CGO: Kada vlast guši građanski otpor, otvara se pitanje čije interese štiti

Kada vlast pokušava da uguši građanski otpor, ne otkriva samo svoj odnos prema protestima, kao obliku demokratskog otpora, već i interese koje štiti i razmjere zloupotrebe moći, poručuju Marija Vasić, profesorka sociologije i aktivistkinja iz Novog Sada, i Ivan Radojičić, sociolog i aktivista iz Crne Gore.

Uoči vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji zakazanih za 25. oktobar, oni su u PROUDCAST-u Centra za građansko obrazovanje (CGO), u razgovoru sa Željkom Zvicer, saradnicom na programima, govorili o granici između legitimne reakcije države i represije, iskustvu Vasić tokom višemjesečnog pritvora, građanskom otporu i političkim posljedicama koje se iz Srbije prelivaju na Crnu Goru.

- Atmosfera je krajnje polarizovana. Ako bilo ko prati mreže, vidi da je to jedan festival nasilja na svakom koraku. Nasilje se dešava na svakom štandu, svaki dan, gdje god studenti iznesu svoje štandove. Atmosfera je referendumska, i to je ono što smo mi i željeli - ocijenila je Vasić, govoreći o predizbornoj atmosferi.

Gledajući iz Crne Gore, Radojičić navodi da stanje u Srbiji prevazilazi uobičajenu političku polarizaciju.

- Vidimo potpuno legitimisano nasilje na svakom koraku, zloupotrebu državnog represivnog aparata, zloupotrebu svih institucija, funkcionersku kampanju, zloupotrebu medija - naveo je, upozoravajući da je posebno zabrinjavajuće što se takvi pritisci u dijelu javnosti sve više prihvataju kao normalni.

Govoreći o svom hapšenju, Vasić smatra da je način na koji je ono sprovedeno trebalo da posluži kao upozorenje svima koji podržavaju studentske proteste.

- Mi smo spektakularno uhapšeni pred kamerama „Informera“. Dokazi za navodno rušenje ustavnog poretka potpuno su nelegalno pribavljeni i stigli su u tužilaštvo kad smo mi već bili u pritvoru. Šestoro naših prijatelja ostalo je u egzilu godinu i po dana, a mi smo proveli dva mjeseca u strogom istražnom pritvoru i još pet mjeseci u kućnom pritvoru - podsjetila je ona.

Štrajk glađu i žeđu, dodaje Vasić, uslijedio je kada je shvatila da je pritvor zapravo neograničen.

- Kada su nam treći put produžili pritvor, shvatila sam da nas nikada neće pustiti. Od tog bijesa i nemoći stupila sam u najrigorozniji oblik štrajka – i žeđu i glađu. Jedina poruka koju sam imala kada sam ulazila u štrajk bila je rečenica Rade Končara iz 1942. godine: ‘Milost ne tražim, niti bih je dala.’ To sam poručila svom sinu - kaže ona, podsjećajući da je izdržala tri dana potpunog štrajka prije nego što je primila infuziju.

Istakla je da je pritisak javnosti, posebno građana i studenata koji su organizovali proteste ispred tužilaštava širom Srbije, imao važnu ulogu u odluci da njena grupa bude prebačena u kućni pritvor.

No, posljedice tog iskustva nijesu prestale izlaskom iz pritvora. „Bila sam suspendovana s posla cijelo to vrijeme, iako mi rješenje o suspenziji nikada nije ni dostavljeno. Ostali članovi moje grupe takođe su izgubili poslove. Svima je narušeno zdravlje, jedan kolega je pretučen na izborima, drugi je prebijen u zatvoru, svi imaju posttraumatski stres. Živim na raznim terapijama, ali to više nije ono što je bitno… Svjesno sam u sve to ušla”, pojašnjava Vasić.

Radojičić je ocijenio da je protiv učesnika protesta bio angažovan širok institucionalni aparat. „Čitav sistem sa svim svojim resursima radio je protiv njih. Pokušao je da te proteste minimalizuje, da ih uguši – prvo na razne načine, nekom sofisticiranom metodom, a kasnije i represijom,” ukazuje on.

- To je lažni plašt milosrđa. Predsjednik je iskoristio posljednji dan svog mandata za političku demagogiju. Abolirao nas je iako proces protiv nas nikada nije ni počeo – nismo imali nijedno ročište godinu i po dana. Na taj način nam je onemogućeno pravično suđenje, da se branimo pred sudom i javnošću i dokažemo da su dokazi protiv nas bili nezakoniti - navela je Vasić osvrćući se na Vučićevu odluku o aboliciji.

Poseban dio razgovora bio je posvećen uticaju političkih procesa u Srbiji na Crnu Goru. Radojičić upozorava da previranja u Srbiji imaju direktne posljedice po Crnu Goru.

- Nedavno smo čuli od jednog poslanika da je Aleksandar Vučić direktno napravio Pokret Evropa sad i instalirao ga na vlast. Ako je to istina, onda je to stravično, jer toliki uticaj nikada nije bio zabilježen na ovim prostorima, i to bez ikakve ozbiljne osude relevantnih evropskih institucija - kaže on, ocjenjujući da bi za demokratski razvoj Crne Gore bilo blagotvorno da se raskine veza tzv. „paklenog trougla” crkvenih struktura, tajnih službi i aktuelnog režima u Beogradu.

Sagovornici ističu i da način na koji vlast odgovara na građanski otpor nije slučajan i da govori mnogo o karakteru političkog sistema.

- Čim aktuelni režim želi da minimalizuje, etiketira ili uguši proteste, to nije samo čuvanje pozicije vlasti – to je dobar znak da iza te vlasti stoje neki interesi ili ambicije i da ona ne radi svoj posao onako kako bi trebalo po demokratskim pravilima”, istakao je Radojičić. „To nije vlast, to je kriminogena organizacija koja je uzurpirala vlast i koja od ljudi koji su tu isključivo radi sopstvenih interesa ne možemo očekivati empatiju - još je oštrija Vasić.

Govoreći o antifašizmu, Marija Vasić, čiji je otac oslobodio Novi Sad kao pripadnik partizanskog odreda, upozorava na revizionizam u srpskim udžbenicima koji izjednačava četnički i partizanski pokret.

- Moramo učiti našu djecu da antifašizam nikada nije nacionalna, već kosmopolitska i univerzalna ideja. Ne smijemo dozvoliti da se zločinci i žrtve pomiješaju, niti da se kolaboracija zaboravi - poručila je ona.

Radojičić ocjenjuje da su antifašističke vrijednosti najznačajnije nasljeđe crnogorske istorije, ali da njegov značaj još nije dovoljno pretočen u savremenu političku kulturu.

- Nama u Crnoj Gori ostaje da se izborimo za svoj glas, za svoja prava i za svoju vertikalu, koju treba ljubomorno čuvati - zaključio je on.