Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono „C“ u šifri „BHSC“ jezik - ocijenio je dugogodišnji novinar i direktor sarajevskog Media centra Boro Kontić u intervjuu za Portal ETV.
Osvrnuvši se na činjenicu da su četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala i na širenje srpske nacionalističke propagande, Kontić je ukazao da su mediji odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - te da su sve više dio etničkog naoružanja.
- To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine. Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani - naglasio je Kontić ističući da su u svijetu problem „fake news“, a kod nas „fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju kreiraju takvi mediji.
PORTAL ETV: Zdravko Grebo, čijem ste liku i djelu posvetili knjigu, upozoravao je da ljudi mogu imati različite identitete - ali da ne smiju dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. Aktuelna politička zbilja, kako u Bosni i Hercegovini kojoj Milorad Dodik otvoreno prijeti razbijanjem, tako i u Crnoj Gori - koja se kao riba na suvom batrga u „srpskom svetu“ i dominaciji Srpske pravoslavne crkve nad državom, nije ništa novo - već kontiunitet iste destruktivne politike. 
 
No, nije li napokon došao momenat, i što bi još trebalo da se desi da ova poruka postane ultimatum - a ne samo još jedna u moru rabljenih fraza - pa da se konačno izborimo sa okupatorsko-fašističkim obrascima sa početka devedesetih? Je li za to dovoljno da padne vlast - prije svega Vučić u Srbiji, onda u Crnoj Gori, a i da se Dodik konačno uhapsi?
KONTIĆ: Profesor Grebo je studente učio o Ustavu u materijalnom smislu - kao konsenzus ljudi koji znaju da zajednica u kojoj žive jeste zajednica koju vole. Drugim riječima, kao građani su lojalni najvišem pravnom aktu u zemlji. A sve ostalo, govorio je - politički aranžmani, dvodomne ili jednodomne skupštine, pitanje nacionalnog identiteta... Stvar je dogovora.
U pravu ste, profesor je smatrao da postojanje različitih identiteta ne smije dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. To je teorijski okvir. U našoj praksi upravo se ta različitost koristi kao krunski argument za podjele.&nbsp;
Budimo iskreni, u našim slučajevima, to je paravan za primjenu starog imperijalnog plana koji mijenja ime (nekad Velika Srbija - danas srpski svet), ali ne i suštinu.
Kad spominjete Dodika samo da podsjetim: on je prvi put prije dvadeset godina, u jesen 2005. doveo u pitanje državu u kojoj živi. Izjavio je da će biti: „ili tri federalne jedinice ili će se Bosna i Hercegovina raspasti“. Godinu kasnije, juna 2006. otišao je korak dalje. Najavio je referendum za izdvajanje entiteta Republika Srpska iz Bosne i Hercegovine. Jedini koji je, u oba slučaja, reagovao na ove izjave bio je upravo profesor Grebo.
On je pozive Dodika u pravnom smislu ocijenio „kao veleizdaju za koju se u normalnoj državi hapsi“. Dodajući da je Dodiku „mjesto u nekom, ako želi da bira, multietničkom zatvoru“.
Trebale su dvije decenije i Dodikovo uporno ponavljanje protivustavnih stavova da se ovo, barem dijelom, ostvari. I to tek uz pomoć i pritisak međunarodne zajednice.
Što se tiče Vučića, ali i Dodika, manje je bitna personalna promjena jer bi, i padom njihove vlasti, vjerovatno, sve ostalo isto. Plan na kojem počiva ta politika mora da se promijeni, a ta se svijest ne mijenja brzo. Ako ima pouka ona je jednostavna: Primjenimo pozitivno pravo.
PORTAL ETV: Ratnom zločincu, koljaču i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, podignut je spomenik u avgustu u Gorenjem Zaostru kod Berana. Tom skupu su prisustvovale pristalice SPC, i očigledno, četničkog pokreta, revizionisti i fašisti. Da su upravo takvi pokazali su fizičkim, ničim izazvanim, napadom na dvojicu fotoreportera „Pobjede“ i „Vijesti“ – ujedno jedinih predstavnika medija na tom događaju.
Ovaj fašistički skup nije, kako bi se očekivalo, obezbjeđivala specijalna jedinica policije. Na terenu su bila dva policajca u civilu - koja nijesu spriječila napad mase na fotoreportere.
Što nam ovo govori o kapacitetima, volji i spremnosti aktuelne vlasti da zaustavi moralni i istorijski sunovrat, otvoreni fašizam SPC i agresiju njihovih pristalica?
KONTIĆ: Tim povodom vam mogu postaviti jedno naizgled nemoguće pitanje: Što bi se dogodilo da su ljudi koji su krojili mapu svijeta, ali i političko ustrojstvo država nakon Drugog svjetskog rata, odlučili da u Jugoslaviji priznaju vlast svim stranama koje su vojno učestvovale u ratu? I da su tako 1945. ravnopravno pobijedili i partizani i četnici i ustaše. I shodno tome te tri strane podijelile vlast u Jugoslaviji 1945.
Jasno je da je ovo pitanje iz kategorije nemogućih, jer su tri ključna lidera, Čerčil, Staljin i Ruzvelt, odlučili drugačije. Priznali su pobjedu i vlast svojih jedinih saveznika - Titovih partizana. S druge strane Titovi partizani nijesu čekali nikakva priznanja nego su sami, svojom borbom, izborili pobjedu nad fašizmom.
Ovo uzimam kao polaznu tezu kada želim odgovoriti na prosto pitanje: U kakvom prostoru mi danas živimo? Na kojim principima je sklopljena igračka zvana Dejtonska Bosna i Hercegovina? Ili podizanje spomenika četničkom komandantu u Crnoj Gori.
Izgleda nevjerovatno ali, po meni tačno, da živimo u vremenu u kojem su svi ovdašnji učesnici Drugog svjetskog rata - pobijedili. I ustaše i četnici i partizani. Pedeset godina kasnije. Dok se partizani ne probude?&nbsp;
PORTAL ETV: Spomenik Đurišiću je premješten u crkvu u Gorenjem Zaostru, a onda i u manastir Đurđevi stupovi - i to uz pozivanje na Temeljni ugovor koji je potpisao bivši premijer Dritan Abazović, a koji - iako svi crnogorski zakoni imaju primat nad njim, nalaže da policija u crkvu ne može ući bez njihove dozvole.
Iako beransko tužilaštvo spomenik tretira kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, sud je do skoro kočio sprovođenje naloga da se on izuzme. Pošto je sutkinja već dva puta odbila zahtjev ODT-a, krivično vijeće suda je treći put odlučivalo o tome i donijelo konačnu odluku da se spomenik oduzme. No, taman kad se u taj posao krenulo - saznali smo da je spomenik ponovo premješten - i još niko ne zna gdje je. Doduše, spomenik nije pronađen u konaku, ali je mitrpolit Metodije rekao da samo on ima ključ od nekih prostorija i da ako policija hoće da uđe u njih - da nalog mora da bude na njegovo, a ne ime igumana manastira.
Je li sve ovo inspirativan materijal za „Top listu nadrealista“ ili je i za to previše sumorno? Što mislite da stoji iza ovako transparentnog podređivanja crnogorskih institucija, zakona i vlasti Crkvi Srbije?
KONTIĆ: Volio bih vidjeti tu „nadrealnu priču“ jer je satira jedan od mogućih odgovora na ovaj dramolet u kojem postoji spomenik koji je u međuvremenu nestao, a istinu o tome zna samo svešteno lice.
Što bi se reklo, humoristički početak s potencijalom. Još ako je sveštenik nijem, imamo hit.&nbsp;
Ali, taj se film neće dogoditi jer su političari gotovo svugdje u svijetu zabranili ili zabranjuju smijeh i satiru. To se danas događa čak i u Americi.
U Britaniji je otkaz dobio karikaturista „Gardijana“ Stiv Bel zbog čijih karikatura su cijepali tu stranicu iz novine kad su ih donosili engleskom premijeru Toniju Bleru.&nbsp;
Nije mogao da ih gleda. Kako kaže novinar Ed Vulliamy: „Što god pronađete o političarima i njihovim poltronima od korupcije do ubilačkih ratova oni će to nadživjeti. Nastaviće zarađivati, postaće profesori, doktori, direktori kompanija. Jedino čega se boje je smijeh, humor. Da će biti predstavljeni kao dvorske lude“.
U ozbiljnom svijetu sve ovo potvrđuje onu, naizgled, paradoksalnu rečenicu, koju je izgovorio stranac dobro upućen u ovdašnja zbivanja: „Na Balkanu je najmanje predvidljiva - prošlost“.
Svugdje se u svijetu nastoje predvidjeti budući tokovi, a kod nas se sva energija društva troši na redizajniranje prošlosti. I ta ambicija isisava kompletnu energiju društva.
Pojedinci mogu da reagiraju emotivno, ali država ima poluge vlasti. Čuveni princip koji se stalno obećava na evropskom putu glasi: „Rule of Law“ ili „vladavina prava“. Prema tome, primjenimo ga i biće nam lakše.&nbsp;
Što stoji iza svega ovoga? Bojim se da će u konačnici biti novo usporavanje Crne Gore na putu prema Evropskoj uniji. Ako to i nije pravi cilj. Jer ako ne pristupi EU u narednih nekoliko godina - svako duže čekanje škodiće novim generacijama Crnogoraca.
Jasno je da svi ovdašnji problem neće odmah nestati, ali članstvo u EU poziciju Crne Gore čini mnogo stabilnijom u odnosu na svaku vrstu pritiska spolja.
PORTAL ETV: Četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori su u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala, a posebno dvije - TV Adria i Prva - ističu se po širenju srpske nacionalističke propagande. Koliko i zašto je opasna takva koncentracija vlasništva? Što stoji iza toga?&nbsp;
KONTIĆ: Mediji su odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - a sve su više dio etničkog naoružanja. To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine.
Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani. Ako ste primjetili nedavno, i ljudi u Gazi su prvo proglašeni životinjama, pa je onda uslijedilo ravnanje teritorije i otvoreni genocid.&nbsp;
U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani. Ciljevi nijesu do kraja postignuti. U međuvremenu regrutiran je i dostojan podmladak novinarskim perjanicama iz devedesetih.
Otvorena rana regiona jeste tabloidno novinarstvo. Notorna je činjenica da dominira srbijanskom medijskom scenom i da je jedan od najprofitabilnijih izvoznih artikala.
Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono C u šifri BHSC jezik.
Javni servisi, koji svi mi plaćamo, su nažalost politička alatka. U rukama su političkih stranaka koje ih plaćaju kako bi prenosili manje-više jedan politički glas.
U svijetu su problem „fake news“, dok je kod nas „problem fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju takvi mediji plasiraju.
Opasna je ova koncentracija vlasništva jer medijske poruke - to je već opšte mjesto - dramatično utiču na javnost u jednoj zemlji.

Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani, ni ciljevi do kraja postignuti

Na lokalitetu Lobanje glave, juče je služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine, prenio je sajt Eparhije budimljansko-nikšićke.
Pomen omladini, koja je prije 81 godinu ubijena na krnovskim planinskim vijencima, služio je Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije sa sveštenstvom i monaštvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
- Sabranim potomcima, rodbini i poštovaocima nevine žrtve ubijenih mladića, kojima se ni posle toliko vremena ne zna groba, ni mramora - kazao je mitropolit Metodije.
Dodao je da je cijela Crna Gora tada i svaka skoro muška glava ,,odskočivši od zločinaca na početku Drugog svjetskog rata zbog raznih Pasjih groblja i drugih zločina koja su činili komunisti otišla u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini da brani svoju zemlju”.
- Zato je bilo hiljade i hiljade pripadnika tog pokreta. Samo su dvije brigade bile crnogorske i partizanske. To je manjina koja je činila zločin nad većinom i zato su bez suda i presude u stotinama ubijali kao i ovdje na ovom mjestu - kazao je mitropolit Metodije.
Predsjednik Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, kazao je da je juče na Krnovu, u organizaciji udruženja "Kosovski božur od Nikšića" služen parastos "mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine".
Tog datuma je, tokom Drugog svjetskog rata, partizanska 7. crnogorska udarna omladinska brigada na Krnovu izvela napad na položaje četničkog 8. “gvozdenog” puka Pavla Đurišića. Sa skupa je juče, kako je saopštila eparhija na čijem je čelu, poslata "jedinstvena poruka da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih".
Mandić je kazao da se 1944. dogodio "zločin protiv mladosti Crne Gore".
- Danas sam na Krnovu prirustvovao parastosu koji je služio Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije sa brojnim sveštenstvom te mitropolije i tom prilikom položio vijenac u znak sjećanja na preko 300 golobradih, većinski maloljetnih, mladića naše zemlje, koji su brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu bratoubilaštvom oboljele naše domovine za vrijeme Drugog svjetskog rata, i kojoj se ni dan danas ne zna groba, ni mramora. Činjenica da je samo jedan od njih imao svoje potomstvo u momentu kada je ubijen, govori sve o veličini ovog zločina protiv mladosti Crne Gore - napisao je Mandić u subotu na mreži X.

Portal ETV

Metodije: Samo su dvije brigade bile crnogorske i partizanske, komunisti činili zločine

Poslanici Pokreta Evropa sad, Gordan Stojović i Miloš Pižurica, poslanici stranke premijera Milojka Spajića, podnijeli su prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš koji je usvojen 2011. godine. Između ostaloga, traže da se iz čl. 1 postojećeg zakona briše riječ „nasilna” u formulaciji o aneksiji iz 1918. godine! „Jedna od KLJUČNIH IZMJENA”, navode potpisnici, „odnosi se na brisanje termina ‘NASILNE’ iz čl. 1 zakona, što nije usmjereno na reviziju istorijskih činjenica, već na prevazilaženje negativnih konotacija i smanjenja polarizacije društva koje je korišćenja ovoga termina do sada izazivalo”. „Termin ‘nasilna aneksija’ nosi duplo značenje”, tvrde poslanici PES-a, „jer je sama aneksija po definiciji čin koji podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa dodatno naglašavanje ‘nasilna’ postaje suvišno”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d" data-rendition-name="original" width="902" height="826" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  U propratnom aktu, juče, 10. oktobra dostavljenom Andriji Mandiću, a „radi stavljanja u skupštinsku proceduru”, poslanici PES dodaju: „Ovim se želi promovisati dijalog i pomirenje društvu, uz očuvanje poštovanja prema zajedničkoj istorijskoj baštini”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799" data-rendition-name="original" width="646" height="606" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  * * * U vezi ovoga pokušaja režimske koalicije Spajić-Mandić da ozakone svoje falsifikate i potru istorijske činjenice o tragediji 1918. — o krvavom srpskom uništenju države Crnogoraca, dinastije Petrovića-Njegoša i sv. autokefalne Mitropolije osnovane još u epohi Crnojevića — napominjemo: - čl. 1 postojećeg Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš glasi: „Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović Njegoš, ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović Njegoš, koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom NASILNE aneksije države iz 1918. godine”. - aneksija nikako ne podrazumijeva nasilje, kako tvrde Spajićevi poslanici — primjeri, lako za svakoga provjerljivi: - nenasilna aneksija (Anschluss) suverene države Austrije od strane nacističke Njemačke iz 1938. godine; - ili nenasilna njemačka aneksija iz iste godine dijelova teritorije suverene Čehoslovačke (Sudetska oblast); - bez nasilja su bile i aneksije suverenih država Estonije, Litvanije i Latvije iz avgusta 1940. od strane SSSR-a, etc; - na drugoj strani, o masovnim razmjerama sistematskog okupacionog nasilja koje je Kraljevina Srbija sa svojom vojskom, žandarmerijom, policijom i plaćeničkim bandama domaćih izdajnika od 1918. počinila nad crnogorskim narodom — anektiravši Kraljevinu Crnu Goru, detronizujući slavnu dinastiju Petrović-Njegoš i ukidajuću autokefalnu Mitropoliju cetinjsku - Crnogorsku pravoslavnu crkvu — svjedoče: kako izvještaji onovremenih stranih misija s terena Crne Gore, docnije objavjenih hiljade dokumenata iz arhivskih izvora, tako i službeni izvještaj crnogorske kraljevske vlade u egzilu štampan 1921. u formatu knjige sa poimeničnim žrtavama, mjestom, vremenom i preciznim opisima samo nekih (do sredine 1920. godine) od niza srpskih zvjerstava, pod preciznim naslovom: „Nekoliko stranica iz KRVAVOG albuma Karađorđevića: dokumenta o ZLOČINIMA Srbijanaca u Crnoj Gori”.

Brišu ‘nasilna’ u aneksiji 1918. – PES sa vojvodom falsifikuje istoriju

Božena Miljić

''Opterećeni'' prošlošću, ali iz nje ne učimo: Istorija Crne Gore se brutalno prekraja i zloupotrebljava za tuđe interese

Najava da će se u Herceg Novom ponovo održati parastos Draži Mihailoviću pokazuje da je na snazi pokušaj revizije istorije i povampirenja četništva, upozoravaju iz opštinskog odbora DPS-a u tom gradu.
- N’o to nikoga ne može iznenaditi danas u Crnoj Gori kad uzmemo u obzir činjenicu da državom upravljaju politike, koje su jednom poražene, a koje su nazadne, retrogradne i nakaradne, koje besramno slave ratne zločince kao heroje- poručili su iz DPS-a.
Te politike i dan danas, ističu iz DPS-a, osim što negiraju postojanje nezavisne Crne Gore, podrivaju njen građanski karakter, pokušavaju da bestidno prekrajaju istoriju, te nezapamćeno promovišu četništvo u državi u čije biće je duboko utkan antifašizam kao neprolazna vrijednost.&nbsp;
- Međutim, ako su zaboravili, podsjećamo ih – ovo je, ma koliko ih boljelo, suverena država čiji temelj predstavljaju antifašističke vrijednosti, koje ne mogu obrisati ni stotine njihovih uzaludnih pokušaja oživljavanja zločinačkih ideologija, te da ovdje nikada neće proći izjednačavanje partizanskog i četničkog pokreta i rehabilitacija ratnih zločinaca- navode iz DPS-a.
Iz ove partije poručili su da u ime 13. jula i svega što on predstavlja, obećavaju borbu protiv neskrivenog fašizma u Crnoj Gori.&nbsp;
- Neka traje koliko traje, ali će u finalu sljedbenici Draže Mihailovića i sve što on predstvalja ponovo završiti tamo gdje im je i mjesto – na smetlištu istorije!- zaključuje se u saopštenju.

DPS Herceg Novi: Parastos Draži Mihailoviću u Herceg Novom potvrda da je na snazi pokušaj revizije istorije i povampirenja četništva

Crna Gora slavi 13. jul, Dan državnosti. U intervjuu za Portal ETV, potpredsjednica i poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč otvoreno govori o istorijskom revizionizmu, urušavanju antifašističkog nasljeđa, dubokim ideološkim podjelama u crnogorskom društvu, te bezbjednosnim i političkim posljedicama koje su uslijedile nakon 2020. godine. Ona upozorava na širenje nacionalističkih i klerikalnih uticaja, upliv stranih službi, moralnu regresiju institucija i degradaciju političkog i akademskog prostora, ističući da je borba za suverenu, građansku i antifašističku Crnu Goru obaveza svih odgovornih građana. Zato i poručuje - Pobjedićemo!&nbsp;
Portal ETV: Jesu li danas uzdrmani temelji crnogorske državnosti – i ko, iznutra ili spolja, aktivno radi na njihovom potkopavanju? Za čiji interes?
Vuković Kuč: Temelji nijesu uzdrmani. Crna Gora je stara država, a što je više negatora i grobara imala, to se zanavljala jača i održivija. Na njihovom potkopavanju rade spoljni agitatori i unutrašnji plaćenici, ali su u tim radnjama toliko prosti, neuki, radikalni, osioni, da će uskoro sići sa političke pozornice kao nepogoda koju su odbacili vrijeme i ljudi. Građani će presuditi nacionalistima i govornicima mržnje na izborima, a oni koji su kao navodno građanske partije podržavali i održavali njihovu ujdurmu nestaće sa političke scene, postaće suvišne javne organizacije. Ko nema politiku, politikom se ne može baviti na duge staze. A danas imamo to - nemanje politike kao podvalu željnima promjena, a ne narativa kojih se gnuša svako dostojanstveno, vaspitano i obrazovano biće.
Pogledajte danas, 13. jula 2025. godine, Nikšić u kome je PES trebalo da bude promjena koju želimo da vidimo u Crnoj Gori.&nbsp;
Nikšić je demanti njihovoga građanskog i crnogorskoga opredjeljenja. Baš kao i Pljevlja.&nbsp;
Glasna, nesumnjiva poruka bestraganja antifašističke ostavine i građanske i sekularne prirode Crne Gore.
<h2>RAZGRADNJA ANTIFAŠISTIČKOG NASLJEĐA</h2>
Portal ETV: Da li se Crna Gora suočava sa istorijom na objektivan način ili je prisutan istorijski revizionizam?
Vuković Kuč: Nije Crna Gora posebna u regionu po prisutnom istorijskom revizionizmu, nenaučnom i falsifikatorskom pristupu istoriji, mitomanskoj interpretaciji događaja koji su obilježili njenu prošlost. Takav, radikalni i opasni pristup istoriji intenzivirao se u Crnoj Gori u posljednjih pola decenije vladavine desničarskih politika koje je iznjedrila crkva i poznala klerikalna kontrarevolucija.
Kobno je što su takve istorijske interpretacije iz nezvaničnih prešle u zvanične, institucionalne tokove, a predvode je ideološki ostrašćeni istoričari i političari iz Crne Gore, ali i Republike Srpske, čiji su profesori preplavili Univerzitet Crne Gore, đe sprovode čistku naučnika i nepodobnih istoričara, dok na katedri za istoriju instaliraju poluintelektualce i istorijska lelekala, koja u redovnim uslovima ne bi mogla predavati ni na posijelima, uz ćaskanje i trač. Jer ta istorija jeste prevaralogija koja treba da pripremi generacije za istorijsku rehabilitaciju ratnih zločinaca i saradnika okupatora, na čijoj mrzilačkoj, anticrnogorskoj i ksenofobičnoj platformi je zasnovana ideologija pojedinih subjekata vladajuće većine.
Ko je odslušao govore predśednika države i skupštine povodom Trinaestojulskog ustanka, ko je vidio ikonografiju čestitki najvećega dana u crnogorskoj istoriji u Nikšiću ili u drugim gradovima đe vladaju PES, DCG i NSD, razumije kakav je naum u toku i kakva se razgradnja antifašističkog nasljeđa događa.
Nema tu zrna objektvinosti, ti pogledi su suženi, ostrašćeni, krivotvorni. Ti stavovi žele da progutaju Crnu Goru, njenu nezavisnost, građansko tkivo i antifašistički podvig, podvaljujući nam četnike kao junake, a ne pominjući crnogorske komuniste, kao idejotvorce, pokretače i vođe Trinaestojulskog ustanka.
Citiraću dr Dragutina Papovića: “Bez crnogorskih komunista ne bi bilo Trinaestojulskog ustanka ni antifašizma”.
To je istina koja je svijetla kao borba i svjetlost jaka kao pobjeda komunista, partizana i antifašista nad kolaboracionistima i fašistima njihovoga, ali i našeg vremena.
Nikakve govorancije Andrije Mandića, nedorečenosti i relativizacije Jakova Milatovića i jeftine provokacije Marka Kovačevića ne mogu naružiti taj podvig, žrtvu, pobjedu crnogorskih i jugoslovenskih antifašista.
Sve netalentovane tlapnje dobitnika Trinaestojulske nagrade ostaju mizerne i minorne u odnosu na onu, znate i znamo, “propevalu gomilu”.
“Nije sloboda sa neba pala. Iz zemlje je, iz crvene, iz krvave.“
Portal ETV: Postoji li konsenzus o antifašističkom naslijeđu u Crnoj Gori, ili se ono dovodi u pitanje?
Vuković Kuč: Nema konsenzusa, na veliku žalost. Trebalo bi da smo jedinstveni u vezi sa tom nesumnjivom ostavinom naših predaka slobodara, ali Jugoslaviju koju su oni stvorili krvavo su razbili oni čije političko nasljeđe njeguju politike na vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
Njihovo nacionalističko i šovinističko divljanje, usred nikad veće šanse Crne Gore da postane članica EU, iskazano u veličanju ratnih zločinaca, koji su izvršili etničko čišćenje i u našim krajevima, kakav je Pavle Đurišić, održavanju parastosa četničkim liderima i kvislinzima Draži Mihailoviću i inim neslavnim ličnostima Drugog svjetskoga rata, slavljenju savremenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, zaslužnih za najveće grobnice XX vijeka, kazuje u prilog nikad većoj diskrepanciji između dva crnogorska pola, desnog i lijevoga. Pritom, u regionu jačaju nacionalistički narativi, što budi sumnju u opšti sunovrat vrijednosti. U Srbiji je rehabilitovan četnički pokret, a u Hrvatskoj se prije nekoliko dana uzvikivalo “za dom spremni” na koncertu M. Tompsona, slavitelja ustaštva - fašističkog predvodnika NDH i jasenovačke strave.
Zbog takvih tendencija, DPS je završio Zakon o zabrani fašističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola, koji ćemo tokom sedmice predstaviti crnogorskoj javnosti i staviti ga u skupštinsku proceduru.
Mora se zaustaviti zlo koje širi svoj uticaj u crnogorskim institucijama i prijeti da se naruga cjelokupnom antifašističkom nasljeđu.
Ta moralna bijeda koja nam želi nametnuti politički kič kao stil života previđela je sa kim se nasuprot sebi bori i protiv čega se bori. Poručujem im Krležinim riječima: “Domovina nije ni bajka, ni hotel, ni zatvor. Niti je ona mržnja prema drugima. Ona je odgovornost, kritika, sumnja. Nacionalisti sve to ne poznaju”.
Crna Gora je naša odgovornost. Zato kritikujemo njenu vlast i sumnjamo u njene poteze, svakog dana ih raskrinkavajući.
Jedino dobro u ovoj duhovnoj, političkoj i moralnoj regresiji jeste što su svi oni dobili šansu da vladaju i pokažu sve svoje bjedastoće. DPS im više ni za što ne može biti izgovor, kao što ni DPS nikad više ne smije praviti greške koje bi plaćalo crnogorsko društvo i država u cjelini.
Pitali ste dovodi li se antifašističko nasljeđe u pitanje i moj odgovor je potvrdan. No, garantujem vam, neće biti dovedeno u pitanje. Pokušaji će ostati bez rezultata.
<h2>DANAS U VLADI, JEDAN UZ DRUGOG, ŚEDE DODIKOVI PITOMCI I NEGATORI GENOCIDA U SREBRENICI I PREDSTAVNICI NARODA KOJI JE U SREBRENICI GOTOVO SATRT&nbsp;</h2>
Portal ETV: Da li je Crna Gora politički stabilna danas, i koliko su institucije funkcionalne i nezavisne?
Vuković Kuč: Mi nemamo ni jednu jedinu ličnost u politici sa jakim integritetom, moralnim i političkim, kamoli da možemo govoriti o političkoj stabilnosti vlasti koju čine raznorodni ideološki i politički subjekti, koji su se trvili u svojoj političkoj prethodnosti, ali ne na pitanjima ekonomske strategije ili socijalne pravde, nego na pitanjima života i smrti. Danas u Vladi, jedan uz drugog, śede Dodikovi pitomci i negatori genodica u Srebrenici i predstavnici naroda koji je u Srebrenici gotovo satrt. Tik jedni uz druge, smješkajući se i obećavajući nam svijetlu evropsku budućnost. Oni koji su sve činili i čine da obesmisle Crnu Goru kao građansku državu, podvaljućujući joj nacionalni predznak, prave nekakve priredbe s onima koji bi Crnu Goru napustili da je velikosrpska politika pobijedila 90-ih godina prošloga stoljeća.
Pritom, proces evropske integracije predvode politike koje su anticrnogorske i antievropske. Sve je to neprirodno, neredovno, nakaradno.
Zbog takve političke turbulentnosti, institucije su porozne i politizovane, prave partijske ćelije djelilaca političkog plijena i namiritelja svojih funkcionerskih nezajažljivosti. Nema tu v od vizije, v od vještine vođenja i zavođenja reda u institucijama i u državi. Nedobronamjerne neznalice danas izvode svoje reakcionističke i revanšističke pohode po crnogorskim institucijama, videći u pogromu drugih svoj uspjeh i politički rast, dok se iz izbora u izbore sunovraćuju, ne poznajući crnogorski mentalitet koji nije osvetnički. Nije i nikad neće biti ogledalo raznih vetingaša, navodnih pravdaša, a u stvari, diletanata koji se ne umiju izboriti sa sobom, kamoli sa kriminalom, i to organizovanim.
Na kriminal se ide organizovano, institucionalno, policijom, tužilaštvom, sudstvom, a ne skupštinskim paradama i tviteraškim hapšenjima vinih i nevinih, jer u takvim okolnostima se i gubi razlika između krivih i nedužnih. Zlo i napako je svima spremno nacrtati metu, uz fanfare prijetnji i ucjena.
<h2>SLUŽBE DRUGIH DRŽAVA ZNAJU VIŠE O STANJU U CRNOGORSKOM DRUŠTVU OD NAŠIH INSTITUCIJA ZADUŽENIH ZA BEZBJEDNOST&nbsp;</h2>
Portal ETV: Čemu i kome služi bezbjednosni sektor danas? Je li kao takav o opasnost po državu umjesto da je njen štit?
Vuković Kuč: Nijesam specijalistkinja za bezbjednost, ali imam političku opservaciju koja proizlazi iz svih događaja prethodnih pet do sedam godina. Ovakva bezbjednosna haotičnost dugo je planirana, još prije prijema Crne Gore u NATO. Bezbjednosni sektor je oskrnavljen antidržavnim djelovanjem pojedinaca u sistemu, a razoren dolaskom kontrarevolucionara na vlast 2020. godine.&nbsp;
Crna Gora je stavljena na pladanj rusko-srpskih interesa, bezbjednosno podijeljena između nekoliko zainteresovanih službi. Izgubila je mnoga svojstva suverenosti, nijedan građanin se u Crnoj Gori ne može ośećati bezbjedno. U srcu njenoga glavnog grada prokopan je tunel koji vodi u Viši sud. To je simbolički i materijalni dokaz razbijenosti njene nacionalne bezbjednosti.&nbsp;
Službe drugih država znaju više o stanju u crnogorskom društvu od naših institucija zaduženih za bezbjednost. Ko može biti siguran u takvoj atmosferi? Ponajmanje mislim na našu fizičku sigurnost, iako su masovna ubistva na Cetinju i obračuni krimilanih klanova na crnogorskim ulicama pokazali da ni fizički nijesmo zaštićeni.
Mislim, prije svega, na špijunske mreže koje su nadnesene nad našim i glavama naših porodica, spremne na svakave obračune, podmetanja, diverzije, kako to obično biva u svjetovima đe se vode borbe između rodoljublja i izdaje, te zabranjene riječi u Crnoj Gori, koja narušava mir i sigurnost političara koji joj nijesu skloni, osim što im je ona drugo ime.
Kako je to negrađanski, neprimjereno, neevropski nazvati nekoga u XXI vijeku izdajnikom, rekli bi dušebrižnici. A ja, gledajući sve što nam se dešava, budući eskpertkinja za eufemizme, nemam blažu riječ za podaništvo tuđim službama, saradnju sa negatorima Crne Gore, nacionalistima i šovinistima, bila ona plaćena ili besplatna, jednako je ogavna.
I o onima, o kojima piše Mihailo Lalić, koji su predugo ćutali, a time i odobravali, kad je trebalo glasno govoriti.
Portal ETV: Pokušava li Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) Srbije, preko određenih političkih struktura u Crnoj Gori, da razgradi crnogorski identitet? Ako da – ko su ključni izvršioci?
Vuković Kuč: Zanimljivo je ono što je potpredśednik DPS-a Ivan Vuković naveo kao svoje iskustvo sa BIA nakon privođenja u Beogradu i izgona iz Srbije na godinu dana. Predočio je da su u crnogorska politička zbivanja veoma upućeni i za njih zainteresovani.&nbsp;
Ne čudi nas to. Kad kroz pukotine bezbjednosnog sistema države prema kojoj duže od vijeka imate aspiracije možete da infiltrirate svoje ljude, a Crna Gora je vazda bila bogata žbirima, kako Njegoš nazivaše špijune, možete relaksirano vršiti poslove iz svoga domena. I BIA to radi u Crnoj Gori. Imala je i danas ima brojne saradnike, svakovrsne konvertite i konformiste, otpadnike države Crne Gore, koja je za njih kao zatvor iz kojeg valja pobjeći ili ga srušiti. Takvo ośećanje kod ovih ljudi prisutno je ili zbog malograđanskog ośećaja tjeskobe u maloj državi i provincijske potrebe da se pripada nečemu gabaritnijem ili zbog plaćeničke prirode koja zbog svoje jeftinoće vazda nađe svoga kupca.
Ti nesolidnici ne dozvoljavaju da se odnosi Srbije i Crne Gore, kao dvije veoma povezane države, zasnivaju na principu međusobnog uvažavanja i čuvanja državnog i nacionalnoga dostojanstva, nego kidišući na crnogorsku suverenost i nacionalnu posebnost, bestijalno rade na njenoj &nbsp;razgradnji i prodaji.
Duboko vjerujem da se ti odnosi mogu normalizovati kad vlast u Crnoj Gori bude suverena, kad je budu činili ljudi sa dignitetom, kad minu sadašnji podanici i izmećari, prema kojima, sigurna sam, i ta Srbija, njena vlast i BIA imaju prezir, ali su im korisni kao pokućari koji rade na raskućenju sopstvenog doma. Kome ti nesrećnici mogu trebati, osim jednokratno?! Vazda će biti “jadni trabanti tuđih interesa”.
I da, kao post scriptum, opomenem, izvršioci nijesu samo politički akteri iz nekadašnjeg DF-a. Danas ih je u Crnoj Gori više i raspoređeni su svuda, u svakoj pori crnogorskih institucija. Prepoznaćete ih po retoričkom antifašizmu i patriotizmu, a po stvarnim nedjelima prema Crnoj Gori, kad god treba uraditi nešto za njen državni i nacionalni interes. Śetite se formiranja vlade Milojka Spajića i maligne uloge Jakova Milatovića u tome, kao i formiranja podgoričke vlasti. Samo treba imati dobro pamćenje i ne dozvoliti raznim “očumelovima” da nas zavaraju. Čitati Čehova i biti spreman, to je sve, da pomenem i Šekspira.
Pobijedićemo!
„Kada sve drugo padne,
ostaje zadnje oružje —
srce koje ne kleči.”

Miraš Dušević

Vuković Kuč za Portal ETV: Pobijedićemo, kada sve drugo padne, ostaje posljednje oružje - srce koje ne kleči

Poslanik Pokreta Evropa sad, Miloš Pižurica, poručio je da se protivi svakom pokušaju istorijskog revizionizma i naglasio potrebu da se Crna Gora okrene budućnosti, a ne prošlosti.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - rekao je Pižurica gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E.
Komentarišući sve učestaliju pojavu govora mržnje, relativizaciju zločina, istorijski revizionizam i vjersku netrpeljivost, Pižurica je ocijenio da se radi o temama koje pripadaju prošlosti, te da ih tamo treba i ostaviti.
- Da budem potpuno jasan, i nekoliko puta sam javno reagovao, kako u Skupštini tako i u svojim nastupima, i Pokret Evropa sad kome pripadam, apsolutno ne podržavam bilo kakav istorijski revizionizam, koji pokušava da se napravi. To je zaista jedan čvrst stav koji mi imamo i toga ćemo se uvijek držati - poručio je on.
Pižurica smatra da obje strane crnogorske političke scene veličaju svoje kolaboracioniste, što, kako kaže, daje jedni drugima za pravo da u tom veličanju nastave.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - ponovio je Pižurica.
On je podsjetio da je u Skupštini javno osudio govor mitropolita SPC Joanikija Mićovića, te se jasno ogradio od njegovih stavova. Dodaje i da u ponašanju opozicije, posebno tokom nedavne posjete mitropolita Budvi, vidi političko licemjerstvo.
Upitan da prokomentariše izjavu sveštenika SPC Metodija Ostojića, koji je uporedio Njegoša sa Dražom Mihailovićem, Pižurica kaže da niko u Crnoj Gori ne bi trebalo da pravi takva poređenja.
- Njegoš je jedna univerzalna ličnost, jedna ličnost koja će ostati zapamćena za vijeke vjekova takvom kakva jeste, potpuno neuporediva sa bilo kim, i van granica Crne Gore - zaključio je Pižurica.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Drplw69DFTjM&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pižurica: Apsolutno ne podržavam istorijski revizionizam

Nastava istorije u regionu je etnocentrična, o 90-im se uči malo i selektivno, jer političke elite i dalje istoriju koriste kao sredstvo manilupalcije, a o tome svjedoče brojni primjeri nenaučnog istorijskog revizionizma.
To je saopšteno na otvaranju međunarodne konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija?“, koja se završava večeras.
Na otvaranju konferencije je saopšteno i da je rat u Ukrajini pokrenuo rasprave o međunarodnim principima teritorijalnog integriteta, čije su refleksije na region Jugoistočne Evrope očigledne.
Glavni pregovarač Crne Gore sa Evropskom unijom (EU) Predrag Zenović, govoreći o projektu Zajedničkih istorijskih knjiga koji promoviše multiperspektivni pristup u nastavi istorije kroz primjer šest knjiga koje pokrivaju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, kazao je da konferencija polazi od tema koje nijesu samo predmet akademskog istraživanja, već i temeljne komponente izgradnje održivog mira i demokratske kulture država regiona.
U tome, prema njegovim riječima, ključnu ulogu ima obrazovanje, a naročito nastava istorije.
- Inicijative poput regionalnog projekta zajedničke istorije, u okviru kojeg je do sada objavljeno šest tomova, predstavljaju dragocjen doprinos razvoju kritičkog mišljenja i osnažavanju kapaciteta za suočavanje s prošlošću - rekao je Zenović.
Kako je kazao, ti priručnici podstiču multiperspektivni pristup, koji nikako ne smije biti revizionizam, već prilika za dublji uvid i bolje razumijevanje.
- Ovi udbženici upravo o tome svjedoče, jer istorija mora počivati na činjenicama, samo na toj osnovi moguće je graditi legitimne i moralno održive zaključke - naveo je Zenović.
On je istakao da je najdublji evropski primjer za proces pomirenja iskustvo francusko-njemačkog odnosa i pomirenje dva tada zavađena naroda.
- Taj proces je bio svjesna odluka za izgradnju zajedničke evropske ideje - naveo je Zenović i dodao da evropske prakse pružaju okvir u kojem se pokušava i uspijeva pomiriti.
Govoreći o granicama, Zenović je rekao da se valja zapitati da li su granice koje dijele samo stvar politike i ideologije, ili stvar narativa.
- Granice koje razdvajaju sjećanja često su postojanije od fizičkih. Upravo zato zadatak pred nama nije samo prekoračavanje geografskih linija, već prevazilaženje mentalnih i simboličkih podjela - kazao je Zenović.
Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten rekao je da je u prethodne tri godine u više navrata mogao da se uvjeri koliko je nedovoljno dogovora u regionu i koliko je na putu saradnji i razumijevanju stajao nedostatak slaganja oko toga što se desilo u prošlosti.
- Zbog toga rad i rezultati koje ste ostvarili kroz ovih šest tomova imaju izuzetnu važnost - kazao je Felten.
On je rekao da je iskusio i pokušaj da se politizuje istorija - netačno tumačenje istorijskih činjenica i pogrešno tumačenje onoga što se desilo u prošlosti, kao i negiranje odgovornosti.
Prema riječima Feltena, nekada se u školama na Zapadnom Balkanu izbjegavaju teme vezane za skoriju prošlost, a određena pitanja vezana za identitet, religiju ili pripadnost postaju sve otrovnija.
- To je bolest protiv koje bi najuspješnija vakcinacija bila da se prošlost ne ostavlja u nejasnim situacijama, već da se zajednički prepoznaju važne činjenice i da se ne ulazi u rasprave o tome šta su činjenice, već da se diskusija usmjeri ka tumačenju utvrđenih činjenica - rekao je Felten.
On je poručio da, bez prethodne usaglašenosti o utvrđenim istorijskim činjenicama, izmirenje nije moguće.
Felten je kazao da je izmirenje jedna od ruta i Berlinskog procesa koji je inicirala nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, nastavio Olaf Šolc, a sada će nastaviti i Fridrih Merc.
- Berlinski proces je uvijek imao regionalnu integraciju kao benefit, kao i način za region da se pripremi za članstvo u EU - naveo je Felten.
Govoreći o granicama, on je kazao da je u regionu nemoguće da se granice povuku na logičan način, već je jedini način da se one učine takvim da građani regiona preko njih mogu da prolaze nesmetano.
Felten je dodao da je zadovoljan što u momentu smanjenja državnih fondova imaju mogućnost da podrže projekat JHP.
Bivši šef albanske diplomatije Ditmir Bušati rekao je da projekat Zajedničkih istorijskih čitanki nema veze sa granicama, već sa ljudima, koji međusobno sarađuju kako bi jasno i kritički razmišljali o budućnosti.
On je istakao da postoji mreža različitih sporova koji otežavaju sposobnost država regiona da se kreću naprijed brže.
- Svjedoci smo te mreže sporova koji potiču ili iz Drugog svjetskog rata, raspada Jugoslavije, ili graničnih sporova nastalih zbog nastanka novih država nakon pada gvozgene zavjese - naveo je Bušati.
Kako je rekao, u slučaju država Višegradske grupe, ali i drugih, moglo se vidjeti da je pristupanje EU takvo da transformiše bivše neprijatelje u susjede.
- U našem slučaju to se još nije pokazalo kao takvo. Nadam se da ćemo kroz kolektivno djelovanje dati doprinos tome - kazao je Bušati.
Izvršna direktorica Evropskog fonda za Balkan Aleksandra Tomanić rekla je da su, kada su počeli da rade na projektu, shvatili da knjige moraju biti dostupne na internetu.
Ona je rekla da su razgovarali o tome kako da se napravi jedna bezbjedna stranica koja neće biti hakovana, pa se IP adresa mijenja na svakih 15 minuta.
Prema riječima Tomanić, tako se tehnički priprema ako neko istoriju želi da razmatra iz različitih uglova.
- Uz jedan konstruktivan pristup i istinsku političku volju problem sa istorijom u regionu bi mogao da bude riješen - rekla je Tomanić.
Ona je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke na podršci projektu.
Urednica JHP projekta i rektorka Panteon Univerziteta društvenih i političkih nauka Kristina Koulouri rekla je da je taj projekat, koji je počeo kasnih 90-ih na inicijativu biznismena koji su htjeli da vide miran razvoj u svom regionu bez ratova, uspio da preživi do 2020. godine i da uskrsne 2022.
- Nakon toliko godina, smatram da ovaj projekat jeste uspješna priča, da vrijedi druge šanse i da inspiriše mlade kolege koji bi da nastave i obnove naš rad - rekla je Koulouri.
Ona je istakla da je JHP pokrenuo tim od više od 100 istoričara iz 13 država Jugoistočne Evrope.
- Izrađeno je šest udžbenika kojima se pomoviše pomirenje u regionu i, uprkos regionalnoj dimenziji, ovo jeste jedinstven projekat - kazala je Koulouri i dodala da JHP može da ponudi model kako podučavati u post-konfliktnim društvima.
Ona je saopštila da su knjige prevedene na japanski jezik, gdje se koriste kao model.
Prema njenim riječima, JHP je stvorio važno nasljeđe, na kojem treba da zasnivamo budući rad.
Koulouri je rekla da su temu granica za drugu verziju JHP izabrali, jer je taj koncept bitan u kreiranju identitea.
- Granice ne možemo da razumijemo bez koncepta kretanja stanovništva i tranzicija koje se dešavaju na različitim mjestima. Važno je razumjeti istoriju granica u kombinaciji sa istorijom same države - naglasila je Koulouri.
Ona je navela da prije 18. vijeka nijesu bile linearne granice, nego zone, koje su zavisile od rijeka ili planina, nakon čega je došlo do stvaranja neteritorijalnog integriteta, pa se zato mora biti na oprezu kada se govori o granicama i identitetima.
Govoreći o obrazovanju, Koulouri je kazala da ono ne daje rezultate u kratkom roku, već da se mora biti strpljiv da bi se došlo do promjene kroz obrazovanje.
- Mi smo tu da nastavimo poduhvat koji će biti nužan koliko god traje nacionalizam - rekla je Koulouri.
Rukovoditeljka JHP Zvezdana Kovač objasnila je da je projekat rezultirao izradom šest knjiga koje obrađuju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, a na kojima su radili istoričari iz svih država Jugoistočne Evrope.
Ona smatra da je to jedan od najvećih projekata civilnog društva, jer su desetine istoričara iz 13 zemalja uspjeli da se dogovore u vezi sa sadržajem knjiga koji je preveden na 11 jezika.
Među tim izdanjima je i ono na crnogorskom jeziku koje možete naći na: <a href="https://jointhistory.net/">www.jointhistory.net.</a>
Kovač je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke i Evropskom fondu za Balkan, koji su omogućili ovaj projekat (JHP 2.0) i Centru za građansko obrazovanje na podršci u organizaciji ove konferencije.

Neophodna politička volja kako bi nastava istorije bila oslobođena etnocentrizma

Nužno je da Ministarstvo kulture i medija (MKM), ali i druge institucije, promptno reaguju na čist pokušaj falsifikovanja istorijskih činjenica - poručio je u razgovoru za Portal ETV istoričar Vukota Vukotić nakon što je u režiji „TV Hram“ u etar lansirana revizionistička emisija pod nazivom „Kako su Srbi na Cetinju odštampali prvu ćiriličnu knjigu na svijetu u 15. vijeku“. Ipak, uzevši u obzir stanje u našim institucijama, Vukotić kaže da to od njih, nažalost, teško možemo očekivati. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48.7643%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fza-tv-hram-srbi-odstampali-prvu-cirilicnu-knjigu-na-cetinju-a-joanikiju-stamparija-crnojevica-zapocela-epohu-srpskog-stamparstva&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Za sagovornika u projektu prisvajanja crnogorskog kulturnog i istorijskog blaga - štamparije Crnojevića na Cetinju - urednici ove emisije odabrali su neumornog prvoborca u otimačini i reinterpretaciji istorije - mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija Mićovića koji je u tom uratku, između ostalog, izjavio da je štamparija Crnojevića započela epohu „srpskog“ štamparstva. Te, kako ističe Vukotić, tendencije preuzimanja crnogorskog nasljeđa traju decenijama, ali se čini da su sada jače i beskrupuloznije. - U tom duhu dolazi i izjava padobranskog episkopa u tzv. srpskom štamparstvu. Svako ko i ovlaš poznaje prilike zna da je ćirilično štamparstvo u 15. vijeku dio države Crnojevića i samim tim dio crnogorskog kulturnog nasljeđa - ustvrdio je Vukotić dodajući da čak i revizionizam podrazumijeva neku reinterpretaciju činjenica - a da je u ovom slučaju u samom naslovu saopštena puka neistina.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240919210944_0e66401b25915615ea91ccb30bfc6cf67aa89090fc8a2bd0afc88c2157ec45eb.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240919210944_0e66401b25915615ea91ccb30bfc6cf67aa89090fc8a2bd0afc88c2157ec45eb" data-rendition-name="original" width="1025" height="522" loading="lazy" alt="Vukota Vukotić"> <figcaption>POTREBAN JE ČVRST I JEDINSTVEN STAV: Vukota Vukotić(Photo: FCJK)</figcaption> </figure>  Da se ovdje radi o čisto crnogorskom nasljeđu govori, podvlači on, i činjenica da je upravo gospodar Ivan Crnojević stvorio, za potrebe svoje države, Zetsku mitrpoliju - nezavisno od Srpske patrijaršije, koja je prestala da postoji 1459.godine. - Još prije njega, Stefanica Crnojević ratovao je protiv srpske despotovine i pobijedio ih u tri rata. Takođe zabilježen je slučaj da je mitropolit zetski sa Prevlake, početkom 15. vijeka, skočio sa broda u more samo da ne bi išao sa Despotomu Srbiju - naglasio je Vukotić. Znajući sve ovo, istoričar ukazuje da je demonstriran grub pokušaj falsifikovanja istorijskih činjenica.&nbsp; Ovaj projekat je, inače, realizovan uz podršku Uprave za saradnju sa crkvama i vjerskim zajednicama Ministarstva pravde Republike Srbije - što Vukotića ne čudi jer je sve to, kaže, dio njihove nacionalne politike. - Potrebno je imati jedinstven i čvrst politički odgovor na ovaj problem - udruživanjem svih institucija kulture u državi, ali i ostalih koji mogu da doprinesu - zaključio je Vukotić.

Nužno da MKM i drugi reaguju na grub pokušaj falsifikovanja istorijskih činjenica - ali to od njih teško možemo očekivati

Nezavisna odbornica u Skupštini Opštine Nikšić Tatjana Knežević-Perišić pozvala je ministarku kulture i medija Tamaru Vujović da reaguje povodom nove istorijske otimačine Crkve Srbije i emisije „TV Hram“ o tome „kako su Srbi na Cetinju odštampali prvu ćiriličnu knjigu na svijetu u 15. vijeku” - te dodala da bi, ako neće to da učini, trebalo da podnese ostavku i zaštiti se od novog poniženja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48.7643%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fza-tv-hram-srbi-odstampali-prvu-cirilicnu-knjigu-na-cetinju-a-joanikiju-stamparija-crnojevica-zapocela-epohu-srpskog-stamparstva&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Portal ETV već čeka odgovore na pitanja ovim povodom iz resora Tamare Vujović.
- Ministarka kulture i medija, iako znamo koju ideološku matricu predstavlja, morala bi, bar položajem, zaštititi instituciju i državu, u kojoj reprezentuje kulturu. Pošto znam da neće, pozivam je da podnese ostavku kako bi sebe zaštitila od novog poniženja, koje je već doživjela od Eparhije budimljansko Nikšićke, kada je poništila sopstveno rješenje kojim je prethodno odbila (nezakoniti) zahtjev za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću u Beranama - poručila je Knežević-Perišić.
- Učenici osnovnih škola u Crnoj Gori znaju da je nijesu Srbi štampali no Crnogorci, zahvaljujući odvažnoj dinastiji Crnojevića, koja je, u okruženju Osmanlija i Mlečana, bosanskoga bana i srpskih despota, stvarala novo doba. Uz izgradnju novih gradova, manastira, crkvi, dvorova, prvi su na Balkanu, a drugi u slovenstvu, dvije godine poslije Krakova i trideset osam godina poslije Gutenberga, na Cetinju štampali „dušespasne knjige“ - ukazala je Knežević-Perišić.
Vispreniji srednjoškolci bi, dodaje ona, morali znati da je Ivan Crnojević slao monahe u Italiju da izučavaju tipografski zanat, što je kasnije uticalo da se pojava prve štamparije vezuje za njegovo ime, iako mu je sin Đurđe Crnojević, „Crnojzi gori gospodar”, bio taj koji je formalno otvorio prvu državnu štampariju.
- Uzalud mitropolit Joanikije, falsifikuje crnogorsku istoriju. Istorija je zabilježila da su Crnojevići ulagali toliko napora da opismene crnogorski narod, od starih zapisa “u svim oblicima latinske majuskule i minuskule, grčkoga pisma, a kasnije i ćirilice, koji se nalaze na cijelome prostoru Crne Gore”. Monah Makarije od Crne Gore, “po zapovijesti, gospodina mi Đurđa Crnojevića, pri preosvećenom arhiepiskopu zetskom, mitropolitu kir Vavili”, napravio je remek djelo crnogorske pismenosti.Sa sedam svještenika Zetske mitropolije, Makarije je sam pravio olovna slova, raskošnu grafiku i ilustracije, a Crna Gora ovim podvigom, ušla u malu Gutenbergovu galaksiju tada prosvijećenih država Evrope - podvukla je Knežević-Perišić.
Jasno je, kaže, zašto otimačima crnogorske kulturne baštine tako znači Oktoih.
- Zato što je remek djelo štamparstva, očuvano kroz vjekove i zato što dokazuje koliko je Crna Gora bila jedinstvena i unikatna u prostoru kojeg je gotovo pet vjekova kontrolisala Osmanska imperija. Dostignuća u tom malom, slobodarskom prostoru, kakav je bio crnogorski, junaštvo i podvizi dostojni antičkih, trn u oku su velikosrpskim kreatorima “sveta”, koji nikad neće biti realizovan u Crnoj Gori - istakla je ona.
Ukazala je da su Crnojevića štamparija, i Njegoševa štamparija, i Danilova štamparija, dio su crnogorskog kulturnog sistema vrijednosti, dio crnogorske kulturne baštine, dio napora tadašnjih vlasti da im stanovništvo bude obrazovano i svjesno sebe, a i drugih.
- Punih 530 godina kasnije, vlasti Crne Gore rade sve suprotno-dopuštajući otimanje i falsifikovanje crnogorske istorije, mitomanstvo, pseudoreligioznost, kako bi “pastva” živjela u laži i neznanju, s kojom je najlakše upravljati. Ali sve do jedne ure! U Boga se nadam, ta ura će brzo doći - zaključila je Knežević-Perišić.

Knežević-Perišić: Vujović da reaguje na novu istorijsku otimačinu Crkve Srbije - ili zaštiti sebe od poniženja i podnese ostavku

Ministarstvo finansija je predložilo odličnog kandidata za Fiskalni savjet, koji bi bilo značajno oformiti do kraja godine, saopštio je resorni ministar Novica Vuković i dodao da je to jedna od preporuka Evropske komisije (EK).
On je na radnom doručku sa novinarima povodom predstavljanja godišnjeg izvještaja EK za Crnu Goru, kazao da je Vlada podržala njegov predlog i proslijedila ga na dalje usvajanje Skupštini. 
- Onoliko koliko sam upoznat da su kroz dalje odbore dva kandidata u opticaju, da Skupština na kraju nije kandidovala svog kandidata, a mi sa dva kandidata možemo da oformimo Fiskalni savjet - rekao je Vuković.
On je kazao da to nije samo preporuka EK, već i Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i da je značajno da Crna Gora zaista ima uspostavljeno to tijelo, a samim tim i neke rezultate njihove u narednoj godini. 
- Već prilikom usvajanja budžeta u narednoj godini tu bio potreban stav Fiskalnog savjeta i bilo bi zaista značajno da parlament to učini i do kraja godine - dodao je Vuković.
Po pitanju ekonomskih kriterijuma za članstvo, u izvještaju je konstatovano da bi Crna Gora trebalo da usvoji i implementira fiskalne mjere koje će ograničiti javnu potrošnju. Crna Gora bi trebalo da obezbijedi funkcionalnost Fiskalnog savjeta u skladu sa Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti, kako bi se mogao blagovremeno izvrši revizije Predloga zakona o budžetu za narednu godinu.
Vuković je saopštio da je novi izvještaj EK o Crnoj Gori pokazatelj da se nastavlja ostvarivanje značajnog napretka u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
- Može se konstatovati da je izvještaj pozitivan i da je ekvivalentan dobar i veoma dobar napredak u gotovo svim pregovaračkim poglavljima za koje je nadležno Ministarstvo finansija - kazao je Vuković. 
Ministarstvo finansija u pregovaračkom procesu ima jednu od ključnih uloga, ne samo kroz direktnu nadležnost u pregovorima, i to u 11 pregovaračkih poglavlja, već i kroz ispunjavanje ekonomskih kriterijuma za članstvo u Uniji.
- Važno je istaći da smo u prethodnih godinu napravili značajan iskorak u modernizaciji finansijskog sektora. Samo u toj oblasti usvojeno je 16 zakona koji se odnose na ispunjavanje obaveza u pregovaračkim poglavljima četiri i devet, koja se odnose na slobodu kretanja kapitala i finansijske usluge - precizirao je Vuković. 
On je naveo da je njihov cilj da do kraja ove godine privremeno zatvore poglavlje četiri, a i ocjene iz Izvještaja o Crnoj Gori i preporuke iz EK ukazuje da je zatvaranje vrlo izvjesno. 
Takođe do kraja godine se očekuje i poziv jer je sve pripremljeno za zatvaranje Poglavlja šest - Privredno pravo.
- Sama poglavlja imaju određenu dinamiku, bez obzira koliko imali progres i brzo djelovali u dijelu implementacije nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, ipak neka poglavlja, kao što je Poglavlje 33 mora sačekati, i ono se u principu zatvara posljednje kada se postignu rezultati i progres u ostalim poglavljima - dodao je Vuković. 
Mnistarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Naida Nišić, kazala je da se grade temelji za održiv ekonomski razvoj, socijalnu sigurnost i pravedno društvo.
- Ministarstvo nastavlja ka cilju da kroz odgovorno upravljanje, partnerski odnos i evropske vrijednosti obezbijedi bolje uslove života za sve građane Crne Gore - navela je Nišić.
Prema njenim riječima, kada je u pitanju politika zapošljavanja, važno je unaprijediti produktivnost i usmjeriti mjere na teže zaposlive kategorije stanovništva.
- Crna Gora ove godine ima najnižu istorijsku stopu nezaposlenosti od 8,93 odsto, otkad je Zavod za zapošljavanje (ZZZ) mjeri - podsjetila je Nišić.
Što se radnog zakonodavstva tiče, Ministarstvo rada u zadnjih godinu i po je, kako je kazala, posvećeno usklađivanju radnog zakonodavstva direktivama Evropske unije.
- U više navrata poslali smo Zakon o radu usklađen sa svim direktivama Evropske unije na konačni ček sa njihove strane za dvije direktive i okvirni Sporazum za rad od kuće, odnosno izvan prostorija poslodavca gdje smo već dobili komentare, tako da taj dio radnog zakonodavstva očekujemo da ćemo usvojiti do kraja ove godine, dok za ostale direktive koje smo poslali takođe očekujemo povratnu informaciju. Usvajanje kompletnog radnog zakonodavstva je jako bitno za naše građane zato što će im obezbijediti iste uslove, principe i način funkcionisanja i zaštite u u svijetu rada kao što imaju i evropski državljani najkasnije početkom naredne godine - navela je Nišić.
Ministarka saobraćaja, Maja Vukićević, kazala je da je zadovoljna ostvarenim značajnim napretkom u poglavljima 14 i 21, koja se odnose na transportnu politiku i transevropske mreže.
- Očekuje nas usvajanje 33 zakonska i podzakonska akta do kraja godine. Do kraja godine u Poglavlju 14 očekujemo usvajanje osam zakonskih akata - navela je Vukićević.
Ona je rekla da su u Poglavlju 21, od tri završna mjerila dva ispunjena, ali da se očekuje da u narednih deset dana i to bude ispunjeno.
- Prvo mjerilo se odnosi na dogovor o budućnoj transevropskoj mreži Crne Gore, drugo mjerilo je lista prioritetnih projekata, a treće je jačanje administrativnih kapaciteta. Angažovali smo ljude bez opterećivanja državne administracije uz pomoć projekata - kazala je Vukićević.
Ona je navela da kada je preuzela resor, njihovo odjeljenje za kapitalnu saradnju nije postojalo, pa su od ljudi u Ministarstvu koji su ranije radili te poslove, vratili ih u taj sektor.
- Iako nam situacija nije izgledala sjajno, sada sam jako zadovoljna - dodala je Vukićević.
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Vladimir Joković, kazao je da je taj Vladin resor u nadležnosti poglavlja 11, 12 i 13, koja se odnose na poljoprivredu i ruralni razvoj, bezbjednost hrane, veterine, fitosanitarni poslovi i ribarstvo.
- Uspostavili smo ključne mehanizme, uključujući Agenciju za plaćanje, što je u obavezi Crne Gore kako bi mogla upravljati evropskim fondovima - naveo je Joković.
On je rekao da su potvrdili punu spremnost za zatvaranje poglavlja 11 i 13 do kraja godine.
- Ovo Ministarstvo je spremno da zatvori poglavlja 11 i 13, a do kraja naredne godine i Poglavlje 12. Imaćemo dosta posla, ali smo svi maksimalno posvećeni i Ministarstvo poljoprivrede neće biti kočnica ulasku Crne Gore u EU - dodao je Joković.
On je naveo da rade poljoprivredne kuće u Beranama i Pljevljima, a vrlo brzo i u Nikšiću.
- Radimo punim kapacitetima sa raspoloživim resursima, koji su bez obzira na tvrdnje da se zapošljava mimo planova, sve analize koje radi EK o opterećenosti naših zaposlenih govore o nedostatku administrativnih kapaciteta kako bi završili sve poslove koji su pred nama - rekao je Joković.

Vuković: Fiskalni savjet oformiti do kraja godine, predložili smo odličnog kandidata

Planeta Merkur u tradicionalnoj kao i u modernoj astrologiji predstavlja glasnika ili pismonošu, poštara i on je uvijek vezan za neku informaciju, kratka putovanja, a ove godine je retrogradan Merkur u znaku Strijelca koji je vezan za duža putovanja, simbolizuje takođe odnos sa mlađom braćom i sestrama, komšijama, komunikacijama na polju partnerstva, pa se u periodu retrogradnosti mora voditi računa kako i šta se saopštava javno - rekao je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, astro psihološki konsultant Nenad Gogić.
Sve planete mogu biti retrogradne, objašnjava Gogić, ali je retrogradni Merkur najveća zvijezda tabloida i televizije, dodaje i da jedino Sunce i Mjesec ne mogu biti retrogradni.
- Ne postoji stvarna retrogradnost planeta, ne mogu da idu unazad, riječ je o optičkoj iluziji zato što se Zemlja i Merkur različitim brzinama kreću oko Sunca i to nama sa Zemlje kad bi posmatri izgledalo bi da planeta ide unazad - rekao je Gogić.
Kaže da su &nbsp;zanimljivi su tekstovi vezani za retrogradni Merkur, što dešava tri puta ili četiri puta u toku godinu i u znaku u kojem je retrogradan boravi oko tri sedmice.
- Manje se razgovara na temu pred retrogradnog Merkura ili sjenke same retrogradnosti. Ove godine ta pred sijenka retrogradnog Merkura krenula je prošlog mjeseca oko 21. oktobra i nakon završetka retrogradnog Merkura, s obzirom ma to da ove godine traje, posljednji u ovoj godini, od 9. - 29. novembra, a nastaviće se i u decembru, negdje do 16. decembra, što znači od 21. prošlog mjeseca do 16. decembra sve ono što je u okviru simbolike retrogradnosti planete Merkura biće aktuelno, tako da 29.novembra kada kažu da je izašao retrogradni Merkur - on je krenuo direktno, ali efekti i uticaj onoga što se veže za njegovu trenutnu poziciju biće aktivno do sredine narednog mjeseca - istakao je Gogić.
Podsjeća da se pojam retrogradnosti planeta prvi put spominje u vavilonskim tablicama, a na prostorima regiona se krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka postao je popularan na Balkanskim prostorima.
- Knjige vezane za ovu oblast astrologije su bujale u staroj Jugoslaviji negdje osamdesetih godina, zaista smo imali neke dobre autore i američke autore koji su se provodili i uglavnom su ljudi tih osamdesetih i devedesetih godina, među kojima sam i ja, iz prvih astroloških udžbenika učili - zaključio je Gogić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DfjTNp6tC490&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Gogić: Od 21. oktobra do 16. decembra biće aktuelno sve ono što karakteriše simboliku retrogradnog Merkura

Postupak obavezne provjere sposobnosti po javnom konkursu za radno mjesto – sekretar Sekretarijata za investicije Opštine Budva biće održan sjutra, a za rukovodeću poziciju u tom resoru lokalne samouprave prijavila su se tri kandidata.
To stoji u obavještenju nadležnog Odjseka za eksterno oglašavanje i vođenje kadrovske evidencije Sekretarijata za lokalnu samoupravu u koje je Primorski portal imao uvid.
- Provjeru sposobnosti vrši Komisija za provjeru sposobnosti i obuhvatiće pisani test, provjeru posebnih vještina i intervju. Sadržaj pisanog testa određuje se u zavisnosti od nivoa i kategorije radnog mjesta za koje se sprovodi provjera sposobnosti, kao i specifičnosti poslova koji se vrše u određenom zvanju i sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela. Postupku obavezne provjere sposobnosti mogu pristupiti samo kandidati sa Liste kandidata koji ispunjavaju uslove Javnog konkursa - navodi se u obavještenju.
Za čelnu poziciju u Sekretarijatu za investicije prijavili su se: sadašnja vršiteljka dužnosti sekretarke, Maša Radović, doskorašnji sekretar Joko Popović i lider opozicionog “Pokreta za grad” i nekadašnji pomoćnik sekretara za zaštitu imovine, Đorđe Zenović.
Aktuelnoj vršiteljki dužnosti, Maši Radović ta funkcija povjerena je u maju ove godine, Popović je prethodno obavljao sekretarsku funkciju, od 2020. godine. Zenović je do aprila 2024. bio na poziciji pomoćnika sekretara za zaštitu imovine, kada mu je istekao mandat.
Sa izuzetkom glavne gradske administratorke i arhitektice, svi rukovodioci opštinskih sekretarijata trenutno se nalaze u v.d. stanju, a u narednom periodu očekuje se popuna rukovodećih mjesta.
Podsjetimo, Sekretarijat za investicije jedan je od najvažnijih resora lokalne samouprave, nadležan za upravljanje kapitalnim projektima od Buljarice do Jaza. U nadležnosti ovog sekretarijata je donošenje programa investicionih aktivnosti i uređenja prostora.
<h2>Javni konkursi predviđeni “Platformom za spas Budve”</h2>
Modalitet imenovanja rukovodioca po javnom konkursu sastavni je dio “Platofrme za spas Budve”, koju je aktuelni predsjednik Opštine Nikola Jovanović predstavio javnosti u lokalnom parlamentu u februaru kada je izabran za prvog čovjeka grada.
U segmentu “Depolitizacija i profesionalizacija javne uprave” navodi se da će Opština Budva radna mjesta učiniti dostupnim za profesionalce i stručni kadar, umjesto, kako se navodi, dosadašnjih loših praksi i zapošljavanja po partijskom ključu. Kako piše u tom dokumentu, u oblasti javnih poslova neće biti raspodjele “po širini i dubini”, već će se kadar u lokalnoj upravi birati na konkursu.

Radović, Popović i Zenović kandidati za sekretara za investicije Opštine Budva

Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni predlog protiv Nikšićanina J. M. zbog prijetnji upućenih predsjedniku opštine Budva Nikoli Jovanoviću - saopšetno je Portalu ETV iz nikšićkog ODT.
Optuženom se stavlja na teret krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.
J. M. je 21. jula na dva mejla poslao poruke prijeteće sadržine upućene Jovanoviću.
Prijeteće poruke su stigle na zvaničan mail kabineta.
U jednom mejlu je pisalo:&nbsp;
"Evo stigao na posao naš predsjednik, dobro došao, ajde pa sledeći put da mu slome nos i obje ruke i noge". U drugom prijetećem mejlu pisalo je: "Poštovani je l’ se oporavio predsjednik. E, šta snađe tog mučenika, prebiše ga ko mačku. Bogami je zaslužio batine jer je velika bitanga i nesojan. Prenesite mu molim vas. Trebali su mu nos slomiti".
Ove prijetnje su uslijedile nekoliko dana nakon što je Jovanović pretučen u Budvi. Taj slučaj je pred kotorskim Sudom i na optužnici su braća Mitrović - Jova, Vidaka i Milorada.

Optužni prijedlog protiv Nikšićanina zbog prijetnji Nikoli Jovanoviću

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Ne želim da iznosim odbranu i neću odgovarati na pitanja suda i tužilaštva, to je pred podgoričkim Osnovnim sudom istako Danilo Mandić, inače sinovac predsjednika Skupšine Andrije Mandića. On se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Predmet je spojen sa postupkom koji je protiv njega formiran i zbog krivičnog djela oduzimanje vozila.
Optuženi Mandić se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću.&nbsp;
Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima, a u &nbsp;pucnjavi je ranjen Perović.
Postupak vodi sutkinja podgoričkog Osnovnog suda, Ivana Becić, dok optužnicu zastupa tužilac Ivan Bojović.
Optuženi Mandić je odbio da pred sudom istako da će odgovarati samo pitanja samo svog advokata.
PEROVIĆ: NIJESAM PSIHIČKI DOBRO
Svjedok oštećeni Darko Perović istakao je da za današnje ročište nije dobio poziv &nbsp;i da nije, kako kaže, sposoban psihički da iznosi odbranu, tr da ima psihičkih problema i ne može danas da iznosi ništa.
Na pitanje sudije kakavih psihičkih problema ima i da li je to medicinski evidentirano, oštećeni je rekao da nije medicinski evidentirano i da ima “psihičke probleme sam sa sobom.”
Sutkinja Becić zbog toga pozvala vještaka medicinske struke Željka Golubovića, kako bi utvrdio psihičko stanje oštećenog.
“Ja neću da me vještači niko i neću mu odgovarati na pitanja”, istakao je Perović, nakon odluke suda.
SASLUŠANJE SVJEDOKA
Tokom ročišta saslušan je svjedok Uroš Radusinović.
“Uglavnom ja i drug smo se kretali tom ulicom, gdje smo vidjeli dva zaustavljena vozila i mislili smo da je udes. Prošli smo tu još jednom i vidjeli smo gužvu nakon čega smo čuli nešto nalik na pucanj. Kada smo prolazili tu vidjeli smo da su na jednoj strani tri lica i to na strani napadača, a drugoj strani više lica. Primijetio sam da jedno lice u šarenoj trenerci kleči, nijesam vidio pištolj. Ne bih mogao da opišem ta lica jedino što je jedno lice bilo proćelavo, imao je crni duks i oko 30 ili 40 godina. Od vozila sam vidio džip Rendž Rover kafene boje i narandžastu Škoda Fabiu čini mi se da je bio i jedan Megan ali u prolazu”, rekao je pred sudom Radusinović.
Nakon što ga sutkinja Becić svjedoka upozorila na velike razlike u kazivanju kod tužioca i danas pred sudom, Radusinović je rekao da je dosta vremena prošlo i da je zbog toga zaboravio detalje, a da je pištolj vidio.
Na glavnom pretresu nije pristupio drugi oštećeni Turković.
U svojstvu svjedoka saslušani su i Stefan Kalja i Aleksandar Boričić koji je sa Mandićem u kumovskim odnosima. Oba svjedoka ostala su &nbsp;pri izjavi koju su dali pred tužiocem.
Sljedeće ročište zakazano je za 12. decembar kada je planiran nastavak saslušanja svjedoka među kojima i saslušanje predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, strica optuženog.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

Mandić: Neću iznositi odbranu; Perović: Psihički nisam dobro; Na idućem ročištu planirano saslušanje predsjednika Skupštine

Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je i vratio Višem sudu na ponovno odlučivanje oslobađajuću presudu protiv Mitra Kneževića, Stojana Albijanića, Nemanje Miljkovića, Petra Zolaka, Srđana Svjetlanovića, Davida Banjca i Stefana Regojevića za pljačku Pošte u Nikšiću 20. oktobra 2021. godine u kojoj je ubijen radnik obezbjeđenja Ljubiša Mrdak.
- Apelacioni sud je, nakon sjednice vijeća, donio rješenje kojim je uvažio žalbe Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, punomoćnika oštećene porodice Mrdak i ovlašćenog predstavnika oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica i povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje - saopšteno je iz Apelacionog suda. 
Prvostepenom presudom optuženi Mitar Knežević, Stojan Albijanić, Nemanja Kaurin Miljković, Petar Zolak, Srđan Svjetlanović, David Banjac i Stefan Regojević oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično djelo razbojništvo u saizvršilaštvu jer nije dokazano da su učinili djelo za koje su optuženi.
Oštećena porodica Mrdak i Pošta Crne Gore AD Podgorica upućeni su na redovnu građansku parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva. Kako su ukazali u Apelacionom sudu, žalbe protiv prvostepene presude izjavili su u zakonskom roku Više državno tužilaštvo u Podgorici, punomoćnik oštećene porodice Mrdak i ovlašćeni predstavnik oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica.
- U postupku odlučivanja o žalbama, Apelacioni sud je utvrdio da se osnovano žalbama Višeg državnog tužilaštva, punomoćnika oštećene porodice Mrdak i ovlašćenog predstavnika oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica ukazuje da su prilikom donošenja prvostepene presude i u samoj presudi, počinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, koje je utvrdio i ovaj sud, pazeći na iste po službenoj dužnosti - naveli su u Apelacionom sudu.
Bitne povrede se, prema njihovim riječima, odnose na to da u prvostepenoj presudi nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su u potpunosti nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni. 
- Pored navedenog zaključak je Apelacionog suda da se izjavljenim žalbama osnovano ukazuje i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Iz navedenih razloga prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje - naveli su u Apelacionom sudu.

Tag: istorijski-revizionizam