Marković: Crna Gora nikad nije bila manje nezavisna i suverena, ali i na nekom novom referendumu pobijedila bi

Jedan broj najviših državnih zvaničnika nije ni čestitao Dan nezavisnosti, nije se pojavio na državnim događajima povodom Dana nezavisnosti, čak su javno iskazana razočarajenja što je Crna Gora nezavisna. Dakle, značajna većina vlasti ne poštuje ovaj datum. Neki to pokazuju otvoreno i bez imalo ustezanja, a neki se providno ukrivaju iza suvog protokola

Duško Marković (Foto: DPS)
Duško Marković (Foto: DPS)

Uz 13. jul, 21. maj najznačajniji je datum istorije Crne Gore, zato što je nakon više od 80 godina državnog, nacionalnog i sveukupnog zatiranja uspjela da se izdigne i vrati svoje ime na mapu država svijeta, kaže u razgovoru za Antenu M nekadašnji premijer i aktuelni predsjednik Stranke evropskog progresa Duško Marković.

- Moram podsjetiti da smo uprkos velikim otporima unutar zemlje, regiona i u međunarodnoj zajednici uspjeli da obnovimo nezavisnost - dodao je.

Antena M: U čestitki povodom 21. Maja rekli ste da je obnova nezavisnosti bila istorijski čin odgovornosti. Mnogi, međutim, ocjenjuju da tadašnja vlast nije odgovorno pristupila očuvanju identiteta, da se nije radilo na nacionalnoj strategiji i da je nemar vodio ka sadašnjem stanju ugroženog suvereniteta. Šta bi bio Vaš komentar?

Marković: Na ovo vaše pitanje konkretno želim da odgovorim na sljedeći način. Generalne i strateške politike su bile pravilno postavljene i u najvećoj mogućoj mjeri one su gotovo i realizovane. Spoljnopolitički kurs koji je Crnu Goru usmjerio prema Evropi i Zapadu bio je najbolji izbor. Dakle, Crna Gora kao dio evroatlantske zajednice je najbolji izbor. Takođe, dobri susjedski odnosi u regionu i regionalna stabilnost nešto je što je karakterisalo politiku tog vremena.

Crna Gora kao građansko i multietničko društvo takođe je vrijednost za koju smo se izborili i što je, zapravo, ključ stabilnosti i njenog opstanka.

Crna Gora je u ovom periodu takođe obezbijedila i svoju finansijsku stabilnost i ekonomsku samoodrživost. Crna Gora je neuporedivo razvijenije i bogatije društvo nego što je bila prije nezavisnosti.

Naravno, saglasan sam i sa brojnim objektivnim, ali naglašavam, objektivnim kritičarima, da je vlast koja je dovela do nezavisnosti imala slabosti na unutrašnjem planu. Nije se stiglo dovoljno uraditi na jačanju institucija, na vladavini zakona i, naravno, na standardu građana. Ali se često zaboravlja, i u ovom trenutku moramo biti fer i pitati se - je li za to bila odgovorna samo vlast?

Jednostavno se, ne samo zaboravlja, već i potcjenjuje otpor i destrukcija u kontinuitetu pojedinaca, političkih elita, pojedinih stranaka i njihova logistika da kompromituju nezavisnu državu, obesmisle institucije i dokažu da je referendum pokraden. Zaboravlja se da su protivnici nezavisnosti blokirali naš put ka EU u kontinuitetu, da je današnja politička elita vlasti, izuzev manjinskih stranaka, sva do jednog glasala, ne samo protiv nezavisnosti, nego i protiv učlanjenja u NATO. Često je bojkotovala parlament u jednom periodu i u cijelom mandatu, ali, naravno, i prilikom svake važne odluke za budućnost Crne Gore. Mislim da uz takvu opstrukciju i nije bilo moguće više uraditi.

S druge strane, Crna Gora je valjda jedini primjer u svijetu gdje bi jedan broj građana koji je nezadovoljan vlašću bio spreman da promijeni ne samo vlast, već i samu državu.

Svugdje u svijetu loša vlast se mijenja, a država voli i cijeni, i ne mijenjaju je za neku drugu. Zbog toga, mislim da su problemi ozbiljniji, dublji i dugo traju, i ne proizilaze samo iz nezadovoljstva vlašću.

Naravno, planska, organizovana kampanja protivnika države zamagljuje suštinu. U takvoj kampanji, nažalost, i neki mediji ne pronalaze pravi pristup. Ovih dana, naslovnice većine medija i povodom ove godišnjice postavljaju jedno pitanje - Jesu li se ispunila očekivanja od referenduma o nezavisnosti? Kažem, naravno da jesu.

Na referendumu smo glasali za Crnu Goru i njenu nezavisnost i dobili smo je. Koja bi to država bila bolja za nas? Crna Gora je zauvjek jedini i najbolji izbor za njene građane. Rekao bih da je to moj odgovor na vaše pitanje.

Antena M: Ko i kako danas najviše ugrožava nezavisnu Crnu Goru? Je li prijetnja veća u samoj državi ili van nje?

Marković: Odgovor na to smo dobili ovog 21. maja. Jedan broj najviših državnih zvaničnika nije ni čestitao Dan nezavisnosti, nije se pojavio na državnim događajima povodom Dana nezavisnosti, čak su javno iskazana razočarajenja što je Crna Gora nezavisna.

Dakle, značajna većina vlasti ne poštuje ovaj datum. Neki to pokazuju otvoreno i bez imalo ustezanja, a neki se providno ukrivaju iza suvog protokola.

Zbog toga pod ovom vlašću Crna Gora nije bila nikada manje nezavisna i suverena. Poslije skoro pet godina svakovrsnog posrtanja, vjerujem da to uviđa i sve veći broj građana danas.

Antena M: Okolnosti su trenutno značajno drugačije nego 2006. Koje vidite kao posebno važne i, ako bi u nedjelju bio održan referendum, da li bi opet pobijedila nezavisna Crna Gora?

Marković: Unutrašnje, regionalne i globalne prilike donose nam više nesigurnosti nego sigurnosti, rekao bih - jednu potpunu neizvjesnost, ali siguran sam i da bi na nekom novom referendumu pobijedila nezavisna i suverena Crna Gora.

Do njega naravno neće doći, po mom mišljenju, jer dolaze nove generacije koje razumiju koliko je važno imati sopstveni dom i biti slobodan u njemu.

Koliko god nam se ponekad učini da je Crna Gora olako prepustila svoju sudbinu onima koji je ne doživjavaju kao svoju jedinu domovinu, duboko vjerujem da ovo teško vrijeme neće još dugo trajati. Crna Gora će se ipak vratiti sebi.