Kritičari nemilosrdni prema "Melaniji": Čisti pakao i propaganda

Dokumentarac "Melanija", za koji se procjenjuje da je ukupno koštao oko 75 miliona dolara (uključujući otkup prava i promociju), stigao je u bioskope. Sudeći po reakcijama publike i kritike, mnogi nisu imali previše strpljenja ni razumijevanja za priču koja zaviruje iza pozlaćenih kulisa svijeta Donalda Trampa. Reakcije su, blago rečeno, brutalne, piše Index.hr. 

Na IMDb-u film trenutno ima ocjenu svega 1,1 od 10, dok je na "Rotten Tomatoes"-u skupio tek 11 odsto pozitivnih kritika, što ga već sada svrstava među najlošije ocijenjene naslove godine.

"Film je beskrajni pakao"

Britanski kritičar Ksan Bruks u osvrtu za Gardijan kaže da je od priče o bivšoj manekenki iz Slovenije mogao nastati vrlo dobar dokumentarac, ali da je Melanija ispala „demoralizujuća, smrtonosna i potpuno neuvjerljiva“.

Po njemu, film gledaoca mučno i sporo vodi kroz pripreme za drugu inauguraciju Donalda Trampa – od proba haljina i biranja dekoracija do postavljanja stolova – i sve pritom više liči na „dizajnersku taksidermiju“ nego na pravi dokumentarac.

Bruks se posebno ruga tome što se najveći dio „napetosti“ svodi na Melanijinu brigu oko toga da li joj je bijela bluza preširoka i treba li je suziti. A kada je riječ o onome što bi publiku možda stvarno zanimalo – ko je ona, šta misli i kako izgleda taj svijet iznutra – Bruks tvrdi da film ne otkriva baš ništa.

Njegov zaključak je nemilosrdan: dva sata filma, piše, djeluju kao „čisti, beskrajni pakao“.

Bruks se dotakao i dijela u kojem Melanija govori o djeci. Kada umilnim glasom kaže: „Kao prvoj dami, djeca će mi uvek biti prioritet“, on to opisuje tako da je gotovo možete zamisliti kako ih, poput lika iz bajke, mami u „kućicu od medenjaka“.

„Jezivi propagandni uradak“

Sličan utisak ima i Nik Hilton iz The Independenta. On podsjeća da je Melanijina životna priča – put od Evrope do Amerike – „kao stvorena za Holivud“, ali ističe da se film time jedva bavi.

Umjesto toga, fokus je na dvadesetak dana prije inauguracije i na sitnicama poput dizajna stolova, detalja na šeširima i sličnih „problema“.

Hilton dokumentarac opisuje kao prazan i bez sadržaja, toliko da mu se čini da bi reći „nema sadržaja“ bilo uvreda čak i za paru iz e-cigarete.

Po njemu, film je djelimično propaganda, djelimično ustupak velikim igračima, ali u konačnici – jednostavno loš.

- Prva dama u ovom jezivom propagandnom uratku djeluje kao samodopadna, namrgođena praznina – oličenje ničega - zaključio je Hilton.

A šta kažu gledaoci?

Ni publika na IMDb-u nije bila nimalo nježnija. U komentarima se često ponavlja isti prigovor: film se predstavlja kao dokumentarac, a zapravo je, kako pišu, predug, zamoran i bez ikakve stvarne vrijednosti, uz očiglednu namjeru da se Melanija i Donald Tramp prikažu u boljem svjetlu.

Jedan gledalac ga je sažeo ovako: „Film koji se pravi da je dokumentarac predug je i užasno dosadan. Nema nijednu otkupnu kvalitetu, sve izgleda kao pokušaj da se nju i predsjednika prikaže bolje.“

 Drugi se žali na izvedbu i stil: „Snimljen je ‘ravno’, gotovo bez boja, a naracija je monotona. Teško je povjerovati da je neko ovo napravio s idejom da to ljudi zaista gledaju.“

Treći komentator posebno se uhvatio budžeta i posprdno zaključio: „Ako je ovo stvarno koštalo tolike milione dolara, neko je dobro nanjušio Amazon i iskoristio priliku“. U istom tonu dodaje da je Melanija „manje dokumentarac, a više lakiranje imidža“ – spor i zagušljiv pokušaj kontrole slike u javnosti koji „zamjenjuje nejasnoću za dubinu“.

U moru negativnih komentara neko se i našalio: „Jedino što je u filmu stvarno vrijedjelo bile su Melanijine cipele“.

Jedan duži osvrt opisuje iskustvo gledanja kao čisto ispunjavanje unaprijed zadate priče: gledalac piše da je film upalio iz čiste radoznalosti, ali je dobio „potpunu naraciju i narcizam“, te se pita zašto je ovakav film uopšte snimljen dok je Donald Tramp još u politici.

Po njemu, sve djeluje kao naduvani promotivni spot s „mrvicama Melanije“, za koju kaže da ima „ličnost luka“.

Zaključuje da je izdržao do kraja, ali da je film bio toliko dosadan da „nije bio ni dovoljno zanimljiv za gledanje, ni dovoljno opuštajući za zaspati“, a pritom previše fokusiran na poruku da bi se uopšte pratio bez napora, piše Index.hr.