Stanić: Nikad Mandiću i sličnima Crna Gora neće biti ništa više nego trofej koji mogu ponijeti na oltar velikom vođi u susjednoj državi

 (Foto: Evropski savez)
(Foto: Evropski savez)

Predsjedniku Skupštine Crne Gore od naše države trebaju samo plata, službeni audi, brojna službena putovanja i da uposli po kojeg sinovca za obezbjeđenje. Skupština sa njim na čelu je izgubila bilo kakvu kontrolnu ulogu i služi isključivo kao pokazatelj servilnosti autokratskoj vlasti Vučića u Beogradu., poručio je predsjednik Glavnog odbora SDP i predstavnik Evropskog saveza Mirko Stanić.

- Kad god Aci, Andreju, Veljku i ostalima zatreba tu će biti njegovi odani službenici iz Crne Gore, da prave privid “velikog lidera”. Mandić danas čestita neki “tradicionalni” praznik, uveden prije 2 godine, ali je ovaj “njegoševski” političar nije sjetio da čestita 13-jul, Dan kad je Crna Gora dobila međunarodno priznanje 1878 i kad je crnogorski narod ustao protiv fašizma 1941. Znamo da mu oba povoda za taj datum nijesu bliska, ali mogao je skupiti snage, barem koliko skuplja za posjete egzotičnim državama o trošku naših sugrađana- kazao je Stanić.


Naravno, dodaje Stanić, nije problem Mandić i njegovih 10% podrške - u svakom evropskom društvu ima takvih političara prošlosti i takvih ekstremističkih partija i pokreta. Problem je što na sve ovo ćute oni koji su ih doveli na vlast obećavajući brda i doline, a danas ne smiju ni da pisnu stvarnom šefu, ne znajući koliko preletačkih poslanika kontrolišu sami – a koliko im kontroliše Mandić. 

- Za njih su odlični i Mandić i Vraneš i Kovačević i ovakva 13-julska nagrada i spomenik koljačima iz prošlih ratova i zabrana albanskog jezika u Podgorici… Sve ima je odlično dok ne prodaju ovo malo obale, aerodrome, brodova i luka koje su zatekli, a onda će se opet na francusku rivijeru ili Singapur. kaže Stanić.


Stanić dodaje da ipak, za nas ostale ovo treba da je podsjetnik na neiskrenost Mandića i sličnih Dalaj-lama.

- Nikad njima Crna Gora neće biti ništa više nego trofej koji poput nekog plemena mogu ponijeti na oltar velikom vođi u susjednoj državi. Nebitno kako se vođa zove – i poslije ovog, biće lojalni sljedećem- zaključuje Stanić.