Crnogorski forum: Milatović krši Ustav, Joanikije falsifikuje istoriju

Crnogorski forum optužio je predsjednika Jakova Milatovića da je na državnoj proslavi povodom Bitke na Martinićima narušio ustavni princip sekularnosti, dok je mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorsje Joanikija optužio za reviziju crnogorske istorije.

Iz te organizacije zatražili su reakciju Ustavnog suda i Tužilaštva, pa i pokretanje postupka za smjenu predsjednika države.

Reagovanje Crnogorskog foruma prenosimo integralno:

Pokušaji prekrajanja istorije, relativizacije državnog poretka i narušavanja ustavnih načela sekularnosti ponovo su došli do izražaja na državnoj proslavi povodom godišnjice Bitke na Martinićima. Izlaganje mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija i aminovanje takvog djelovanja od strane predsjednika države Jakova Milatovića zahtijevaju odlučan istorijski, pravni i politički odgovor.

1. Istorijska provalija: Kako mitropolit Joanikije iskrivljuje činjenice

Mitropolit Joanikije u kontinuitetu pokušava da spoji nespojivo, da kroz falsifikovanje i ideološku konstrukciju "srpskog sveta" uveže Crnogorce i Srbe, podređujući autentičnu crnogorsku oslobodilačku istoriju regionalnim narativima. Izjednačavanje i poređenje Svetog Petra Cetinjskog sa Karađorđem potpuno je van svake pameti i istorijske logike:

Vjekovni kontinuitet crnogorske slobode: Dok je Srbija od pada Smedereva 1459. pa sve do XIX vijeka bila osmanska provincija, a njen narod imao status osmanskih podanika (raje u okviru osmanskog milet sistema), Crnogorci su vjekovima oružjem branili i očuvali svoju nezavisnu državu, imali svoje vladare, svoju vojsku, zastavu, jezik i autokefalnu crkvu.

Velike pobjede i otpor osmanskim vojskovođama: Mnogo prije bilo kakvih ustanaka u susjedstvu, Crnogorci su izvojevali pobjede koje su ušle u svjetsku ratnu istoriju, slomivši napade najzloglasnijih turskih glavara i paša, evo da navedemo neke:

Bitka u Lješkopolju (1604/1605): Pod vođstvom mitropolita Ruvima II Boljevića, Crnogorci su žestoko porazili vojsku skadarskog sandžakbega Ali-bega Memibegovića, koji je pokušao da pokori i prinudno oporezuje crnogorska plemena.

Bitka na Kodovom Lugu (1612/1613): Ponovni masovni pohod skadarskog arslan-paše / sandžakbega Arslan-paše Crnojevića (Mahmutbegovića) potpuno je razbijen od strane crnogorskih boraca predvođenih vladikom Ruvimom II, čime je potvrdjena vjekovna nezavisnost.

Bitka na Vrtijeljci (1685): Otpor osmanskoj oružanoj silnoj vojski skadarskog sandžakbega Sulejman-paše Busatlije, pod komandom čuvenog špajaka Baje Pivljanina.

Carev laz (1712): Velika pobjeda nad armijom bosanskog vezira Ahmet-paše, pod predvodništvom vladike Danila Petrovića.

Martinići i Krusi (1796): Veličanstveni slom i pogibija skadarskog paše Mahmut-paše Bušatlije pod komandom Svetog Petra Cetinjskog.

Nenadležnost poređenja sa Karađorđem: Čak i kada su Turci uspijevali da dopru do Cetinja, Crna Gora nikada nije pala u ropstvo, osmanske trupe su se pod stalnim otporom povlačile. S druge strane, Prvi srpski ustanak 1804. godine počeo je isključivo kao lokalna buna protiv terora odmetnutih janičara (dahija). Srbija je sticajem međunarodnih okolnosti i pod pritiskom carske Rusije tek 1878. godine na Berlinskom kongresu stekla nezavisnost.

Pokušaj da se istorijska "rupa od pet vjekova" premosti preotimanjem crnogorske istorije i prikazivanjem Svetog Petra kao uvertire za Karađorđa predstavlja neprirodan, bezuspješan i zlonamjeran pokušaj revizije prošlosti. Radi se o dvije različite države, dvije istorije i dva naroda.

2. Podrivanje Ustavnog poretka: Uloga Predsjednika Države i izostanak reakcije nadležnih

Ponašanje predsjednika Jakova Milatovića na proslavi na Martinićima predstavlja opasan presedan i direktno kršenje najvišeg pravnog akta države na koji se zakleo.

Kršenje sekularnosti i diskriminisane zajednice

Član 14 Ustava Crne Gore nedvosmisleno propisuje da su vjerske zajednice odvojene od države i da su ravnopravne.

Dajući primat Srpskoj pravoslavnoj crkvi i omogućavajući mitropolitu Joanikiju da drži glavnu riječ na zvaničnom državnom skupu, Predsjednik države otvoreno diskriminiše Crnogorsku pravoslavnu crkvu, njene vjernike, kao i sve ostale vjerske zajednice u Crnoj Gori.

Otvorena diskriminacija i uloga Ombudsmana:

Da je sreće u državnim institucijama, prvi bi reagovao Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) Siniša Bjeković. Ovakav tretman na državnim manifestacijama predstavlja čistu i direktnu diskriminaciju Crnogorske crkve, crnogorskih vjernika i ostalih vjerskih zajednica kojima se ponovo šalje poruka da nijesu ravnopravni građani ove države.

Pokušaji rušenja Člana 13 Ustava izvan zakonskih okvira

Ustav jasno definiše da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski jezik. Ako Predsjednik države ili bilo ko drugi smatra da je legitimno pokretati pitanje promjene statusa jezika, to se može raditi isključivo striktno po proceduri koju nalaže Ustav CG, jer za promjenu Člana 13 Ustava potrebna je dvotrećinska većina svih poslanika u Skupštini Crne Gore. Nakon toga, konačnu odluku moraju potvrditi građani na državnom referendumu, i to većinom od tri petine (60%) od ukupnog broja svih upisanih birača.

Svako djelovanje, izjave ili inicijative Predsjednika države koje idu mimo ove ustavne procedure predstavljaju direktno kršenje Ustava. Sa pozicije šefa države, relativizacija ove norme izvan ustavnog okvira izuzetno je opasna i tretira se kao pokušaj nasilnog mijenjanja državno-pravnog statusa Crne Gore.

3. Pitanje autokefalnosti i obaveze državnih organa

Njegovanje oslobodilačkog duha od Crnojevića do Petrovića neraskidivo je vezano za autokefalnu Crnogorsku crkvu. Umjesto što daje primat Crkvi Srbije (SPC) i njenom mitropolitu Joanikiju, državni vrh nezavisne i suverene Crne Gore ima obavezu da pokrene procese pred Vaseljenskom patrijaršijom za punu obnovu autokefalnosti Crnogorske crkve. To je jedini put ka ispravljanju istorijske nepravde i uspostavljanju potpunog vjerskog i državnog suvereniteta.

Slavne pobjede na Lješkopolju, Kosovom Lugu, Vrtijeljci, Carevom lazu, Martinićima, Krusima i Vučijem dolu, svjedoče o nepokornom duhu crnogorskog naroda koji nikada nije bio osmanska raja. Upravo zato, istorijske obmane koje u javnost iznosi mitropolit Joanikije moraju dobiti jasan odgovor svakog odgovornog građanina i intelektualca. Sa druge strane, postupanje predsjednika Jakova Milatovića, koji predstavnicima Srpske pravoslavne crkve daje primat na državnim manifestacijama dok istovremeno podriva ustavni status crnogorskog jezika mimo jasnih ustavnih procedura, zahtijeva hitnu pravnu reakciju. Ustavni sud i Državno tužilaštvo moraju konačno raditi svoj posao i zaustaviti kršenje Ustava i zakona ove države, te ispitati odgovornost samog Predsjednika i pokrenuti postupak za njegovu smjenu. Vrijeme je da se zaustavi otvorena diskriminacija nad Crnogorskom crkvom i svim njenim vjernicima i obezbijedi dosljedno poštovanje sekularnog i ustavnog poretka Crne Gore.