Paunović na pitanje zašto saznanja nije prijavio ranije: Vladao je strah, što sam mogao da učinim?

Na pitanje zašto svoja saznanja ranije nije prijavio nadležnim organima, Milan Paunović je pred Anketnim odborom, koji danas održava četvrtu sjednicu povodom postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, poručio da je u tom periodu vladao strah i pitao što je mogao da učini.

- Mladi ste, ne znate o čemu govorim. Ja samo želim da vi nikad to ne doživite. Kome da podnesem, to je nemoguća misija. Druga stvar, kad mi je upućena prijetnja imam svjedoke, ulazi čovjek i kaže imam nešto da vam kažem: Pa vi ćete da nastradate. Ružno je to, pa ja ne želim da živim u takvoj državi. Da li mislite da se meni sviđa mnogo toga što se dešava u ovoj državi? Pa ne sviđa mi se, kao što mi se mnoge stvari tada nijesu sviđale - rekao je Paunović.

On je pitao što je mogao u tom vremenu, prije 25 godina, da uradi. 

- Obavijestite ministra, predsjednika Vlade, šta sam trebao preko toga da uradim? Kad sam vidio kuda to ide odlazim iz profesionalnih razloga - rekao je on.

Paunović je ocijenio i da se ubistvo nekadašnjeg urednika dnevnog lista Dan Duška Jovanovića neće rasvijetliti nikad ako to ne bude učinjeno u narednih pola godine ili godinu.

„Jovanović bio žrtva crnih trojki, da su državno rukovodstvo i MUP shvatili moju poruku u pismu Marašu - danas bi mnogi bili živi”

- Nažalost državno rukovodstvo i vrh MUP-a nijesu shvatili poruku koju sam htio da pošaljem upućenom pismu Vukašinu Marašu. Da su shvatili, pošto je i Duško Jovanović bio žrtva „crnih trojki”, danas bi on, Slavoljub Šćekić i mnogi drugi, bili živi - rekao je Paunović u uvodnom izlaganju.

Kaže da je tada imao blagovremenu informaciju da Maraš ima namjeru da ga smijeni.

- Nakon ovog pisma i ja sam mu pomogao: podnio sam ostavku. Primio me na razgovor u njegovom kabinetu i taj razgovor je tekao teško jer je on rekao da ima namjeru da me postavi za savjetnika njemu i ja sam mu rekao da nema ništa od toga jer sam odlučio da napustim službu - rekao je Paunović.

O ostavci je, kaže, obavijestio tadašnjeg predsjednika Vlade.

- Znam da je preko pomoćnika ministra za službu javne bezbjednosti Vuka Boškovića insistirao, kumio i molio da se vratim. Naravno, kad sam otišao: pronašli su me. Bilo mi je savršeno jasno da mogu zatezati samo do određene granice pucanja. Opasna je ovo igra bila, ne bih je nikom preporučio - rekao je on.

Prvu presudu je, kaže, pripisao sebi izjavom za medije kada je izrazio optimizam da će rasvijetiliti ubistvo Gorana Žugića, savjetnika predsjednika države. 

- Na kojem je Maraš ozbiljno zamjerio: i saopštio mi "ko je vas ovlastio da dajete optimizam da će neko djelo biti rasvijetljeno" - rekao je Paunović.

Tri godine nakon upućenog pisma Marašu operativas službe DB mu je, kaže, tražio razgovor.

- Sreli smo se u restoranu Parma. Sami smo bili i rekao mi je: Milane, kad je Maraš dobio to pismo bio je ljut kao ris i naredio je da stavim tebe i tvoju familiju pod mjere. Poslije dva mjeseca je konstatovao da iza mene niko ne stoji jer je bio uvjeren da stoji neka strana služba ili neko moćan. I rekao je: nije prvi put da se Paunović obraća na takav način i valjda su me tada skinuli sa mjera - rekao je Paunović.

Glavna tačka razdora jedinstvenog DPS-a je, kaže, bilo insistiranje da Maraš bude ministar unutrašnjih poslova.

- Ali najbitnije, poslije ovog pisma upućenog Marašu: prestala su premlaćivanja po Crnoj Gori. Ali nažalost državno rukovodstvo i vrh MUP-a nijesu shvatili poruku koju sam htio da pošaljem upućenom pismu Marašu, da su shvatili, pošto je i Duško Jovanović bio žrtva crnih trojki, danas bi on, Slavoljub Šćekić i mnogi drugi bili živi - rekao je on.

On je ocijenio da se u Crnoj Gori uvijek šaputalo o zločinima.

- Bezbjednosni izazovi su bili teren na kojem sam se snalazio, u fukarluku nijesam mogao da se snalazim - dodao je on.

Nakon mnogih neprospavanih noći odlučio je, kaže, da uradi ono što sam jedino mogao: da se obratim ministru u pisanoj formi.

- I da ga učinim odgovornim za ova zlodjela i da ga pozovem da podnese ostavku. Potpuno svjestan da od tog dana nastaje pakao za mene i moju porodicu. Svjestan sam bio rizika. Ostao sam samu suprotstavljanju crnim trojkama. O tome sam odma obavijestio dva načelnika uprava u službi javne bezbjednosti: to su Senčo Sekulović i Živko Šipčić. Komentar jednog je bio: "previše ludo si hrabar, premlatiće te". Drugi je pokazao saosjećajnost. Nakon toga moj telefon je zaćutao i kad mi je sin prebijen niko nije smio da me okrene da pita kako smo. Dolazili su nekoliko njih u mraku, sa ugašenim telefonom, da pitaju kako smo: gore nego 48 - ocijenio je on.

Paunović kaže da je on atipičan policajac i da je bilo nezamislivo u to doba se suprotstaviti ministru.

- Čuli smo na prethodnom svjedočenju da je Sedma uprava službe Državne bezbjednosti bila u njenom sastavu, ali da je njom rukovodio ministar. Ako je to tako ja samo pitam: ko je još mogao da rukovodi tom Sedmom upravom? Rukovođenje centrom u ovom periodu bilo je posebno izazovno nakon raspada jedinstvenog DPS-a. Usljed svakodnevnih javnih skupova, demonstracija 98. i NATO bombardovanja. Najteže mi je bilo da spriječim bezumne postupke. Prebijanje političkih neistomišljenika koji su sprovođeni na organizovan način od strane onih koji su bili dužni da to sprječavaju. To su mogli da osmisle samo bolesni umovi - rekao je on.

Batinaški odred

Paunović je dodao da je takvim postupcima narušavan demokratski imidž Crne Gore.

- Crne trojke su predstavljale batinaški odred kojim je rukovodio komandant specijalne jedinice sa pojedinim saradnicima pokazujući uličarsku brutalnost, zastrašivanjem, mostruoznošću i nečovječnim ponašanjem. To nije moja Crna Gora. Moj psihološki sklop nikada nije mogao to da prihvati - rekao je on.

Paunović je kazao da je na njegov prijedlog 92. godine primljen u službu Veselin Veljović.

- Marinko Banović je primljen u službu na moj prijedlog. Na uporno insistiranje tadašnjeg ministra, poznato vam je zašto je to lice otišlo iz službe. To su ta dva kojima sam pomogao u životu, a ispretucali su mog sina. 8.11.2006. godine obavještavam ministra unutrašnjih poslova i direktora policije da je u 10.50 u moju kancelariju došao Banović koji se predstavio kao pratilac direktora Uprave policije koji traži razgovor. Tom prilikom mi je saopštio da ću da nastradam: "imam obavezu da Vam kažem da ćete da nastradate". 8.12.2009. godine obavještavam direktora Uprave policije i prijavljujem fizički napad na mog sina od strane četiri lica: Mirko Banović, Marinko Banović, Bato Vujošević i još jedan nabildovani specijalac iz SAJ-a. Ovdje ću samo da pomenem jednu rečenicu: i to je naša Crna Gora - rekao je on.

Ubistvo Gorana Žugića

On je govorio u ubistvu Gorana Žugića, savjetnika predsjednika Crne Gore.

- Ubistvo Gorana Žugića savjetnika predsjednika Crne Gore za bezbjednost 31. maj 2000. godine - niko nema pravo nikoga da strijelja. To pravo nema ni država ukidanjem smrtne presude. Ovo ubistvo ima posebnu težinu jer je poslata poruka da duvanska mafija pored brojnih ubistva ima hrabrosti i mogućnosti da ubije savjetnika za bezbjednost predsjednika države. On je bio veoma uticajan isključivo zbog veza sa predsjednikom Đukanovićem. Zbog posla kojim se bavio: organizovanjem i kontrolom transporta cigareta koji je predstavljao državni posao imao je mnogo neprijatelja u Crnoj Gori i van. Pored Gorana Žugića, transport cigareta, i ko zna čega još, kontrolisali su i pojedini pripadnici Državne službe bezbjednosti - rekao je on.

Dodao je da su takođe ovaj posao su radili i pojedinci koji su se otrgli kontroli, te da su ga radili isključivo za sebe.

- Pitanje je koliku je korist od ovog posla imala država, a koliko organizatori. Uvjeren sam da je, i pored mnogih drugih motiva ubistva, njegova povezanost sa poslom sa cigaretama i borba za kontrolu transporta. Ako je radio posao od državnog značaja, morao je biti adekvatno obezbijeđen. Ako služba Državne bezbjednosti ne zna ko je ubio Žugića, vjerujte da onda ne treba da postoji - rekao je Paunović.

Ocijenio je da nije postojalo raspoloženje vrha MUP-a da se rasvijetli ovo ubistvo.

- Tu mislim na vrh javne i državne bezbjednosti - dodao je on.

Rasvjetljavanje ubistva Žugića trebalo je, kaže, i tražili su na relaciji narušenih odnosa sa Marašem i Raspopovićem.

- Maraš je stopirao preduzimanje određenih planiranih mjera aktivnosti na rasvjetljavanju ovog ubistva. Pola godine nakon ubistva nijesam bio više angažovan u ovom Centru bezbjednosi, jer sam podnio ostavku, a i inače bi ministar imao namjeru da me mijenja. Nakon mog odlaska iz Centra nije mi poznato što je dalje preduzeto na rasvjetljavanju ovog djela. Nakon mog odlaska, za načelnika Centra je došao Ilija Asanović, čovjek iz službe Državne bezbjednosti - rekao je Paunović.

Dalje podatke tražiti od šefa kriminalističke policije

Što je dalje preduzeto treba, kaže, tražiti od njega i šefa kriminalističke policije.

- Prilikom primopredaje dužnosti načelnika CB Podgorica zahtijevao sam da sa svojim saradnicima prezentiram aktivnosti na rasvjetljavanju najtežih krivičnih djela, prije svega ubistva Žugića, u cilju kontinuiteta u rasvjetljavanju ovog i drugih djela - ali za to nije bilo raspoloženja Ilije Asanovića. Asanović nije htio da preuzme dvije informacije koje smo sačinili ovim povodom Milosav Sekulović i dominantno ja. Saznanja do kojih smo dolazili kriminalističkom obradom za nas su bila zabrinjvajuća i oslikavala su bezbjednosnu scenu i našu zbilju - posebno na relaciji kriminala i pojedinih pripadnika MUP-a - naveo je on.

U Podgorici i šire nakon njegovog odlaska su, kaže, u kratkom vremenskom intervalu, ubijene su četiri osobe.

- Indikativno je da su sva ova lica ubijena oružjem pripadnika MUP-a. Prema izjavi Sekulovića, bivšeg načelnika za suzbijanje kriminaliteta na TV E u emisiji Sjenke, Mladen Klikovac je ubijen iz oružja koje je nekad pripadalo Belom Raspopoviću, a Baja Sekulić je ubijen iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđa Boškovića - tada savjetnikom ministra Maraša. O preduzetim aktivnostima na rasvjetljavanju ovog djela referisali smo predsjedniku Crne Gore i predsjedniku Vlade Crne Gore u prisustvu vrha MUP-a, tim povodom Milosav Sekulović i ja sačinili smo dvije informacije: 14.6.2020. i 15.9.2020. na način što smo proveli tri noći do zore sa dobrim analitičarom, a na osnovu hrpe dokumentacije operativaca. Potreškoće u rasvjetljavanju ubistva Gorana Žugića su bile: veoma teško proučiti komplesnu ličnost i autonomnost njegove komunikacije, nepoznavanje njegovog sadržaja angažovanja na tkz. reeksportu cigareta i sukobima interesa u tom poslu, dugovanja, potraživanja... Utvrđivanje motiva ubistva, evidentni kontakti Žugića sa značajnijim bezbjednosno interesantnim licima u Crnoj Gori i šire. Uglavnom svi eksponirani kriminalci bile su saradničke pozicije službe Državne bezbjednosti. Bavili su se krijumčarenjem narkotika i drugih krivičnih djela - rekao je on.

Istakao je da je sva kriminalna grupacija komentarisala da je ovo ubistvo izvršeno u organizaciji službe - navodeći imena.

- Ova grupacija govori o određenim poslovima za službu, pominju određene likvidacije u organizaciji službe... Sljedeće: Boravak bezbjednosno interesantnih lica iz Srbije pod kontrolom službe Državne bezbjednosti nakon serije ubistava u Beogradu, zabrinjavajući komentari o dosadašnjim i predviđanjima budućih ubistava u Podgorici, Beogradu, i ko stoji iza toga. Događaj će dugotrajno imati negativne posljedice po službu i ljude koji se pominju u ovom predmetu. Žugić je ubijen na najbrutalniji način, bez šanse da preživi: praćen, sačekan, navođenje, likvidacija, bježanje sa lica mjesta. Potreba angažovanja u operativnoj i krim obradi, diskretno, s obzirom na podatke do kojih smo dolazili, nedostupnost interesantnih lica u obradi koji su bliski službi državne bezbjednosti, strah pojedinih operativaca u postupku u ovom predmetu, pojedini službenici MUP-a su predaleko otišli - rekao je on.

Ovo su, kako je rekao, izvodi iz informacija koju su sačinili on i Milosav Sekulović i on.

- Đukanović je na tom sastanku govorio o poruci koja nam je upućena ovim ubistvom, motivima političkim i kriminalnim, solidnom uporištu kriminala unutar naših struktura, o obračunu unutar poslovno-kriminalnih aktivnosti, da nije upoznat sa putovanjima Žugića u Republiku Srpsku, zahtijevao je da se nastave aktivnosti u dva pravca i konstatovao da ćemo imati veću šansu u rasvjetljavanju ako nije u pitanju politički motiv i o potrebi preduzimanja aktivnost službe Državne bezbjednosti na zaštiti eksponiranih lica na projektu Crna Gora, da se nastave aktivnosti u Crnoj Gori operativne i Republici Srpskoj, da je Beograd van ovoga, da se radi o domaćoj zavjeri, da nema barijera u istrazi, da su kriminalci nadjačali državu, i o opreznosti i potrebi angažovanja malog broja ljudi - naveo je on naglašavajući da je pročitao akcente iz tog dijela.

Vujanović je, kaže, govorio o sprezi države i kriminala, o neminovnim zaključcima i dilemi: kako dalje - ima li se od toga više štete ili koristi i problemu nemanja materijalnih dokaza.

- Sačinjene informacije predstavljaju posvećenost na rješavanju ovog ubistva i neophodnost da se ovo pitanje riješi institucionalno. Saznanja do kojih smo došli u radu na ovom predmetu pokazali su isprepletanost države i kriminala. Plan daljih aktivnosti dostavljen je ministru koji se nije saglasio sa dijelom planiranih mjera. Služba državne bezbjednosti nije pružila nikakvu pomoć u rasvjetljavanju ovog ubistva. Nijesu dostavili informaciju o imenima pet lica koja su koristila mobilne telefone i imala intenzivnu komunikaciju u trenutku ubistva, a svi telefoni su se vodili na L.B. operativca državne bezbjednosti - rekao je on.

Krajem 2000. godine uslijedile su kadrovske smjene u službi javne bezbjednosti, što je on, kaže, pretpostavio da će se zatim desiti.

On ima osjećaj da je ovaj predmet arhiviran.

- Stekao sam utisak da vrh MUP-a zaista usaglašeno djeluje. Uz međusobno povjerenje, ali sam se uvjerio da nije baš tako u ubistvu Radovana Kovačevića ispred KBC-a kada je Maraš odobrio razgovor sa Branom Mićunovićem Belom Raspopoviću, ali je tražio da sačeka sat vremena da se ozvuči ta prostorija, da bi Maraš vidio šta to njih dvojica pričaju. Međutim, nimalo naivni: razgovor su obavili uho na uho - rekao je on.

Žugića, kaže, nosi u lijepom sjećanju: čovjeka koji sa njim nije razmijenio nijednu informaciju o djelovanju van službe.

Paunović danas daje iskaz na prijedlog predsjednika Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević.

- Dodatni razlog zbog čega sam danas ovdje je komentar na jednoj televiziji, tema je bila 21. godina od nerasvijetljenog ubistva Duška Jovanovića gdje sam pomenut u najcrnjem kontekstu. Reagovao sam i tražio da se ukloni moje ime sa te televizije. Stalo mi je da se moje ime ne pominje ni u jednom kontekstu. Da budem jasan želim da umrem kao čovjek. Potrošio sam cijeli život da ne ostavljam prljave tragove - rekao je Paunović na početku sjednice.

On je istakao da bi izgubio samopoštovanje da se nije pojavio pred Anketnim odborom, "a u pojedinim situacijama i saučesnik zla".

- Građanski mir u Crnoj Gori sačuvali su građani. Znao sam da će doći vrijeme polaganja računa. Došao sam zbog javnosti da se ovo više nikad nikome ne ponovi. Znam da sam atipičan policajac, u to vrijeme nije bilo lako suprotstaviti se ministru - kazao je Punović.

„Atomska bomba“

Mandić ga je pitao je li svjestan da je on prvi visoki policijski funkcioner koji je progovorio na ovaj način, te ocijenio da je sve što je Paunović rekao "živa istina".

- Vi ste danas aktivirali atomsku bombu - rekao je Mandić.

Paunović je kazao da ako se u narednih pola godine ili godinu ne rasvijetli ubistvo Duška Jovanovića to nikad neće biti učinjeno.

Kazao je da su u tom periodu imali dolazak lica kriminalnog miljea iz Beograda.

- Tačno je da su ih sačekivali službenici državne bezbjednosti i tu ne vidim ništa sporno. Sve što je u interesu službe - prihvatam. Samo sam pitao pretpostavljenog starješinu da li se to zloupotrebljava ili radi u interesu službe, odgovor nisam dobio nikada - rekao je Paunović.

Rekao je da je podnio zahtjev za odlazak u penziju 2012. godine.

- Na pitanje tadašnjeg ministra, da li bih se vratio i odrekao otpremnine, rekao sam da bih - kazao je Paunović

Govoreći o materijalnim dokazima o crnim trojkama, kaže da su te informacije spremili operativci CB. 

Govoreći o pismu ministru Marašu, rekao je da mu je tadašnji pomoćnik ministra Vlado Čejović kazao: "Milane, je li moguće da vi prebijate ljude po Crnoj Gori.“

- Kada smo Živko, Senčko i ja u jedan naveče izašli s posla, pošli smo na autobusku stanicu da popijemo kafu jer ništa ne radi i čujemo pet-šest momaka koji komentarišu kako 'Paunović organizuje prebijanje ljudi'. Osjećao sam se jadno. Nikada nisam izašao iz CB a da nisam obišao grad kao dobri domaćin - sam, bez obezbjeđenja - naveo je Paunović.

Postoje li dokazi?

Poslanik DPS-a Andrija Nikolić pitao je Paunovića može li svoje tvrdnje potkrijepiti materijalnim dokazima i zašto sva saznanja nije saopštio nadležnom tužiocu, te oće li to uraditi nakon ove sjednice.

Nikolić je takođe pitao Paunovića kada je otišao u penziju i što je bio razlog povratka u službu na poziciji načelnika Odjeljenja za integrisano upravljanje granicom.

Poslanik DNP-a Milan Knežević rekao je Paunoviću da njegovo izlaganje podrazumijeva da direktor policije njemu i njegovoj porodici obezbijedi pratnju jer je, kako kaže Knežević, ugrozio svoj život i život svoje porodice.

Paunovićevo izlaganje je, navodi Knežević, u potpunosti razobličilo izlaganje Duška Markovića pred ovim Odborom.

- Potvrđeno je da on nije govorio istinu. SDT ima obavezu da Markovića sasluša na sve ove okolnosti - dodao je Knežević.

Lider DNP je pitao Paunovića da li je moguće da je jedna ista osoba osumnjičena za likvidaciju Gorana Žugića, Belog Raspopovića, Miška Krstovića i Duška Jovanovića.

Članovi Anketnog odbora treba da prođu procjenu bezbjednosti nakon današnje sjednice.

- Tvrdim da smo ugroženiji od svakog tužioca jer smo danas otvorili i osvijetili dvoipodecenijski period ispunjen ubistvima, prebijanjima… - smatra Knežević.

Poslanika PES-a Miodaga Lakovića zanimalo je da li je u Sedmu upravu mogao da bude selektovan neko ko nije bio na političkoj liniji DPS-a i ko nije bio spreman da radi prljave poslove kada je u pitanju politički uticaj.

- Kada su u pitanju aktivnosti Sedme uprave, da li su oni imali određene aktivnosti vršenje poilitičkih pritisaka na službenike? - pitao je Laković.

Filip Adžić kazao je da današnji dan može biti politički istorijski dan, ali i suštinski istorijski dan..

- Potpuno ste otvorili karte...ovo je veliki iskorak i to do sada niko nije uspio da napravi. Naveli ste i da ste se u više navrata obraćali ministru, ukazivali na nezakonite aktivnosti, mene interesuje u kojem periodu, da li je to bilo 2000. ili i u nekom drugom periodu? Meni je interesantno da ste govorili o formiranju 'Crnih trojki', zanima me kako je funkcionisala Uprava policije u tom periodu?" - naveo je on.

Motivi ćutanja

Poslanik DPS-a Oskar Huter konstatovao je da ako je neko u saznanju o nekom krivičnom djelu, a o njemu ćuti, pa ga naknadno iznosi treba da odgovara, ili da se utvrde motivi zbog čega je taj neko ćutao.

- Da li Vaše današnje izlaganje donosi neke nove informacije koje bi bile značajne za tužilaštvo, za institucije sistema? Kakva je uloga vojne beznjednosti bila u tom periodu i kakav je njen odnos bio sa policijom? Koja je uloga Sedmog bataljona bila tada? - pitao je Huter.

Huter je ukazao i da su u svakom trenutku od 2020. mogli ta dokumenta da ponesu u tužilaštvo koje su sami izabrali.

- Ovim ljudima koje su imenovali u kancelarijama premijera Spajića i koji su im davali zaklete da će sve raditi kako treba, kako oni traže, ako ih imenuju, kako sam to shvatio od predstavnika parlamentarne većine. Čak ovdje danas čujemo nekakve konstatacije da će se, ako ovo specijalno tužilaštvo ne bude radilo kako traži od njega parlamentarna većina, da će oni napraviti neko ono ovo paralelno. Znači pravićemo sva specijalna tužilaštva gdje je Milan Knežević ima većinu i onda će to specijalno tužilaštvo da radi onako kako je Milan Knežević zamislio.. I onda će sad evo recimo Jelena Perović je oslobođena, ne valja ništa ovo specijalno, ni tužilaštvo, ni sud, dajte ovu ženu treba sad znači objesiti ili objesiti ove koji su oslobodili - rekao je on.

Utočišta

Pitao je jesu li ostali živi političari koji su utočište tražili i dobili u Crnoj Gori.

- Govorimo o političarima iz Srbije. Prema vašim saznanjima, da li su oni ostali živi? Znači svi oni koji su, jer dobili smo ovdje konstataciju da je državna bezbjednost Crne Gore se bavila likvidacijom onih koji su ubili političari, odnosno politički beogradski režim, onaj režim Slobodana Miloševića ih je ubio. Ali ih je ubio na teritoriji, koliko shvatam, Srbije. Da li su oni koji su u Crnoj Gori bili, Crna Gora im je pružila utočište? Da li prema vašim saznanjima su svi ti kojima je Crna Gora pružila utočište, da li je to Vuk Drašković, da li je to bilo ko od njih, da li je ostao živ kad ga je Crna Gora branila i štitila? Mene se čini da jesu svi, jer oni koji su pošli u Srbiju nije im bilo spasa, no su završili u kreču - rekao je on.

Njega interesuje ima li saznanja da je pokušaj ubistva Vuka Draškovića izveden uz podršku helihopterskih jedinica tadašnje vojske, koja nije bila blagonaklona prema Crnoj Gori i izboru Crne Gore da Crna Gora bude samostalna država.

U odgovoru Paunović je napomenuo da nikada nije imao kontakta sa bezbjednosno interesantnim licima.

- A i da jesam, to nije nikakav grijeh - dodao je on.

Pandorina kutija

Andrija Mandić je kazao da je Crnom Gorom upravljao jedan čovjek. Zahvalan je, kaže, Paunoviću što je otvorio pandorinu kutiju.

- Posle ovoga što ste vi izgovorili, da mi imamo sve one institucije i da je sproveden veting u našem pravosuđu, ovaj Anketni odbor više ne bi trebalo ni da postoji. Dakle da imamo ono što je potrebno Crnoj Gori, kao što imam potpuno razumijevanje za vas. Zašto niste obavijestili tužioca i nadležne organe? Pa nikome nije to čudno da ih niste obavijestili uzimajući obzir da vrhovni državni tužilac pred sudom, predsjednik vrhovnog suda pred sudom, svi bili u pritvorima, glavni specijalni tužilac u pritvoru, tužioci specijalni u pritvoru, iako znamo da nisu oni najodgovorniji. U tom vremenu je politika upravljala sa crnogorskim pravosuđem i znalo se dobro ko gospodari Crnom Gorom. Gospodario je predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. Nezavisno da li su se oni zvali sud, tužilaštvo, policija, ministarstvo, znalo se da je jedan čovjek upravlja Crnom Gorom i Crna Gora je bila naviknuta na to stanje - kazao je Mandić.