Kubanci se snalaze za goli život dok SAD pojačava pritisak kako bi srušio vlast

Kubanci se ubrzano pokušavaju osloniti na vlastite snage dok američka vlada steže ekonomski obruč, u potezu za koji stručnjaci kažu da je osmišljen kako bi podstakao narodni ustanak i doveo novu vlast.

Oštar rast američkih sankcija već je gušio Kubance kada su ključne isporuke nafte iz Venecuele bile prekinute nakon što su SAD napale tu južnoameričku zemlju i uhapsile njenog čelnika.

Dugoročne posljedice zaustavljenih isporuka nafte još nisu u potpunosti stigle na naplatu Kubi, ali njeni stanovnici ne čekaju.

Neki postavljaju solarne panele, dok drugi uzgajaju vlastite usjeve ili se vraćaju jednostavnijem načinu života, onom koji ne ovisi o tehnologiji i nafti.

- Tako preživljavaš. Najbolje je oslanjati se na sebe - kaže Hoze Angel Mendez Faviel.

Mendez se nedavno preselio iz centra Havane na farmu u ruralnoj zajednici Bakuranao zbog čestih nestanaka struje na Kubi. Na farmi može kuvati na drva i ugalj, što je nezamislivo u zamračenom gradskom stanu.

Kaže da ne zna šta da misli o prijetnjama američkog predsjednika Donalda Trampa upućenim Kubi, ali ne želi ništa prepustiti slučaju. Pravi zalihe benzina, uglja i hrane, koje je počeo uzgajati prije tri mjeseca na svojoj farmi.

Mendez razmišlja i o tome da otkupi starog konja kojeg je ranije prodao kada je prešao na motorizovanu opremu za prevoz povrća koje prodaje na lokalnim pijacama.

- Konju ne treba gorivo. Moramo se vratiti unazad - kazao je Mendez.

Prije nego što su SAD napale Venecuelu i poremetile isporuke nafte Kubi, ostrvo se već borilo s hroničnim nestancima struje, rastom cijena i nedostatkom osnovnih potrepština.

Dok stručnjaci upozoravaju na potencijalno katastrofalnu ekonomsku krizu, neki se pitaju je li Kuba na ivici pucanja. Za Trampa, koji je u četvrtak potpisao izvršnu uredbu kojom bi se uvela carina na svu robu iz zemalja koje prodaju ili osiguravaju naftu Kubi, to je gotovo sigurno.

- Kuba je zaista nacija koja je vrlo blizu potpunog sloma - nedavno je izjavio Tramp.

No Kubanci se podsmjehuju takvoj tvrdnji, posebno oni koji se sjećaju takozvanog "Specijalnog perioda", kada je smanjenje sovjetske pomoći izazvalo oskudicu 1990-ih, koja se ublažila kada je Venecuela postala saveznik pod bivšim predsjednikom Hugom Čavezom.

Jadijan Silva, medicinski tehničar i vozač starog američkog automobila koji je vidio kako je turizam drastično pao, kaže da Kubanci nisu naivni.

- Imamo probleme i znamo da imamo mnogo problema. Ali kad se nešto dogodi na Kubi, to je zato što ljudi zaista smatraju da se to treba desiti. Ne zato što neko sa strane kaže: "Uradite ovo" - rekao je Silva.

Nedavno, desetine hiljada Kubanaca zapalili su baklje i pridružile se godišnjem maršu u čast nacionalnog heroja Hozea Martíja. Mnogi od njih bili su studenti univerziteta.

- Mi smo dostojanstven narod, narod željan napretka i prosperiteta, koji ne vjeruje u prijetnje i ne plaši se nikakvih odmazdi neprijatelja. Ako budemo morali uzeti oružje u ruke, mi ćemo biti prve koje će to učiniti - rekla je Šejla Ibatao Ruiz, 21-godišnja studentkinja prava.

Prije početka marša, voditelj programa obratio se masovnoj publici u kojoj je bio i kubanski predsjednik Miguel Dijaz-Kanel.

- Ovo nije čin nostalgije, nego poziv na akciju - poručila je Lica Elena Gonzalez Desdin, predsjednica Federacije studenata univerziteta, u govoru u kojem je spomenula i Trampa.

Dan kasnije, zamjenik američkog državnog sekretara Kristofer Landau istakao je da SAD prihvataju Martíja "jer je dijelio onu strast koju i mi imamo za slobodu".

- Nadamo se da će do 2026. godine Kubanci konačno moći ostvarivati svoja temeljna prava i slobode - rekao je Landau u srijedu u snimljenoj poruci puštenoj na manjem okupljanju u ambasadi SAD-a u Havani.

On je dodao da "komunistički režim Kastra se ljulja, neće još dugo potrajati". 

- Nakon 67 godina neuspjele revolucije koja je izdala kubanski narod, vrijeme je za promjene za kojima ljudi na ostrvu čeznu - rekao je on.

Prošlog septembra Angel Eduardo pokrenuo je mali biznis za ugradnju solarnih panela. Nazvao ga je "Con Voltage", riječju koja na Kubi ima dvostruko značenje i može označavati da je nešto urađeno dobro.

Kaže da mu je dozlogrdilo učenje u mraku i činjenica da je morao pisati u svesku umjesto na računaru kako bi stekao diplomu inženjera automatizacije i upravljanja.

Eduardo je počeo spajati dijelove kako bi upalio jednu sijalicu u svom domu, a zatim je, zahvaljujući kombinaciji pomoći prijatelja, Chat GPT-a i društvenih mreža, naučio kako instalirati solarne sisteme.

Dosad je ugradio desetine sistema širom Kube, prosječno od jedne do dvije instalacije dnevno od novembra, na otoku gdje dnevna potražnja za strujom u prosjeku prelazi 3.000 megavata, dok je u udarnim terminima dostupno tek oko polovine toga.

Eduardo kaže da je zabilježio nagli rast poziva ljudi iz Havane koji žele solarne sisteme otkako su isporuke nafte iz Venecuele poremećene.

O razvoju biznisa razmišlja i 62-godišnja Niuvis Bueno Zavala. Penzionisana prevoditeljica ruskog jezika za kubansku vladu danas vodi malu drvenu kućicu pored mora u kojoj prodaje piće, ali ne i hranu.

 - Nikada mi nije bilo ovako teško. Uvijek se nađe neka ruka koja nam pomogne. Ali sada te ruke ne mogu doći do nas. Blokirani smo sa svih strana - kaže ona.

Mnogi Kubanci osuđuju embargo, među njima i penzionisani pilot Pedro Karbonel.

Ovaj 73-godišnjak je nedavno čekao više od dva sata da kupi benzin. Kaže da se Kubanci moraju nastaviti boriti.

- Ako nemamo goriva, vozićemo bicikle - poručio je, prisjećajući se kako su Kubanci mnogo hodali tokom Specijalnog perioda. 

- Naše vino je gorko. Ali to je naše vino. Razumijete? I ne želimo da iko sa strane dođe ovdje i govori nam kako da pijemo naše vino - poručio je on.