Italijanska premijerka Đorđa Meloni izjavila je u utorak da je protiv nje i još dva ministra podnesena tužba Međunarodnom krivičnom sudu zbog podrške Rima Izraelu.
- Ja, ministar Kroseto (Guido, ministar odbrane), ministar Tajani (Antonio, ministar spoljnih poslova) i vjerujem da je izvršni direktor Leonarda, Roberto Ćingolani, postali smo predmet tužbe Međunarodnog krivičnog suda zbog saučesništva u genocidu - rekla je ona tokom televizijskog programa, javio je AFP.
Isitiče da ne misli da postoji neki drugi slučaj ove vrste tužbe u svijetu ili u istoriji.
Leonardo je italijanska grupa za aeronautiku i odbranu.
Tužbu, datiranu 1. oktobra, sastavila je grupa koja sebe naziva "Pravnici i advokati za Palestinu", a potpisalo ju je oko 50 ljudi, uključujući profesore prava, advokate i nekoliko javnih ličnosti.
- Svojom podrškom izraelskoj Vladi, posebno kroz snabdijevanje smrtonosnim oružjem, italijanska Vlada je postala saučesnik u tekućem genocidu i teškim ratnim i zločinima protiv čovječnosti počinjenim nad palestinskim stanovništvom - naveli su autori tužbe.
Oni traže od Međunarodnog krivičnog suda da razmotri pokretanje formalne istrage po njihovoj tužbi.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Meloni kaže da je prijavljena Međunarodnom krivičnom sudu za saučesništvo u genocidu

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) pokrenula je interaktivnu mapu "Geografija genocida", koja donosi podatke o primarnim masovnim grobnicama, u koje su bile ukopane žrtve genocida u Srebrenici, te o grobnicama u koje su kasnije premještene u pokušaju prikrivanja genocida.
U prosjeku, posmrtni ostaci žrtava pronađeni su na najmanje pet različitih lokacija masovnih grobnica, često udaljenih i do 50 kilometara, saopštio je ICMP.
- Porodice mogu pretraživati imena kako bi pratile pronalazak i identifikaciju svojih nestalih članova - kazala je generalna direktorica ICMP-a Katrin Bomberger.
Podaci koje je prikupio ICMP korišteni su u više od 30 krivičnih postupaka pred Haškim tribunalom (ICTY), kao i u domaćim sudovima, kao neoborivi dokaz identiteta žrtava, čime je potvrđen zločin genocida i pokušaj njegovog prikrivanja, navodi se u saopštenju.
Mapa "Geografija genocida" pokrenuta je u okviru obilježavanja Međunarodnog dana mira, uz finansijsku podršku Evropske unije, a predstavlja važan korak ka očuvanju istine i odavanju počasti žrtvama.
U genocidu u Srebenici, koji je u julu 1995. počinila Vojska Republike Srpske (RS), ubijeno je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Kako navode iz ICMP-a, do danas je identifikovano više od 90 odsto žrtava.
Prema zvaničnim podacima, u proteklom ratu u BiH nestalo je oko 32.000 osoba. Do danas ih je pronađeno gotovo 80 odsto, u ekshumacijama 1.000 masovnih i pojedinačnih grobnica.
Najveći broj žrtava identifikovan je na osnovu usporedbe DNK uzoraka iz kostiju i krvi njihovih srodnika.

1250x600

1084x550

"Geografija genocida" otkriva lokacije masovnih grobnica u Srebrenici

Predsjednik Irske Majkl Higins predložio je da se iz Ujedinjenih nacija isključe sve zemlje koje snadbijevaju Izrael oružjem, kao i sam Izrael.
Komentarisao je to nakon što je tim nezavisnih stručnjaka koje je angažovalo Vijeće UN-a za ljudska prava zaključio da Izrael čini genocid u Gazi.
- Mislim da je to vrlo, vrlo važan dokument, i naravno, predsjedavajući te radne grupe bio je predsjedavajući radne grupe za Ruandu, a u njemu se izričito navodi da su ispunjene četiri glavne mjere iz konvencije o genocidu iz 1948. godine - kazao je novinarima ubrzo nakon objave izvještaja UN-a.
Ide, kaže, dalje i sugeriše da je podsticanje na genocid bilo prisutno, a posebno spominje one na visokim položajima koji koriste jezik za podsticanje genocida.
- Toliko sam često govorio o tome, a dolazim do onoga što je proslava proizvodnje hrane na sve njene različite načine, a kada pomislite na sve ljude ubijene juče i danas, polovina njih su žene i djeca - kazao je Higins.
Istražna komisija o okupiranom palestinskoj teritoriji i Izraelu, nakon dvije godine istrage događaja od 7. oktobra 2023, zaključila je da su izraelske vlasti i sigurnosne snage počinile "četiri od pet" genocidnih djela definisanih Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.
Komentarišući nalaze izvještaja, Higins je kritikovao Evropsku uniju (EU).
- Vjerujem da će EU biti izuzetno teško ikada više biti unija u bilo kojem smislu kada neke od njenih najjačih članica odlučuju ćutati gledajući mršavu djecu u onome što je ljudski, ljudski uzrokovan, zaista strašan napad na ljude. U tom izvještaju se navodi da je 90 posto svih stambenih objekata uništeno, obrazovne ustanove uništene, a zdravstvene ustanove i ustanove za plodnost uništavaju se - drugim riječima, napadate rađanje - kazao je.
Higins je pozvao svijet da poveća pritisak na Izrael da zaustavi pokolj.

Higins: Izrael i sve zemlje koje mu šalju oružje treba da budu izbačene iz UN

Dok „normalan svijet“ osuđuje izraelsku vladu zbog genocida u Gazi, crnogorski ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović (istupivši iz pozicije ćutanja) daje zvaničnu saglasnost za posjetu potpredsjednika Vlade Moma Koprivice Izraelu - poručili su u Pokretu solidarnosti sa Palestinom podvlačeći da je u ovom slučaju borba protiv antisemitizma u ovom slučaju zloupotrijebljena kao paravan za saradnju sa ratnim zločincima.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fkoprivica-posjeta-izraelu-vazan-korak-ka-jacanju-politickih-institucionalnih-i-ekonomskih-odnosa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
U okviru ovih zvaničnih susreta razgovaralo se, kako su ustvrdili, o jačanju bilateralnih odnosa, institucionalnoj saradnji i takozvanoj „borbi protiv antisemitizma“ - čega, kako su kazali, u antifašističkoj i multikulturalnoj Crnoj Gori, nema i ne može biti.
- Kritika izraelske vlade zbog sprovođenja genocida u Gazi nije antisemitizam. To je međunarodna pravna obaveza. Uz ostala najrelevantnija međunarodna tijela i UN-ova nezavisna Istražna komisija (COI) je 16. septembra 2025. zvanično utvrdila da Izrael u Gazi sprovodi g e n o c i d. Prekid institucionalne saradnje više nije političko pitanje već pravni imperativ! - podvukli su u Pokretu solidarnosti sa Palestinom.
Crna Gora, zemlja sa sopstvenom istorijom stradanja i borbe protiv fašizma, ne pristaje, decidni su oni, da njeni predstavnici građane smatraju glupima, niti da ih sramno predstavljaju.
- Od ćutanja pred genocidom - do aktivnog učestvovanja u njegovom normalizovanju i podršci - dodali su u Pokretu solidarnosti sa Palestinom.
Pitaju jesu li naši zvaničnici sposobni da prate međunarodne obaveze - ili samo sopstvene interese, te koje ideologije zapravo predstavljaju „naši predstavnici“.
- Pozivamo građane Crne Gore da ne ostanu nijemi: Pišite Ministarstvu vanjskih poslova: kabinet@mfa.gov.me Tražite javno objašnjenje saglasnosti, hitno povlačenje diplomatske podrške Izraelu i jasno izražavanje osude genocida u Gazi – zaključili su u Pokretu solidarnosti sa Palestinom.

Pokret solidarnosti sa Palestinom o Koprivici u Izraelu: Borba protiv antisemitizma zloupotrijebljena kao paravan za saradnju sa ratnim zločincima

Otvaranje spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici biće održano danas, s početkom u 10:30 sati, u Memorijalnom kompleksu Pjer Laše u Parizu.
Događaju će prisustvovati preživjeli i članovi porodica žrtava, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, gradonačelnica Pariza An Hidalgo i veliki broj zvaničnika Francuske, saopšteno je iz Udruženja Solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom (SIBH-France).
Navode da je zbog simbolike, uprkos logističkim izazovima, inicijator projekta udruženje Solidarité Internationale Bosnie-Herzégovine-France (SIBH-France) odlučilo da spomen-kamen bude dopremljen iz Bosne i Hercegovine. Kamen od sivog granita u obliku monolita potiče iz Travnika. Na spomen-obilježlju se nalazi mapa Bosne i Hercegovine i natpis: "U julu 1995. godine, 8.372 Bošnjaka bili su žrtve genocida u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini. Nećemo ih zaboraviti".
Mapa Bosne i Hercegovine predstavlja i simboličnu poruku negatorima međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine.
Spomen-obilježje, koje je izgrađeno u junu ove godine u Kladnju, djelo je vajara Ademira Ade Halilovića. Halilović je poznat po radu na brojnim spomen-obilježjima. Do sada je napravio više od 5.000 nadgrobnih spomenika i nišana za šehide, umrle branitelje i njihove roditelje širom Bosne i Hercegovine, kao i u dijaspori.
Spomen-obilježje žrtvama genocida u Srebrenici postavljen je u aleji memorijalnih spomenika, neposredno pored spomenika posvećenog žrtvama genocida nad Tutsijima u Ruandi (1994.), kao i spomenika francuskim vojnicima poginulim u Drugom svjetskom ratu.
Projekat je pokrenut 2020. godine na inicijativu nevladine organizacije Solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom (SIBH-France), koja okuplja bosanskohercegovačka udruženja i prijatelje Bosne i Hercegovine u Francuskoj.
Spomen-obilježje ima za cilj da oda počast žtvama zločina koje su počinile srpske snage nad Bošnjacima u julu 1995, te da postane simbolično mjesto sjećanja na sve civilne žrtve rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine - više od 100.000 ubijenih i dva miliona raseljenih.
Nakon usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, koju je podržala i Francuska, stvoreni su uslovi da Grad Pariz odobri postavljanje Memorijala. Proces je bio dugotrajan i suočen s brojnim preprekama.
Od perioda Fransoa Miteranda, uloga Francuske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i danas izaziva bolna sjećanja, kada je francuska politika odbijala osuditi velikosrpsku ratnu strategiju i politiku Slobodana Miloševića.&nbsp;
U 2025. godini mnogi francuski mediji, intelektualci i političari i dalje izbjegavaju jasnu terminologiju, zanemarujući presude međunarodnih sudova koje su jasno okarakterisale događaje kao genocid i ratne zločine inspirisane velikosrpskom ideologijom.&nbsp;
U Francuskoj je genocid u Srebrenici za većinu stanovništva i dalje nepoznata istorijska činjenica, a u školskim udžbenicima rat u Bosni i Hercegovini se svodi na nekoliko riječi, najčešće na opsadu Sarajeva.
- Poricanje genocida prisutno je i u Francuskoj. U Parizu je 2020. godine vandalski oskrnavljena ulica Srebrenica, dok francuska krajnja desnica otvoreno podržava obilježavanje 9. januara u bh. entitetu Republika Srpska, datuma kojeg međunarodni sudovi povezuju s diskriminacijom i negiranjem države Bosne i Hercegovine - podsjećaju iz Udruženja.&nbsp;
UN rezolucija poziva države članice da obilježavaju godišnjicu genocida i uvrste u svoje obrazovne programe učenje o Srebrenici.
- Ovim spomen-obilježjem genocid u Srebrenici će trajno ući u kolektivnu memoriju Pariza i Francuske. Dan sjećanja i spomenik pomoći će budućim generacijama da razumiju razmjere zločina i čuvaju uspomenu na žrtve, kako se zlo više nikada ne bi ponovilo - istakli su iz Udruženja Solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom (SIBH-France).
Udruženja održavaju sjećanje, rade za pravdu i pružaju podršku preživjelima genocida i drugih masovnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine.

U Parizu danas otvaranje spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici

Nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP) pozvala je Tužilaštvo u Srbiji da pokrene istragu protiv Tomislava Kovača, ratnog ministra policije Republike Srpske (RS), koji se u Beogradu slobodno kreće uprkos optužnici Bosne i Hercegovine za genocid.
U dosijeu FHP-a o Kovaču, predstavljenom 15. jula, navedeni su brojni sudski utvrđeni podaci, dokazi i dokumenta koji ukazuju na njegovu ulogu u prisilnom premještanju i masovnim strijeljanjima Bošnjaka iz Srebrenice.
- U Dosijeu je opisan niz masovnih egzekucija, od kojih je najobimnija ona u Zemljoradničkoj zadruzi u selu Kravica, gdje su zatvorenike, mahom civile, pogubili pripadnici policijskih snaga - kazala je istraživačica FHP-a Katarina Maruna prilikom predstavljanja.
<h2>Uloga Kovača u dešavanjima u Srebrenici</h2>
FHP navodi da je 10. jula 1995. Kovač naredio izdvajanje dijela snaga MUP-a RS kako bi djelovale kao samostalna jedinica u rejonu Srebrenice. Od 12. jula, uz njegovo znanje, pripadnici policije su zajedno s Vojskom RS učestvovali u prisilnom premještanju civila iz UN-ove baze, te u odvajanju i zarobljavanju muškaraca.
- Postoje brojni dokazi da je Kovač bio prisutan na terenu, te da se tokom masovnih pogubljenja redovno sastajao sa vojnim i političkim vrhom RS - navela je Maruna.
Prema iskazima svjedoka, Kovač je 14. jula viđen u Kravici, gdje je ubijeno preko hiljadu ljudi. „Dok su trajala zakopavanja žrtava, Kovač je prolazio pored Zadruge i razgovarao s policajcima koji su učestvovali u zločinu, posebno sa Nedeljkom Milidragovićem“, rekla je.
Milidragović je jedan od osmorice optuženih u procesu koji se vodi pred Višim sudom u Beogradu. Suđenje traje od 2016. i još uvijek je u fazi dokaznog postupka, a svi optuženi se brane sa slobode.
<h2>Bez reakcije srpskog Tužilaštva</h2>
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nije odgovorilo na upit Radija Slobodna Evropa zašto nije pokrenuta istraga protiv Kovača, iako je FHP to zatražio još 2006. godine.
- Početkom ove godine Tužilaštvo nam je zvanično saopštilo da se protiv Kovača ne vodi nikakav postupak – i to je jedini odgovor koji smo dobili - izjavila je Maruna.
Tužilaštvo BiH je 2017. podiglo optužnicu protiv Kovača, tereteći ga da je komandovao snagama koje su učestvovale u genocidu, uključujući i prikrivanje zločina – premještanjem posmrtnih ostataka iz primarnih u sekundarne masovne grobnice.
<h2>Svjedočenje i javni nastupi</h2>
Kovač je 2016. svjedočio putem video-linka iz Beograda na suđenju bivšim pripadnicima Vojske RS u Sarajevu, negirajući odgovornost policije u Srebrenici. Takođe je bio svjedok odbrane na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom. Sudsko vijeće je zaključilo da nije vjerodostojan svjedok jer je nastojao umanjiti sopstvenu ulogu u događajima iz jula 1995.
<h2>Gdje je sada Tomislav Kovač?</h2>
Prema navodima FHP-a, Kovač živi u Beogradu kao slobodan čovjek i vodi uspješan biznis. Ima dvojno državljanstvo Srbije i BiH, a Beograd ne izručuje svoje državljane koje BiH potražuje zbog ratnih zločina.
Čest je gost televizija sa nacionalnom frekvencijom, gdje negira učešće Srba u genocidu u Srebrenici i komentariše međunarodna politička pitanja – od rata u Ukrajini do mogućnosti globalnog sukoba.
U aprilu 2023. govorio je na konferenciji u Beogradu o opsadi Sarajeva, gdje je iznio stav da je riječ o „medijskoj i političkoj laži“.
U martu 2024. prisustvovao je promociji knjige o „ratnom putu“ Specijalne brigade policije RS, čiji su pripadnici takođe optuženi za učešće u genocidu.
Prema presudi Međunarodnog suda pravde iz 2007, u Srebrenici je počinjen genocid, a Haški tribunal je osudio 16 osoba, od kojih sedam za zločin genocida.

Poziv Srbiji da ispita ratnog ministra Republike Srpske zbog genocida

Javnost u Crnoj Gori ostala je zatečena, a dio i šokiran činjenicom da se premijer Milojko Spajić juče, 11. jula, nije oglasio povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici – najmračnijeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Niti jedne riječi. Niti poruke podrške porodicama žrtava. Niti simbolične objave na društvenim mrežama. Ništa. Potpuna tišina. Na dan kada su oči svijeta bile uprte u Potočare, kada je civilizovani svijet stajao u tišini i sjećanju – iz kabineta premijera Crne Gore nije stigla nijedna poruka.
Za razliku od mukotrpne šutnje juče, danas se premijer oglasio na društvenoj mreži X, ali – povodom Sinjajevine.
– Pozdravljam sjajnu ekipu na Sinjajevini! Žao mi je što ove godine nisam u prilici da budem sa vama i da zajedno proslavimo veliku pobjedu! Zajedničkim snagama smo sačuvali ovaj prirodni dragulj – i zahvaljujući domaćinima, kao i svim ljubiteljima prirode, nastavićemo da uživamo u čarima ove predivne planine – napisao je Spajić.
Oglasio se i selfijem da kaže kako je letio avionom Air Montenegra. 
Dok je on slavio “pobjede” u planini, u Memorijalnom centru Potočari obilježavana je godišnjica zločina nad više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. U delegaciji Vlade Crne Gore, komemoraciji su prisustvovali ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, koji je predvodio delegaciju, te ministarke i ministri: Naida Nišić, Majda Adžović, Maraš Dukaj, Admir Šahmanović, Damir Gutić, Mirsad Azemović, Fatmir Đeka i Milutin Butorović.
Njihovo prisustvo bilo je državni čin. Premijerovo ćutanje – lični izbor.
U zemlji čiji su građani direktno povezani sa tragedijom Srebrenice, odsustvo makar simbolične geste sa najvišeg političkog nivoa – nije samo propust. To je poruka. I to ona koja boli. Onda i pitanje za kraj - je li ovo premijer koji može Crnu Goru uvesti u EU.

Miraš Dušević

Tišina koja boli: Spajić prećutao 30 godina od genocida u Srebrenici, oglasio se dan kasnije – o Sinjajevini

Poslanik Socijaldemokrata Crne Gore (SD) i predstavnik Evropkog saveza Nikola Zirojević reagovao je na izjavu potpredsjednika Vlade i ministra Ervina Ibrahimovića povodom dokumentarne izložbe Memorijalnog centra Srebrenica koja je bila postavljena u Vladi Crne Gore.
- Je li drugi potpredsjednik Vlade, Budimir Aleksić, prisustvovao izložbi - pitao je Zirojević Ibrahimovića.
Zirojević je istakao da misli da bi to bila jedinstvena prilika da objasni one jezičke konstrukcije upućene muslimanima iz vremena kad je žario i palio medijskom scenom.
- A o onome za Crnogorce znam da ga ne biste ni pitali - dodao je Zirojević obraćajući se Ibrahimoviću.
Pita se i da li Ibrahimović može bilo kojeg Bošnjaka ubijediti da je koalicija sa Mandićem garant poštovanja njihovih prava.
- Zbilja se pitam da li Ibrahimović misli da bilo kojeg Bošnjaka, osim onih koje je konektovao na korito, moze ubijediti da je koalicija sa Mandićem garant poštovanja njihovih prava - naveo je Zirojević.
On je na kraju objave na mreži Iks (X) napsiao da se „koritu u zube ne gleda, čak i ako su za tom sofrom i negatori genocida”.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fzirojevicnikola%2Fstatus%2F1944038527068778522%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Da li je Ibrahimovićevoj izložbi u Vladi, povodom genocida, prisustvovao Budimir Aleksić

1.
Da krenemo od definicije. Hrvatska enciklopedija kaže: "Genocid (geno- + -cid), zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu. Navedena definicija genocida utvrđena je Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. X. 1948."
Do termina genocid dugo se tragalo, prethodio mu je termin "varvarstvo", no taj baš i nije bio najpodesniji da odrazi razmjere uništenja koje genocid podrazumijeva. Ime mu je dao poljski advokat Rafael Lemkin.
2.
Jedini genocid u Evropi koji se desio poslije Holokausta bio je onaj u Bosni i Hercegovini sproveden nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. godine. Jedna od najcitiranijih misli o logorima istrebljenja i genocidu pripada T. V. Adornu, koji je u svojoj "Minima Moralia" život poslije Aušvica nazvao "oštećenim". 
Na naše jezike još tokom bivše Jugoslavije to djelo je preveo filozof Aleksa Buha. Čovjek koji će samo nekoliko godina kasnije biti ministar vanjskih poslova genocidne tvorevine Republike Srpske, a potom i jedan od glavnih negatora genocida u Srebrenici. Kako to nazvati, maxima paradoxalia?
3.
S genocidom u Srebrenici često se manipulisalo u Crnoj Gori. Navešću samo jedan primjer, iako ih ima sijaset. Jer ovaj je posebno slikovit - slučaj Dritan.
- Dritan Abazović, 2020. godine u jeku svoje izdajničke i anticrnogorske politke (kad su ga ideolozi i promoteri velikosrpske ideje te osvjedočeni negatori genocida u Srebrenici slavili kao heroja jer je smijenio crnogorske partije s vlasti), lansirao je jednu ogavnu, staru i gotovo zaboravljenu, ali opasnu tezu izdinstanu još u eri Slobodana Miloševića: da je Milo Đukanović slao gorivo za tenkove Ratka Mladića u Srebrenici, baš tog zlokobnog jula 1995. godine. 
Srećom po planetu i Bosnu i Hercegovinu što Memorijalni centar u Potočarima ima genijalnog direktora, dr Emira Suljagića, koji je promptno odreagovao i kazao - da je u pitanju neistina, da je gotovo sva dokumenta koja se tiču genocida u Srebrenici, u svim svjetskim dostupnim arhivima pogledao i da niđe nije naišao na upletenost Mila Đukanovića.
Naravno, ova Abazovićeva budalaština i besprizorno olaka instrumentalizacija žrtava Srebrenice za jeftin politički spin nije samo pokazala monstruoznost ovog ulcinjskog đilkoša, već je svjedočila njegovom transformisanju u karikaturu Milorada Dodika. Jer śetimo se 2012. godine kad je mladi, poletni Dritan pregovarao oko lokalne vlasti u Nikšiću i kao jedan od preduslova koalicije postavio pitanje odnosa prema genocidu u Srebrenici, istakavši da s negatorima, njegova tada Pozitivna CG ne može. 
Osam godina kasnije, ne samo da je na državnom nivou napravio vlast s negatorima genocida, nego je doslovno bez riječi kritike 2021. godine propratio direktno negiranje genocida od strane tadašnjeg ministra Leposavića, kojemu je formalno bio šef. Nije mu to smetalo ni 2022. godine da formira svoju Vladu s negatorima genocida niti da svu crkovnu imovinu Crne Gore prepiše na vlasništvo srpske crkve, duhovnog inspiratora negacije genocida u Srebrenici.
Štoviše, čovjek je 11. jula 2022. godine u Potočarima nečovječno relativizovao ideju srpske vojske da agresijom u Srebrenici uništi Bošnjake da ih tu više nikad ne bude izjavivši: "Genocid nije počinjen nad Bošnjacima, nego nad ljudima. Nisu ga počinile vojske, nego politike.”
Svaka sličnost s dodikizmom je slučajna.
4.
Ipak, i od Dritana postoji gori. I veća neznalica. Njegov nekadašnji partner za 21. vijek. Magistar bez originalnog magistarskog rada, beščasnik sa sloganom "časti mi", retorični promašaj, ali doktrinarni relativizator genocida u Srebrenici - Aleksa Bečić, zamjenik šefa Vlade koji je učestvovao u kampanji da Crna Gora nikad ne postane nezavisna i na papiru predśednik političke partije Demokrate.
Taj i takav Aleksa juče je na 30 godina od genocida u Srebrenici, prema riječima Antene M, izjavio: "Bečić je uz poruku da se Srebrenica, kao ni druga stradališta nikada više ne ponove, a da mir, sloga i dobro među ljudima uvijek pobjeđuju, apostrofirao i pitanje krivice za počinjeni zločin. "Podsjećajući na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici koju je usvojila Skupština Crne Gore 2021. godine, kojom je najoštrije osuđen genocid u Srebrenici, ali i "osuđen svaki pokušaj pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački", danas na 30. godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici još jednom izražavamo pijetet prema nevinim žrtvama..."
- Prvo, od negatora genocida odvratniji je samo relativizator.
- Drugo, niko nikad nije izjavio da su Srbi genocidan narod.
- Treće, odakle u priči o počiniteljima genocida u Srebrenici Bošnjaci i Hrvati? Aham, tu su jer je Bečić citirao svoje amandmane iz Rezolucije, koji su totalno višak i u njoj i u ovoj nakaradnoj izjavi.
- Četvrto, ovakvim pristupom se izjednačavaju žrtve i dželati. I što je najgore, Bečić iz godine u godinu vrti jednu istu poruku za Srebrenicu. Provjerite njegove izjave od 2021. naovamo, čovjek stalno ponavlja jedno te isto - djelove iz Rezolucije koje je dodala njegova stranka. Vjerovatno je za Bečića i njemu ravne to mjera koju preko 8000 ubijenih zaslužuje.
- Peto, Aleksa Bečić bi bio sto puta moralniji i veći političar da je rekao da ne priznaje genocid. Ovakvo "priznavanje" genocida i usputno dodavanje "ostalih stratišta" nije ništa drugo do aposlutno vrijeđanje žrtava Srebrenice. Ima li ikoga u autoritarnoj stranci Demokrate, a ko je Bošnjak i musliman, da kaže ovim ljudima da prestanu s vrijeđanjem inteligencije građana?
5.
Aleksa Bečić i Demokrate su posebno opasni jer su Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, izglasanu u CG Parlamentu 2021. godine uslovili rezolucijom o izmišljenom genocidu u Velici koja je inače predstavljena kao zločin muslimana nad pravoslavcima (Srbima), iako je kontekst tog strašnog zločina potpuno drugačiji.
Time je želio umanjiti značaj i bolnu težinu svirepoga ubistva više od 8000 Bošnjaka s ciljem istrebljenja čitava naroda s te teritorije te pokazati kako Srebrenica nije jedini genocid u regionu, kreirajući o genocidu sliku jezivog ali gotovo uobičajenog čina u ratnim okolnostima. Zato su, kažem, negatori genocida za ljude poput Alekse persone.
6.
Da se nikad ne ponovi!

Sramotna izjava Alekse Bečića o Srebrenici

Potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković je, povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, poručio da je 11. jul 1995. godine bio dan kada je u toj zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija izbrisano gotovo dvije hiljade godina civilizacijskih vrijednosti. - To nije bio samo trenutak izdaje ljudskosti, već duboka moralna rana čitavom čovječanstvu - kazao je Nurković, koji je predvodio delegaciju Skupštine Crne Gore na komemoraciji u Potočarima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712080736_246403ad50ebb153120b7d09ef8ba15a73a47b7b3a43c6b0dbcabc84aa96c8dc.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250712080736_246403ad50ebb153120b7d09ef8ba15a73a47b7b3a43c6b0dbcabc84aa96c8dc" data-rendition-name="original" width="3120" height="4160" loading="lazy" alt="Nurković u Potočarima"> <figcaption>Mirsad Nurković(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  Nurković je podsjetio na pasivnost međunarodne zajednice koja je, prema njegovim riječima, „otvorila vrata mogućnosti da se izbrišu sva dotadašnja civilizacijska dostignuća“. On je naglasio da su majke vjerovale da šalju sinove u sigurnu zonu, a zapravo su ih, ne znajući, slale u sigurnu smrt. - Te iste majke decenijama su čekale posmrtne ostatke svoje djece, Srebrenica je danas više od geografskog mjesta – ona je pitanje savjesti: da li smo, kao čovječanstvo, spremni da vratimo civilizaciju na njeno pravo mjesto, ili i dalje postoje oni koji odbijaju da budu civilizovani - dodao je Nurković. Potpredsjednik Skupštine podsjetio je da je Crna Gora zauzela jasan i dosljedan stav prema ovom zločinu – od usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore, do podrške istoj Rezoluciji u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712080736_cc1e62b26fd3c2413889c1775a2bc1c2a7a126b169d1bb0a7844fa62ed0a1c37.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250712080736_cc1e62b26fd3c2413889c1775a2bc1c2a7a126b169d1bb0a7844fa62ed0a1c37" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="Srebrenica"> </figure>  - Naša je obaveza da se istina čuje, da se žrtve poštuju i da se genocid nikada ne zaboravi. Srebrenica je opomena – podsjetnik da, kada svijet šuti ili drži svijeću izvršiocima genocida, svi postajemo odgovorni. Ali i poziv da, kroz sjećanje, obrazovanje i odgovornost, ne dozvolimo da se ikada, ikome, bilo gdje, nešto slično ponovi - naglasio je Nurković. Delegaciju Skupštine Crne Gore u Potočarima činili su, pored potpredsjednika Nurkovića, i poslanici Kenana Strujić Harbić, Edina Dešić, Nađa Laković, Tonći Janović i Seid Hadžić, kao i savjetnici potpredsjednika Haris Ramović i Zijad Halilović. Komemoracija u Srebrenici, na kojoj su učestvovali predstavnici država iz cijelog svijeta, još jednom je poslužila kao mjesto sjećanja, ali i kao poziv na globalnu odgovornost i borbu protiv poricanja zločina.

Nurković: U Srebrenici 11. jula izbrisano gotovo dvije hiljade godina civilizacije

Dioničari Tesle odobrili su rekordni platni paket za šefa Ilona Maska koji bi mogao da vrijedi gotovo bilion dolara.
Dogovor koji je preporučio upravni odbor firme, odobren je glasanjem dioničara na godišnjoj skupštini kompanije održanoj u četvrtak.
Sporazum zahtijeva od Maska, koji je već najbogatiji čovjek na svijetu, da drastično poveća tržišnu vrijednost kompanije za električne automobile tokom perioda od nekoliko godina.
Ako ispuni različite ciljeve, biće nagrađen stotinama miliona novih dionica.
Obim posla je kontroverzan, ali uprava Tesle tvrdila je da bi Mask mogao napustiti kompaniju ako ne bude odobren, te da ne može priuštiti da ga izgubi.
Paket isplata odobrilo je 75 odsto dioničara Tesle koji su glasali, što je izazvalo glasan aplauz publike na godišnjoj skupštini u Austinu u Teksasu.
- Ono u što ćemo se uskoro upustiti nije samo novo poglavlje budućnosti Tesle, već potpuno nova knjiga - rekao je Mask publici kada je izašao na pozornicu uz još više ovacija.

Dioničari Tesle odobrili Masku rekordni platni paket od bilion dolara

Savjet bezbjednosti UN večeras je ukinuo sankcije protiv privremenog sirijskog predsjednika Ahmada el Šareha, što je simbolična odluka samo nekoliko dana prie njegove istorijske posjete Bijeloj kući.
Rezolucija, koju su pripremile SAD i usvojena sa 14 glasova za i jednim uzdržanim (Kina), uklanja Ahmada el Šareha i njegovog ministra unutrašnjih poslova Anasa Hataba sa liste sankcija usmjerenih na pojedince i grupe povezane sa Islamskom državom i Al Kaidom, koji su bili podvrgnuti zabrani putovanja, zamrzavanju imovine i embargu na oružje.
Posebno se pohvaljuju obaveze novih sirijskih vlasti da se "bore protiv terorizma, uključujući strane terorističke borce", Al Kaide, Islamske države i povezanih grupa.
- Usvajanjem ovog teksta, Savjet bezbjednosti UN šalje snažnu političku poruku prepoznajući da je Sirija u novoj eri - rekao je američki ambasador Majk Volc.
Kina je bila uzdržana, a njen ambasador Fu Cong izrazio je zabrinutost zbog prisustva "stranih terorističkih boraca" u Siriji sposobnih da "iskoriste krhku bezbjednosnu situaciju". Kineski ambasador je izrazio žaljenje što Savjet bezbjednosti UN nije u potpunosti procijenio situaciju.
Snage Ahmada el Šareeha, uključujući grupu Hajat Tahrir el Šam (HTS), koju je on predvodio, a koja je od tada raspuštena, smijenile su bivšeg sirijskog lidera Bašara el Asada u decembru 2024. godine.
Upravo u svojstvu lidera HTS-a, bivši džihadista je bio na listi sankcija UN od 2013. godine.
Hajat Tahrir el Šam (HTS) je ranije bio poznat kao Al-Nusra front, bivši ogranak Al Kaide u Siriji, ali je prekinuo veze sa džihadističkom grupom 2016. godine.
Uprkos tome što je stavljen na listu sankcija UN, privremeni predsjednik je od stupanja na dužnost obavio brojna međunarodna putovanja, svaki put dobijajući izuzeće od Komiteta za sankcije UN.
On je prvi put posjetio SAD u septembru kako bi se obratio Generalnoj skupštini UN.
Šareh će biti prvi sirijski predsjednik koji će biti primljen u Bijeloj kući u ponedjeljak, prenijela je nedavno Bijela kuća.

Savjet bezbjednosti UN ukinuo sankcije protiv privremenog sirijskog predsjednika

Tajfun Kalmaegi pogodio je u četvrtak Vijetnam, nakon što je na Filipinima odnio najmanje 114 života i potopio čitave gradove.
Prema vijetnamskim medijima i informacijama vladinog portala, više od 260.000 pripadnika vojske nalazi se u pripravnosti za spašavanje, dok vjetrovi jačine do 149 km/h pogađaju obalu zemlje.
Vlada je saopštila da je šest aerodroma privremeno zatvoreno te da će stotine letova biti otkazane ili odgođene. Vijetnam, koji se već bori s rekordnim kišama i poplavama, sada se suočava s jednim od najsnažnijih tajfuna koji su pogodili Aziju ove godine.
Ministarstvo zaštite okoliša objavilo je u saopštenju koje prenosi agencija AFP (Agence France-Presse) da se „oluja trenutno nalazi na kopnu, u provincijama Dak Lak i Gia Lai“.
Prema nacionalnom meteorološkom zavodu, stotine lokaliteta u sedam gradova i provincija izložene su visokom riziku od poplava i klizišta u narednim satima.
Iz više provincija već stižu izvještaji o materijalnoj šteti — od otkinutih krovova i razbijenih staklenih fasada hotela do iščupanog drveća koje blokira puteve i gradske ulice. U području Quy Non zabilježeno je obaranje stabala i razbijeni prozori na hotelima.
<h2>Zatražili pomoć</h2>
Kalmaegi je stigao do vijetnamskog kopna u 19:29 po lokalnom vremenu. Oko pola sata kasnije, stotine stanovnika iz dvije opštine u provinciji Dak Lak zatražile su pomoć, prenijeli su lokalni mediji.
Mnogi su prijavili urušavanje i plavljenje svojih kuća, dok oluja i dalje donosi jake vjetrove i obilne padavine. Provincija Dak Lak nalazi se oko 350 kilometara sjeveroistočno od Ho Ši Mina.
Vijetnamski meteorolozi upozoravaju da bi Kalmaegi mogao izazvati talase visoke i do osam metara na Južnom kineskom moru.
Vojska je rasporedila više od 260.000 vojnika i službenika, kao i više od 6.700 vozila i letjelica, uključujući šest aviona, radi pomoći u spašavanju i ublažavanju posljedica oluje.
Novinar agencije AFP javio je da su zvaničnici u srijedu ujutro obilazili obalne zajednice, upozoravajući stanovnike na hitnu evakuaciju.
<h2>Onlajn sastanak</h2>
Prema lokalnim medijima, premijer Vijetnama Fam Min održao je onlajn sastanak kako bi koordinirao hitne intervencije.&nbsp;
- Moramo stići do izoliranih područja i osigurati da ljudi imaju hranu, pitku vodu i osnovne potrepštine - poručio je premijer.
Prije nego što je stigao do Vijetnama, tajfun, lokalno poznat kao Tino, ostavio je za sobom katastrofalne posljedice na Filipinima.
Najmanje 114 osoba izgubilo je život, a desetine hiljada su evakuisane, posebno iz centralnih regija i s ostrva Cebu, popularne turističke destinacije, gdje su poplave odnosile automobile s ulica.
U samo 24 sata Kalmaegi je na ostrvu donio količinu kiše koja uobičajeno padne tokom cijelog mjeseca, izazvavši bujice blata i krhotina koje su se slijevale niz planine u urbana područja.
<h2>Mukotrpan posao čišćenja</h2>
Preživjeli koji su se uspjeli skloniti na viši teren posmatrali su kako poplavna voda nosi autobuse i kontejnere, dok su mnoga siromašna naselja gotovo potpuno uništena.
Stanovnici su započeli mukotrpan posao čišćenja blata i traženja ostataka svojih domova.
Rano u četvrtak, predsjednik Filipina Ferdinand Markos Mlađi proglasio je vanredno stanje, nakon što su ispunjeni kriteriji koji uključuju masovne žrtve, veliku štetu i poremećaj osnovnih sredstava za život u pogođenim područjima.

Tajfun Kalmaegi stigao u Vijetnam: Na Filipinima odnio najmanje 114 života

U Budvi je danas odigrano osmo kolo Evropskog prvenstva u šahu za mlade. Naši igrači pružili su dobre igre.
Mihailo Pušara, uprkos porazu, ostao je najbolje kotiran naš šahista, sa 4,5 poena uoči poslednjeg kola. Pušara je u osmom kolu crnim figurama, pretrpio poraz od mađarskog internacionalnog majstora Bodirogi Bendeguza.
Pobjede u osmom kolu ostvarili su: Jana Zvicer, Nikolina Ćorsović, Arina Panina, Dorotea Andrijašević, Anita Rovčanin, Amelija Trubina, Katarina Đukić, Zlatko Čuvrović, Konstantin Ševcov, Jurij Vuk Konopljev, Jegor Ševcov, Damjan Pešić, Petar Popović, Đorđe Žižić i Nikola Vojičić.
Uoči poslednjeg kola, najbolji naš predstavnik je Pušara, dok Zejn Agić i Đorđe Žižić imaju po četiri poena, odnosno polovičan učinak.
Posljednje kolo na programu je sjutra od 13 sati.

Evropsko prvenstvo u šahu za mlade: Solidna igra naših, sjutra rasplet

Goran Jokić nije više načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“.
To je informacija koju su porodice žrtava dva masakra na Cetinju, koje skoro deset mjeseci organizuju blokade na Kruševom ždrijelu, dobili iz kabineta predsjednika Vlade Milojka Spajića i Uprave policije.
Iako je Jokićeva smjena bila jedan od njihovih zahtjeva nijesu, kažu, zadovoljni, jer im nije rečeno što će biti s njim.
Vesna Pejović, majka i baka ubijenih u masakru na Medovini podvukla je da nijesu zadovoljni jer su imali više zahtjeva.
- Rekli su mi da je Zakon o oružju još u Briselu na razmatranju i da će doći u Skupštinu. Međutim, vidim kako u u Skupštinu ulijeću zakoni, to je strašno. Evo brzo će Zakon za emigrante, ali Markov i Mašanov Zakon stoji na jednom mjestu. Najvjerovatnije da ne odgovara. Nisam zadovoljna, jer smo deset mjeseci ovdje bitisali po najvećem nevremenu da dobijemo polovičan odgovor - jasna je Pejović.
Ona je pozvala novinare da traže odgovor jer oni precizan nijesu dobili.
- Gdje je, što je, samo da je Jokić smijenjen. Ne vjerujem nikome. Nikome. Kažem vam što mi je v.d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao da je on (Jokić) smijenjen, da je predao za penziju, ali gdje je i kako je… Rekao mi je (Šćepanović) da se neće javno oglašavati. Zašto? Ne znam. Ne znam što je ta misterija da se taj Jokić ne pomene. Vjerujte mi, ništa mi nije jasno - poručila je Pejović.
Građani Cetinja i večeras su blokirali put na Kruševom ždrijelu, tražeći pravdu za žrtve dva masakra u kojima je ubijeno 23 ljudi. Da li će nakon Jokićeve smjene nastaviti s blokadama odlučiće naknadno i o tome obavijestiti javnost.

Goran Jokić više nije načelnik RCB „Centar“

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Dok se Evropska unija trudi dokazati da je proces proširenja još uvijek živ, Crna Gora se našla na raskršću između evropeizacije i političkog upliva koji prijeti da zemlju vrati unazad. Hrvatski analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u razgovoru za portal ETV daje oštar uvid u trenutno stanje i upozorava da bi političke igre unutar vladajuće koalicije mogle ozbiljno ugroziti put države prema članstvu u Evropskoj uniji. - Što se Evropske unije tiče, Crna Gora je trenutno dijete sreće. Za Uniju je važno da dokaže kako je proces proširenja živ - kaže Đenero, ističući da se to vidi i po činjenici da „neugodne nacionalističke ispade protiv državljana Turske i Azerbejdžana niko ne spominje“, iako se, kako upozorava, radi o ozbiljnom alarmu koji pokazuje nivo regresije crnogorskog društva nakon 30. avgusta 2020. godine. Analitičar napominje da se „niko ne osvrće na činjenicu da proces pristupanja ozbiljno ugrožavaju protivevropski elementi unutar vladajuće koalicije“, kao ni na to da je „vlast, sada posredstvom Demokrata, ugrozila bezbjedbosni sistem države, koji je "izbušen" uticajem BIA i ruske obavještajne službe SVR (Služba vanjske obavještajne djelatnosti Ruske Federacije).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Davor Đenero"> <figcaption>Davor Đenero(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, ako bi „brzo došlo do rekonstrukcije koalicije i isključivanja iz vlasti onih koji ugrožavaju evropeizaciju Crne Gore“, zemlja bi „iduće godine mogla završiti pregovore, a do kraja 2028. postati članica Europske unije“. Ipak, Đenero upozorava da to „nije scenario koji je poželjan ekipi koju kontrolše ključni igrač Vučićevog režima u Crnoj Gori, Andrija Mandić, nosilac svojevrsne veto vlasti u zemlji“. - Pristupanje Uniji definitivno bi onemogućilo da se Crnu Goru gura u takozvani "srpski svijet" - zaključuje Đenero, dodajući da to „Vučićevi spavači u okruženju Jakova Milatovića i Milojka Spajića neće dopustiti“.

Tag: genocid