Otvaranje spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici biće održano danas, s početkom u 10:30 sati, u Memorijalnom kompleksu Pjer Laše u Parizu.
Događaju će prisustvovati preživjeli i članovi porodica žrtava, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, gradonačelnica Pariza An Hidalgo i veliki broj zvaničnika Francuske, saopšteno je iz Udruženja Solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom (SIBH-France).
Navode da je zbog simbolike, uprkos logističkim izazovima, inicijator projekta udruženje Solidarité Internationale Bosnie-Herzégovine-France (SIBH-France) odlučilo da spomen-kamen bude dopremljen iz Bosne i Hercegovine. Kamen od sivog granita u obliku monolita potiče iz Travnika. Na spomen-obilježlju se nalazi mapa Bosne i Hercegovine i natpis: "U julu 1995. godine, 8.372 Bošnjaka bili su žrtve genocida u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini. Nećemo ih zaboraviti".
Mapa Bosne i Hercegovine predstavlja i simboličnu poruku negatorima međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine.
Spomen-obilježje, koje je izgrađeno u junu ove godine u Kladnju, djelo je vajara Ademira Ade Halilovića. Halilović je poznat po radu na brojnim spomen-obilježjima. Do sada je napravio više od 5.000 nadgrobnih spomenika i nišana za šehide, umrle branitelje i njihove roditelje širom Bosne i Hercegovine, kao i u dijaspori.
Spomen-obilježje žrtvama genocida u Srebrenici postavljen je u aleji memorijalnih spomenika, neposredno pored spomenika posvećenog žrtvama genocida nad Tutsijima u Ruandi (1994.), kao i spomenika francuskim vojnicima poginulim u Drugom svjetskom ratu.
Projekat je pokrenut 2020. godine na inicijativu nevladine organizacije Solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom (SIBH-France), koja okuplja bosanskohercegovačka udruženja i prijatelje Bosne i Hercegovine u Francuskoj.
Spomen-obilježje ima za cilj da oda počast žtvama zločina koje su počinile srpske snage nad Bošnjacima u julu 1995, te da postane simbolično mjesto sjećanja na sve civilne žrtve rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine - više od 100.000 ubijenih i dva miliona raseljenih.
Nakon usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, koju je podržala i Francuska, stvoreni su uslovi da Grad Pariz odobri postavljanje Memorijala. Proces je bio dugotrajan i suočen s brojnim preprekama.
Od perioda Fransoa Miteranda, uloga Francuske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i danas izaziva bolna sjećanja, kada je francuska politika odbijala osuditi velikosrpsku ratnu strategiju i politiku Slobodana Miloševića.&nbsp;
U 2025. godini mnogi francuski mediji, intelektualci i političari i dalje izbjegavaju jasnu terminologiju, zanemarujući presude međunarodnih sudova koje su jasno okarakterisale događaje kao genocid i ratne zločine inspirisane velikosrpskom ideologijom.&nbsp;
U Francuskoj je genocid u Srebrenici za većinu stanovništva i dalje nepoznata istorijska činjenica, a u školskim udžbenicima rat u Bosni i Hercegovini se svodi na nekoliko riječi, najčešće na opsadu Sarajeva.
- Poricanje genocida prisutno je i u Francuskoj. U Parizu je 2020. godine vandalski oskrnavljena ulica Srebrenica, dok francuska krajnja desnica otvoreno podržava obilježavanje 9. januara u bh. entitetu Republika Srpska, datuma kojeg međunarodni sudovi povezuju s diskriminacijom i negiranjem države Bosne i Hercegovine - podsjećaju iz Udruženja.&nbsp;
UN rezolucija poziva države članice da obilježavaju godišnjicu genocida i uvrste u svoje obrazovne programe učenje o Srebrenici.
- Ovim spomen-obilježjem genocid u Srebrenici će trajno ući u kolektivnu memoriju Pariza i Francuske. Dan sjećanja i spomenik pomoći će budućim generacijama da razumiju razmjere zločina i čuvaju uspomenu na žrtve, kako se zlo više nikada ne bi ponovilo - istakli su iz Udruženja Solidarnost sa Bosnom i Hercegovinom (SIBH-France).
Udruženja održavaju sjećanje, rade za pravdu i pružaju podršku preživjelima genocida i drugih masovnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

U Parizu danas otvaranje spomen-obilježja žrtvama genocida u Srebrenici

Nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP) pozvala je Tužilaštvo u Srbiji da pokrene istragu protiv Tomislava Kovača, ratnog ministra policije Republike Srpske (RS), koji se u Beogradu slobodno kreće uprkos optužnici Bosne i Hercegovine za genocid.
U dosijeu FHP-a o Kovaču, predstavljenom 15. jula, navedeni su brojni sudski utvrđeni podaci, dokazi i dokumenta koji ukazuju na njegovu ulogu u prisilnom premještanju i masovnim strijeljanjima Bošnjaka iz Srebrenice.
- U Dosijeu je opisan niz masovnih egzekucija, od kojih je najobimnija ona u Zemljoradničkoj zadruzi u selu Kravica, gdje su zatvorenike, mahom civile, pogubili pripadnici policijskih snaga - kazala je istraživačica FHP-a Katarina Maruna prilikom predstavljanja.
<h2>Uloga Kovača u dešavanjima u Srebrenici</h2>
FHP navodi da je 10. jula 1995. Kovač naredio izdvajanje dijela snaga MUP-a RS kako bi djelovale kao samostalna jedinica u rejonu Srebrenice. Od 12. jula, uz njegovo znanje, pripadnici policije su zajedno s Vojskom RS učestvovali u prisilnom premještanju civila iz UN-ove baze, te u odvajanju i zarobljavanju muškaraca.
- Postoje brojni dokazi da je Kovač bio prisutan na terenu, te da se tokom masovnih pogubljenja redovno sastajao sa vojnim i političkim vrhom RS - navela je Maruna.
Prema iskazima svjedoka, Kovač je 14. jula viđen u Kravici, gdje je ubijeno preko hiljadu ljudi. „Dok su trajala zakopavanja žrtava, Kovač je prolazio pored Zadruge i razgovarao s policajcima koji su učestvovali u zločinu, posebno sa Nedeljkom Milidragovićem“, rekla je.
Milidragović je jedan od osmorice optuženih u procesu koji se vodi pred Višim sudom u Beogradu. Suđenje traje od 2016. i još uvijek je u fazi dokaznog postupka, a svi optuženi se brane sa slobode.
<h2>Bez reakcije srpskog Tužilaštva</h2>
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije nije odgovorilo na upit Radija Slobodna Evropa zašto nije pokrenuta istraga protiv Kovača, iako je FHP to zatražio još 2006. godine.
- Početkom ove godine Tužilaštvo nam je zvanično saopštilo da se protiv Kovača ne vodi nikakav postupak – i to je jedini odgovor koji smo dobili - izjavila je Maruna.
Tužilaštvo BiH je 2017. podiglo optužnicu protiv Kovača, tereteći ga da je komandovao snagama koje su učestvovale u genocidu, uključujući i prikrivanje zločina – premještanjem posmrtnih ostataka iz primarnih u sekundarne masovne grobnice.
<h2>Svjedočenje i javni nastupi</h2>
Kovač je 2016. svjedočio putem video-linka iz Beograda na suđenju bivšim pripadnicima Vojske RS u Sarajevu, negirajući odgovornost policije u Srebrenici. Takođe je bio svjedok odbrane na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom. Sudsko vijeće je zaključilo da nije vjerodostojan svjedok jer je nastojao umanjiti sopstvenu ulogu u događajima iz jula 1995.
<h2>Gdje je sada Tomislav Kovač?</h2>
Prema navodima FHP-a, Kovač živi u Beogradu kao slobodan čovjek i vodi uspješan biznis. Ima dvojno državljanstvo Srbije i BiH, a Beograd ne izručuje svoje državljane koje BiH potražuje zbog ratnih zločina.
Čest je gost televizija sa nacionalnom frekvencijom, gdje negira učešće Srba u genocidu u Srebrenici i komentariše međunarodna politička pitanja – od rata u Ukrajini do mogućnosti globalnog sukoba.
U aprilu 2023. govorio je na konferenciji u Beogradu o opsadi Sarajeva, gdje je iznio stav da je riječ o „medijskoj i političkoj laži“.
U martu 2024. prisustvovao je promociji knjige o „ratnom putu“ Specijalne brigade policije RS, čiji su pripadnici takođe optuženi za učešće u genocidu.
Prema presudi Međunarodnog suda pravde iz 2007, u Srebrenici je počinjen genocid, a Haški tribunal je osudio 16 osoba, od kojih sedam za zločin genocida.

Poziv Srbiji da ispita ratnog ministra Republike Srpske zbog genocida

Javnost u Crnoj Gori ostala je zatečena, a dio i šokiran činjenicom da se premijer Milojko Spajić juče, 11. jula, nije oglasio povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici – najmračnijeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
Niti jedne riječi. Niti poruke podrške porodicama žrtava. Niti simbolične objave na društvenim mrežama. Ništa. Potpuna tišina. Na dan kada su oči svijeta bile uprte u Potočare, kada je civilizovani svijet stajao u tišini i sjećanju – iz kabineta premijera Crne Gore nije stigla nijedna poruka.
Za razliku od mukotrpne šutnje juče, danas se premijer oglasio na društvenoj mreži X, ali – povodom Sinjajevine.
– Pozdravljam sjajnu ekipu na Sinjajevini! Žao mi je što ove godine nisam u prilici da budem sa vama i da zajedno proslavimo veliku pobjedu! Zajedničkim snagama smo sačuvali ovaj prirodni dragulj – i zahvaljujući domaćinima, kao i svim ljubiteljima prirode, nastavićemo da uživamo u čarima ove predivne planine – napisao je Spajić.
Oglasio se i selfijem da kaže kako je letio avionom Air Montenegra. 
Dok je on slavio “pobjede” u planini, u Memorijalnom centru Potočari obilježavana je godišnjica zločina nad više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. U delegaciji Vlade Crne Gore, komemoraciji su prisustvovali ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, koji je predvodio delegaciju, te ministarke i ministri: Naida Nišić, Majda Adžović, Maraš Dukaj, Admir Šahmanović, Damir Gutić, Mirsad Azemović, Fatmir Đeka i Milutin Butorović.
Njihovo prisustvo bilo je državni čin. Premijerovo ćutanje – lični izbor.
U zemlji čiji su građani direktno povezani sa tragedijom Srebrenice, odsustvo makar simbolične geste sa najvišeg političkog nivoa – nije samo propust. To je poruka. I to ona koja boli. Onda i pitanje za kraj - je li ovo premijer koji može Crnu Goru uvesti u EU.

Miraš Dušević

Tišina koja boli: Spajić prećutao 30 godina od genocida u Srebrenici, oglasio se dan kasnije – o Sinjajevini

Poslanik Socijaldemokrata Crne Gore (SD) i predstavnik Evropkog saveza Nikola Zirojević reagovao je na izjavu potpredsjednika Vlade i ministra Ervina Ibrahimovića povodom dokumentarne izložbe Memorijalnog centra Srebrenica koja je bila postavljena u Vladi Crne Gore.
- Je li drugi potpredsjednik Vlade, Budimir Aleksić, prisustvovao izložbi - pitao je Zirojević Ibrahimovića.
Zirojević je istakao da misli da bi to bila jedinstvena prilika da objasni one jezičke konstrukcije upućene muslimanima iz vremena kad je žario i palio medijskom scenom.
- A o onome za Crnogorce znam da ga ne biste ni pitali - dodao je Zirojević obraćajući se Ibrahimoviću.
Pita se i da li Ibrahimović može bilo kojeg Bošnjaka ubijediti da je koalicija sa Mandićem garant poštovanja njihovih prava.
- Zbilja se pitam da li Ibrahimović misli da bilo kojeg Bošnjaka, osim onih koje je konektovao na korito, moze ubijediti da je koalicija sa Mandićem garant poštovanja njihovih prava - naveo je Zirojević.
On je na kraju objave na mreži Iks (X) napsiao da se „koritu u zube ne gleda, čak i ako su za tom sofrom i negatori genocida”.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fzirojevicnikola%2Fstatus%2F1944038527068778522%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Da li je Ibrahimovićevoj izložbi u Vladi, povodom genocida, prisustvovao Budimir Aleksić

1.
Da krenemo od definicije. Hrvatska enciklopedija kaže: "Genocid (geno- + -cid), zločin usmjeren na uništavanje, u cijelosti ili dijelom, neke nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine ubijanjem njezinih članova, nanošenjem teških fizičkih ili psihičkih ozljeda, stavljanjem skupine u takve uvjete života koji mogu dovesti do njezina uništenja, nametanjem mjera što dovode do sprječavanja rađanja u skupini ili prisilnim odvođenjem djece u drugu skupinu. Navedena definicija genocida utvrđena je Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koju je prihvatila Opća skupština UN-a 9. X. 1948."
Do termina genocid dugo se tragalo, prethodio mu je termin "varvarstvo", no taj baš i nije bio najpodesniji da odrazi razmjere uništenja koje genocid podrazumijeva. Ime mu je dao poljski advokat Rafael Lemkin.
2.
Jedini genocid u Evropi koji se desio poslije Holokausta bio je onaj u Bosni i Hercegovini sproveden nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. godine. Jedna od najcitiranijih misli o logorima istrebljenja i genocidu pripada T. V. Adornu, koji je u svojoj "Minima Moralia" život poslije Aušvica nazvao "oštećenim". 
Na naše jezike još tokom bivše Jugoslavije to djelo je preveo filozof Aleksa Buha. Čovjek koji će samo nekoliko godina kasnije biti ministar vanjskih poslova genocidne tvorevine Republike Srpske, a potom i jedan od glavnih negatora genocida u Srebrenici. Kako to nazvati, maxima paradoxalia?
3.
S genocidom u Srebrenici često se manipulisalo u Crnoj Gori. Navešću samo jedan primjer, iako ih ima sijaset. Jer ovaj je posebno slikovit - slučaj Dritan.
- Dritan Abazović, 2020. godine u jeku svoje izdajničke i anticrnogorske politke (kad su ga ideolozi i promoteri velikosrpske ideje te osvjedočeni negatori genocida u Srebrenici slavili kao heroja jer je smijenio crnogorske partije s vlasti), lansirao je jednu ogavnu, staru i gotovo zaboravljenu, ali opasnu tezu izdinstanu još u eri Slobodana Miloševića: da je Milo Đukanović slao gorivo za tenkove Ratka Mladića u Srebrenici, baš tog zlokobnog jula 1995. godine. 
Srećom po planetu i Bosnu i Hercegovinu što Memorijalni centar u Potočarima ima genijalnog direktora, dr Emira Suljagića, koji je promptno odreagovao i kazao - da je u pitanju neistina, da je gotovo sva dokumenta koja se tiču genocida u Srebrenici, u svim svjetskim dostupnim arhivima pogledao i da niđe nije naišao na upletenost Mila Đukanovića.
Naravno, ova Abazovićeva budalaština i besprizorno olaka instrumentalizacija žrtava Srebrenice za jeftin politički spin nije samo pokazala monstruoznost ovog ulcinjskog đilkoša, već je svjedočila njegovom transformisanju u karikaturu Milorada Dodika. Jer śetimo se 2012. godine kad je mladi, poletni Dritan pregovarao oko lokalne vlasti u Nikšiću i kao jedan od preduslova koalicije postavio pitanje odnosa prema genocidu u Srebrenici, istakavši da s negatorima, njegova tada Pozitivna CG ne može. 
Osam godina kasnije, ne samo da je na državnom nivou napravio vlast s negatorima genocida, nego je doslovno bez riječi kritike 2021. godine propratio direktno negiranje genocida od strane tadašnjeg ministra Leposavića, kojemu je formalno bio šef. Nije mu to smetalo ni 2022. godine da formira svoju Vladu s negatorima genocida niti da svu crkovnu imovinu Crne Gore prepiše na vlasništvo srpske crkve, duhovnog inspiratora negacije genocida u Srebrenici.
Štoviše, čovjek je 11. jula 2022. godine u Potočarima nečovječno relativizovao ideju srpske vojske da agresijom u Srebrenici uništi Bošnjake da ih tu više nikad ne bude izjavivši: "Genocid nije počinjen nad Bošnjacima, nego nad ljudima. Nisu ga počinile vojske, nego politike.”
Svaka sličnost s dodikizmom je slučajna.
4.
Ipak, i od Dritana postoji gori. I veća neznalica. Njegov nekadašnji partner za 21. vijek. Magistar bez originalnog magistarskog rada, beščasnik sa sloganom "časti mi", retorični promašaj, ali doktrinarni relativizator genocida u Srebrenici - Aleksa Bečić, zamjenik šefa Vlade koji je učestvovao u kampanji da Crna Gora nikad ne postane nezavisna i na papiru predśednik političke partije Demokrate.
Taj i takav Aleksa juče je na 30 godina od genocida u Srebrenici, prema riječima Antene M, izjavio: "Bečić je uz poruku da se Srebrenica, kao ni druga stradališta nikada više ne ponove, a da mir, sloga i dobro među ljudima uvijek pobjeđuju, apostrofirao i pitanje krivice za počinjeni zločin. "Podsjećajući na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici koju je usvojila Skupština Crne Gore 2021. godine, kojom je najoštrije osuđen genocid u Srebrenici, ali i "osuđen svaki pokušaj pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački", danas na 30. godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici još jednom izražavamo pijetet prema nevinim žrtvama..."
- Prvo, od negatora genocida odvratniji je samo relativizator.
- Drugo, niko nikad nije izjavio da su Srbi genocidan narod.
- Treće, odakle u priči o počiniteljima genocida u Srebrenici Bošnjaci i Hrvati? Aham, tu su jer je Bečić citirao svoje amandmane iz Rezolucije, koji su totalno višak i u njoj i u ovoj nakaradnoj izjavi.
- Četvrto, ovakvim pristupom se izjednačavaju žrtve i dželati. I što je najgore, Bečić iz godine u godinu vrti jednu istu poruku za Srebrenicu. Provjerite njegove izjave od 2021. naovamo, čovjek stalno ponavlja jedno te isto - djelove iz Rezolucije koje je dodala njegova stranka. Vjerovatno je za Bečića i njemu ravne to mjera koju preko 8000 ubijenih zaslužuje.
- Peto, Aleksa Bečić bi bio sto puta moralniji i veći političar da je rekao da ne priznaje genocid. Ovakvo "priznavanje" genocida i usputno dodavanje "ostalih stratišta" nije ništa drugo do aposlutno vrijeđanje žrtava Srebrenice. Ima li ikoga u autoritarnoj stranci Demokrate, a ko je Bošnjak i musliman, da kaže ovim ljudima da prestanu s vrijeđanjem inteligencije građana?
5.
Aleksa Bečić i Demokrate su posebno opasni jer su Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, izglasanu u CG Parlamentu 2021. godine uslovili rezolucijom o izmišljenom genocidu u Velici koja je inače predstavljena kao zločin muslimana nad pravoslavcima (Srbima), iako je kontekst tog strašnog zločina potpuno drugačiji.
Time je želio umanjiti značaj i bolnu težinu svirepoga ubistva više od 8000 Bošnjaka s ciljem istrebljenja čitava naroda s te teritorije te pokazati kako Srebrenica nije jedini genocid u regionu, kreirajući o genocidu sliku jezivog ali gotovo uobičajenog čina u ratnim okolnostima. Zato su, kažem, negatori genocida za ljude poput Alekse persone.
6.
Da se nikad ne ponovi!

Sramotna izjava Alekse Bečića o Srebrenici

Potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković je, povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, poručio da je 11. jul 1995. godine bio dan kada je u toj zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija izbrisano gotovo dvije hiljade godina civilizacijskih vrijednosti. - To nije bio samo trenutak izdaje ljudskosti, već duboka moralna rana čitavom čovječanstvu - kazao je Nurković, koji je predvodio delegaciju Skupštine Crne Gore na komemoraciji u Potočarima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712080736_246403ad50ebb153120b7d09ef8ba15a73a47b7b3a43c6b0dbcabc84aa96c8dc.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250712080736_246403ad50ebb153120b7d09ef8ba15a73a47b7b3a43c6b0dbcabc84aa96c8dc" data-rendition-name="original" width="3120" height="4160" loading="lazy" alt="Nurković u Potočarima"> <figcaption>Mirsad Nurković(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  Nurković je podsjetio na pasivnost međunarodne zajednice koja je, prema njegovim riječima, „otvorila vrata mogućnosti da se izbrišu sva dotadašnja civilizacijska dostignuća“. On je naglasio da su majke vjerovale da šalju sinove u sigurnu zonu, a zapravo su ih, ne znajući, slale u sigurnu smrt. - Te iste majke decenijama su čekale posmrtne ostatke svoje djece, Srebrenica je danas više od geografskog mjesta – ona je pitanje savjesti: da li smo, kao čovječanstvo, spremni da vratimo civilizaciju na njeno pravo mjesto, ili i dalje postoje oni koji odbijaju da budu civilizovani - dodao je Nurković. Potpredsjednik Skupštine podsjetio je da je Crna Gora zauzela jasan i dosljedan stav prema ovom zločinu – od usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore, do podrške istoj Rezoluciji u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250712080736_cc1e62b26fd3c2413889c1775a2bc1c2a7a126b169d1bb0a7844fa62ed0a1c37.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250712080736_cc1e62b26fd3c2413889c1775a2bc1c2a7a126b169d1bb0a7844fa62ed0a1c37" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="Srebrenica"> </figure>  - Naša je obaveza da se istina čuje, da se žrtve poštuju i da se genocid nikada ne zaboravi. Srebrenica je opomena – podsjetnik da, kada svijet šuti ili drži svijeću izvršiocima genocida, svi postajemo odgovorni. Ali i poziv da, kroz sjećanje, obrazovanje i odgovornost, ne dozvolimo da se ikada, ikome, bilo gdje, nešto slično ponovi - naglasio je Nurković. Delegaciju Skupštine Crne Gore u Potočarima činili su, pored potpredsjednika Nurkovića, i poslanici Kenana Strujić Harbić, Edina Dešić, Nađa Laković, Tonći Janović i Seid Hadžić, kao i savjetnici potpredsjednika Haris Ramović i Zijad Halilović. Komemoracija u Srebrenici, na kojoj su učestvovali predstavnici država iz cijelog svijeta, još jednom je poslužila kao mjesto sjećanja, ali i kao poziv na globalnu odgovornost i borbu protiv poricanja zločina.

Nurković: U Srebrenici 11. jula izbrisano gotovo dvije hiljade godina civilizacije

Tridesetu godišnjicu genocida u Srebrenici Srbija dočekuje u stanju pripravnosti. Državom neprikosnoveno vlada jedan čovjek – Aleksandar Vučić, isti onaj što je u julu 1995. godine, kao narodni poslanik zločinačke Srpske radikalne stranke, sa skupštinske govornice urlao pretnje: “Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana”.
Predsjednik Srbije drži u svojim rukama sve institucije – od policije koja surovo premlaćuje demonstrante do pravosuđa koje pobunjene građane po hitnom postupku, od medija koji negiraju genocid i rugaju se žrtvama do ministarstava koja zabranjuju da se riječ genocid uopšte pomjene.
U posljednjih 13 godina, otkad je na vlasti, Vučić diktira ritam sveopštem poricanju genocida u Srebrenici, mada je i u prethodnom periodu dao doprinos tom procesu, zajedno sa brojnim drugim segmentima društva. Nijedna zvanična državna ustanova ne priznaje karakter zločina počinjenog u julu 1995. Kada je reč o genocidu u Srebrenici, poricanje je oficijelna politika države Srbije.
Opsesivna težnja da se porekne ono što se poreći ne može, ono što je čitavom svijetu poznato i temeljno dokumentovano – ponekad poprima groteskne razmere. U Srbiji čak ni Tužilaštvo za ratne zločine, kad sudi učesnicima srebreničkog pokolja, u optužnici ne pominje genocid. Kada je riječ o srpskom pravosuđu, u Srebrenici nije bilo genocida, tamo je izvršen ratni zločin, to je zvanična verzija priče koju besomučno ponavljaju razni državni funkcioneri već godinama.
<h2>Poricanje koje prelazi granice apsurda</h2>
Silina poricanja je tolika da često prelazi granice apsurda. Pod demokratskom vlašću stanje je bilo nešto bolje, ali i tad je genocid bio zabranjena riječ, pa je tako u “Deklaraciji o Srebrenici”, koju je Narodna skupština Srbije donela 2010. godine, postignuto naizgled nemoguće – da se ne osudi genocid, već zločin “na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde”. Trebalo je mnogo mentalne ekvilibristike da bi autori teksta smislili ovu frazu i zaobišli jasnu pravnu kvalifikaciju onoga što se dogodilo u Srebrenici. To je otprilike i maksimum do kog su dobacile državne institucije.
Evo samo još jednog primjera koji ilustruje pervertirano stanje stvari. Prije nekoliko godina gostovao sam u jednoj emisiji iz kulture na Radio Beogradu. Nakon što je emisija emitovana, urednik je pozvao voditelja i kritikovao ga što je upotrijebio riječ genocid. Gosti mogu da koriste taj izraz, ali uposlenicima javnog servisa je to strogo zabranjeno. Oni mogu da govore samo o, što bi rekla predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić, “užasnom, užasnom zločinu”. Pod sloganom javnog servisa: Vaše pravo da znate sve.
Cjelokupni državni aparat mobilisan je u poricanju genocida, što je svoju kulminaciju doživelo prošle godine, povodom Rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici. U srpskim medijima vođena je višemjesečna kampanja protiv Rezolucije, Vučić i njegova posluga su besomučno ponavljali besmislenu mantru kako Srbe proglašavaju genocidnim narodom, kako nam svima na čelo utiskuju žig genocidnosti, stvorena je atmosfera masovne histerije. Širom Srbije i Republike Srpske postavljene su stotine billboarda sa natpisom: „Mi nismo genocidan narod. Pamtimo…“ i u potpisu: „Ponosna Srbija i Srpska“.
<h2>Kultura nesjećanja</h2>
Ista poruka je blještala nad glavnim gradom Srbije, ispisana džinovskim slovima na najvećem balkanskom displeju na Kuli Beograd. Takva ulična scenografija savršeno se rimovala sa stotinama murala, grafita i stensila posvećenih Ratku Mladiću, koji se šepure po zidovima srpskih gradova, varoši i sela. Poricanje genocida je samo jedna polovina antikulture sjećanja ili kulture nesjećanja koju praktikuju poklonici krvi i tla – druga polovina rezervisana je za glorifikaciju ratnih zločinaca koji su taj navodno nepostojeći genocid počinili.
Na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u Njujorku Vučić se ponašao kao neka pomahnitala ili jurodiva osoba – ogrtao se zastavom Srbije, žvakao tu tkaninu, dizao tri prsta u vazduh, navijao kao da je na stadionskoj tribini, proglašavao nekakvu pobjedu, dok je u Beogradu cijela Vlada Srbije gledala prenos sjednice takođe ogrnuta državnom zastavom. Nakon što je Rezolucija donijeta, po srpskim gradovima defilovale su kolone automobila ukrašenih neizbježnim zastavama, vozači su trijumfalno trubili, proslavljajući predsjednikovu pobjedu nad imaginarnim protivnikom… valjda nad moralom, etikom, savješću i posljednjim ostacima ljudskosti.
U kampanju protiv Rezolucije UN-a uključile su se ključne ustanove srpskog društva. Izvršni odbor Srpske akademije nauka i umjetnosti objavio je saopštenje u kojem stoji da Rezolucija “ne doprinosi rješavanju bilo kog postojećeg otvorenog pitanja, pa ni ostvarenju njenog najvažnijeg proklamovanog cilja – pomirenja na Balkanu“.
Ni Srpska pravoslavna crkva nije izostala iz sveopšte negatorske fešte, patrijarh Porfirije je čak iskoristio Uskršnju poslanicu da se u njoj okomi na Rezoluciju, proglašavajući one koji tvrde da je u Srebrenici počinjen genocid – istorijskim revizionistima, braneći srpski narod od nepostojeće optužbe da je genocidan.
Usput budi rečeno, sintagmu “genocidan narod” ne koristi niko na dunjaluku, to nije nikakav stručni termin, njime se služe samo srpski nacionalisti, oni su ga i izmislili, i to krajem osamdesetih godina, u vrijeme nacionalističke homogenizacije, kad su Hrvate proglasili “genocidnim narodom”.
<h2>Permanentna asanacija terena</h2>
Histerija zbog Rezolucije UN-a je samo jedna faza dugog procesa negiranja koji traje već decenijama, a počeo je samim zločinačkim činom.
Poricanje je posljednja faza genocida, ono je upisano u sam zločin, oni koji planiraju masovno istrebljenje pripadnika druge nacije takođe planiraju i da poriču počinjena zlodela. Otuda sekundarne i tercijarne grobnice, prikrivanje tragova ubistava, što bi rekli počinioci – asanacija terena.
Masovno poricanje koje praktikuje većinski dio srpskog društva, predvođen našom takozvanom elitom, mogao bi se nazvati asanacijom mentalnog terena. Iz javnog polja, iz ljudske svijesti treba pažljivo izbrisati svako sjećanje na genocid, svaku činjenicu o masovnom ubijanju Bošnjaka, svaku primisao da taj nepojamni zločin ima neke veze sa Srbijom.
Rad na toj virtuelnoj asanaciji nikada ne prestaje, tu nema ni odmora ni pauze. Evo samo nekoliko najsvežijih primjera, uoči ovogodišnjeg 11. jula. Viši sud u Beogradu doneo je oslobađajuću presudu u slučaju generala Milenka Živanovića, bivšeg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske. General nije odgovoran za prisilno preseljenje stanovništva, tako je odlučio sud. Drugačije nije moglo ni da bude, proces je vođen kao od bijede, kako piše Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo: “U timu odbrane general je imao izabranog advokata, javnog tužioca i sudsko vijeće”. Pod takvim uslovima, naši sudovi bi oslobodili i Mladića.
<h2>Srebrenica kao tabu</h2>
Kada je objavljen ovogodišnji program festivala “Krokodil”, na kojem su i projekcije filmova i tribine posvećene obilježavanju tridesete godišnjice genocida u Srebrenici, uslijedila je prljava medijska kampanja, pojačana online prijetnjama, proganjanjima i fizičkim napadima na prostorije Udruženja “Krokodil”. Dva dana uoči početka festivala, Muzej Jugoslavije, na čijem platou se održavaju programi, dobio je direktivu od Ministarstva kulture sa izričitim zahtjevom da se ova institucija zvanično ogradi od “Krokodila”.
Međutim, pokazalo se da ograđivanje nije dovoljno. Na dan otvaranja festivala predstavnici Ministarstva kulture su došli u Muzej i zahtijevali da se isključe kablovi koji se koriste za sprovođenje struje festivalu, na kojem je inače bilo više od 150 učesnika. Za Ministarstvo kulture Srbije genocid u Srebrenici je tabu, zabranjena tema koju treba svim sredstvima protjerati iz javnog prostora.
Država Srbija 11. jula neće, naravno, obilježiti godišnjicu genocida, jer za njih taj zločin ne postoji. Čak i kad ga nazivaju zločinom, to čine samo da ga ne bi nazvali genocidom, što je takođe deo politike poricanja. Ali, zato je politički otac Aleksandra Vučića – predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, osuđeni ratni zločinac, najavio da će njegova partija 11. jula na Trgu Republike u centru Beograda “proslaviti oslobođenje Srebrenice”. Tako to biva u društvu koje odavno ne zna za sramotu.
<h2>U stanju poricanja</h2>
Većina građana Srbije pristaje na zvaničnu politiku poricanja zločina i genocida počinjenih u njihovo ime. Razna istraživanja javnog mnjenja, rađena posljednjih godina, kažu da tek 15-ak posto stanovništva zna da se u Srbiji dogodio genocid. U državni projekat poricanja uloženo je neizmjerno mnogo truda, rada, energije i novca, uglavnom iz budžeta. Treba platiti honorare za hiljade tekstova, nebrojene sate televizijskih emisija, za knjige, konferencije, pseudonaučne skupove, za kvazi-istoričarske revizionizme, za kojekakve naci-intelektualce i njihove izmislice.
Većini građana trošenje njihovog novca u neljudske svrhe, da bi se negirala patnja, da bi se rugalo žrtvama – očigledno ne smeta. Kao što im nije smetalo ni to što su ratni zločini, etničko čišćenje, uništavanje Bosne i Hercegovine i genocid finansirani njihovim novcem, iz budžeta Srbije. Srpsko društvo živi u stanju poricanja, nevoljno da se suoči sa prošlošću, da pogleda u taj mračni ponor, da raščisti sa sobom, sa sopstvenim zabludama i odgovornošću za zlo počinjeno devedesetih godina.
Na pitanje šta je danas Srebrenica Srbiji i Srbima, najtačnije je odgovoriti rečima koje je istoričar Milivoj Bešlin napisao prije deset godina, povodom 20. godišnjice genocida: “Srebrenica nije samo paradigma zločinačkog rata koji je vođen ne u BiH, nego prije svega i iznad svega protiv BiH, ona postaje i konstitutivno mjesto srpskog identiteta. Suštinski ona to već jeste, ali ne kroz katarzu, već kroz ogroman napor nezanemarljivih djelova društva i njegove elite da se genocid negira, relativizuje, opravdava ili prećutkuje”.
<h2>Temelj nacionalnog identiteta</h2>
U međuvremenu se ništa nije promenilo, samo je dodatno radikalizovano negiranje, poricanje i relativizacija genocida u Srebrenici, ali i svih drugih zločina koje su počinile srpske snage. Dominantna elita poricanjem i krivotvorenjem prošlosti održava u životu nacionalističku ideologiju koja je i dovela do zločina i genocida. Većina na to pristaje, iz kukavičluka, iz nemoći da se vine do lične odgovornosti, iz osjećaja pripadnosti kolektivu koji uvijek treba opravdati, čak i kad čini najstravičnije zločine.
Začarani krug poricanja i perpetuiranja zločinačke ideologije razbija manjina koja uporno piše i govori o genocidu, radi na suočavanju sa prošlošću i uspostavljanju kulture sjećanja. Zbog toga su takvi pojedinci, nevladine organizacije, udruženja, intelektualci, javne ličnosti neprekidno izloženi progonu, kampanjama linča i proglašeni za izdajnike srpstva, autošoviniste i zatočnike – što bi rekao Milo Lompar – duha samoporicanja.
Zaista je, kako veli Bešlin, Srebrenica “konstitutivno mjesto srpskog identiteta”, ali na dva različita načina. Za većinsku grupu Srebrenica je temelj nacionalnog identiteta, jer pripadati srpskoj naciji znači negirati genocid, odbijati bilo kakvu odgovornost svoje nacije za zločine, istrajavati na hegemonističkoj ideologiji velike Srbije, srpskog svijeta ili srpskog integralizma. Za manjinu, za Drugu Srbiju, Srebrenica je takođe temelj nacionalnog identiteta, ali na dijametralno suprotan način – pripadati srpskom narodu znači priznati da su genocid i zločini počinjeni u moje ime, da me to obavezuje, da imam moralnu dužnost da odgovorim na tu činjenicu, da se distanciram od ideologije koja je do genocida dovela i borim se protiv nje, da njegujem kulturu sjećanja i poštujem žrtve. Jer Druga Srbija je, kako je to govorio Radomir Konstantinović, Srbija koja se ne miri sa zločinom.
Tako će biti zauvijek, ništa to ne može promijeniti, sva poricanja, negiranja, prećutkivanja i relativizacije su uzaludna rabota. Kao što je govorio Jean Amery, čovjek koji je preživio Aušvic: “Ako se dobro sjećam, Hans Magnus Enzensberger napisao je negde da je Aušvic prošlost, sadašnjost i budućnost Njemačke, ali on, nažalost, nije presudan, jer on i ljudi njegovog moralnog integriteta nisu narod”. Parafrazirajući Ameryja i Enzensbergera, moglo bi se reći: Srebrenica je prošlost, sadašnjost i budućnost Srbije.

I 30 godina poslije: Genocid – zabranjena riječ u Srbiji

Glavni haški tužilac Serž Bramerc izjavio je da je danas na prostoru bivše Jugoslavije mnogo prisutnija kampanja slavljenja ratnih zločinaca i negiranja genocida u Srebrenici, iako je on neopozivo priznat kao takav, uključujući i pred Međunarodnim sudom pravde.
Bramerc je za današnji austrijski dnevnik Štandard, u intervjuu podovom 30. godišnjice od masakra više od 8.000 Bošnjaka u okolini Srebrenice, rekao da strahuje da u atmosferi kakva danas postoji, osuđeni ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić ne bi bili uhapšeni i osuđeni za ratne zločine pred Haškim tribunalom.
Bramerc je rekao da se danas "i u Zagrebu i u Beogradu ponašaju kao da se radilo o građanskom ratu unutar Bosne, sa kojim oni nisu imali nikakve veze, a ne o međunarodnom sukobu, kao što je to bio slučaj".
Prema njegovim riječima, umiješanost Srbije u zajednički zločinački poduhvat sa ciljem etničkog čišćenja dokazana je 2023. presudom protiv bivšeg šefa državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića, dok je to isto bilo slučaj sa Hrvatskom sa suđenjem lideru bosanskih Hrvata Jadranku Prliću, kojim je dokazano da je on tokom rata u BiH uživao podršku vlasti u Zagrebu.
Bramerc je rekao da su predstavnici Srbije prošle godine protestovali zbog rezolucije UN o Srebrenici i da "šire jednu zamjenu uloga žrtve i počinioca", a da "ni Hrvatska nije nikada prihvatila da je postojao zloćinački poduhvat".
- Tamo državni rezon glasi: mi smo samo žrtve, naši ljudi nikada nisu mogli da izvrše zločine. Desetine zahtjeva za pravnu pomoć koje smo slali u Zagreb ostale su i poslije ovoliko godina bez odgovora. Ali sada imamo prvi put poslije pet, šest godina dobre kontakte i diskusije za državnim tužiocem u Zagrebu od kako je imenovan novi ministar pravde - rekao je Bramerc.
Bivši glavni tužilac Haškog tribunala dodao je, međutim, da se i danas "u Hrvatskoj 80 do 90 odsto postupaka vodi protiv Srba koji ne borave u Hrvatskoj, a da je apsolutni izuzetak da se i Hrvatskoj sudski gone Hrvati".
U Srbiji se sa druge strane, prema njegovim riječima, vodi jako malo postupaka, a prošlonedjeljna oslobađajuća presuda protiv komandanta Drinskog korpusa Miloja Živanovića, koji je bio optužen za protjerivanje Bošnjaka iz Srebrenice, "pokazuje da je tužilaštvo loše obavilo svoj posao".
- Već više od godinu u Srbiji ne mogu ni da se dogovore o tužiocu za ratne zločine. I kako uopšte motivisati tužioce i sudije da rade nezavisno, kada njihova vlada javno osuđene ratne zločince naziva herojima, i kada je dio dobrog ukusa da na političkim manifestacijama budu prisutni i osuđeni zločinci? To je apsurdna situacija - rekao je Bramerc.
On je ocijenio da je u vrijeme hapšenja Mladića i Karadžića situcija bila drugačija, da se otvorio "prozor mogućnosti" jer je, iako je 60 odsto ljudi u Srbiji bilo protiv njihovog izručenja, 75 odsto građana bilo za ulazak u EU.
- Danas je to potpuno drugačije. Nisam siguran da bi Karadžić i Mladić danas bili uhapšeni, da su još na slobodi - rekao je Bramerc
Poredeći situaciju oko zločina u BiH s onom u Ruandi, za koju je kao glavni tužilac rezidualnog mehanizma takođe nadležan, Bramerc je rekao da je u Ruandi došlo do utvrđivanja odgovornosti za zločine i do suočavanja sa prošlošću, a da na Balkanu svi tumače situaciju veoma različito.
On je dodao da se to vidi i po Dejtonskom sporazumu, i da bi se "većina složila da je u Dejtonu okončan rat, ali da on nije donio konačni mir".

Bramerc: Kampanja negiranja genocida i slavljenja ratnih zločinaca nikada nije bila jača

Srebrenički 11. jul 1995. godine je datum koji se ne smije zaboraviti, a zločin koji se dogodio prije tri decenije nikada se više ne smije ponoviti - poručili su iz Stranke evropskog progresa.
Uz 30. godišnjicu stradanja u Srebrenici važno je, kako dodaju, uvidjeti da svijet danas živi u vremenu narastajućih izazova.
- Što je obaveza više da se promoviše tolerancija i dijalog u rješavanju svih otvorenih pitanja, uz snažnu branu nacionalizmima i agresivnim politikama istorijskog revizionizma - ističu iz Stranke evropskog progresa.
Iskazuje pijetet prema žrtvama zločina i njihovim porodicama.&nbsp;
- Još jednom podsjećamo na značaj usvojene Rezolucije Generalne skupštine UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Zalagaćemo se za podsjećanje na istorijske istine, i očuvanje vrijednosti pravde i slobode na kojima je uz velika stradanja uspostavljeno naše društvo - kako bi sadašnja i nove generacije nastavile putem razumijevanja i suživota uz demokratski i ekonomski napredak - zaključili su iz Stranke evropskog progresa.

SEP: Srebrenički 11. jul 1995. godine je datum koji se ne smije zaboraviti

Srebrenica je naša vječna opomena da se mržnja, podjele i zločin nikada ne smiju relativizovati. Da je svaka žrtva ljudska priča koja zaslužuje da bude ispričana, upamćena i poštovana - poručio je predsjednik Skupštine opštine Plav i član Predsjedništva Demokratske partije socijalista Alen Balić.
- Danas, sa dubokim pijetetom i bolom koji se ne može izmjeriti, prisjećamo se najveće rane u srcu Evrope nakon Drugog svjetskog rata - genocida u Srebrenici. Naša je ljudska i civilizacijska dužnost da prenosimo istinu generacijama koje dolaze, da gradimo mir na temelju pravde i da nikada ne dozvolimo da se zločin zaboravi - jer zaborav ubija po drugi put. Neka je vječni rahmet svim nevinim žrtvama Srebrenice. Nikada nećemo zaboraviti - istakao je Balić.

Balić: Srebrenica je naša vječna opomena, nikada nećemo zaboraviti

Masovna tuča izbila je u saveznoj državi Juta tokom bdenja za ubijenog američkog desničarskog aktivistu Čarlija Kirka i podstakla strah od šireg nasilja, kao i javnu raspravu o sve većoj političkoj polarizaciji u SAD. Predsjednik SAD-a Donald Tramp, čiji je Kirk bio saveznik, za njegovu smrt optužio je “radikalnu ljevicu” i zaprijetio joj – “uništenjem”.
– Radikalni ljevičarski ludaci jednostavno moraju biti uništeni – rekao je Tramp, prenio je Politico.
Kirk (31) je ubijen 10. septembra na javnom događaju na Univerzitetu Juta Veli. Za ubistvo je osumnjičen 22-godišnji Tajler Robinson iz Jute. 
<h2>Vrijeđao Kirka</h2>
Tuča je izbila na bdenju ispred zgrade državnog Kapitola Ajdaha u Bojsiju, istog dana kada je Kirk ubijen. Prema navodima Fox News, muškarac u bijeloj majici je prolazeći biciklom doviknuo okupljenima uvredu na račun Kirka, što je izazvalo bijes. Policija ga je identifikovala kao 41-godišnjeg Terija Vilsona, lokalnog aktivistu BLM pokreta.
Okupljeni Alfonso Ajala (51) prišao je Vilsonu, došlo je do svađe koja je prerasla u fizički sukob. Na snimku se vidi kako Vilson pada na zemlju dok ga udaraju i šutiraju, a zatim se podiže i uzvraća udarce. Policija je prekinula sukob i uhapsila i Vilsona i Ajalu.
U isto vrijeme, više od 100.000 ljudi okupilo se u Londonu na jednom od najvećih desničarskih skupova u posljednjim decenijama. Skup “Ujedinite kraljevstvo” organizovao je desničar Tomi Rominson, a Ilon Mask je učestvovao putem video-linka. Londonska policija uhapsila je 25 osoba, a 26 pripadnika policije je povrijeđeno u sukobima. Robinson je iskoristio atentat na Kirka da mobiliše podršku, poručivši pristalicama da marširaju 13. septembra.
Kirk se smatrao važnim saveznikom Trampa i zaslužnim za dobar odziv mladih na izborima. Njegovo ubistvo izazvalo je talas reakcija na društvenim mrežama, a mnogi koji su slavili njegovu smrt ostali su bez posla – među njima nastavnici, novinari, vatrogasci, pa čak i zaposleni Tajne službe. Američki ministar odbrane Pit Hegset naredio je identifikaciju svih pripadnika vojske i osoblja povezanog s Pentagonom koji su ismijavali ili odobravali ubistvo.
<h2>Javne funkcije</h2>
Trampova administracija planira akcije i protiv stranaca koji, kako navode, opravdavaju ili omalovažavaju Kirkovu smrt. Tramp je dodatno zaoštrio retoriku protiv ljevice i pozvao svoje pristalice da se suzdrže od nasilja.
Upućeni izvori navode da će administracija od Kongresa tražiti 58 miliona dolara za dodatnu zaštitu izvršne i sudske vlasti, uključujući sudije Vrhovnog suda i članove Kongresa. Predsjednik Predstavničkog doma Majk Džonson poručio je da je nužno zaštititi sve koji se kandiduju za javne funkcije, kako bi ljudi i dalje bili spremni da obavljaju te dužnosti.

Masovna tuča u Juti podstakla strah od šireg nasilja

Evropsko prvenstvo u košarci okončano je večeras u latvijskoj Rigi, gdje je u velikom, epskom finalu Njemačka savladala Tursku sa 88:83.
Njemačka je drugi put postala prvak Evrope, a Turska će morati sačekati novu priliku da se upiše na listu osvajača evropskog zlata.
Nakon finala je odmah izabrana najbolja petorka Eurobasketa, a u idealnih pet su se našli: Denis Šruder, Luka Dončić, Franc Vagner, Janis Adetokumbo i Alperen Šengun.
Potom je uslijedilo proglašenje najboljeg igrača cijelog turnira, a MVP-jem je proglašen playmaker Njemačke Denis Štruder.
MVP finala je bio Isak Bonga, koji je večeras uz Schrodera predvodio tim Njemačke do pobjede za zlatnu medalju.
Podsjećamo, ranije danas je Grčka stigla do bronze pobijedivši Finsku sa 92:89.

Izabrana najbolja petorka: Denis Štruder MVP Eurobasketa

Godišnja inflacija od 4,7 odsto, koliko je zabilježena u julu u Crnoj Gori, među najvećima je u Evropi, i ima gotovo konstantan rast od početka godine.&nbsp;
Ako se na to doda glomazna javna administracija, zaduženja, pad direktnih stranih investicija - pred ekonomijom Crne Gore su brojni, ozbiljni izazovi - kako da crnogorska ekonomija bude uopšte održiva, upozoravaju ekonomsku stručnjaci. Izazov će biti i obezbijediti novac za dug koji na naplatu stiže 2027. godine, a težak je više od milijarde eura.
<h2>Začarani krug zaduženja</h2>
Crna Gora ne stvara, samo troši. Ne živi od razvoja, već od zaduženja i to na sve tanjoj liniji fiskalne izdržljivosti, ocjenjuju sagovornici TVE. Na izazov upozoravaju iz Centralne banke, uz napomenu da 2027. na naplatu stiže više od milijardu eura, dok bruto javni dug prelazi dozvoljeni kriterijum EU.
- Što se tiče javnog duga u ovoj godini, ne treba očekivati nikakve izazove jer su sva sredstva obezbijeđena kroz emisiju euroobveznica i do kraja godine dospijeva samo 112,8 miliona eura. Mislim da ni u sledećoj godini ne bi trebalo da imamo veće izazove, na naplatu dospijeva 326 miliona eura glavnice i 136, 8 miliona eura kamata. Pravi izazov će predstavljati 2027. godina kada na otplatu dospijeva preko jedne milijarde eura. Mislim da je vrlo značajno da sačuvamo javni dug ispod granice 60%. Ukoliko očekujemo brz ulazak u Evropsku uniju 2028. godine, mi se nadamo i brzom ulasku u eurozonu 2030. godine, to bi podrazumijevalo da mi moramo da imamo usklađene sve fiskalne parametre – kazao je viceguverner Centralne Banke Crne Gore, Nikola Fabris, na nedavnom Odboru za ekonomiju finansije i budžet.
I dok je naredna godina fiskalno pokrivena, zahvaljujući zaduženju kroz euroobveznice, ekonomisti i poslanici upozoravaju da nas stalna zaduženja bez razvoja guraju ka potencijalnom kolapsu.
- Prošlo je pola decenije, a mi u kontinuitetu imamo zaduživanja. U Crnoj Gori se ne stvara nova ekonomska vrijednost. Narušen je biznis ambijent kroz povećavanje poreskih stopa, usporena je privredna aktivnost, sav akcenta je na javnoj administraciji, na partitokratiji koja je pojela cio sistem. Suštinski, od konkretnog iznosa javnog duga, treba da nas zabrine što će biti sjutra, jer će ti iznosi biti sve veći i veći - kaže posalnik Demokratske partije socijalista Mihailo Anđušić.
Država, prema mišljenju opozicije, koristi nova zaduženja, ne za razvoj, već za potrošnju, prije svega za plate, naknade i servisiranje starih dugova.
- Uvijek je ta famozna rečenica pratila svako zaduženje – da se zadužujemo zbog vraćanja starih dugova, što nije tačno. Postoje neki stari dugovi, ali uzimamo nove koje koristimo za javnu potrošnju. Nastavak famozne rečenice je – zadužujemo se i za relizaciju kapitalnih projekata, jer ih ne koristimo za tekuću potrošnju. Pola decenije imali smo zaduženja, a riječ je o ozbiljnim milionima. Da li je neki od tih 500 miliona iskorišćen za kapitalnu investiciju? Mi se u ovoj državi ne možemo sjetiti. Kompletna priča pošla je u anuitete starih kredita, to je tačno, ali je i u javnu potrošnju, ekonomiju populizma gdje su se na nerealnim osnovama .. uvećale razne plate i nakande - ističe Anđušić.
<h2>Investicije izostaju, poreska opterećenja rastu</h2>
Upozoravaju i analitičari da javni dug može biti održiv, samo ako se Crna Gora okrene stvarnom ekonomskom rastu i obnovi kvalitet javnih usluga. U suprotnom, kažu, uslijediće pad.
- Javni dug Crne Gore je održiv, ukilko privreda Crne Gore nastavi da radi kvalitetno, posvećeno i uz registrovani promet, i ukoliko građani i građanske Crne Gore shvate da preko države ne mogu da rješavaju probleme, koje moraju samostalno da riješe. I naravno, ukoliko uništeni kalitet javne usluge počne polako da se unapređuje – kaže ekonosmka analitičarka Mila Kasalica.
Iako vlasti uporno govore o suficitu, sagovornici Televizije E ističu da Crna Gora posljednjih sedam mjeseci bilježi budžetski deficit od 97 miliona. Investicije izostaju, poreska opterećenja rastu. Ako se ne donesu ozbiljne reforme, upozoravaju, javne finansije mogle bi doživjeti kolaps prije nego što se iko nadao.

Pred ekonomijom Crne Gore ozbiljni izazovi: Kako obezbijediti novac za dug težak više od milijarde eura?

Američki državni sekretar Marko Rubio stigao u Jerusalim i sastao se s premijerom Benjaminom Netanjahuom.
Njih dvojica su posjetili Zapadni zid, pomolili se i ostavili cjeduljice prema lokalnoj tradiciji.
Izrael je najavio da planira da zauzme grad Gazu, gdje se nalazi oko milion Palestinaca, kao dio cilja eliminacije Hamasa, te je pojačao napade na posljednja uporišta ove grupe. 
Političko rukovodstvo Hamasa bilo je meta izraelskog vazdušnog napada u Dohi, što je izazvalo osude.
Katar će u ponedjeljak organizovati hitni arapsko-islamski samit radi dogovora o narednim koracima. 
Rubio je izjavio da Vašington želi da razgovara o oslobađanju 48 talaca koje Hamas drži u Gazi i obnovi Pojasa, ističući da se vjeruje da je samo 20 njih još živo.

Rubio stigao u Jerusalim: Sastao se s Netanjahuom, razgovaraće o oslabađanju talaca

Mještanin Donjih Brčela Nenad Nikaljević, pošto je noć proveo u policijskoj „betonjerci“ u Baru, pušten je danas da se brani sa slobode nakon jučerašnjeg incidenta koji je imao sa svještenstvom Crkve Srbije u Manastiru Donji Brčeli, ali je jutros pritvorena njegova supruga Suzana Nikaljević, koju su popovi prijavili da im je prijetila smrću u hodniku barskog Suda za prekršaje, đe je čekala epilog saslušanja svoga muža. Ona će u pritvoru, kako je za Portal ETV kazao, Nikaljević, ostati do 20 sati, kada bi trebalo da bude privedena sudiji. CILJ – ZABRANA PRILASKA Crkva Srbije koja duže od tri decenije uzurpira crnogorske svetinje, devastira naše sakralno nasljeđe i prilogađava ga svojoj misiji prisajedinjenja Crne Gore susjednoj Srbiji, brišući sve identitetske odrednice, mijenjajući arhitekturu crkava i manastira, dodatno osnažena nakon što su vlast u državi preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite, a prethodni premijer Dritan Abazović potpisao takozvani Temeljni ugovor sa ovom vjerskom zajednicom, ušla je u novu fazu dugoročno razrađene strategije – pokušaj izazivanja sukoba sa građankama i građanima koji se suprotstavljaju njihovoj misiji i skrnavljenju grobova naših predaka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913160956_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250913160956_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="brčeli"> <figcaption>Donji manastir u Brčelima (Foto: Portal Analitika)PA</figcaption> </figure>  - Prvi cilj popova Crkve Srbije je da me isprovociraju da ne pozovem inspekciju da ustanovi kakve to radove sad obavljaju u zoni kulturnog dobra, drugi je da izdejstvuju da, kao jedan od rijetkih Crnogoraca koji dolazi u Manastir, dobijem zabranu prilaska, a treći cilj im je da od države Crne Gore, ovakvim odlukama, dobiju „vjetar u leđa“ da mogu da rade što god 'oće, a da niko ne dolazi da ih kontroliše. Da mogu nesmetano da devastiraju, „divlje“ grade... – uvjeren je Nikaljević. U policijskoj betonjerci u Baru završio je juče, poslije incidenta sa popovima u Donjem manastiru, u svome selu, koji je zaštićeno kulturno dobro, a pošto je zahtijevao da mu daju na uvid dozvole za „prekopavanje zemlje u manastirskom dvorištu“, đe su, kako je kazao za Portal ETV, sahranjeni njegovi preci. Iziritiran ponašanjem svještenstva grubo se verbalno obračunavao sa njima, vrijeđajući ih, a taj dio incidenta oni su snimili kamerama mobilnih telefona i onda ga prijavili policiji, a video-zapise proslijedili bliskim medijima. - Bio sam u Bjelogradu koji se nalazi 700-800 metara od Donjeg manastira i naišao je komšija i pitao me znam li kakve to radove izvode tamo. Pošao sam da provjerim i vidio đe kopaju kanal. Bilo je nekoliko radnika na mjestu za koje znam da je nedovoljno arheološki istraženo. Oni prekopavaju grobove naših predaka. Pitao sam kopače imaju li dozvolu za rad, na što su oni rekli da nemaju i negodovali su što im se obraćam. Ko sam ja i zašto ih pitam... A ja ih onda pitam, a to radim čitavih tri decenije: „Đe su kosti vaših predaka“ i kažem im: „Pošto se vi stidite da kažete đe su kosti vaših predaka, reći ću vam ja đe su kosti mojih predaka“ i pokažem im isperd svojih stopala. Rekao sam im: „Kosti mojih predaka, moga prađeda su ovđe i ja ovo smatram mojom teritorijom i mojim vlasništvom, ovo je kulturno dobro države Crne Gore i vi ne smijete da izvodite nikakve radove bez dozvole“. Došlo je do prepirke i bilo je teških riječi obostrano – priča Nikaljević. TEŠKE RIJEČI Dok se on raspravljao sa radnicima pojavili su se, kako kaže, popovi. - Baš tada najkrupniji od ovih radnika, po govoru jasno je da nije odavde, uhvatio me desnom rukom za grlo. Pokušao sam da ga odgurnem, ali sam se morao vratiti korak unazad i odbio sam mu lijevom rukom napad, na što su popovi i on ustvrdili da ja udaram njega, iako sam ja micao neprijateljsku ruku sa mojega grkljana. Nastale su tenzije, uključili su se i popovi. Njih pet-šest, a ja sam. I svako od njih je nastupao sa određenim zadatkom... – priča Nikaljević. Prisjeća se da je pokušao da im objasni, jer je mlađi pop negirao i crnogorsku državu, naciju i Crnogorsku autokefalnu crkvu, „da su kralj Petar Karađorđević i njegova žena Zorka, kćerka kralja Nikole, obavili bračni obred u Crnogorskoj autokefalnoj crkvi, da je Aleksandar Karađorđević, kao dijete kršten u toj crkvi“... - I riječ po riječ, nastaje prepirka. Sa jedne strane me napada neki tip mlađi, tridesetak godina, duge kose i barde, ovamo me napada pop Nikodim, onda ova dva-tri radnika. Kao stršljenovi, sa svih strana... Provocirali su me i vrijeđali i jesam im i ja uzvraćao. I rekao sam nekome da je kreten, da je Crkva Srbije okupatorska i pomenuo sam fašiste - jer smatram da ovi koji slave Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Ratka Mladića jesu fašisti. Rekao sam im ako vidim popa da prčne nešto oko moga groba i groba mojega oca, koji je ranjen na Sutjesci i na Neretvi, grobove dva strica Sava i Iva koji su se borili protiv nacista, fašista, četnika i ustaša da ću ih pobiti kao zečeve. Jesam to rekao i od toga ne bježim – kaže Nikaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091317090_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025091317090_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49" data-rendition-name="original" width="850" height="560" loading="lazy" alt="bar"> <figcaption>NOĆ U BETONJERCI: Zgrada policije u Baruscreenshot</figcaption> </figure>  Policija je po njega došla juče oko 11.30 sati i na njihovo ponašanje nema prigovor, osim na prostoriju u kojoj je proveo noć – takozvanu „betonjerku“ koja je, kako kaže, u užasnom stanju i đe su uslovi za boravak nečovječni. Pretresli su mu i kuću u selu u potrazi za oružjem. - Moram priznati da su svi u policiji bili maskimalno korektni, predusretljivi i uzdržani – ističe on. Dok je davao iskaz u Sudu, sutkinja je njegovoj supruzi Suzani naložila da izađe iz prostorije, a kada je završio sa iskazom, nije je zatekoa u hodniku. Ispostavilo se da je i ona uhapšena?! - U hodniku je naišla na dva popa kojima je u prolazu dobacila: „Vidimo se“ i oni su je odmah prijavili policiji uz tvrdnju da im je prijetila da će ih pobiti. Srećom, u nepsorednoj blizini bio je i policajac koji me je doveo iz „betonjerke“ u Sud. On je inspektorima svjedočio da nije čuo da im je prijetila i da nije vidio da je pokušala da ih udari, za što su je, isto, optužili. Policajac je kazao da je vidio pokret njene ruke koji je protmačio kao odmahivanje. Ona će noćas do osam ostati u „ženskoj betonjerci“, preko puta moje, đe sam ja prenoćio. Za nadati se da će je sudija puštiti kući – kazao je Nikaljević. POLICIJSKI ZAPISNIK U policijskom zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka protiv Nikaljevića piše da je „u dvorištu Manastira Sveti Nikola u Virpazaru... grubo vrijeđao Lukić Miladina na način što mu je uputio rječi: 'je... ti majku okupatorsku, ti kopaš grob moga oca i odakle si došao, odakle su ti preci'“, čime je, prema ocjeni policije, počinio prekršaj iz člana 7. st. 2. Zakona o JRM. Policija je prekršajnu prijavu podnijela i protiv Lukića zato što je tokom incidenta „fizički napao Nikaljević Nenada na način što ga je uhvatio desnom rukom za vrat“, čime je počinio prekršaj iz člana 10. st. 2. Zakona o JRM. Međutim, terete i Nikaljevića zato što je Lukića odgurnuo tokom napada, stavljajući mu na teret da ga je fizički napao. Nikaljević je na teret stavljeno i da je „vrijeđao Kokotović Vitomira po osnovu vjerske pripadnosti, na način što mu je uputio riječi: „Vi ste okupatori, vi ste Crkva Srbije koja pravi srpski svet, izbjeglice jedna'“. Ovim činom je, kako piše u prijavi, počinio prekršaj iz člana: 19. Zakona o JRM, ali i prekršaj iz člana: 7. st. 2. Zakona o JRM, zato što je „grubo vrijeđao Kokotović Vitomira način što mu je uputio riječi: „Smradu jedan, zovi policiju, boli me k..., fašistički okupatori'“. Krivičnom prijavom okrivljen je i za kršenje člana: 10. st. 2. Zakona o JRM, tako što je „fizički napao Mičević Ognjena na način što ga udara desnom rukom u predjelu desne šake“, te prekršaj iz člana: 8 Zakona o JRM, jer je „izazvao osjećanje ugroženosti kod Kokotović Vitomira i Mićević Ognjena prijetnjom da će napasti na njihov život ili tijelo, na način sto im je uputio riječi: „Ako mi budete dirali očev grob sve ću vas pobiti“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091317090_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025091317090_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860" data-rendition-name="original" width="1024" height="528" loading="lazy" alt="Donji Brčeli"> <figcaption>Donji Brčeli</figcaption> </figure>  U zapisniku sa saslušanja u policiji piše da je Nikaljević inspektoru saopštio da je njegov „sukob sa Crkvom Srbije star najmanje 35 godina kada je bilo osvještavanje Manastira Prečista Krajinska, koji se nalazi u Ostrosu“. - ...nakon toga slijedi brutalni prekid antiratnog skupa koji je bio organizovan u Hotelu „13. jul“ u Virpazaru u mjestu Odžaklije, koji su rasturili naoružani četnici predvođeni L. Z. koji je nosio kalašnjikov sa grupom od 100 naoružanih ljudi u maskirnim uniformama. Nakon toga kada je bio krvavi Petrovdan 12. jula 1991. godine popovi Crkve Srbije i srpska mafija su pred moje oči ranili dvojicu Cetinjana i svi zajedno ušli u Cetinjski manastir – ispričao je Nikaljević u policiji. Podsjetio je i na incident koji je imao sa pokojnim mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem Radovićem koji je organizovao skup u Manastiru Gornji Brčeli tada nazvao „bezglavim Crnogorcem“. - ...kao neko ko potiče iz antifašističke porodice, gdje mi je otac ranjen na Sutjesci i Neretvi 1943. godine, a stričevi Savo i Ivo poginuli 1942. i 1943. godine boreći se protiv nacista, fašista, četnika i ustaša. Moj đed Đuro i prađedovi Krsto i Stijepo su nakon okupacije 1918. godine bježeći ispred srpske kame prebjegli u Gaetu u Italiji, ja koji sam sa dijelom stanovnika sela Brčeli danima radio i znojio se na čišćenju šuta, odnošenja suvišnog materijala i obnove Crkve svetoga Toma ispred te crkve se nalaze grobovi mojih roditelja i mojih predaka i učestvovao u obnovi. ...a taj radnik danas što je radio, koji radi za 50 eura dnevnicu, ne shvata da tim nelegalnim poslom kopa moju dušu u koju je utemeljen moj duh i moje postojanje – rekao je Nikaljević u policiji. Priznao je da je reagovao „emotivno i vokabularno eksplodirao i monahu i ostalima sigumo uputio neke emotivne riječi sa oštrom osudom na brutalni uzurpatorski način otimanja crnogorske kulture i istorije“. Bio je decidiran da Kokotoviću i ostalima ne prijeti nikakva opasnost od njega. - ...liše moga tradicionalnog stava da crnogorske svetinje pripadaju isključivo državi Cmoj Gori i potomcima onih koji su je gradili i stvarali – zaključio je on. SELEKTIVNA PRAVDA Srpski mediji u Crnoj Gori i Srbiji juče su, nakon što su im dostavljeni video snimci incidenta u Manastiru Donji Brčeli orkestrirano stali u odbranu svještenstva, ne stavljajući priču u kontekst. Proizilazi da je on ničim izazvan upao u manastirski kompleks i verbalno i fizički nasrnuo na svještenstvo. - Očekujem da institucije konačno reaguju i da on dobije zabranu prilaska Manastiru – izjavio je Kokotović za te medije. U autorskom tekstu univerzitetski profesori Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman i pisac Đorđe Šćepović upozorili su juče da se u slučaju Nikaljevića radi o selektivnoj pravdi, te da se sve dešavalo „u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela“. - I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova – ukazali su oni. Napisali su i da „za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo“. Manastir Donji Brčeli je kao sakralni spomenik zakonom zaštićeno kulturno dobro od 1953. i kao takav uveden je u registar zaštićenih kulturnih dobara 1961. godine.

Nenad Nikaljević na slobodi, njegova supruga Suzana završila u pritvoru po prijavi popova Crkve Srbije

,,Saznala sam da je jedna osoba iz pravosudnog sistema, bliska glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, povezana sa slučajem šverca cigareta.” &nbsp; Ova izjava Jelene Perović, bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije, tokom jučerašnjeg iznošenja odbrane na ročištu u podgoričkom Višem sudu - uzburkala je crnogorsku javnost. &nbsp; Identitet te osobe otkrio je zviždač sa kojim se Perović ciljano sastala u Ljubljani prije dvije godine. Zanimljivo, u optužnom aktu protiv bivše direktorice ASK-a se i službeni put u Sloveniju tretira kao – zloupotreba službenog položaja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091220090_b9580cfccf9981c3a12c32fce5b4ab91aae835442c36fb4a9c6126929e38fdb2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025091220090_b9580cfccf9981c3a12c32fce5b4ab91aae835442c36fb4a9c6126929e38fdb2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1263" loading="lazy" alt='NA UDARU ,,KOLEGA": Jelena Perović, bivša direktorica Agencije za sprječavanje korupcije '> <figcaption>NA UDARU ,,KOLEGA": Jelena Perović, bivša direktorica Agencije za sprječavanje korupcije(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Na više upita Televizije E, juče i danas, Jelena Perović nije željela da otkriva ime i prezime osobe za koju ima informacije o povezanosti sa kriminalom krijumčarenja cigareta. No, prema navodima više izvora iz Uprave policije, ali i aktuelnog vrha Agencije za sprječavanje korupcije, ta – uslovno rečeno - sumnjiva osoba je aktuelni sudija, bivši tužilac, čiji identitet je poznat Televiziji E, ali ga neće, za sada, otkrivati. &nbsp;&nbsp; Prve sumnje na povezanost sa švercom cigareta nekadašnjeg tužioca, sadašnjeg sudije - pokrenute su nakon jedne policijske akcije 2017. godine kada je – tadašnji tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici - propustio da reaguje kada je zaplijenjen kamion švercovanih cigareta na putu Podgorica – Danilovgrad – Nikšić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091220094_b9baaa6efa6dfc6ccb1f74ea724ea1ea1be832bd0c9b8625bfd32fb01378f138.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025091220094_b9baaa6efa6dfc6ccb1f74ea724ea1ea1be832bd0c9b8625bfd32fb01378f138" data-rendition-name="original" width="750" height="500" loading="lazy" alt="DA LI JE ŠVERC CIGARETA KAŽNJIV: Cigarete iz skladišta u Luci Bar "> <figcaption>DA LI JE ŠVERC CIGARETA KAŽNJIV: Cigarete iz skladišta u Luci Bar(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  POLICIJSKA AKCIJA I TUŽILAČKO ,,MIROVANJE” &nbsp; Policijskim provjerama na magistralnom putu Podgorica - Danilovgrad zaustavljen je kamion za kojeg se sumnjalo da transportuje nelegalne cigarete. Nakon policijske akcije koja je obavljena maja 2017. godine obaviješten je tužilac iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici koji je kasnije tog dana konstatovao da je policija zaplijenila cigarete bez porijekla i akciznih markica markice, količine više od 300 paketa. &nbsp; Iako je bilo riječ o klasičnom švercerskom poslu, tužilac je djelo kvalifikovao kao carinski prekršaj i naložio da se cigarete prebace u carinski magacin na Ćemovskom polju. &nbsp; Tako se ispostavilo se da je uspješna policijska akcija zapljene cigareta, kojom je komandovao načelnik Odjeljenja bezbjednosti Danilovgrad Marko Kalezić - bila uzaludna. Cigarete su, nakon što je plaćena kazna za carinski prekršaj, vraćene vlasnicima, odnosno švercerskoj ekipi koja je nastavila da se bavi unosnim poslom. &nbsp;&nbsp; MILJENIK STARE I NOVE VLASTI Postupanje podgoričkog tužioca nije tada bilo pod lupom vrha tužilaštva, a on je nastavio da povremeno radi u korist ljudi koji su se bavili krijumčarenjem cigareta. Nakon političkog potresa 2020. godine tužilac nije bio u nemilosti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091220098_ca0a0772cc0d8e55d9e233bdd9952ba145cd58581c2b94965bfd8fbeb16367a3.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025091220098_ca0a0772cc0d8e55d9e233bdd9952ba145cd58581c2b94965bfd8fbeb16367a3" data-rendition-name="original" width="1009" height="638" loading="lazy" alt="PRIJATELJI SE (NE) NAPADAJU: Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović"> <figcaption>PRIJATELJI SE (NE) NAPADAJU: Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Naprotiv: nova ekipa u Speciijalnom tužilaštvu, posebno novoizabrani šef Vladimir Novović, pružao mu je &nbsp;punu podršku i postali su bliski prijatelji. &nbsp; Jelena Perović je na jučerašnjem ročištu u Višem sudu u Podgorici istakla da joj je zviždač u Sloveniji dao puno informacija, ali ne samo o upletenosti tužioca u krijumčarenje cigareta, več i nekim drugim nezakonitim radnjama. &nbsp; Osim ilegalnog posla sa cigaretama, tadašnja direktorica Agencije za sprječavanje korupcije dobila je informacije i o ljudima iz struktura vlasti koji su povezani sa pranjem novca u državama Balkana. &nbsp; ,,RUTA ŠVERCA” &nbsp;- Dobila sam informaciju da je Specijalno državno tužilaštvo imalo saznanja o tim aktivnostima, ali je zaštitio tu osobu. Dobila sam i rutu puta, kao i sadržaj cigareta, a dobili smo i podatke da iz Skaj komunikacije – za koju smatram da sama za sebe ne može biti dokaz nego putokaz za ozbiljna krivična djela - da su neke strukture iz vlasti povezane sa pranjem novca u zemljama regiona – tako je govorila na ročištu u četvrtak Jelena Perovi. Kakva će biti reakcija? &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091220094_f8ef79be5af807d9182c9a9b6eeced2511985b0d13702523d284fb88bb472583.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025091220094_f8ef79be5af807d9182c9a9b6eeced2511985b0d13702523d284fb88bb472583" data-rendition-name="original" width="768" height="552" loading="lazy" alt="NAJAVA: Portparol SDT-a Vukas Radonjić"> <figcaption>NAJAVA: Portparol SDT-a Vukas Radonjić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Portparol Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić je, izjavi za Televiziju E, istakao da je od Višeg suda u Podgorici zatražio zapisnik sa jučerašnjeg ročišta kako bi, citiramo, ,,razmotrilo odbranu optužene i eventualno odlučilo o formiranju posebnog predmeta”. &nbsp; Koliko će daleko Specijalno tužilaštvo htjeti da istražuje - veliko je pitanje. I nije riječ o nesposobnosti, već o mogućem nedostatku volje. &nbsp; PRIJATELJSKA PODRŠKA &nbsp; Jer do sada je upravo vrh SDT-a, odnosno glavni specijalni tužilac Novović, štitio ali i promovisao svog druga iz tužilaštva. &nbsp; &nbsp;Prvo je Novović svog prijatelja, zajedno sa još dvoje tužilaca, predložio februara 2023. godine Tužilačkom savjetu da postanu tužioci u Specijalnom državnom tužilaštvu. Promovisao je Novović svog prijatelja iz redova tužilaca iako je, godinu ranije, 2022. godine disciplinska tužiteljka Danka Ivanović-Đerić otvorila disciplinski postupak protiv tog tužioca. &nbsp; Nije to spriječilo njegovo napredovanje u karijeri. Zahvaljujući dobrim leđima u vrhu Specijalnog državnog tužilaštva, ali i u vrhu politike, specijalni tužilac – kojem, ponavljamo, Televizija E za sada neće otkrivati identitet - &nbsp;izabran je u paketu sa još četvoro pravnika, u zvanje sudije Višeg suda u Podgorici. &nbsp; Zato će biti zanimljivo gledati – da li će stvarno, kako najavljuje porparol SDT-a Radonjić, krenuti akcija Specijalnog tužilaštva ili će opet biti onoga što smo gledali tokom posljenje tri, četiri godine – specijalne, selektivnog postupanja Specijalnog državnog tužilaštva. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Ko je nekadašnji tužilac, sadašnji sudija - povezan sa švercom cigareta?

Navijači kluba Budućnosti prekinuli su današnji trening tog kluba, koji se održavao na Starom aerodromu, izražavajući tako nezadovoljstvo zbog postavljanja na funkciju novog sportskog direktora kluba Gavrila Gaja Petrovića, saznaje nezvanično portal TV E.
Prema nezvaničnim saznanjima, navijači su izrazili revolt i tražili da se ne igra i sjutrašnja utakmica.
Podsjetimo, Budućnost, koja brani trofej, trebalo bi sjutra u 19 sati da ugosti bjelopoljsko Jedinstvo.&nbsp;
Novi sportski direktor Budućnosti je Gavrilo Gajo Petrović.
41-godišnjem Cetinjaninu povjerena je funkcija koju je donedavno obavljao Dejan Boske Damjanović.

Varvari prekinuli trening: Nezadovoljstvo zbog postavljanja sportskog direktora

Predstavljanje loga i programa nove političke partije "Pokreta narodnog povjerenja", na čijem čelu je doskorašnji potpredsjednik SNP-a i ministar sporta i mladih, Dragoslav Šćekić, počelo je sa greškom. Naime, za logo političke partije i slogan, Šćekić je odlučio da bude napisan ćirilicom, međutim na prvom koraku našla se pravopisna greška - ćirilica je pobrkana sa latinicom.&nbsp; I tako je ćirilicom napisano "Vratimo povjerenje narodu", ali u riječi "narod" stoji latinično slovo "d".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913200916_6fd4e34ef3b1e80ae720e83cb86e0b1fe8639ad175e4320278cc3e7090ef6616.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250913200916_6fd4e34ef3b1e80ae720e83cb86e0b1fe8639ad175e4320278cc3e7090ef6616" data-rendition-name="original" width="1044" height="925" loading="lazy" alt="Pokret narodnog povjerenja"> <figcaption>Logo i slogan(Photo: Pokret narodnog povjerenja)</figcaption> </figure>  Podsjetimo, Šćekić se inače zalaže da srpski jezik postane službeni u Crnoj Gori, zato i ne čudi njegovo insistiranje da logo partije bude na ćirilici.&nbsp; Ne treba zaboraviti ni onomad, 2021. godine kada se nalazio na čelu Fonda za zdravstveno osiguranje, kada je Šćekić pokušao nametnuti korišćenje ćiriličnog pisma, time što je naložio da se za zaposlene u fondu nabave ćirilične tastature a i sajt prebaci na to pismo.&nbsp; Stoga forsiranje ćirilice svakako ni danas ne čudi, ali za početak treba znati kako se pišu sva slova azbuke.&nbsp;

Tag: genocid