Haški osuđenik Radislav Krstić: Pomagao sam i podržao genocid u Srebrenici, glasao bih za Rezoluciju

Načelnik Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske Radislav Krstić, najbliži saradnik Ratka Mladića i prva osoba koju je Haški tribunal osudio za učešće u genocidu u Srebrenici, obratio se 18. juna ove godine sudu Ujedinjenih nacija s pismom u kojem nakon 26 godina u zatvoru traži puštanje na slobodu navodeći, pored ostalog, da prihvata odgovornost za svoje zločine, da bi sam glasao za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kao i da bi želio još jednom da se nađe u Potočarima i da se pokloni žrtvama i zamoli za oproštaj.

Krstić je 19. januara ove godine, nakon dva odbijena zahtjeva, ponovo tražio od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove prijevremeno puštanje na slobodu, sa obrazloženjem da je već odslužio više od dvije trećine 35-godišnje kazne zatvora na koju je osuđen 2004. zbog njegove uloge u genocidu u Srebrenici.

Od odbijanja do prihvatanja odgovornosti za genocid

Krstić se, kako navodi N1 Bosna i Hercegovina, prvi put pojavio pred Tribunalom u Hagu 25. novembra 1999. godine i izjasnio da nije kriv. Nije se pokajao, niti izjasnio da je kriv ni u žalbenom postupku. U septembru 2019. tražio je prijevremeno oslobađanje, što je Haški tribunal odbio. Tri godine kasnije, u maju 2022. godine, prihvatio je ličnu odgovornost za ratne zločine u Srebrenici, ali ne i genocid, i na temelju toga tražio skraćivanje zatvorske kazne, ali zahtjev je odbijen.

Krstićevi advokati, kako prenosi Danas, su mu 2022. godine savjetovali da uz zahtjev za puštanje uputi i pokajničko pismo, svjesni da sudija sa Malte Karmel Agius, tadašnji predsjednik Rezidualnog mehanizma (nasljednika Haškog tribunala), ne prihvata olako ovakve zahtjeve.

No, tada u pismu Krstić nije spomenuo riječ genocid. A i njegovo pokajanje mnogima je bilo upitno, jer od prvog do posljednjeg dana u sudnici nije saosjećao sa žrtvama niti pokazivao kajanje. Kako je Agius bio pri kraju mandata, odluku je prepustio svojoj nasljednici Grasijeli Gati Santani koja je nakon sagledavanja, ali i pisma koje su joj uputila udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa i Udruženja žrtava i svjedoka genocida, odbila Krstićev zahtjev.

U pismu, koje je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove uputio medijima danas, Krstić se u rukom pisanom zahtjevu obraća predsjednici Santani. Njegov advokat Vladimir Petrović, uz pismo, navodi da Krstić "izričito prihvata da je kriv za pomaganje i podržavanje genocida i prihvata odgovornost za druge teške zločine za koje je je osuđen". 

- Krstićevo prihvatanje je precizno i direktno, uključuje sve ključne elemente presuda protiv njega u činjeničnom i pravnom smislu. Krstić jasno, nedvosmisleno i izričito prihvata da je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje genocida u julu 1995. godine - naveo je Petrović.

Dodaje, pored ostalog, da bi, ukoliko bi Krstićev zahtjev bio prihvaćen, to "bio gest bez presedana sa snažne reperkusije na proces mira i pomirenja u oblasti bivše Jugoslavije".

U vezi sa njegovim posljednjim zahtjevom Sud UN-a se još nije izjasnio.

Krstić se nalazi u Pritvorskoj jedinici UN-a u Hagu u Nizozemskoj, nakon što je prebačen iz zatvora u Poljskoj.

Ne traži oproštaj

U pismu od 18. juna predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Krstić navodi da je "prije nekoliko dana najviši i najvažniji forum na svijetu, Generalna skupština Ujedinjenih nacija, glasala i usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici". 

- Ovom rezolucijom određen je 11. jul kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, osuđeno svako negiranje genocida i pozvani su svi ljudi da žale i pamte žrtve koje se ne smiju zaboraviti. Za ovu rezoluciju glasala je većina zemalja na svijetu, za ovu rezoluciju glasam i ja iako nemamo pravo glasa. Nemam pravo glasa jer se u ovoj rezoluciji pominje i moje ime. Moje ime se pominje jer sam pomogao i podržao genocid. Moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje jer znam da ne mogu i da ne treba da ih dobijem - naveo je Krstić.

Dodaje da "svakog trenutka, svakog dana" misli na žrtve genocida u Srebrenici.

Volio bi, kako dodaje, da "svi razumiju da genocid ne može da počini jedan narod, da ne postoje genocidni narodi, već da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci, da su jedino oni krivi, da za svoja djela i nedjela treba da odgovaraju", te da je "nažalost" on "jedan od njih"

- Žalim ih i molim se za njihove duše. Vjerujem da majka i sestra nevino stradalog neće povjerovati da su ove riječi iskrene, znam da moje riječi ne mogu da ublaže bol, da ne mogu da umanje patnju koja nikada neće nestati. Ja to i ne očekujem, niti imam pravo da to tražim i molim. Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila zemlja koja se zvala Jugoslavija. Volio bih ljudi koji će zajedno živjeti na tim prostorima kada mene ne bude, ako do njih nekim čudom dođu ove riječi, da zastanu i pomisle – nikad više. Nikad više rat, nikad više smrt zbog toga što je neko druge vjere, druge nacije ili drugačijeg uvjerenja, nikad više genocid - rekao je Krstić.

Volio bi, kako dodaje, da "svi razumiju da genocid ne može da počini jedan narod, da ne postoje genocidni narodi, već da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci, da su jedino oni krivi, da za svoja djela i nedjela treba da odgovaraju", te da je "nažalost" on "jedan od njih".

- Ovdje ističem da prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine, gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, da sam ja pomagao i podržao genocid tako što znam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid, da sam znao da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe snaga Drinskog korpusa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika. Pomagao sam i podržao i zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara između 10. i 13. jula 1995. godine, gdje sam učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena i djece i starijih iz Srebrenice, u čemu sam učestvovao znajući da su civili u Potočarima izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima - naveo je Krstić.

Ovo pismo, kako je rekao, piše predsjednici Mehanizma u postupku koji se vodi po njegovom zahtjevu da poslije 26 godina, poslije četiri zemlje i sedam zatvora u kojima je izdržavao kaznu, bude pušten na slobodu. 

- Poštovana predsjednica će donijeti svoju odluku, uvjeren sam na osnovu prava, pravde i zakona. Tu odluku, kakva god bude, kao i uvijek do sada, prihvatiću bespogovorno, kao izraz prava i pravde. Odluka poštovane predsjednice može biti pozitivna zbog mog narušenog zdravlja, zbog mojih godina, zbog nasilja koje sam i ja preživio u jednom od zatvora u kojima sam izdržavao kaznu. Može biti i negativna jer sam kriv za teško krivično djelo koje se ne oprašta, međutim, kakva god da je doluka – molim da se ovo moje pismo javno objavi, da moje riječi čuje što više ljudi iz zemlje iz koje sam, da možda moje riječi bar nekog podstaknu da razmisli o strašnom zločinu u kome sam učestvovao, o kazni koja je uslijedila, o dubokom, bolnom, ali zakašnjelom kajanju sa kojim živim već decenijama - istakao je Krstić.

Dodaje da ako doživi jednog dana da bude pušten da bi otišao u Potočare.

- Ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim sjenima žrtava i zamolim za oproštaj - poručio je Krstić.