Bjelanović, Nataša Kovač-Martinović i Naida Nišić – nijesu odgovorili na pitanja Pobjede.

„Preduzeli mjere“

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović je, nakon objavljivanja izvještaja DRI, tvrdila da je Ministarstvo 2023. godine „utvrdilo nepravilnosti i preduzelo mjere“. Međutim, dokumenti nastali nakon kontrole iz maja 2023. godine, do kojih je Pobjeda došla preko Zakona o slobodnom pristupu informacijama, pokazuju da su službenici Ministarstva utvrdili određene propuste - ali bez ijedne konkretne sankcije koja bi spriječila nastavak tih praksi. Tada je zabilježeno da Savjet ustanove ne održava redovno sjednice i da izbor Nataše Kovač-Martinović za članicu Savjeta iz reda zaposlenih nije urađen u skladu sa procedurama. Naloženo je ispravljanje ova dva propusta, dok je direktor Bjelanović informisan da će dokumentacija o otkazu Andru Martinoviću biti proslijeđena Odsjeku za inspekciju rada, a finansijski izvještaj Kinoteke - Odjeljenju za unutrašnju reviziju Ministarstva kulture i medija.

Foto: Crnogorska kinotekaFotografija 1: SDT ćuti povodom dostavljene incijative DRI o zloupotrebama u kinoteci: Sporne ugovore i propuste prekriva tužilački zaborav

Da stvar bude čudnija, u zapisniku sa ove kontrole, pored nabrajanja dokumentacije koja je zatražena od Kinoteke na uvid, opširno se opisuje o čemu su to direktor Goran Bjelanović i njegova poslovna sekretarka Naida Nišić ćaskali sa predstavnicima Ministarstva Dušicom Stanojević i Vladanom Glogovac. Našlo se tu prostora da se nabroje „važne teme kojima se Kinoteka bavi“, ali i za „novitete koji su uvedeni u administrativno-finansijsko poslovanje“, a uprava Kinoteke pohvalila se čak i da je bila „učesnik Podgoričkog sajma knjiga, na kojem je osvojila i Plaketu 'Posebno priznanje'“!? Na ovako sačinjen zapisnik, naravno, uprava Kinoteke nije imala primjedbi.

No, uprkos činjenici da su određene nepravilnosti konstatovane u drugom dokumentu, koji je nakon kontrole MKM upućen Goranu Bjelanoviću, nije bilo smjene rukovodstva, niti bilo kakve ozbiljne mjere osim formalnog dopisa i sugestije da isprave nepravilnosti. I sporne isplate su se nastavile.

Smjena i zaštita

Međutim, Ministarstvo kulture i medija razriješilo je direktora Bjelanovića u junu 2024. godine - 13 mjeseci nakon kontrole i deset mjeseci prije objave izvještaja DRI, pa se smjena nije odnosila na revizorske nalaze. Ali nije se odnosila ni na nepravilnosti koje je Ministarstvo utvrdilo tokom kontrole iz 2023. Rješenje o razrješenju otkriva da je Bjelanović smijenjen isključivo jer nije blagovremeno dostavio Program rada Kinoteke?! Drugim riječima: nije razriješen zbog nepravilnosti, nije razriješen zbog ugovora bez izvještaja, nije razriješen zbog nesređenih evidencija, niti zbog načina trošenja budžetskog novca. Makar je tako Ministarstvo kulture i medija željelo da javnost povjeruje. Dakle, čak ni tada, kontrolisane nepravilnosti Ministarstvo nije pomenulo kao razlog - iako su bile poznate i dokumentovane.

To može da znači samo jedno: da Ministarstvo kulture i medija štiti ustanove koje je osnovala država, a nadasve štiti pojedince koji rukovode ustanovama, budući da se postavljaju po „političkom ključu“, odnosno po pripadnosti jednoj ili drugoj partiji, pa makar se ta pripadnost manifestovala samo kroz ideološke simpatije i kakvu javnu podršku izbornoj listi ili personalnoj kandidaturi na izborima. Štiti ih i onda kada postoje svi preduslovi za utvrđivanje odgovornosti ili reakciju tužilaštva. Najgore što rukovodiocima može da se desi jeste smjena, odnosno da tiho odu sa čela ustanova, bez ikakvih drugih posljedica, a Ministarstvo će za javnost već pripremiti neki banalan razlog, poput neblagovremenog dostavljanja Programa rada!? Sve dok se u poslovanje ne umiješa Državna revizorska institucija, pa prljav veš postane javan, a Ministarstvo odjednom progovori šturim i neodrživim saopštenjem: znali smo i preduzeli mjere! Ako je mjera ćutanje i prikrivanje, onda - aferim!

Hronični problem

Slučaj Crnogorske kinoteke, dakle, otkriva hronični problem: institucije djeluju selektivno, sporo i često samo formalno. Revizori su ukazali na moguće zloupotrebe, Ministarstvo je konstatovalo nepravilnosti, ali konkretne mjere izostaju. Tužilaštvo je primilo predmet, ali nije javno saopštilo ni osnovne informacije o njegovom statusu. Istovremeno, važni ugovori su nestali iz arhive, isplate su izvršene bez dokaza o radu, a kontrolni mehanizmi nijesu zaustavili praksu koja se nastavila i nakon kontrole Ministarstva.

Ostaje da se vidi da li će Specijalno državno tužilaštvo - kada i ako se oglasi - pokrenuti postupak koji bi razjasnio ko je, kako i zašto godinama trošio novac građana van okvira propisa. Do tada, Crnogorska kinoteka ostaje ogledni primjer onoga što se dešava kada institucije nadzora postoje samo na papiru, a odgovornost se razvodnjava u tišini administracije.

Direktor koji je obećao transparentnost, a isporučio kršenje zakona i tišinu

Postupanje aktuelnog direktora Crnogorske kinoteke Pavla Simonovića najbolje oslikava stanje u kojem se institucija nalazi - između formalnih obećanja o transparentnosti i praktičnog odbijanja da dostavi dokumenta koja je dužan da dostavi po zakonu.

Simonović je na dužnost stupio u junu 2024. godine, a u tom trenutku već je bio aktivan Pobjedin zahtjev za slobodan pristup informacijama upućen preko MANS-ovog servisa „Pitajte institucije“. Već u oktobru 2024, nakon žalbe MANS-a zbog ćutanja uprave, na snazi je bilo i Rješenje Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, kojim se Kinoteci izričito nalaže da dostavi tražene ugovore o dopunskom radu. Simonović je imao više od godinu da postupi po Rješenju Agencije, ali to nije učinio.

Umjesto toga, kada je Pobjeda u maju ove godine upitala zašto se Rješenje Agencije ignoriše, Simonović je odgovorio dvosmislenim obavještenjem da će „biti donijeto rješenje“, pozivajući se na „prelazni period“ i činjenicu da je zahtjev podnesen u vrijeme prethodne uprave. Time je pokušao da odgovornost prebaci na one prije sebe - iako su nekoliko mjeseci nakon njegovog stupanja na dužnost sve obaveze po Rješenju Agencije već bile aktivne, jasne i pravno obavezujuće. Drugo, Simonović je u maju ove godine primio i prijedlog MANS-a za administrativno izvršenje Rješenja, upravo zato što Kinoteka, pod njegovim rukovodstvom, nije izvršila staro, pravosnažno Rješenje Agencije.

Treće, Simonović je odbio da odgovori na pitanja o spornim ugovorima o dopunskom radu, uz poruku da se „sva pitanja adresirana na rad prethodne uprave“ treba uputiti bivšem direktoru. Takva logika nije samo pogrešna - nego i apsurdna. Institucija se ne vodi na daljinsko upravljanje, a direktor koji preuzme funkciju preuzima i odgovornost za čuvanje, dostavljanje i transparentnost svih službenih dokumenata, bez obzira kada su nastali.

Foto: Crnogorska kinotekaFotografija 2: SDT ćuti povodom dostavljene incijative DRI o zloupotrebama u kinoteci: Sporne ugovore i propuste prekriva tužilački zaborav

Četvrto, kada je Pobjeda u maju ove godine poslala novi zahtjev za slobodan pristup informacijama i tražila bankarske izvode br. 22 i 110 - jedini način da se utvrdi kome je i po kom osnovu novac isplaćivan - Simonović je ponovo ćutao. Bez odgovora, bez obrazloženja, bez poštovanja zakonskih rokova. Sada se, zbog njegovog nepostupanja, vodi žalbeni postupak pred AZLP-om.

I na kraju, direktor Kinoteke je u ranijem odgovoru pokušao da se pozove na „internu reviziju Ministarstva“ i „reviziju DRI“, kao da ga to oslobađa obaveze da postupa po zahtjevima javnosti. Naprotiv: baš zato što su revizije obavljene i što su konstatovani ozbiljni propusti, njegova zakonska obaveza da bude transparentan je još veća, a ne manja.

Sve u svemu, uprkos obećanju da će postupiti po zahtjevu i konačno otvoriti dokumenta, Simonović u praksi radi suprotno. Njegovo uporno neodgovaranje, izbjegavanje zakonskih obaveza i ignorisanje Rješenja Agencije ostavljaju više nego dovoljno osnovа da se zaključi da sadašnja uprava Kinoteke - baš kao i prethodna - koristi tišinu i kršenje zakona kao mehanizam upravljanja, a ne kao privremenu administrativnu smetnju. Drugim riječima: dok javnost traži odgovore, Simonović bira da ne odgovara. Dok zakon traži postupanje, on bira nepostupanje. Zato Simonovićevo nepostupanje otvara realnu mogućnost da se ne radi o previdu, već o prikrivanju - bilo nasljeđa prethodne uprave, sadašnjih ili bivših kolega, bilo propusta nastalih pod njegovim rukovodstvom.