Popović: Vučić nije pao u Crnoj Gori, njegovi ljudi i dalje su na vlasti

Danas se u Crnoj Gori organizovano uništavaju crnogorska kultura i nacija. Crna Gora je ključni strateški prioritet srpskog imperijalizma. Nema velike Srbije i srpskog sveta bez Crne Gore i to se ne mijenja“, ocijenio je crnogorski književnik i izdavač Milorad Popović gostujući u emisiji "Briefing"  na Jutarnjem listu, upozoravajući na, kako tvrdi, ubrzanu asimilaciju Crnogoraca i promjenu nacionalnog i kulturnog karaktera države.

Popović smatra da se Crna Gora nalazi u paradoksalnoj situaciji – dok je nadomak članstva u Evropskoj uniji, istovremeno se suočava sa procesima koji, prema njegovoj ocjeni, ugrožavaju njen nacionalni i kulturni identitet.

- U Crnoj Gori imamo potpuno šizofrenu situaciju. S jedne strane smo nadomak Evropske unije, a s druge se veoma ubrzano i brutalno sprovodi asimilacija Crnogoraca i mijenja nacionalni i kulturni karakter Crne Gore, bez organizovanog otpora. Imamo drastična kršenja ljudskih prava. Danas se u Crnoj Gori organizovano uništavaju crnogorska kultura i nacija. Crna Gora je ključni strateški prioritet srpskog imperijalizma. Nema velike Srbije i srpskog sveta bez Crne Gore i to se ne mijenja - tvrdi Popović.

Govoreći o razlozima zbog kojih se decenijama bavi crnogorskim nacionalnim pitanjem, Popović se prisjetio događaja koji je, kako navodi, odredio njegov intelektualni i stvaralački angažman. Smatra da je nerazumijevanje crnogorskog nacionalnog identiteta i dalje prisutno, a da je jugoslovenska ideja jedna od prepreka njegovom konačnom zaokruživanju.

- Nacionalnim pitanjem počeo sam da se bavim prije 40 godina, kada mi je jedan poznati beogradski pisac rekao da Crnogorci ne postoje. Napisao sam deset knjiga o crnogorskom nacionalnom pitanju. Crnogorci imaju najdužu državotvornu tradiciju od svih južnih Slovena, ali je jedino još jugoslovenstvo politički živo u Crnoj Gori, i to kod dijela suverenista. Ono je u velikoj mjeri u simbiozi sa srpstvom, što je dio dvije ideološke matrice – velikosrpske i jugoslovenske. Jugoslavije i komunizma više nikada neće biti, ali emocija i dalje postoji kod svih crnogorskih stranaka i intelektualaca, što je u velikoj mjeri kočnica za konačno zaokruživanje nacionalne svijesti Crnogoraca - kaže Popović.

U razgovoru se osvrnuo i na ulogu Rusije u političkim procesima u Crnoj Gori, posebno na period nakon referenduma o nezavisnosti 2006. godine i odluku o članstvu države u NATO-u. Popović smatra da je upravo približavanje NATO-u predstavljalo prelomni trenutak u odnosima Rusije prema tadašnjoj crnogorskoj vlasti.

- Rusija je 2006. godine blago navijala za nezavisnost Crne Gore kako bi imala malu državu u kojoj bi njeni tajkuni mogli da ljetuju. Međutim, crvena linija bila je odluka Mila Đukanovića da Crna Gora uđe u NATO, nakon čega je pokrenuta operacija rušenja njegove vlasti. Jedan od aktera pokušaja državnog udara iz 2016. godine, Andrija Mandić, koji je prvobitno bio osuđen na pet godina zatvora, danas je predsjednik parlamenta i najmoćnija politička ličnost u državi. Tužilac koji je vodio operaciju njegovog hapšenja, Milivoje Katnić, već više od dvije i po godine nalazi se u istražnom zatvoru, pod optužbom da je član kriminalne organizacije Radoja Zvicera, takozvanog kavačkog klana. Političku strukturu na vlasti u Crnoj Gori dominantno, čak 95 odsto, čine ljudi koji su 2006. godine glasali protiv nezavisnosti - objašnjava Popović i otkriva da je oko 40 ljudi u zatvoru na osnovu, kako tvrdi, besmislenih optužnica.

Posebno kritičan bio je prema odnosu međunarodnih partnera prema političkim i bezbjednosnim prilikama u Crnoj Gori. Smatra da podrška stabilnosti, bez insistiranja na demokratskim standardima i odgovornosti institucija, omogućava opstanak spornih političkih i društvenih veza.

- Krajnje je cinično to što sve moraju znati predstavnici ambasada velikih NATO država u Podgorici, kao i Evropske unije, ali se služe poznatom metodom takozvane stabilokratije. Da se to događa u Africi ili Aziji, u društvima bez ikakve demokratske tradicije, to bi bilo manje-više razumljivo, ali ovdje je zaista prešlo svaku mjeru. Postoji mnogo dokaza o kriminalnoj sprezi ruskih i srpskih službi, vrha policije i pravosuđa i takozvanog škaljarskog klana, koji niko ne dira. To je društvo nalik današnjem Meksiku ili Kolumbiji osamdesetih godina - kaže Popović.

Govoreći o ličnom iskustvu i odnosu prema pritiscima, Popović je kazao da je već četiri decenije meta onih čije djelovanje kritikuje. Kao jedan od ključnih problema u društvu izdvaja strah, za koji smatra da ograničava javni otpor i reakciju opozicije.

- Ja sam njima meta već 40 godina, ali se s tim lako nosim. Tu nema iznenađenja, od njih očekujem sve najgore. U Crnoj Gori dominira strah od tih klanova, službi i pravosuđa, jer njima nijesu potrebni dokazi. Ta vlast je slaba i, kada bi postojao snažniji javni otpor, EU ne bi mogla da ćuti. Opoziciji nedostaje strasti - ističe Popović.

Njegova ocjena političkog uticaja Beograda na Crnu Goru odnosi se i na period nakon promjena vlasti u Srbiji. Popović smatra da političke veze i uticaj nijesu nestali, već da akteri koji su ranije sarađivali sa Aleksandrom Vučićem i dalje imaju značajne pozicije u crnogorskom sistemu.

Da Crna Gora nije 2017. godine ušla u NATO, već bi, tvrdi on, bio pokrenut referendum o ujedinjenju sa Srbijom.

- Vučić u Crnoj Gori nije pao. Svi oni akteri koji su trčali kod Vučića i dalje su na vlasti. Sada će morati da promijene gazde. Srbija ima takozvanu duboku državu. Političkim i ideološkim pitanjima bave se akademija nauka, crkva, udruženje književnika, različiti instituti... U Crnoj Gori će se najbolje vidjeti dokle će nova vlast ići u razotkrivanju djelovanja tih posebnih segmenata srpske politike – biznisa, kriminala i obavještajnih službi, koji su bili Vučićeva prva linija. Crna Gora je danas potpuna kolonija - kaže Popović.

Očekuje, međutim, da bi promjene političkih prilika u Srbiji mogle privremeno uticati na intenzitet pritisaka prema Crnoj Gori. Istovremeno, upozorava na ulogu medija koje dovodi u vezu sa finansijskim i političkim centrima u Srbiji.

- Najmanje 80 odsto medija u Crnoj Gori direktno se finansira iz posebnih srpskih fondova. Sada treba da ih preuzme neko drugi. Ko god dođe poslije Vučića, neće to raditi na tako efikasan način. Vučić ima narcistički poremećaj nalik onima koje su imali nekadašnji fašistički vođe. Njegovi ćaciji su Musolinijeve skvadre – kriminalci koji napadaju političke protivnike. Ne ponavlja Miloševićeve greške iz devedesetih godina. Crnogorski režim u spoljnoj politici slijedi agende Evropske unije i NATO-a, ali iznutra dovršava dugoročni posao čiji je cilj da Crna Gora postane dio neke nove državne strukture u Srbiji, a da se crnogorska nacija svede na folklornu grupu poput Bunjevaca ili Cincara - naglašava Popović.

Na kraju razgovora, Popović se osvrnuo i na odnose Crne Gore i Hrvatske, kao i na otvorena bilateralna pitanja koja prate evropski put Crne Gore. Ocijenio je da su pojedina pitanja već riješena ili da se mogu relativno lako riješiti, dok strateški značaj pridaje pitanju kopnene granice.

- Spajić i Milatović su prosrpski orijentisani, ali su mlađi i obrazovaniji, pa znaju koje su prednosti EU. Spajićeva vlada popustila je Hrvatskoj u vezi sa Morinjem i bazenom u Kotoru. Ostala otvorena pitanja, koja se odnose na brod i imovinu, od sekundarnog su značaja. Jedino strateški važno pitanje jeste kopnena granica, oko koje ne bi trebalo da bude problema. Prevlaka je hrvatska od 1945. godine do danas i oko toga nema spora. Velikosrbi podstiču javno mnjenje pričama o hrvatskoj bahatosti i navodnom miješanju Hrvatske u unutrašnje stvari Crne Gore. Hrvatska ima nekoliko strateških razloga da Crna Gora bude suverena država okrenuta Zapadu, a ona će kao takva najviše ojačati kroz evropske integracije. Hrvatska nacionalna manjina je na ivici izumiranja, mislim da ih ima oko 5.000. Granice EU pomjeraju se još stotinu kilometara istočno, što je veoma važno za Dubrovnik - zaključuje Popović.