Migranti u Seuti organizovali protest: Traže od Španije da im odobri azil

Stotine migranata koji su nedavno ušli u špansku sjevernoafričku enklavu Seutu protestovale su u nedjelju na popularnoj gradskoj plaži, tražeći od španskih vlasti da im odobre azil - umjesto da ih vrate u Maroko.

Oni su među procijenjenih 5.000 do 8.000 migranata koji su ostali u Seuti nakon masovnog prelaska granice prije dvije nedelje, kada je više od 72.000 ljudi ušlo na malu teritoriju sa oko 80.000 stanovnika. Velika većina se dobrovoljno vratila narednih dana.

Pošto su gradski resursi preopterećeni, većina migranata živjela je u teškim uslovima na plaži El Trampolin ili na periferiji grada, čekajući priliku da nastave put ka kontinentalnoj Evropi.

- Spavamo pored mora, na hladnoći i u lošem vazduhu. Mnogo patimo - rekao je Ajub Elarud iz Tetouana u Maroku, dodajući da policija sprečava migrante da odlaze u centar grada.

Demonstranti su držali španske zastave i transparente sa natpisima „Ne želimo da se vratimo u Maroko“ i „I mi smo ljudi“, dok su uzvikivali parole poput „Umorni smo“ i „Potrebno nam je rješenje“.

Na stenovitoj obali iza njih, neki migranti su prali odjeću, dok su drugi pecali improvizovanim štapovima od bambusa.

Ministar unutrašnjih poslova Fernando Grande-Marlaska rekao je ranije ove nedjelje da migrantima koji su ušli neregularno neće biti dozvoljeno da ostanu u enklavi, otputuju u kontinentalni dio Španije ili dobiju legalni status, osim u rijetkim slučajevima koji uključuju ekstremnu ugroženost.

Zdravstvene službe pod pritiskom

Predsjednik ljekarske komore Seute Enrike Roviralta rekao je za radio Onda Sero da su zdravstveni radnici u gradu, kojih nema mnogo, iscrpljeni i kritikovao je "spor odgovor centralne vlade".

Roviralta je dodao da se pojavljuju bolesti poput zarazne dijareje i šuge, dok je broj povreda povezanih sa nasiljem, poput slomljenih noseva ili ubodnih rana, u porastu.

U nedelju je ministarka zdravlja Monika Garsija odbacila tvrdnje da su lokalne zdravstvene službe „kolabirale“, ali je priznala da su pod pritiskom.

- Povezivati migraciju sa bolestima je nepravedno i ksenofobično - rekla je novinarima u Seuti, dodajući da među migrantima postoji umjeren rizik od epidemijskih izbijanja, dok je među stanovnicima taj rizik nizak.

Migranti nisu samo iz Maroka

Većina marokanskih migranata sa kojima je Rojters razgovarao rekla je da su ih na odlazak podstakli loši uslovi rada u njihovoj zemlji, uprkos tome što mnogi imaju više kvalifikacije.

Mohamed Uanzar, 39-godišnji stručnjak za automatizaciju iz Fesa, rekao je da su prosječne mjesečne plate od 3.000 dirhama (324 dolara) onemogućavale da kupi kuću ili osnuje porodicu.

- Kada sam kročio na špansko tlo, osjećao sam se kao da sam ponovo rođen. Prije bih umro nego da se vratim - rekao je.

Hišam Čikir (25) rekao je da je većina ljudi željna da radi u Evropi.

- Ako je neko loš, policija može da ga vrati - dodao je.

Emanuel, 30-godišnji električar koji je pobjegao iz sukobima pogođenog sjeveroistočnog dijela Nigerije, rekao je da je odlučio da krene na opasan četvoromjesečni put kroz Niger, Alžir i Maroko jer su njegova djeca prestala da idu u školu zbog straha da će biti kidnapovana.

- Borim se za bolji život za njih - rekao je, dodajući da bi prihvatio bilo koji posao koji mu bude ponuđen.

Mohamed Ismail Husein (34) napustio je Bangladeš prije više od dvije godine nakon masovnog ustanka 2024. godine. Prošao je kroz Indiju, Pakistan, Irak, Siriju, Egipat, Libiju i Alžir – uglavnom pješice – i vidio kako mnogi njegovi saputnici umiru od žeđi u pustinji.

Usman iz južnog Senegala rekao je da traži azil jer je bio progonjen zbog svoje seksualne orijentacije, ali još nije dobio odgovor od lokalnih nevladinih organizacija kojima se obratio.

- Najgore je što po cio dan čekam i nemam šta da radim, stalno provieravajući imejl - rekao je.