Mićanović: EU integracije prilika za politički skupe odluke i teške reforme

Evropske integracije su prilika da se u Crnoj Gori donesu političke skupe odluke i sprovedu teške reforme koje su godinama odgađane, ocijenila je politikološkinja Anđela Mićanović i upozorila da bi država mogla propustiti istorijsku šansu za članstvo u Evropskoj uniji (EU) ukoliko ne postigne minimum društvenog i političkog konsenzusa.

Mićanović je, u intervjuu agenciji MINA, kazala da su političke elite u Crnoj Gori decenijama koristile identitetske i društvene podjele kao mehanizam političkog opstanka, dok su istovremeno slabljene institucije i učvršćivana partitokratija.

Ističući da Crna Gora, dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti, ima mnogo razloga za ponos, poput članstva u NATO-u i evropskog puta, Mićanović je kazala da je u Crnoj Gori, dok su formalni atributi državnosti jačali, politički prostor postajao sve polarizovaniji.

- Tokom proteklih tri decenije od raspada Jugoslavije, političke elite su naučile da podjele koriste kao veoma efikasan model političkog opstanka. Mobilizacija oko identitetskih i istorijskih pitanja često je politički isplativija od razgovora o ekonomiji, pravosuđu ili kvalitetu institucija - navela je Mićanović.

Kako je dodala, kada građane stalno držite u atmosferi konflikta i osjećaja ugroženosti, mnogo je lakše izbjeći odgovornost za konkretne probleme.

- Taj model funkcioniše na dva nivoa: unutar društva proizvodi se trajna politička tenzija koja skreće pažnju sa ključnih pitanja i stvara osjećaj da su samo određene partije i političke elite sposobne da upravljaju krizama i očuvaju stabilnost, dok se kod međunarodnih partnera koji strahuju od jugoslovenskog scenarija, obezbjeđuje podrška, jer se političke elite koje podmeću požare istovremeno predstavljaju kao neophodan faktor stabilnosti - pojasnila je Mićanović.

U međuvremenu se, kako je istakla, ispod radara, a sve češće i bez ikakvog ustručavanja i javne osude, odvijaju mnogo važniji procesi: slabljenje institucija, koncentracija moći i trgovina zajedničkim resursima.

Ukazujući na unutrašnje probleme, poput korupcije, organizovanog kriminala, odlaska obrazovanih i stručnih ljudi, niskog životnog standarda i slabih institucija, Mićanović je ocijenila da je ključni izazov Crne Gore u naredne dvije godine da pokaže dovoljno političke i društvene zrelosti da iskoristi geopolitički trenutak koji joj se otvorio i ubrza put ka članstvu u EU.

- Ovakve prilike se ne otvaraju često, niti prozori ostaju otvoreni dugo - rekla je Mićanović, dodajući da je proces evropskih integracija prilika da se donesu politički skupe odluke i sprovedu teške reforme koje su godinama odlagane.

Kako je kazala, dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti, vrijeme je da Crna Gora prestane da energiju ulaže u dokazivanje da ima pravo da postoji i da konačno počne da razmišlja kakva država želi da bude svim svojim građanima.

- Ovo je trenutak u kojem moramo pokazati da smo sposobni da, uprkos razlikama, sačuvamo minimum političkog konsenzusa oko evropskog puta i dugoročnih državnih interesa - rekla je Mićanović.

Prema njenim riječima, ako Crna Gora propusti ovaj trenutak, nije sigurno da će se sličan geopolitički momentum ponovo otvoriti u skorijoj budućnosti.

Na pitanje da li se u Crnoj Gori evropske integracije nekad koriste kao politički slogan, Mićanović je podsjetila da je svim relevantnim političkim akterima jasno da među crnogorskim građanima i dalje postoji široka podrška članstvu u EU i da otvoreno odstupanje od evropskog puta politički ne donosi korist.

- Zato danas gotovo niko nije formalno protiv evropskih integracija, dok se u praksi zadržavaju obrasci upravljanja koji su suštinski suprotni evropskim standardima - navela Mićanović.

To, kako je dodala, nije specifičnost samo Crne Gore, već obrazac koji je dobro opisan u literaturi o regionu u posljednjih 15 godina.

- Vlade usvajaju evropske zakone, proizvode strategije, zatvaraju tehnička poglavlja i održavaju proevropski diskurs, ali istovremeno opstaju klijentelizam, partijska kontrola institucija i neformalne mreže moći - rekla je Mićanović, dodajući da to znači da forma postaje evropska, dok politička logika sistema ostaje ista.

Na potanje kako je došlo do toga i zašto je Brisel tolerisao selektivnu evropeizaciju, Mićanović je ukazala i na činjenicu da je EU, uz političke i ekonomske interese različitih strana, u posljednjih više od decenije, bila preopterećena problemima na različitim frontovima.

Brisel su, kako je pojasnila, opterećivali finansijska kriza, Bregzit, migracije, unutrašnji problemi sa nedemokratskim tendencijama među zemljama članicama, pandemija i rat u Ukrajini.

Ti problemi su, prema riječima Mićanović, apsorbovali politički prostor EU toliko da demokratske reforme u regionu Zapadnog Balkana više nijesu bile politički prioritet.

- Tako se uspostavila ravnoteža koja je svima formalno odgovarala: naše regionalne političke elite su isporučivale formalnu usaglašenost i stabilnost na Balkanu, a Brisel je isporučivao novac i politički legitimitet, dok niko nije imao interes da postavi pitanje da li se nešto suštinski mijenja niti kad ćemo konačno postati dio Kluba - kazala je Mićanović.

Upitana da li je cilj crnogorske Vlade „28 do 28“ ostvariv, Mićanović je kazala da je to politički efektan slogan jer, između ostalog, vrši suptilan pritisak na Brisel i države članice da proces ne ostane samo još jedno neispunjeno obećanje.

Ona je upozorila na iskustvo koje pokazuje da u globalnoj politici promjene dolaze preko noći.

- Crna Gora ne smije polaziti od pretpostavke da je njeno članstvo nužnost za EU ili da će pristupanje doći gotovo automatski - rekla je Mićanović, ističući da dvije godine u evropskoj politici predstavljaju dug period.

Kako je dodala, u slučaju da geopolitičke okolnosti ostanu relativno nepromijenjene, sasvim je moguće da proces uspori ili blokira neka država članica nezadovoljna tempom ili kvalitetom reformi.

- Upravo zbog toga bi bilo pogrešno svesti strategiju pristupanja isključivo na tehničko zatvaranje poglavlja – moramo uraditi mnogo više - naglasila je Mićanović.

Ona je dodala i da Crna Gora, pored sprovođenja stvarnih i održivih reformi, mora mnogo ozbiljnije investirati i u političko i diplomatsko pozicioniranje unutar samih država članica.

- To podrazumijeva kontinuirano lobiranje ne samo prema vladama, već i prema parlamentima, opozicionim partijama, medijima, akademskoj zajednici i poslovnim krugovima u zemljama gdje postoji najveći skepticizam prema proširenju, a u čemu Crnoj Gori može pomoći i široko rasprostranjena dijaspora - rekla je Mićanović.

Na pitanje da li članstvo u Uniji može doprinijeti unutrašnjoj koheziji u Crnoj Gori, Mićanović je kazala da članstvo ne može automatski proizvesti unutrašnju koheziju, niti riješiti političke i društvene podjele koje postoje u Crnoj Gori.

- Iskustva pokazuju da evropske integracije mogu pomoći stabilizaciji institucija i jačanju standarda, ali ne mogu zamijeniti unutrašnji politički dogovor o tome kakvu državu želimo da gradimo - rekla je Mićanović.

Kako je dodala, ako taj minimum konsenzusa ne postoji, podjele vrlo lako nastavljaju da postoje i nakon članstva.

- Mislim da nije realno očekivati da će Crna Gora u naredne dvije godine postati depolitizovano ili duboko konsolidovano društvo - kazala je Mićanović, dodajući da su političke i identitetske podjele previše ukorijenjene i da će ih izborna dinamika vjerovatno dodatno pojačavati.

Ona smatra da cilj ne treba da bude imaginarni politički sklad, već stvaranje minimuma društvenog i institucionalnog konsenzusa oko ključnih državnih prioriteta.

Prema njenim riječima, u tom kontekstu važnu ulogu imaju i akademska zajednica, civilni sektor, mediji, poslovna zajednica i sami građani.

- Evropske integracije su predugo predstavljane kao proces koji vode isključivo političari i administracija, a zapravo nijedna ozbiljna društvena transformacija nije moguća bez šire društvene podrške i pritiska - kazala je Mićanović.

Akademska zajednica, kako je naglasila, može pomoći kroz ozbiljnije otvaranje javnog prostora za argumentovanu debatu, poslovna zajednica mora glasnije govoriti o ekonomskim koristima i izazovima članstva, a građani imaju priliku da evropski proces posmatraju kao pitanje kvaliteta svakodnevnog života i pravca u kojem država ide, te da shodno tome proizvedu i jači pritisak na političke predstavnike.

- Upravo to i jeste najveći test političke zrelosti jednog društva: ne očekivanje da razlike nestanu, već da se izgradi dovoljno svijesti da su zajednički napredak i stabilnost važniji od partijskih i identitetskih sukoba - ocijenila je Mićanović.

Ona je ukazala i na ozbiljne izazove koje sa sobom nosi duboka ukorijenjenost partitokratije, navodeći da političke stranke u Crnoj Gori nijesu samo jedan od kanala političkog života, nego glavni kanal kroz koji se dolazi do zaposlenja, ugovora i napredovanja.

- Kad je tako, građani, logično, shvataju poruku i postaju članovi neke mreže, a ako nisu ničiji, najčešće postaju marginalizovani - kazala je Mićanović.

Kako je dodala, u funkcionalnim demokratijama oko partija postoji čitava mreža institucija: biznis društva, nezavisni mediji, istraživački centri, jaka akademska zajednica, koje stvaraju prostor da se o javnim politikama raspravlja na osnovu znanja, a ne samo interesa.

- Kod nas je taj prostor uzak, i mislim da je to dublji problem od same partitokratije - rekla je Mićanović.

Ona je upozorila da su se u Crnoj Gori obrazovani ljudi i akademska zajednica povukli u defanzivu i ne oglašavaju se o važnim društvenim pitanjima, kako ne bi ulazili u javnu raspravu.

- A kad oni koji znaju ne govore, prostor preuzimaju oni kojima znanje nije ni potrebno - navela je Mićanović.

Ona je poručila da je vrijeme da se taj obrazac promijeni.

- Jer bez borbe, partitokratija ostaje učvršćena ne zato što je nepobjediva, već zato što joj niko ozbiljno ne stoji na putu - zaključila je Mićanović.