Crna Gora danas slavi Dan državnosti: Potpredsjednica i poslanica DPS govori o aktuelnom trenutku, izazovima, borbi i optimizmu da će doći bolja vremena. Da je vječna!

Vuković Kuč za Portal ETV: Pobijedićemo, kada sve drugo padne, ostaje posljednje oružje - srce koje ne kleči

Aleksandra Vuković-Kuč (Foto: DPS)
Aleksandra Vuković-Kuč (Foto: DPS)

Crna Gora slavi 13. jul, Dan državnosti. U intervjuu za Portal ETV, potpredsjednica i poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč otvoreno govori o istorijskom revizionizmu, urušavanju antifašističkog nasljeđa, dubokim ideološkim podjelama u crnogorskom društvu, te bezbjednosnim i političkim posljedicama koje su uslijedile nakon 2020. godine. Ona upozorava na širenje nacionalističkih i klerikalnih uticaja, upliv stranih službi, moralnu regresiju institucija i degradaciju političkog i akademskog prostora, ističući da je borba za suverenu, građansku i antifašističku Crnu Goru obaveza svih odgovornih građana. Zato i poručuje - Pobjedićemo! 

Portal ETV: Jesu li danas uzdrmani temelji crnogorske državnosti – i ko, iznutra ili spolja, aktivno radi na njihovom potkopavanju? Za čiji interes?

Vuković Kuč: Temelji nijesu uzdrmani. Crna Gora je stara država, a što je više negatora i grobara imala, to se zanavljala jača i održivija. Na njihovom potkopavanju rade spoljni agitatori i unutrašnji plaćenici, ali su u tim radnjama toliko prosti, neuki, radikalni, osioni, da će uskoro sići sa političke pozornice kao nepogoda koju su odbacili vrijeme i ljudi. Građani će presuditi nacionalistima i govornicima mržnje na izborima, a oni koji su kao navodno građanske partije podržavali i održavali njihovu ujdurmu nestaće sa političke scene, postaće suvišne javne organizacije. Ko nema politiku, politikom se ne može baviti na duge staze. A danas imamo to - nemanje politike kao podvalu željnima promjena, a ne narativa kojih se gnuša svako dostojanstveno, vaspitano i obrazovano biće.

Pogledajte danas, 13. jula 2025. godine, Nikšić u kome je PES trebalo da bude promjena koju želimo da vidimo u Crnoj Gori. 

Nikšić je demanti njihovoga građanskog i crnogorskoga opredjeljenja. Baš kao i Pljevlja. 

Glasna, nesumnjiva poruka bestraganja antifašističke ostavine i građanske i sekularne prirode Crne Gore.

RAZGRADNJA ANTIFAŠISTIČKOG NASLJEĐA

Portal ETV: Da li se Crna Gora suočava sa istorijom na objektivan način ili je prisutan istorijski revizionizam?

Vuković Kuč: Nije Crna Gora posebna u regionu po prisutnom istorijskom revizionizmu, nenaučnom i falsifikatorskom pristupu istoriji, mitomanskoj interpretaciji događaja koji su obilježili njenu prošlost. Takav, radikalni i opasni pristup istoriji intenzivirao se u Crnoj Gori u posljednjih pola decenije vladavine desničarskih politika koje je iznjedrila crkva i poznala klerikalna kontrarevolucija.

Kobno je što su takve istorijske interpretacije iz nezvaničnih prešle u zvanične, institucionalne tokove, a predvode je ideološki ostrašćeni istoričari i političari iz Crne Gore, ali i Republike Srpske, čiji su profesori preplavili Univerzitet Crne Gore, đe sprovode čistku naučnika i nepodobnih istoričara, dok na katedri za istoriju instaliraju poluintelektualce i istorijska lelekala, koja u redovnim uslovima ne bi mogla predavati ni na posijelima, uz ćaskanje i trač. Jer ta istorija jeste prevaralogija koja treba da pripremi generacije za istorijsku rehabilitaciju ratnih zločinaca i saradnika okupatora, na čijoj mrzilačkoj, anticrnogorskoj i ksenofobičnoj platformi je zasnovana ideologija pojedinih subjekata vladajuće većine.

Ko je odslušao govore predśednika države i skupštine povodom Trinaestojulskog ustanka, ko je vidio ikonografiju čestitki najvećega dana u crnogorskoj istoriji u Nikšiću ili u drugim gradovima đe vladaju PES, DCG i NSD, razumije kakav je naum u toku i kakva se razgradnja antifašističkog nasljeđa događa.

Nema tu zrna objektvinosti, ti pogledi su suženi, ostrašćeni, krivotvorni. Ti stavovi žele da progutaju Crnu Goru, njenu nezavisnost, građansko tkivo i antifašistički podvig, podvaljujući nam četnike kao junake, a ne pominjući crnogorske komuniste, kao idejotvorce, pokretače i vođe Trinaestojulskog ustanka.

Citiraću dr Dragutina Papovića: “Bez crnogorskih komunista ne bi bilo Trinaestojulskog ustanka ni antifašizma”.

To je istina koja je svijetla kao borba i svjetlost jaka kao pobjeda komunista, partizana i antifašista nad kolaboracionistima i fašistima njihovoga, ali i našeg vremena.

Nikakve govorancije Andrije Mandića, nedorečenosti i relativizacije Jakova Milatovića i jeftine provokacije Marka Kovačevića ne mogu naružiti taj podvig, žrtvu, pobjedu crnogorskih i jugoslovenskih antifašista.

Sve netalentovane tlapnje dobitnika Trinaestojulske nagrade ostaju mizerne i minorne u odnosu na onu, znate i znamo, “propevalu gomilu”.

“Nije sloboda sa neba pala. Iz zemlje je, iz crvene, iz krvave.“

Portal ETV: Postoji li konsenzus o antifašističkom naslijeđu u Crnoj Gori, ili se ono dovodi u pitanje?

Vuković Kuč: Nema konsenzusa, na veliku žalost. Trebalo bi da smo jedinstveni u vezi sa tom nesumnjivom ostavinom naših predaka slobodara, ali Jugoslaviju koju su oni stvorili krvavo su razbili oni čije političko nasljeđe njeguju politike na vlasti u Crnoj Gori. 

Njihovo nacionalističko i šovinističko divljanje, usred nikad veće šanse Crne Gore da postane članica EU, iskazano u veličanju ratnih zločinaca, koji su izvršili etničko čišćenje i u našim krajevima, kakav je Pavle Đurišić, održavanju parastosa četničkim liderima i kvislinzima Draži Mihailoviću i inim neslavnim ličnostima Drugog svjetskoga rata, slavljenju savremenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, zaslužnih za najveće grobnice XX vijeka, kazuje u prilog nikad većoj diskrepanciji između dva crnogorska pola, desnog i lijevoga. Pritom, u regionu jačaju nacionalistički narativi, što budi sumnju u opšti sunovrat vrijednosti. U Srbiji je rehabilitovan četnički pokret, a u Hrvatskoj se prije nekoliko dana uzvikivalo “za dom spremni” na koncertu M. Tompsona, slavitelja ustaštva - fašističkog predvodnika NDH i jasenovačke strave.

Zbog takvih tendencija, DPS je završio Zakon o zabrani fašističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola, koji ćemo tokom sedmice predstaviti crnogorskoj javnosti i staviti ga u skupštinsku proceduru.

Mora se zaustaviti zlo koje širi svoj uticaj u crnogorskim institucijama i prijeti da se naruga cjelokupnom antifašističkom nasljeđu.

Ta moralna bijeda koja nam želi nametnuti politički kič kao stil života previđela je sa kim se nasuprot sebi bori i protiv čega se bori. Poručujem im Krležinim riječima: “Domovina nije ni bajka, ni hotel, ni zatvor. Niti je ona mržnja prema drugima. Ona je odgovornost, kritika, sumnja. Nacionalisti sve to ne poznaju”.

Crna Gora je naša odgovornost. Zato kritikujemo njenu vlast i sumnjamo u njene poteze, svakog dana ih raskrinkavajući.

Jedino dobro u ovoj duhovnoj, političkoj i moralnoj regresiji jeste što su svi oni dobili šansu da vladaju i pokažu sve svoje bjedastoće. DPS im više ni za što ne može biti izgovor, kao što ni DPS nikad više ne smije praviti greške koje bi plaćalo crnogorsko društvo i država u cjelini.

Pitali ste dovodi li se antifašističko nasljeđe u pitanje i moj odgovor je potvrdan. No, garantujem vam, neće biti dovedeno u pitanje. Pokušaji će ostati bez rezultata.

DANAS U VLADI, JEDAN UZ DRUGOG, ŚEDE DODIKOVI PITOMCI I NEGATORI GENOCIDA U SREBRENICI I PREDSTAVNICI NARODA KOJI JE U SREBRENICI GOTOVO SATRT 

Portal ETV: Da li je Crna Gora politički stabilna danas, i koliko su institucije funkcionalne i nezavisne?

Vuković Kuč: Mi nemamo ni jednu jedinu ličnost u politici sa jakim integritetom, moralnim i političkim, kamoli da možemo govoriti o političkoj stabilnosti vlasti koju čine raznorodni ideološki i politički subjekti, koji su se trvili u svojoj političkoj prethodnosti, ali ne na pitanjima ekonomske strategije ili socijalne pravde, nego na pitanjima života i smrti. Danas u Vladi, jedan uz drugog, śede Dodikovi pitomci i negatori genodica u Srebrenici i predstavnici naroda koji je u Srebrenici gotovo satrt. Tik jedni uz druge, smješkajući se i obećavajući nam svijetlu evropsku budućnost. Oni koji su sve činili i čine da obesmisle Crnu Goru kao građansku državu, podvaljućujući joj nacionalni predznak, prave nekakve priredbe s onima koji bi Crnu Goru napustili da je velikosrpska politika pobijedila 90-ih godina prošloga stoljeća.

Pritom, proces evropske integracije predvode politike koje su anticrnogorske i antievropske. Sve je to neprirodno, neredovno, nakaradno.

Zbog takve političke turbulentnosti, institucije su porozne i politizovane, prave partijske ćelije djelilaca političkog plijena i namiritelja svojih funkcionerskih nezajažljivosti. Nema tu v od vizije, v od vještine vođenja i zavođenja reda u institucijama i u državi. Nedobronamjerne neznalice danas izvode svoje reakcionističke i revanšističke pohode po crnogorskim institucijama, videći u pogromu drugih svoj uspjeh i politički rast, dok se iz izbora u izbore sunovraćuju, ne poznajući crnogorski mentalitet koji nije osvetnički. Nije i nikad neće biti ogledalo raznih vetingaša, navodnih pravdaša, a u stvari, diletanata koji se ne umiju izboriti sa sobom, kamoli sa kriminalom, i to organizovanim.

Na kriminal se ide organizovano, institucionalno, policijom, tužilaštvom, sudstvom, a ne skupštinskim paradama i tviteraškim hapšenjima vinih i nevinih, jer u takvim okolnostima se i gubi razlika između krivih i nedužnih. Zlo i napako je svima spremno nacrtati metu, uz fanfare prijetnji i ucjena.

SLUŽBE DRUGIH DRŽAVA ZNAJU VIŠE O STANJU U CRNOGORSKOM DRUŠTVU OD NAŠIH INSTITUCIJA ZADUŽENIH ZA BEZBJEDNOST 

Portal ETV: Čemu i kome služi bezbjednosni sektor danas? Je li kao takav o opasnost po državu umjesto da je njen štit?

Vuković Kuč: Nijesam specijalistkinja za bezbjednost, ali imam političku opservaciju koja proizlazi iz svih događaja prethodnih pet do sedam godina. Ovakva bezbjednosna haotičnost dugo je planirana, još prije prijema Crne Gore u NATO. Bezbjednosni sektor je oskrnavljen antidržavnim djelovanjem pojedinaca u sistemu, a razoren dolaskom kontrarevolucionara na vlast 2020. godine. 

Crna Gora je stavljena na pladanj rusko-srpskih interesa, bezbjednosno podijeljena između nekoliko zainteresovanih službi. Izgubila je mnoga svojstva suverenosti, nijedan građanin se u Crnoj Gori ne može ośećati bezbjedno. U srcu njenoga glavnog grada prokopan je tunel koji vodi u Viši sud. To je simbolički i materijalni dokaz razbijenosti njene nacionalne bezbjednosti. 

Službe drugih država znaju više o stanju u crnogorskom društvu od naših institucija zaduženih za bezbjednost. Ko može biti siguran u takvoj atmosferi? Ponajmanje mislim na našu fizičku sigurnost, iako su masovna ubistva na Cetinju i obračuni krimilanih klanova na crnogorskim ulicama pokazali da ni fizički nijesmo zaštićeni.

Mislim, prije svega, na špijunske mreže koje su nadnesene nad našim i glavama naših porodica, spremne na svakave obračune, podmetanja, diverzije, kako to obično biva u svjetovima đe se vode borbe između rodoljublja i izdaje, te zabranjene riječi u Crnoj Gori, koja narušava mir i sigurnost političara koji joj nijesu skloni, osim što im je ona drugo ime.

Kako je to negrađanski, neprimjereno, neevropski nazvati nekoga u XXI vijeku izdajnikom, rekli bi dušebrižnici. A ja, gledajući sve što nam se dešava, budući eskpertkinja za eufemizme, nemam blažu riječ za podaništvo tuđim službama, saradnju sa negatorima Crne Gore, nacionalistima i šovinistima, bila ona plaćena ili besplatna, jednako je ogavna.

I o onima, o kojima piše Mihailo Lalić, koji su predugo ćutali, a time i odobravali, kad je trebalo glasno govoriti.

Portal ETV: Pokušava li Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) Srbije, preko određenih političkih struktura u Crnoj Gori, da razgradi crnogorski identitet? Ako da – ko su ključni izvršioci?

Vuković Kuč: Zanimljivo je ono što je potpredśednik DPS-a Ivan Vuković naveo kao svoje iskustvo sa BIA nakon privođenja u Beogradu i izgona iz Srbije na godinu dana. Predočio je da su u crnogorska politička zbivanja veoma upućeni i za njih zainteresovani. 

Ne čudi nas to. Kad kroz pukotine bezbjednosnog sistema države prema kojoj duže od vijeka imate aspiracije možete da infiltrirate svoje ljude, a Crna Gora je vazda bila bogata žbirima, kako Njegoš nazivaše špijune, možete relaksirano vršiti poslove iz svoga domena. I BIA to radi u Crnoj Gori. Imala je i danas ima brojne saradnike, svakovrsne konvertite i konformiste, otpadnike države Crne Gore, koja je za njih kao zatvor iz kojeg valja pobjeći ili ga srušiti. Takvo ośećanje kod ovih ljudi prisutno je ili zbog malograđanskog ośećaja tjeskobe u maloj državi i provincijske potrebe da se pripada nečemu gabaritnijem ili zbog plaćeničke prirode koja zbog svoje jeftinoće vazda nađe svoga kupca.

Ti nesolidnici ne dozvoljavaju da se odnosi Srbije i Crne Gore, kao dvije veoma povezane države, zasnivaju na principu međusobnog uvažavanja i čuvanja državnog i nacionalnoga dostojanstva, nego kidišući na crnogorsku suverenost i nacionalnu posebnost, bestijalno rade na njenoj  razgradnji i prodaji.

Duboko vjerujem da se ti odnosi mogu normalizovati kad vlast u Crnoj Gori bude suverena, kad je budu činili ljudi sa dignitetom, kad minu sadašnji podanici i izmećari, prema kojima, sigurna sam, i ta Srbija, njena vlast i BIA imaju prezir, ali su im korisni kao pokućari koji rade na raskućenju sopstvenog doma. Kome ti nesrećnici mogu trebati, osim jednokratno?! Vazda će biti “jadni trabanti tuđih interesa”.

I da, kao post scriptum, opomenem, izvršioci nijesu samo politički akteri iz nekadašnjeg DF-a. Danas ih je u Crnoj Gori više i raspoređeni su svuda, u svakoj pori crnogorskih institucija. Prepoznaćete ih po retoričkom antifašizmu i patriotizmu, a po stvarnim nedjelima prema Crnoj Gori, kad god treba uraditi nešto za njen državni i nacionalni interes. Śetite se formiranja vlade Milojka Spajića i maligne uloge Jakova Milatovića u tome, kao i formiranja podgoričke vlasti. Samo treba imati dobro pamćenje i ne dozvoliti raznim “očumelovima” da nas zavaraju. Čitati Čehova i biti spreman, to je sve, da pomenem i Šekspira.

Pobijedićemo!

„Kada sve drugo padne,

ostaje zadnje oružje —

srce koje ne kleči.”