Jutarnji list: Može li Dijana Hrka da sruši srbijanskog despota Vučića?

Može li Dijana Hrka, majka mladića koji je poginuo u padu kolodvorske nadstrešnice u Novom Sadu, svojim štrajkom glađu učiniti ono što studentima i opoziciji ne uspijeva već godinu dana – srušiti Aleksandra Vučića? Hoće li jedna krhka žena svojom životnom mukom presuditi bezobzirnom srbijanskom despotu?

Dijana Hrka podigla je svoj šator nedaleko od režimskog šatorskog naselja, tzv. Ćacilenda, pokraj Skupštine i u blizini Vučićeve kancelarije, te započela štrajk glađu tražeći pravdu za svog sina Stefana. Međutim, njen potez ubrzo je prerastao u novu fazu antivučićevske pobune. Krenula je sama u očajničku borbu protiv Vučićevih obijesnih „vjetrenjača“, jer sve što se dosad događalo nije dalo rezultate. Na beogradskim ulicama zbog njenog protesta počeli su haotični sukobi između protivnika i simpatizera Aleksandra Vučića.

Protesti ili haos?

Ovi događaji više ne liče ni na proteste, nego na pijane sukobe na seoskim svadbama, barem prema brojnim snimkama koje kruže društvenim mrežama. Srbija je u potpunom metežu. Hrka ne želi studente, oni ne žele opoziciju, opozicija ne želi zajedno, a Vučić neće otići mirno – niti to namjerava.

Nasilje i nestrpljenje obje strane u porastu su, dok reakcije pristalica Vučića prema Dijani Hrki prelaze sve granice dobrog ukusa i ljudskosti. Među ostalim, pjevaju joj „Pošla majka sina da potraži“. No, grčeviti i samoubilački potez Dijane Hrke nije ostavio Vučića ravnodušnim.

Predsjednik Srbije otkazao je svoj najavljeni protibskup u Novom Sadu jer su mu ljudi potrebni za kontrolu Beograda. Stalno priželjkuje pobjedonosni dolazak u Novi Sad, ali tamo nije bio već godinu dana, a sada je posjetu odgodio. Nema dovoljno stranačke logistike da rasporedi sljedbenike na više skupova, pa je pribjegao poznatim „Miloševićevim adutima“ – Srbima s Kosova – kao posljednjoj šansi za očuvanje režima i svoje vlasti.

Srbi s Kosova dovedeni su pred Skupštinu da ometu Dijanu Hrku, ženu koja više nema što izgubiti, i one koji u njoj vide simbol otpora i začetak za nove proteste.

Hoće li bunt eskalirati?

Pitanje je hoće li Srbija ući u kulminaciju bunta ili će i ovo završiti kao prethodni antivučićevski skupovi – najavom novih okupljanja bez stvarnog efekta. Svi u Srbiji gube živce: i Vučić, i njegovi protivnici. Situacija bi mogla izmaknuti kontroli, iako su prethodne kulminacije prošle bez rezultata. Ova se, čini se, radikalizovala.

Studenti su svjesni da je prošla cijela godina, a Vučić je još na vlasti. On traži eskalaciju, uvjeren da će policija i vojska podržati njegovu vlast. U radikalnim prorežimskim krugovima stižu mu preporuke za odlučne mjere. Tako i jedan od poznatih velikosrpskih ekstremista, Miša Vacić, poručuje da „treba spriječiti srpski Majdan svim sredstvima, pa makar imali i Tiananmen na djelu“, kako je napisao na svom X profilu.

Režim je spreman na represiju. Vučić teško da će prezati od nasilja kako bi očuvao vlast. Poziva se na hapšenja, dok ratni zločinac Vojislav Šešelj, jedan od ključnih ljudi režima, djeluje nikad agilnije. Situacija prijeti eskalacijom koja bi mogla podsjećati na Tiananmen ili sukobe u centru Beograda.

Problem nije samo Vučić

No, pitanje je – šta ako Vučić padne, a ništa se ne promijeni? To je ključna tema ovog vala pobune. Srbija bi se trebala „moldavizirati“ ili jasno usmjeriti svoje proteste prema evropskim vrijednostima, kao što se događa u Gruziji. Rušenje Vučića samo po sebi ne može riješiti nagomilane probleme od prethodnih četrdesetak godina. Potrebno je suočiti se s prošlošću, ponuditi alternativu i promijeniti ideologiju „srpskog svijeta“ kojom se plaši regija.

Sjećanja na pad Slobodana Miloševića pokazuju da mnogi u Srbiji ni danas ne krive ratove, nego poraze u njima. Slična sudbina zadesila je Vučića. Studenti, heterogena grupa, često nisu isticali proevropske simbole jer iz Brisela nisu dobili podršku niti osudu Vučića.

Ipak, nedavne briselske rezolucije i osude Vučića donose oštrije stavove. Ipak, studenti i dalje viču provučićevcima „Šiptari“ i „Kosovo je srce Srbije“, dok ih pristalice Vučića nazivaju „ustašama“.

Dijana Hrka – simbol ili izgubljena žrtva?

Kako piše bosanskohercegovački analitičar Dragan Bursać, dok Srbija pokušava demokratiju upakovati u ćirilicu, ništa se neće promijeniti. Vučić ostaje jer nije samo predsjednik – on je simptom. Metastaza moralne bolesti koja traje dugo, odavno prije njega.

Vučić je proizvod ideologije koja se nije pokajala i koja još 2025. godine sanja pobjedu u izgubljenim ratovima. Ne može se mijenjati režim, a ne mijenjati ideologiju. Ne može se tražiti smjena Vučića, a njegovati četništvo i svetosavlje. Ne ide to. Najavljeni izbori toliko su daleki i imaginarni da ih rijetko ko ozbiljno spominje.

Tako se žrtva i tegoba koju podnosi Dijana Hrka može izgubiti u košmaru i bezidejnosti koja je zahvatila Srbiju.