CFL: Idealni tim prvog dijela prvenstva

Do kraja prvog dijela prvenstva ostalo je još jedno kolo, pa je idealni trenutak za svođenje računa, makar na individualnom nivou, i odabir najboljih jedanaest jesenje polusezone.

Odabrani igrači su se istakli na prvom mjestu stilom, kreativnošću i taktičkom inteligencijom. Treba naglasiti da nisu birani na osnovu toga za koji klub igraju, niti koja je njihova reputacija. Kriterijum nisu bile ni godine jer, makar ja lično, ne vjerujem u mlađe i starije igrače.

Igrači su posloženi u formaciju 4-4-2, dominantno prema poziciji i ulozi koju su imali u svom timu, ali ne i isključivo prema tome.

Krenimo redom.

Stefan Popović (Mornar)

Golman

I dalje najmoderniji golman u 1. CFL, odnosno jedini kojega se redovno može viđeti sa loptom van svog šesnaesterca. Iako se u njegovoj formi osjetila određena stagnacija po povratku u domaći fudbal, precizna duga dodavanja i smirenost sa loptom su kvaliteti bez kojih Mornar ne bi mogao toliko dominirati u posjedu.

Jovan Vujisić (Mladost DG)

Centralni bek

Rijetkom kombinacijom čvrstine u duelu i intelegencije sa loptom Vujisić je doprinosio koliko odbrani toliko i napadu Mladosti. Igrao uglavnom na centralnom beku, ali često i na zadnjem veznom. Odličnim dodavanjima u prostor i između linija doprinio ofanzivnoj igri Mladosti i pokazao da kreativnost nije rezervisana samo za igrače u napadu.

Bojan Damjanović (Sutjeska)

Centralni bek

U samoj pojavi mladog Damjanovića lako su se mogli uočiti kvalitet i potencijal. Visok ali i okretan, uz odličnu tehniku, Damjanović se vremenom ustalio u prvom timu Sutjeske i u štoperskom tandemu sa Kopitovićem završio polusezonu. Vjerujem da u drugom dijelu može postati još slobodniji u igri, prije svega ofanzivno.

Milan Vušurović (Budućnost)

Desni bek

Bez obzira na, kolektivno gledano, turbulentnu polusezonu Budućnosti, ne mogu se zanemariti taktički kvalitet i prilagodljivost koju je pokazao Milan Vušurović. Inače ofanzivni krilni igrač, nakon ljetnjih transfer-pretumbacija završio je kod Lalatovića na desnom beku. Kasnije, kod Vukićevića, imao složen i moderan zadatak da sa desne strane ulazi u sredinu i igra praktično kao vezni.

Georgijos Makridakis (Jedinstvo)

Lijevi bek

Makridakis je odlično odigrao na lijevom beku, tumačeći ovu poziciju nešto konzervativnije. Njegove ubojne snage bile su istrčavanje kontra-napada po lijevoj strani i opasni centaršutevi. Učinak

Makridakisa će biti od izuzetne važnosti za Jedinstvo u drugom dijelu sezone, pod uslovom da izbjegne povrede koje je imao.

Andrija Kaluđerović (Mornar)

Zadnji vezni

Kapiten Mornara je u prvom dijelu sezone bio primjer vanrednog spoja strasti i iskustva. Ali i pored toga, da nije bilo njegovih gotovo uvijek ispravnih odluka sa loptom teško da bi se mogao naći na ovoj listi. Davao ravnotežu i sigurnost igri Mornara i jedan od najbitnijih u preporodu Barana nakon sporijeg starta sezone.

Petar Sekulović (Dečić)

Centralni vezni

Ključni igrač i pokretačka snaga Dečića na sredini terena. Odličan pregled igre, spremnost da primi loptu i uvijek pripremljeno rješenje, bile su glavne odlike koje su ga, u vrlo zahtjevoj viziji igre Nebojše Jandrića, stavile u prvi plan. Njegovo odsustvo u završnoj fazi polusezone odrazilo se na formu Dečića.

Uroš Bulatović (Jezero)

Centralni vezni

Zbog samo nešto više od dvjesta odigranih minuta izbor mladog Uroša Bulatovića u najbolji tim moglo bi predstavljati iznenađenje. Međutim, zrelo i samouvjereno preuzimajući ulogu plejmejkera, za kratko vrijeme je ostavljao snažan pečat na igru Jezera. Najbolji primjer za to je remi sa Mornarom u gostima kada su se Plavljani, po njegovom ulasku u igru, vratili iz dva gola minusa.

Savo Arambašić (Petrovac)

Lijevo krilo

Vjerovatno najbolji tehničar i nafiniji igrač domaćeg prvenstva. Na lijevom krilu Petrovca igrao smisleno i smireno. Konstantno održavao dobru formu. Njegov gol protiv Jezera u gostima u jedanestom kolu bio je prava poslastica i potvrda njegove izvanredne forme.

Igor Poček (Bokelj)

Ofanzivni vezni

Stvaralačka snaga Bokelja u završnoj trećini terena i jednom riječju - crnogorski Papu Gomez. Svestran, hitar i kreativan, Poček je prijetio protivničkom golu šutem, driblingom ili asistencijom. Maestralni poluvolej protiv Dečića samo je kruna njegove igre u dosadašnjem toku prvenstva.

Iljir Camaj (Dečić)

Napadač

Nešto slabiji golgeterski učinak Camaj je nadoknađivao izuzetnom timskom igrom, atipičnom za napadače. Bilo da je igrao leđima golu ili se precizno postavljao između linija, omogućavao je saigračima da razviju napad i dođu do šanse. Najskoriji primjer ovakvog doprinosa jeste utakmica u posljednjem kolu sa Arsenalom, kada je upisao i asistenciju.

Rezerve: Bošnjak, Pecelj (Arsenal), Kontić, Kordoba (Mladost), Ljutica, Jao (Mornar), Kordić (Petrovac), Drešaj (Dečić), Bogdanović (Jezero).

Izabrani igrači su se lako mogli svrstati i u kategoriju onih koje je, jednostavno rečeno, vrijedilo gledati. Naravno, što jače prvenstvo i što veći uspjesi, to će i naša liga i igrači pojedinačno, biti cjenjeniji i praćeniji. Takođe, indvidualni kvalitet igrača mora se pod hitno uklopiti u savremene stilove i trendove, koji uključuju puno taktike i strogo insistiranje na igri po zemlji. Samo u ovakvoj konstalaciji, igrači se mogu pokazati još boljima.