EU zabranjuje uništavanje neprodane odjeće: Cilj smanjiti emisiju ugljen-dioksida

Iako zvuči čudno, praksa uništavanja neprodane odjeće uobičajena je za gotovo sve modne lance i tekstilnu industriju. Roba koja se ne proda najprije se nudi na sniženju, ali popust nikada ne smije biti prevelik kako ne bi obezvrijedio brend. Stoga, uprkos trudu i radu uloženom u proizvodnju, jedino rješenje koje industrija vidi jeste uništavanje, često i robe koja nikada nije ni raspakovana. „Stara“ roba zauzima prostor za nove kolekcije, a skladištenje stvara dodatne troškove, piše Deutsche Welle.

Zašto EU interveniše?

Postavlja se pitanje ko kompanijama uopšte može određivati šta će raditi sa robom u svom vlasništvu. Međutim, Evropska unija pronašla je osnov za intervenciju u zaštiti životne sredine. Prema procjenama Evropske komisije, svake godine se u Evropi uništi između četiri i devet odsto neprodatog tekstila. Ta odjeća uglavnom završava u spalionicama, što godišnje uzrokuje emisiju oko 5,6 miliona tona ugljen-dioksida.

Upravo zbog ekološkog uticaja, EU je već od jula prošle godine uvela stroga ograničenja na uništavanje odjeće za velike modne kompanije. Sada je Evropska komisija tu odredbu proširila i na tekstilne lance srednje veličine. Kako bi im se dalo dovoljno vremena za prilagođavanje novim propisima, zabrana će za njih stupiti na snagu 2030. godine.

Izuzeci i izazov internet trgovine

Propisi ipak predviđaju izuzetke, na primjer za robu koja je oštećena ili ako postoji sumnja da je štetna po zdravlje. To predstavlja veliki problem u internet trgovini, gdje je povrat robe uobičajen. Iako se vraćeni artikal suštinski ne razlikuje od onog isprobanog u kabini prodavnice, trgovci ne mogu znati da li je kupac koji ga je vratio možda bolovao od neke zarazne bolesti. Zbog toga se veliki dio vraćene robe uništava iz predostrožnosti. Na primjer, samo se u njemačkoj internet trgovini svake godine na taj način zbrine gotovo 20 miliona vraćenih artikala.

Najkasnije od 2030. godine i srednje veliki tekstilni lanci moraće javno da objavljuju podatke o količini neprodate robe i o tome šta sa njom namjeravaju da urade. Brisel se nada da će ova mjera natjerati kompanije da bolje planiraju zalihe i budu realnije pri naručivanju količina. Cilj je da ih podstakne na traženje alternativa uništavanju, poput prodaje po znatno nižim cijenama ili doniranja robe u dobrotvorne svrhe.