Crna Gora - Češka: Neopravdanost taktičkih kritika

Dobro je da u našem medijskom prostoru bude što više tumačenja vezano za igru i utakmice naše reprezentacije. Međutim, u različitim analizama vezanim za poraz od Češke dominiraju tri zapažanja, uglavnom negativna, i tek djelimično tačna.

Krstović lijevo, Jovetić centralno

Kritkuje se odluka Prosinečkog da Krstovića rasporedi lijevo, a Jovetića centralno u vrhu naše 4-3-2-1 formacije. Koliko je odluka donijela rezultata, može se pričati. Ali da je bila nerazumna – daleko od toga. Nikola Krstović je igrao na lijevom krilu još kod selektora Radulovića, a najbolji primjer za to je utakmica u Ligi Nacija 2022. protiv Rumunije u gostima. Pobijedili smo 0:3, a Krstović je u sličnoj formaciji igrao na lijevom boku. Ne sjećam se da se tad neko žalio.

Što se tiče Jovetića u špicu i Vukotića desno, radi se o potpuno legitimnim napadačkim opcijama, od kojih tek pozicija Jovetića koliko-toliko zapada za oko. S obzirom na tokove savremenog fudbala u kojem se često igra i bez klasičnog špica, ne znam koliko je čak i samom Jovetiću ovo bilo iznenađenje.

Taktički „nered“

Bilo je govora i o svojevrsnom neredu u našoj taktici. Kao prvo, ističe se povratak na liniju od četiri defanzivca, nakon igre sa tri centralna beka u Češkoj, i drugo, promjena formacije u završnoj fazi ove utakmice. Koncentrisaću se samo na drugu primjedbu.

Ulaskom Mugoše umjesto Vukčevića prešlo se sa 4-3-2-1 na 3-4-3. Tačno je da je na prvi pogled djelovalo haotično, ali takav fudbal i treba da bude. Uzrok ovog prividnog nereda poticao je iz postavljanja Lončara u odbrambenu trojku. Kao inače vezni igrač, Lončar je zato često prelazio naprijed, u sredinu.

Bilo ga je izuzetno zanimljivo gledati i sve u svemu, ova promjena je bila kreativno osmišljena. Iako raspored nakon izmjene možda nije bilo lako raspoznati, radilo se o „neredu“ koji je vrlo poželjan.

(Ne)sportska prognoza

Ne sjećam se kad je, sudeći prema svim napisima i analizama u medijima, ne naša nego bilo koja reprezentacija bilo toliko otpisana i čak završni raspored ekipa na tabeli bio toliko isprogramiran.

Svi izgleda znaju da će Hrvatska biti prva, Češka druga, Crna Gora treća. Sve osim toga bilo bi valjda potpuno fantastično. Koliko god se upirao, i dalje vidim samo da su ostala četiri kola, od kojih dva sa Hrvatskom. Je li toliko nevjerovatno odigrati, kao ekipa iz trećeg šešira, neriješeno sa njima? Misli li iko da prvi Hrvati imaju stav da će izdobijati bez problema sve utakmice do kraja, uključujući obije sa Crnom Gorom?

Sve i da tako bude, ovakav pristup nikako ne odaje povjerenje u našu reprezentaciju.

Da „lutanja“ bude više

Sva zapažanja, mišljenja i analize, kad je u ptanju igra reprezentacije, po mom shvatanju su dobrodošla.

Sa druge strane, bitno je u kom pravcu je oštrica kritike usmjerena. Ako u igri reprezentacije, a i našem fudbalu uopšte, treba išta kritikovati, to je upravo nedostatak taktičkog eksperimentisanja i kreativnih „lutanja“ po terenu.

Nadam se zato da će protiv Hrvatske biti znatno više taktičkih odluka koje na prvi pogled nećemo razumjeti, prepoznati, a možda čak ni odobriti. Jer samo tako se možemo pomjeriti s mrtve tačke.