<article>Njemačke vlasti uvest će mjere prema trojici čelnika bh. entiteta RS Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću. Njima će mjere biti uvedene najkasnije do kraja ove sedmice.Ove mjere podrazumijevaju zabranu ulaska navedenom trojcu na teritoriju Njemačke. Akti su već pripremljeni i uskoro se očekuje konačni potpis koji će značiti da sankcije stupaju na snagu.Dodik, Stevandić i Višković su pod istragom zbog sumnje da su počinili krivično djelo napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, zbog čega je Sud BiH za njima raspisao centralnu potjernicu.Ipak, Generalni sekreterijat Interpola je odbio zahtjev BiH da raspiše međunarodnu potjernicu, zbog čega se Dodik nesmetano može kretati van granica Bosne i Hercegovine.</article>

Njemačke vlasti uvest će mjere prema trojici čelnika bh. entiteta RS Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću. Njima će mjere biti uvedene najkasnije do kraja ove sedmice.
Ove mjere podrazumijevaju zabranu ulaska navedenom trojcu na teritoriju Njemačke. Akti su već pripremljeni i uskoro se očekuje konačni potpis koji će značiti da sankcije stupaju na snagu.
Dodik, Stevandić i Višković su pod istragom zbog sumnje da su počinili krivično djelo napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, zbog čega je Sud BiH za njima raspisao centralnu potjernicu.
Ipak, Generalni sekreterijat Interpola je odbio zahtjev BiH da raspiše međunarodnu potjernicu, zbog čega se Dodik nesmetano može kretati van granica Bosne i Hercegovine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Milorad Dodik

Nenad Stevandić

Radovan Višković

Njemačka

Svijet

Dodiku, Stevandiću i Viškoviću će biti zabranjen ulazak u Njemačku

Izjava popa Mijajla Backovića da su Hrvati u Crnoj Gori projekat s pravom je izazvala lavinu reagovanja u crnogorskoj javnosti. Istini za volju nema rečenice koju pop Backović izgovori a da ne zahtijeva reakciju koja najčešće izostane. Tako je bilo i s ovim potonjim intervjuom.&nbsp;
Da bi dokazao da su do Drugog svjetskog rata „rimokatolici u Boki“ uvijek govorili da su Srbi, Backović se u prvom izbačaju pozvao na dva autoriteta opšte prakse – Andrića i Selimovića, od kojih nijedan nije katolik iz Boke, a u Boku su navraćali kao turisti.&nbsp;
<h2>Oglasio se Backović nakon kontroverzne izjave: Moram…</h2>
Da bi pritvrdio svoju revolucionarnu teoriju, pop Mijajlo se u novom javljeniju pozvao na romantične zablude don Nika Lukovića o Crnoj Gori kao „kosovskom zbjegu“ i na mišljenje izvjesnog doktora Branka Sbutege (čije ime i prezime valjda treba da čitatelja dovede u zabunu) da je Srbija Bokeljima, koji su dakako oduvijek Srbi, matična zemlja. Što u slučaju dotičnog i jeste slučaj. Ovaj Branko Sbutega, zapravo, nije rođen u Prčanju, kao njegovi preci, već u Beogradu i njemu je Srbija neosporno matična zemlja.&nbsp;
No đe se đedoše ti bokeljski katolici – Srbi prije Drugoga svjetskog rata, Backović ostade nedorečen, pozivajući se tek na Veliku bokeljsku skupštinu održanu na Prčanju 1848. godine, s koje su okupljeni Bokelji poručili da nijesu Dalmatinci, nego „Bokezi“ dodajući: „Bez sumnje toliko kraljevina Dalmatinska, koliko njoj za sad skopčano okružije Bokokotorska pripada po položaju, po istoriji, po jeziku, i po plemenu većeg broja SLAVENSKOJ-SRBSKOJ narodnosti. Bez sumnje kad bi nadstojeći događaji do toga koračili da se države SLAVONSKOSRBSKE to jest Jugoslovenske ujedno soedine pod štitom Cesarskim, bez upliva nikakve tuđe narodnosti kao na primjer Talijanske, Mađarske, Njemačke i tako dalje, bez sumnje Bokokotorska protivna biti neće da se želja vaša ispuni što se sojedinjenija našego tiče.“&nbsp;
I eto što pop Backović navodi kao jedini argument da su katolici u Boki prije Drugoga svjetskoga rata bili Srbi podmećući da formulacija „Slavenskoserbski“ dokazuje srpsko narodnosno samoidentifikovanje Bokelja iako je iz samoga dokumenta jasno da pojam „slavenskosrpski“ ondašnji Bokelji smatraju sinonimom pojmu „jugoslovenski“.&nbsp;
No, ako ne vjeruje potpisnicima dokumentima da pojam „slavenskosrpski“ nije istoznačan pojmu „srpski“, neka pop Mijajlo u pomoć prizove još jedan za to doba i te kako relevantan dokument – časopis Serbske letopisi (poznije Letopis Matice srpske) iz 1825. godine. U prvom broju Serbskih letopisa, naime, 1825. godine opisano je „Sloveno-Serbsko koleno“ „slavenskoga naroda“, za koje se navodi da se naziva i „iliričeskim“. A tom „kolenu“ po autorima članka pripadaju Bugari, „Serbi“, Bošnjaci, „Cernogorci“, Slavonci i Dalmatini.&nbsp;
Ondašnjim srpskim intelektualnim krugovima koji će 1826. godine osnovati Maticu srpsku, dakle, bilo je jasno da pojam „slavenosrpski“ i „srpski“ nijesu sinonimi, već da su Srbi samo jedan od naroda „Slavenosrpskoga“ koljena. Štoviše, postojbinom Srba autori članka označili su prostor između Timoka, Drine, Hema, Save i Dunava, notirajući njihov kasniji prelazak u „Austrijsku Slavoniju“ i „južnu Mađarsku“, što će reći da za Srbe u Boki u to vrijeme nijesu znali vodeći srpski intelektualci. Bokelji još manje.&nbsp;
No vratimo se Backovićevoj teoriji o projektu. Iako ničim nije dokazao, kako smo viđeli, da su se bokeljski katolici smatrali Srbima do Drugog svjetskog rata, postojanje Hrvata u Boki pop Mijajlo tumači „projektom koji traje od Drugog svjetskog rata“. Pogledajmo za trenutak što nam to pokazuju popisi stanovništva nakon Drugog svjetskog rata.&nbsp;
Za ovu ćemo priliku uporediti podatke s tri popisa – prvog nakon Drugog svjetskog rata iz 1948. godine, potom popisa iz 1991. godine kad SFRJ nestaje s istorijske pozornice i posljednjeg popisa iz 2023. godine. Pritom treba imati u vidu da pop Mijajlo jako loše misli o svom narodu tvrdeći da je nakon Drugog svjetskog rata odustao od vlastitog nacionalnog samoidentifikovanja. Samo se na taj način mogu razumjeti rezultati popisa iz 1948. godine koji pokazuju da je u Crnoj Gori živjelo 342009 Crnogoraca (90,67%), 6808 Hrvata (1,8%) i 6707 Srba (1,78%).&nbsp;
Skoknimo pola stoljeća naprijed i eto nas u 1991. godini kad popis stanovništva pokazuje da Crnogoraca ima 380467 (61,86%), Hrvata 6244 (1,02%), a Srba 57453 (9,34%). A na popisu stanovništva iz 2023. godine Crnogoraca je 256436 (41,12%), Hrvata 5150 (0,83%), a Srba 205370 (32,93%). E sad ove podatke uporedite s tvrdnjom popa Backovića o „projektu“ koji traje sedam decenija s ciljem uništenja Srba. Za tih sedam i po decenija, dakle, procenat Hrvata u Crnoj Gori pao je s 1,8% na 0,83%, procenat Crnogoraca pao je s 90,67% na 41,12%, a broj Srba porastao sa 1,78% na 32,93%.&nbsp;
Ovo može imati samo dva objašnjenja – ili su autori „projekta“ toliko lukavi da smanjenjem broja Crnogoraca i Hrvata a povećanjem broja Srba maestralno prikrivaju namjeru da asimiluju Srbe ili je pop Mijajlo u svađi s istinom, onako kako je poslovično u zavadi s hrišćanskom vrlinom.
No nije problem crnogorskoga društva što pop Mijajlo postojano sije mržnju, problem je što se ta mržnja normalizuje. A ono što tolkuje pop Mijajlo, tolkuje kompletna Beogradska patrijaršija, kojoj predano služi.&nbsp;
Za prelate Beogradske patrijaršije, i to bez izuzetka, Hrvati su „projekat“, Crnogorci „Đilasova kopilad“, Bošnjaci, pak, „lažni ljudi“, a za aktuelnu crnogorsku vlast – patrijaršijska se ne poriče!&nbsp;

Svi komunistički projekti

U Crnoj Gori se danas obilježava Dan studenata, u sjećanje na 4. april 1936. godine, kad je tokom studentskih demonstracija u Beogradu poginuo student sa Cetinja, Žarko Marinović. Povodom ovoga važnog datuma, odnosa studenata, profesora i cijele akademske zajednice, u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, govorio je profesor crnogorskog jezika i južnoslovenske književnosti &nbsp;na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore dr Draško Došljak.
Profesori su tu gdje jesu, kaže Došljak, zbog studenata, ne samo zbog nastavnog procesa edukacije, već zbog ukupnog života studenata.
- Profesori moraju biti ti koji će saslušati studente, vidjeti njihov ukupan životni ambijent. Moraju voditi računa ne samo o onome što se dešava u amfiteatru na fakultetu, nego i onome što jeste i studentski standard, što je proces smještaja, ishrane, ali, naravno, i ukupan društveni život. Ne zaboravimo sve ono što je istorijski ambijent studentskog života na Balkanu, prije svega u bivšoj SFRJ, naš Univerzitet Crne Gore, i ostali univerziteti u Crnoj Gori su mladi univerziteti, i studentski život je, rekao bih nešto drugo u istorijskom kontekstu u odnosu na ono što je studentski život na Beogradskom, Zagrebačkom univerzitetu prije svega. Profesori su ti koji moraju, prije svega, voditi računa o studentima, razumjeti studentske zahtjeve, izlaziti u susret i time učiniti studente naprednijim, konkurentnijim i sve ono što jeste proces nastave učiniti boljim i kvalitetnijim- rekao je Došljak.
&nbsp;Studentski protesti se, podsjeća Došljak, ciklično javljaju, s vremena na vrijeme, dodaje on i podsjeća na proteste koji su se događali na Beogradskom univerzitetu.
- Ne zaboravimo da je značajan broj Crnogoraca, studenata iz Crne Gore studirao i studira na tom Univerzitetu. To su oni protesti iz 1903. godine, iz 1936. godine, čini se ključne za današnji dan, 1968. godine, kasnije 1996. godine, pa i ovi protesti koji traju sad u Beogradu i Crnoj Gori. Kada kažem za ove proteste iz 1936. godine danas se moramo svi prisjetiti, i ne samo danas, nego u kontinuitetu, velikog Žarka Marinovića, gimnazijalca cetinjskog iz Očinića, koji je bio vrlo solidaran prema svom kolegi Jovanu Šćepanoviću, pokazao svoju hrabrost i nije mario za svoj život da spasi život svog druga, koji je tragično nastradao u tim protestima iz 1936. godine ispred Instituta za patologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu i time pokazao snagu studenata kao kolektiva, ali i važnost svakog pojedinca. Ne zaboravimo da su se oni tada pobunili protiv nabujalog fašizma, dolazećeg fašizma na ove prostore, ali i protiv onoga što je bilo narušavànje svega što je integritet i autonomija univerziteta. Zato se svi prisjećamo Žarka Marinovića, u kontinuitetu, i on jeste uzor, ne samo studentima, ne samo mladima, nego svima onima koji žele da se suprotstave fašizmu u bilo kojem obliku, ali i &nbsp;svemu onome što je branjenje institucije kakav je univerzitet - zaključio je Došljak.

Došljak: Svi se moramo prisjetiti cetinjskog gimnazijalca iz Očinića, velikog Žarka Marinovića

Izbori za novi saziv Skupštine opštine Nikšić koji će se održati 13. aprila postavili su dva zadatka za antifašističke, građanske i procrnogorske snage u Nikšiću. Prvi zadatak je poraziti trenutnu lokalnu vlast, odnosno partije koje je čine, uključujući i PES s kojim su u koaliciji na državnom nivou. To se mora uraditi ne samo zbog toga što su loše upravljali gradom i opštinom već i zbog njihovog anticrnogorskog karaktera. Njihov glavni cilj je bio da od Nikšića naprave političku, kulturnu i ekonomsku provinciju “Srpskog sveta“. Uprkos ogromnom ulaganju u taj naopaki projekat, nijesu uspjeli. Period njihove vlasti će se pamtiti isključivo kao neslavan diskontinuitet u dominanto primjernoj istoriji Nikšića. To će biti dokaz i opomena da se Nikšiću i crnogorskom društvu mogu desiti i takvi promašaji, ali i da se iz toga mogu naučiti i izvući odgovarajuće pouke.
Uprkos takvoj vlasti, danas je čak i pristalicama “Srpskog sveta“ jasno da je ubjedljiva većina Nikšićana/ki orijentisana ka građanskom i antifašističkom društvu i da je odana suverenoj i nezavisnoj Crnoj Gori. Zato je drugi zadatak za antifašističke, građanske i procrnogorske snage u Nikšiću da ovo većinsko uvjerenje Nikšićana/ki pretvore u nadmoćan izborni rezultat. Da bi se to ostvarilo potrebno je da ti građani/ke podrže najmoćniju državotvornu, antifašističku i građansku stranku – Demokratsku partiju socijalista, koja je dokazala da je zaslužila takvu podršku. Opštinski odbor DPS-a je jedna od najboljih partijskih organizacija u Crnoj Gori. Tokom četiri godine opozicionog djelovanja OO DPS Nikšić je organizovao ili presudno podržao svaku političku aktivnost u Nikšiću kojom su se odbranile temeljne vrijednosti crnogorskog društva. Identičan je bio doprinos OO DPS svim građanskim skupovima i protestima u Crnoj Gori na kojima su se branili i odbranili država i civilizacijske vrijednosti. Klub odbornika DPS-a je demonstrirao političku superiornost u nikšićkoj Skupštini. Argumentovano je kritikovao promašene politike i odluke lokalne vlasti i istovremeno je ponudio svoj program i predloge za razvoj Nikšića. Na taj način su odbornici DPS-a dokazali da je nikšićki DPS spreman da preuzme opštinsku vlast kako bi se zaustavilo propadanje, a Nikšić što prije vratio na put razvoja i prije svega u svoje crnogorsko okrilje. U istom periodu nikšićki DPS se, kao i cijela partija, reformisao. To je bio odgovor na zahtjev koji su građani ispostavili na izborima 2020. i 2021., ali i rezultat samopreispitivanja i shvatanja da se mora preuzeti odgovornost za počinjene greške. Sprovedena su dva kruga izbora za članove Opštinskog odbora i drugih lokalnih organa partije i u skladu sa unutrašnjom demokratizacijom cijele partije prvi put su sprovedeni neposredni izbori za predsjednika OO DPS-a. Obnovljena je mreža Mjesnih odbora tako da DPS ima ubjedljivo najjaču partijsku infrastrukturu u svim djelovima opštine. Ove aktivnosti su zadržale i mobilisale ranije i privukle nove članove i simpatizere, pa je OO DPS postao jaka i osposobljena politička snaga koja dobija sve veću podršku građana u borbi za preuzimanje vlasti u Nikšiću.
Cilj osvajanja vlasti nije prosta zamjena uprave i zauzimanje funkcija, već realizacija programa koji je najbolje opisan sloganom „Bori se za Nikšić!“ DPS se bori za vlast u Nikšiću kako bi se s građanima kroz konkretne projekte izborili za bolji Nikšić. Tu borbu predvodi predsjednik OO DPS-a i lider odborničke liste Boris Muratović. Na neposrednim izborima za predsjednika OO dobio je ubjedljivu podršku članstva, a radom u partiji i u Klubu odbornika dokazao je da je stasao u sposobnog političara i da je spreman da preuzme najvišu odgovornost. Na odborničkoj listi su istaknuti nikšićki ljekari, inženjeri, profesori i privrednici, odnosno kandidati/tkinje iz svih društvenih i demografskih struktura koji su se dokazali radom i rezultatima. Pred građane/ke izlaze sa znanjem, ugledom, patriotizmom i superiornim programom na osnovu koga se bore za podršku za upravljanje gradom i opštinom u sljedećem mandatu.
Vođstvo DPS-a nije ni sebično ni uobraženo da misli da je jedina procrnogorska, građanska i antifašistička snaga. Ipak, mora se uvažiti činjenica da je DPS najjača partija na tom dijelu političke scene i uopšte najjača partija u Crnoj Gori. To mjesto su DPS-u dali građani/ke podrškom na svim izborima i zato je prirodno da se i na nikšićkim izborima DPS bori da dobije najveću podršku. Glas za DPS je prije svega siguran glas za smjenu aktuelne vlasti, za vraćanje Nikšića u crnogorski državni i kulturni ambijent i za realizaciju razvojnih projekata. Glas za partije (liste) slične političke i ideološke profilacije nema tu sigurnost, jer su sve na nivou ili ispod cenzusa. Ovo nije propaganda DPS-a, već rezultat pouzdanih istraživanja rejtinga partija. Zato bi glas za ove partije lako mogao postati prosuti glas koji bi se na kraju prelio u korist partija na vlasti. To bi bilo pogubno ne samo za Nikšić, nego i za Crnu Goru, jer nikšićki izbori prevazilaze lokalni značaj.
Rezultati nikšićkih izbora će pokazati da li Crna Gora definitivno izlazi iz četvorogodišnje spirale propadanja u koju su je uveli predvodnici anticrnogorskog litijaškog pokreta. Ubjedljiva pobjeda DPS-a u Nikšiću označila bi i njihov ubjedljiv poraz u Crnoj Gori. Izvjesno je da bi se tako otvorilo novo političko poglavlje u državi. Crna Gora bi se oslobodila vlasti koja beskrupulozno uništava osnove crnogorske državnosti, nemilosrdno rasprodava resurse budućnosti, a od države pravi koloniju i predmet za porugu u komšiluku i Evropi. Kako bi se to zaustavilo i stvorila šansa da Crna Gora opet bude uzorna država s odgovornom vlašću neophodno je da svi antifašistički i građanski orijentisani Nikšićani/ke izađu na izbore i glasaju za smjenu aktuelne vlasti. U rukama tih građana/ki je sva odgovornost za milenijumsku istoriju crnogorske države i odgovornost za njenu budućnost. Ovi Nikšićani/ke imaju jedinstvenu šansu – da svojim glasom pozitivno preokrenu tok crnogorske istorije. Najsigurnije je ako za taj cilj svoj glas daju DPS-u. Zato, uz mlado liderstvo DPS-a, „Borimo se za Nikšić!“ i za obnovljenu Crnu Goru.

Borba za Nikšić i Crnu Goru

Dan studenata, 4. april, podsjeća nas na nepokolebljivu snagu mladih, koji su kroz istoriju bili simbol borbe za pravdu, jednakost i bolje društvo. U ovim izazovnim vremenima, studenti ponovo su digli svoj glas, odlučni da osiguraju sigurniju, pravedniju i prosperitetniju budućnost za sve nas, kazao je generalni sekretar Foruma Mladih SDP i predstavnik Evropskog saveza Edon Čauši.&nbsp;
Čauši je rekao da ova borba nije samo za prava studenata, već i za sistem koji će omogućiti kvalitetno obrazovanje, jednake prilike za sve mlade i razvoj društva koje prepoznaje i cijeni njihov doprinos.
- Naša je odgovornost da podržimo ovu energiju i odlučnost, jer bez mladih nema promjena, a bez njihove vizije nema napretka. Svim studentima čestitam njihov dan, uz poruku da nastave hrabro da grade put ka društvu u kojem će njihove ideje i potencijali biti osnov za bolju budućnost - poručio je Čauši.

Čauši: Bez mladih nema promjena, a bez njihove vizije nema napretka

U trenutku pada nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad, u glavnom holu nalazilo se oko 35 osoba koje su stajale u redu radi kupovine karata ili čekali voz.
Niko od njih nije povrijeđen, pokazuju snimci s nadzornih kamera do kojih je ekskluzivno došao <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">Forbes Srbija.</a>
Ono što je takođe važno, snimci pokazuju da glavni hol (vestibil) nije samo na papiru bio gradilište s obzirom na to da je prijava radova na objektu potvrđena tek 16. oktobra 2024.
On je i suštinski bio gradilište jer su putnici stajali u zgradi u kojoj su se i dalje izvodili radovi.
<h2>Galerija i podovi pod folijom, skela kod lifta</h2>
Kako se može vidjeti na snimcima, novoizgrađena galerija u trenutku pada nadstrešnice nije bila otvorena za putnike i druge posjetioce stanice.
Preko stepenica je bila stavljena prepoznatljiva građevinska folija, tamnozelene boje. Takođe, vidi se i da dio ograde na stepenicama nove galerije nedostaje.
Osim toga, značajan dio vestibila bio je ograđen trakom i na podu su se takođe nalazile građevinske folije. One su pokazatelj da su se radovi i dalje izvodili i da ti djelovi objekta nisu bili dostupni putnicima.
Primjer da su radovi i u trenutku pada nadstrešnice bili u toku jeste skela koja je bila postavljena kod lifta. Taj lift, namijenjen prije svega osobama sa invaliditetom, bio je, pored galerije, jedan od noviteta u vestibilu.
<h2>Otvaranje 5. jula</h2>
Ono što je posebno interesantno jeste da ovih radova nije bilo 5. jula 2024. Tada je renovirani glavni hol bio predstavljen javnosti. Tada su stanicu obišli ministar građevinarstva Srbije Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, v.d. direktora Infrastrukture željeznice Srbije Jelena Tanasković (svi na optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu), kao i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Na snimcima onoga što je u javnosti okarakterisano kao zvanično otvaranje stanice Novi Sad odnosno vestibila, vidi se da su svi radovi bili završeni ili su barem tako izgledali. Tako se može primijetiti da je lift na svom mjestu. Takođe, visoke zvanice prošetale su novom galerijom.
Zašto su naknadno izvođeni radovi, zasad nije poznato.
<h2>Šta se dešavalo nakon pada nadstrešnice</h2>
Kako se može vidjeti sa snimaka, putnici su različito reagovali na pad. S obzirom na veliku težinu betonske konstrukcije nadstrešnice došlo je do snažnog udara vazduha i do podizanja velike prašine. To je neke putnike uplašilo pa su se dali u bijeg. S druge strane, bilo je i onih koji su to nijemo posmatrali, ali i onih koji su ostali u redu za karte.
Većina je već poslije 15 do 20 sekundi u žurbi napustila vestibil.
U nastavku snimka, u koji je Forbes Srbija imao uvid, vidi se i da su neki od zaposlenih na stanici pokušali da pomognu onima koji su se našli pod nadstrešnicom. Oni su sa unutrašnje strane nastojali da dođu do povrijeđenih.
Ono što se takođe može vidjeti na snimcima jeste da su među prvima u glavni hol došli građevinski radnici.
Ne vidi se iz kog dijela zgrade su stigli osim da su se spustili stepenicama sa sprata iznad gdje su peroni. Ali, to svakako može da bude još jedan pokazatelj da su se u zgradi i dalje izvodili radovi.
Veoma brzo, već poslije minut, u glavnom holu se pojavio prvi policajac kao i dva pripadnika obezbjeđenja. Za njima su ubrzo stigli i Hitna pomoć i drugi policajci.
Pojedini građani dolazili su u hol iz pravca perona i krila A kako bi vidjeli šta se desilo. Na šalteru je i dalje čekalo između osam i 10 osoba. Nekolicina je čak došla, vjerovatno ne znajući šta se desilo, da stanu u red na blagajni. Ipak, policija ih je sve udaljila iz vestibila nešto manje od devet minuta poslije pada nadstrešnice.
Deset minuta poslije pada nadstrešnice, u glavnom holu su se pojavili i prvi vatrogasci.
<h2>Za sekund izbjegnuto još nekoliko smrti</h2>
Jedan od detalja na snimcima do kojih je došao Forbes Srbija je situacija u kojoj je jedna od putnica zamalo izbjegla da na nju padne nadstrešnica.
Na kamerama se vidi kako mlađa ženska osoba ulazi u stanicu samo sekund ili dva prije pada nadstrešnice. Cijela konstrukcija joj se srušila iza leđa dok je ona panično utrčala unutra kada je osjetila da se nešto iza nje dešava.
S druge strane, jedan mlađi muškarac stajao je u glavnom holu, pri kraju reda za kupovinu karata, ali je odustao. Izašao je iz reda, izašao iz zgrade, prošao ispod nadstrešnice i uspio da izbjegne pad, takođe za sekund ili dva.
<h2>Ko je otvorio vestibil?</h2>
Jedno od ključnih pitanja u predstojećem suđenju za pad nadstrešnice sigurno će biti na osnovu kog dokumenta ili čije odluke je vestibil bio otvoren za putnike.
Kako je u Novom Sadu svjedočila naknadno privedena menadžerka Infrastrukture željeznice Srbije, sproveden je interni pregled radova kako bi se popisalo šta je sve još potrebno doraditi, ali je dodala da stanica nije trebalo da bude otvorena 5. jula jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi.
S tim su se u svom vještačenju složili stručnjaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Oni su naveli da interni prijem sproveden u junu i julu 2024. nije mogao da bude osnov za puštanje putnika u glavni hol.
Forbes Srbija napominje da ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost bilo koga, odnosno ne označava nijedno lice učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.
- Nastao je obradom informacija koje su javno dostupne, kao i onih kojima raspolažu organi javne vlasti ili koje su nastale u vezi sa radom tih organa. Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti nadležnih organa u postupku i prezentuje dosadašnja saznanja povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna - naveli su.&nbsp;
Snimke i fotografije koje je objavio Forbes Sebija možete pogledati na <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">OVOM LINKU</a>.

Forbes Srbija objavio ekskluzivne snimke iz glavnog hola stanice u trenutku pada nadstrešnice: "Da, bilo je gradilište"

Vjerovali ili ne, službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Milena Pajović spojila je, na prvi pogled, dva nespojiva posla: istovremeno je policajka i influenserka, odnosno blogerka.&nbsp; I dok - kao policajka - pomaže održavanju javnog reda i mira i za to dobija platu, Pajović - kao infuenserka i blogerka - zarađuje i reklamirajući brojne brendove. &nbsp;&nbsp; <h2>SVE PO ZAKONU &nbsp;</h2> Što je, po Zakonu o unutrašnjim poslovima, moguće ukoliko postoji pismena saglasnost ovlašćenog lica. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802" data-rendition-name="original" width="1000" height="219" loading="lazy" alt="PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Policijski službenik može van radnog vremena, uz saglasnost ministra ili lica koje on ovlasti, da obavlja rad ili da bude član organa upravljanja ili nadzornog organa obrazovnih, naučnih, humanitarnih i sportskih udruženja, vrši poslove predavača na obukama, stručnim osposobljavanjima i stručnim savjetovanjima, kao i da vrši poslove ili pruža usluge fizičkom ili pravnom licu – piše u članu 156 Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; Zakonopisac je predvidio ipak jedan uslov: ,,Saglasnost ministra ili nekog drugog ovlašćenog lica je validna samo ako ,,Ministarstvo ne vrši nadzor nad tim licima ili kompanijama”. <h2>DODATNI POSAO</h2> Prema informacijama ETV, Pajović ima dozvolu od ministra Danila Šaranovića za dodatni posao. Doduše, ostala je nepoznanica: da li je MUP obavljao ili sad obavlja nadzor nad nekim kompanijama koje reklamira policajka-blogerka. A puno je brendova koje, svakodnevno, reklamira Pajović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Bečić i Šaranović"> <figcaption>SAMO NEK JE VESELO: Bečić i Šaranović</figcaption> </figure>  No, to je manji problem. Osim što je policajka i blogerka, Pajović je nedavno dobila i - treći posao. Po direktnom nalogu ministra unutrašnjih poslova, postala je - disciplinska tužiteljka. Kako je Portal ETV već pisao, Pajović je određena da vodi niz disciplinskih postupaka protiv policijskih starješina. &nbsp; Njena uloga je važna u akciji čišćenja politički nepodobnih starješina koju već nekoliko mjeseci beskrupulozno, i mimo zakona, sprovode ministar Danilo Šaranović i čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović. A sve to na osnovu naručenih, friziranih bezbjednosnih provjera koje je radila Agencija za nacionalnu za vrijeme Borisa Milića. Suspendovane su iskusne policijske policijske starješine iz regionalnog centra ,,Sjever” a na njihova mjesta su postavljeni policijski službenici lojalni Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; <h2>KO SVE IMA PRISTUP TAJNIM PODACIMA? &nbsp;</h2> I sada je ključno pitanje: da li policajka Pejović, koju je ministar proizveo u disciplinsku tužiteljku, uopšte ima dozvolu za pristup tajnim podacima? &nbsp; Informacije iz okruženja članova disciplinske komisije MUP-a, ukazuju da pojedina službena lica, odgovorna za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, nijesu prošla bezbjednosne provjere ANB-a za rad sa tajnim podacima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f" data-rendition-name="original" width="941" height="531" loading="lazy" alt="KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost"> <figcaption>KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Među službenim licima Ministarstva unutrašnjih poslova, ovlašćenim od ministra &nbsp;Šaranovića za vođenje disciplinskih postupaka nalaze se: Milena Pajović - disciplinska tužiteljka, Sanja Damjanović - predsjednica disciplinske komisije, kao i članovi disciplinske komisije: Vida Radomirović, Ivana Obradović, Smail Bošnjak i Vladimir Delević. &nbsp; Po zakonu o pristupu tajnim podacima, službenici u državnoj upravi - koji ne posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima - ne mogu imati ili bilo kako koristiti klasifikovane podatke. A mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost, na osnovu kojeg se zasniva odluka o pokretanju disciplinskog postupka, tajni je dokument i ne može ga posjedovati neovlašćeno lice.&nbsp; Mišljenje ANB-a može se koristiti samo u operativno-informativne svrhe, pod uslovom da je informacija provjerena iz najmanje tri kredibilna izvora. &nbsp; <h2>ZNAKOVI GRIŽE SAVJESTI ILI PANIKE?</h2> Nakon što je ETV detaljno izvijestila o političkoj pozadini akcije progona policijskih starješina, disciplinski postupci koji su bili zakazani za 6. i 17. mart, odgođeni su na neodređeno vrijeme. &nbsp; Sada se u ANB-u preispituju frizirane provjere, a u policiji raste nervoza jer se množe pitanja zakonitosti pokrenutih disciplinskih postupaka. &nbsp; Prema informacijama naše redakcije disciplinska tužiteljka Milena Pajović povjerila se kolegama da već duže trpi pritiske od saradnika ministra Šaranovića da se krene u disciplinski progon. I njena koleginica, predsjednica disciplinske komisije Sanja Damjanović, iskazuje negodovanje zbog naloga &nbsp;iz vrha policije da se što prije iz službe odstrane politički nepodobni službenici. &nbsp; Jasno je da dvije policajke ne žele da njima bude prikačeno bilo kakvo nezakonito proganjanje kolega iz MUP-a i Uprave policije. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je sada kasno za kajanje. Prema informacijama naše televizije advokati targetiranih policijskih starješina već su pripremili krivične prijave protiv svih koji su aktivno učestvovali u akciji progona. <h2> </h2>

Policajce goni policajka koja je blogerka, influenserka i – tužiteljka?!

Agitatori za listu „Za budućnost Nikšića – zna Nikšić – Marko Kovačević“, koju predvodi Nova srpska demokratija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, a u kojoj su i druge dvije članice nekadašnjeg Demokratskog fronta, Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, u završnici predizborne kampanje u gradu pod Trebjesom krenuli su sa kupovinom glasova - tvrde za Portal ETV sagovornici iz pogranične zone sa Bosnom i Hercegovinom.
<h2>VAUČERI ZA IZBORE</h2>
- Državljani Crne Gore koji žive ili rade u pograničnoj zoni uz Bosnu i Hercegovinu dobili su prvu tranšu vaučera-bonova vrijednosti od po 3.500 konvertibilnih maraka (blizu 1.800 eura), za koje mogu na separacijama i stovarištima u BiH da kupe građevinski materijal. Zauzvrat, naravno, na nikšićkim izborima treba da glasaju za DF (lista „Za budućnost Nikšića“ prim. aut). Ali, nije dovoljno samo da glasaju, već im je naloženo i da počnu sa agitacijom za ovu
koaliciju, da pojačaju terenske aktivnosti i do izbora budu u akciji 24 sata – tvrde naši sagovornici.
Vaučeri su, prema informacijama naših sagovornika, već podijeljeni ljudima koji žive ili rade u mjestima Trnjine (Opština Foča), Bileća, Gacko, a iz pograničnog su područja sa crnogorske strane i imaju pravo glasa u Crnoj Gori.
<h2>,,OSTROŠKI MARATON“</h2>
Osim kupovine glasova ova koalicija, kažu, ima još jedan plan za jačanje svog izbornog rezultata – uvoz birača.
- Na dan izbora, 13. aprila, održava se i ,,Ostroški polumaraton“. Doći će znatan broj učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a upravo ova sportska manifestacija biće alibi i za uvozne birače iz ove dvije zemlje da se pojave toga dana u Nikšiću i glasaju – upozoravaju sagovornici Portala ETV.
Pribojavaju se da će sa tim alibijem u Crnu Goru stići i skupine „opasnih momaka“ zaduženih za zastrašivanje i incidente, ako izborni dan ne bude tekao prema njihovom planu.
- Ako vide da gube, a utisak je da se pribojavaju upravo toga, spremaju se da naprave neki šavnički scenario – kažu naši sagovornici.
<h2>NEDAVNA ISTORIJA PREVARE</h2>
Prethodne izbore u Nikšiću koji su održani 14. marta 2021. godine pratili su skandalozni događaji i otvorena kupovina glasova, te direktni pritisci na građanke i građane da glasaju prorusku i prosrpsku koaliciju koju je i tada predvodila Mandićeva NSD.
Nikšić su te godine „opsadirali“ Vučićevi ljudi za specijalne zadatke, a u agitaciju za ovu koaliciju bile su uključene i kriminalne strukture. Vučićevi izaslanici Vladimir Mandić, Milan Nikolić, Predrag Rajić, te sin Milorada Dodika (predsjednika entiteta BiH – Republika Srpska) - Igor Dodik vodili su kampanju pritisaka i zastrašivanja birača. Prema nezvaničnim informacijama za glas se dobijalo od 100 do 600, ali i više eura.
Aktivno je bila uključena i Crkva Srbije, čije svještenstvo je, takođe, agitovalo za ovu koaliciju.
<h2>PRIVOĐENJA I PUŠTANJA NA SLOBODU</h2>
Nikšićka policija tada je u susret izbornom danu privela devet osoba zbog sumnje u kupovinu glasova, odnosno sumnje da su za te potrebe u Crnu Goru unijeli novac.
Na informativni razgovor privedeni su tadašnji član Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke i bivši rukometni reprezentativac Vladimir Mandić, bezbjednosno interesantna osoba Dane Šijan iz Beograda, zatim Nemanja Bogdanović iz Sarajeva, Aleksandar Jokić iz Beograda, kao i tadašnji poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore Milo Božović, te Slobodan Lalović iz Foče, Dejan Puhalo iz Trebinja, Blagdan Madžić iz Foče i Miroslav Vujović.
Petanestak dana prije ovih privođenja policija je iz Crne Gore protjerala osam državljana i državljanki Srbije koje je zatekla u Nikšiću s ugovorima o djelu za posao naručen od DF-a, a bez dozvole za privremeni boravak i rad i bez potvrde o prijavi rada.
Vučić je uložio u DF stotine hiljada eura, ali njihov izborni rezultat bio je razočaravajući. Ipak, sa ostalim proruskim i prosrpskim partijama formirali su koalicionu vlast u Nikšiću koju je prethodnih četiri godine predvodio tadašnji, ali i sadašnji nosilac njihove liste Marko Kovačević.
Iz Srbije se te godine vodila i brutalna medijska kampanja za DF nazvana „bitka za Nikšić“.
Ove godine nema u toj mjeri otvorenog i brutalnog pritiska iz Srbije na izborni proces u Nikšiću, ali kako se kampanja privodi kraju, novac za kupovinu glasača je, očito, stigao, kako se ništa ne bi prepuštilo slučaju.

Glasačima dijele bonove od po 3.500 KM za trgovinu građevinskog materijala na stovarištima u BiH?

Jedan od najvećih moralnih, duhovnih, intelektualnih i političkih sunovrata Crne Gore je što su Demokrate parlamentarna stranka. Prosto mi je teško dokučiti motive i profil onih koji glasaju za tu skorojevćku skupinu preambicioznih i beskrupuloznih neznalica i nesposobnjakovića, koja svoju intelektualnu, etičku i profesionalnu impotentnost nadoknađuje poganim jezikom i optuživanjem na slijepo svih koji vide koliko su zlo za politički život u Crnoj Gori. Citiraću Fidriha Ničea jer mi je nekako to najprigodnije kad gledam njihove nadobudne nastupe u skupštini Crne Gore: „Svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma“. Imao sam bezbroj prilika da se uvjerim da u Crnoj Gori postoji dobar procenat mladih ljudi, ili nešto starijih, bez biografija, koji politiku vide kao jedinu šansu da nešto postignu u životu. Da bi unutar tih partijskih skalamerija, bez ideja, bez ideologije, demagoškog i populističkog profila, dospjeli u situaciju da unovče svoj partijski rad, prolaze kroz svojevrsno ispiranje mozga, poltronisanje, frazeologiju, drveni partijski, priglupi jezik, sticanja iskustva u prljavim kampanjama, nešto poput čuvene akademije za mlade lidere SNS-a u Srbiji. Oni koji nijesu upali u društvo privilegovanih u partiji love mjesto i priliku u nekoj drugoj političkoj papazjaniji, poput jedne koja je toliko trivijalna i providna da svoje pobjede slavi uz Cecu i pjesme posvećene Beogradu. Dno dna. <h2>Uzurpiranje vlasti</h2> Zamislite na što bi ličila Crna Gora da Demokrate imaju procentualnu podršku koju ima Aleksandar Vučić u Srbiji? Ili je imao do skora? Mislim da bi u tom slučaju Srbija bila nedostižna demokratija za Crnu Goru, a znamo koliko je demokratska. Jedan moj prijatelj iz Srbije ih je potpuno adekvatno i duhovito nazvao crkvenim Kmerima, zbog načina djelovanja. Kažu da javna saopštenja Demokrata uglavnom piše Boris Bogdanović, šef poslaničke grupe Demokrata u Skupštini Crne Gore, u čijoj biografiji piše da je „obavljao odgovorne poslove iz oblasti političkog marketinga“. Vjerujem da su mu među glavnim uzorima Aleksandar Vučić, predśednik Srbije i Ana Brnabić, predśednica Skupštine Srbije i njihov odnos prema političkim protivnicima. Saopštenja iz pera dotičnoga Bogdanovića nijesu upućena mislećim ljudima, već onima koji imaju jednu vijugu više od kokoške. Opet malo Ničea, da iskoristimo njegovu mudrost: „Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“. Dok su uzurpirali svu vlast u oblastima đe su je dobili, zaveli maltene diktaturu, dok hedonistički i kičerajski uživaju u poziciji vlastodržaca i u privilegijama koje to nosi, dok su pozapošljavali i dvocifrene brojeve rođaka, kumova i, što bi rekao Balašević, šurnjaja, dok vrše ideološke čistke i zavode partijsku lojalnost svuda đe su vlast, svakoga ko ih potpuno argumentovano takne zasipaju serijom uvreda, optužbi za veze sa kriminalnim klanovima, kriminalom, korupcijom, „opustošenom zemljom“, ubistvima i ko zna kojim još idiotizmima. Četiri godine su bojkotovali parlament Crne Gore i redovno primali plate, da bi danas uvredama obasipali opoziciju koja ne želi da daje legitimitet parlamentu koji drastično krši Ustav Crne Gore. To je valjda ta „odgovornost u političkoj kapanji“, dostojna onog Vučićevića iz beogradskog Informera. Pripadam generaciji u kojoj nije bilo kupljenih diploma. Nijesam bio među najboljim studentima, nije me zanimalo, ali sam svaku ocjenu pošteno zaslužio. Nije bilo Uniona, Singidunuma, N. Tesle, Internacionalnog univerziteta u Travniku, 30.000 lažnih diploma itd, nego se moralo ozbiljno proučiti ono što polažeš. Kad se dobije diploma „na daljinu“, a ne možeš ni da pogodiš put do fakulteta na kojem si diplomirao, onda je moguće lupetati sve što ti padne na pamet. Da je Bogdanović četiri godine grijao stolicu po amfiteatrima pravnog fakulteta ne bi tražio da sudije presuđuju onako kako im on kaže, prijeteći im posljedicama. U članu 6. European Convention on Human Rights, Pravo na pravično suđenje piše da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno i „ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. U potonjih pet godina prekršeni su svi zakoni i međunarodne povelje na desetine puta, pretvara se pritvor u zatvor dužinom trajanja, pišu političke i falsifikovane optužnice. Da je završio pravni fakultet redovnim putem znao bi da član 8. Ustava Crne Gore propisuje da je zabranjena diskriminacija po bilo kom osnovu. I ne samo to, znao bi da je zabranjena diskrimanicije u svim ustavima demokratskih zemalja. A znao bi i zašto - zato što sve međunarodne povelje o ljudskim pravima zabranjuju svaki vid diskriminacije, bilo da je riječ o naciji, jeziku, vjeri, polu, rasi ili bilo čemu drugom. Jesu li na tom njegovom sve(m)učilištu učili o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine? Ili o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i što piše u članu 14, pod naslovom „Zabrana diskriminacije“: „Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije ро bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“. Dakle, Bogdanović je, svojim baljezgarijama o nacijama, dva jezika, dvije akademije, dvije crkve, učino krivično djelo diskriminacije po svim tim osnovama! Plus širenje nacionalne mržnje, zabranjene po Ustavu Crne Gore, član 7. <h2>Pravne činjenice</h2> Kao pravnik morao bi poštovati Ustav zemlje u kojoj je poslanik i prima platu i ne bi pričao gluposti o dvije zastave, nego bi poštovao član 4. Ustava Crne Gore. Ta druga zastava je proizvod fantazija o tobožnjim srpskim korijenima koje su zahvatile Crnu Goru devedestih godina prošlog stoljeća, kada je bila satrap ludačke, imperijalne politike Beograda. Dovoljno je pogledati koja zastava je bila državna u vrijeme knjaza Danila, koja zastava je bila na dvorcu na Cetinju i dvorcu na Kruševcu u Podgorici u doba knjaza/kralja Nikole I Petrovića, koja zastava je bila na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, itd. Razlika je što sada nema inicijala vladara i lava ispod grba i što su prije opšiv i grb bili bijele boje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38" data-rendition-name="original" width="1011" height="768" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Kruševcu"><figcaption>Crnogorska zastava na dvorcu na Kruševcu</figcaption></figure>  Trebalo bi Bogdanović da kupi Ustav Crne Gore iz 1905, pa pročita i član 39. i član 40. Narodne boje ne znači boje zastave! Prije se odnosi na nošnju. Što se tiče Crnogorske crkve u članu 40. više nego jasno piše: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ...“. Da je ozbiljno učio pravo znao bi da je Ustav neprikosnoveno najveći pravni akt u državi, te da član 40. govori da Crnogorska crkva nije dio nijedne strane crkve, uključujući i srpsku! Treba da pročita i član 11. Zakona o crkvama Srbije da vidi kad je stvorena SPC i kad je ušla u pravni sistem kneževine Srbije. Kao pravnik morao bi se baviti činjenicama, a ne popovskim mitomanijama SPC.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu 1919. godine </figcaption></figure>  Da ga interesuju pravne činjenice vezane za crkvu, nabavio bi Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, đe u članu 10 piše: „Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore sastavljaju: 1. Arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crne Gore, 2. Episkop zahumsko-rasijski, 3. Arhimandrit cetinjski, 4. Arhimandrit ostroški, 5. Tri protoprezvitera, i 6. Sinodski sekretar“. Odnosno, Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore su činili sedam članova i sekretar, koji nije imao pravo odlučivanja. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“. Kao pravnik morao bi znati da ne mogu o sudbini CPC odlučivati samo dva člana Sinoda, arhiepiskop Mitrofan Ban i episkop Kiril Mitrović. Mitropolit „pećki“ Gavrilo Dožić, takođe potpisnik dokumenta o ujedinjenju sa SPC, nije bio član Sinoda. Niti je bilo koja odluka Sinoda mogla biti izvršna bez saglasnosti kralja (član 22, stav: „Odluke Svetog Sinoda u spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebno im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“). Umjesto što priča gluposti o dvije crkve bolje bi bilo da se pozabavi da li je zakonito ukinuta CPC i prisajedinjena tzv. Ujedinjenoj srpskoj crkvi. Ili, da ga podśetim na osnovno pravno načelo - iz neprava ne može nastati pravo. Da Crnu Goru doživljavaju kao pravi rodoljubi pokrenuli bi inicijativu poštovanja prava u rješavanju crkvenog pitanja, umjesto što mlate gluposti da je DPS formirao dvije crkve. Imaju i Nikodima Milaša i njegovo Pravoslavno Crkveno Pravo (1. izd. 1890, 2. poprav. izd. 1902), u kojem mogu pročitati kojih deset autokefalnih jerarhija (među njima Jerarhija Crne Gore) je postojalo kad je Srpska crkva bila samo autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije. Dakle, nije bila ni samostalna!!! Da ne pominjem Ruski diptih iz 1850. i Atinsku sintagmu iz 1855. u kojima postoji CPC kao autokefalna i u kojima nema ni pomena o Srpskoj crkvi. Problem je što oni ne poštuju svoju istoriju i istorijske činjenice, što ih ne interesuje da saznaju istinu, već drve laži koje plasira SPC, kao pacijenti, a ne misleći ljudi. Konačno, bilo bi dobro da što više građana crnogorske nacionalnosti podnesu krivične prijave protiv Bogdanovića zbog širenja mržnje iz člana 7.Ustava Crne Gore i nacionalne, jezičke, vjerske diskriminacije iz člana 8. Ustava Crne Gore, pogotovu što popisi od 1948. godine, od kada se popisuje nacionalnost, jasno govore da su Crnogorci, još kad nije bilo pomena o DPS-u, bili dominanatna nacija u Crnoj Gori, čak do 90,67%, dok su Srbi do popisa 2003. godine, kad ih je odjednom bilo 31,99%, činili jednocifreni procenat u Crnoj Gori (od 1,78% 1948. godine, do 9,34% 1991. godine). Izgleda da su se Srbi od 1991. do 2003. godine razmnožavali mitozom, dok su Crnogorci odumirali zahvaljujući likovima poput Bogdanovića, Bečića i bratije iz - Za Crnu Goru bez budućnosti. Tako da je, Bogdanoviću i ostali, realnost suprotna od onoga što vi tvrdite. Nije DPS od jedne stvarao dvije nacije, nego je politikom devedesetih pravio Srbe od Crnogoraca! P.S. Ako treba, poslaću i izvod iz Matične knjige rođenih iz 1956. godine u kojem piše, tri i po decenije prije nastanka DPS-a, da su mi i otac i majka Crnogorci. A i ja! Toliko.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96" data-rendition-name="original" width="800" height="547" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Skadru"><figcaption>Crnogorska zastava na Skadru</figcaption></figure>

Dodiku, Stevandiću i Viškoviću će biti zabranjen ulazak u Njemačku

Tagovi

Svi komunistički projekti

Došljak: Svi se moramo prisjetiti cetinjskog gimnazijalca iz Očinića, velikog Žarka Marinovića

Borba za Nikšić i Crnu Goru

Čauši: Bez mladih nema promjena, a bez njihove vizije nema napretka

PRATITE TVe UŽIVO