NIS, MOL, Janaf: Začarani trougao na udaru sankcija
Hrvatska je izrazito zainteresovana za ukidanje sankcija Naftnoj industriji Srbije (NIS), jer putem svog naftovoda ostvaruje značajnu zaradu od Srbije i Mađarske. Pitanje mogućeg raspleta situacije sve više zaokuplja pažnju, a vodeći hrvatski stručnjaci za energetiku iznose različita tumačenja.
Peripetije oko hrvatskog naftovoda Janaf posljednjih dana teško je bilo razabrati čak i upućenijima. Sve se odvija unutar trougla koji čine Naftna industrija Srbije (NIS), mađarski MOL i hrvatski Janaf.
Ova tri aktera međusobno su povezana u složenom odnosu zavisnosti: dok NIS i MOL zavise od dotoka sirove nafte, Janaf najviše zarađuje upravo od poslovanja s njima.
Ipak, nad oba Janafova strateška partnera nadvio se teret američkih i evropskih sankcija protiv trgovanja s Rusijom.
U slučaju NIS-a, većinsko rusko vlasništvo pokazalo se neprihvatljivim za Sjedinjene Američke Države. Budući da Srbija energetski zavisi od ove kompanije, prinuđena je da pronađe novo vlasničko rješenje prije nego što potroši postojeće zalihe goriva.
Nakon što je Janaf obustavio isporuku nafte zbog aktiviranja sankcija, upravo je ta hrvatska kompanija pomenuta kao mogući novi suvlasnik NIS-a.
Nerealna ideja o Janafovom preuzimanju NIS-a
Takvu mogućnost je, makar neformalno, sugerisao hrvatski ministar privrede Ante Šušnjar, ali je ideja ubrzo nestala iz javne rasprave o budućnosti NIS-a.
Nešto realnija opcija pominje mađarski MOL, koji se razmatra kao potencijalni kupac akcija u vlasništvu „Gazprom njefta“.
Istovremeno, između MOL-a i Janafa izbio je sukob – mađarska kompanija optužila je hrvatskog partnera da nema dovoljne kapacitete za punu isporuku, što je iz Hrvatske kategorički demantovano.
Ipak, prema ocjenama analitičara, MOL je takve optužbe iskoristio kao alibi pred sankcijama koje mu, kao i NIS-u, prijete zbog paralelne kupovine ruske nafte.
„Srbija nema alternativu za nabavku sirove nafte, dok Mađarska ne želi da odustane od tog dijela jeftinije sirovine“, objašnjava energetski konsultant i bivši pomoćnik ministra privrede i energetike Hrvatske, Zdeslav Matić.
On smatra da je ideja o Janafovom preuzimanju NIS-a potpuno nerealna, jer ne bi bila prihvatljiva ni za Srbiju ni za Rusiju, a uz to, Hrvatska više nema kadar za samostalno vođenje velike naftne kompanije.
„Uopšte, smatram da nikakva međusobna preuzimanja između Hrvatske i Srbije nijesu pametna ideja dok odnosi između dvije države nijesu dobri“, poručuje Matić.
Po njegovom mišljenju, realnije je da Rusija, pod određenim uslovima, odobri preuzimanje NIS-a Srbiji, jer joj nije u interesu da dodatno komplikuje odnose s trećim stranama.
„Rusiji ne odgovara da Srbija zapadne u krizu, posebno ne njenom krivicom, jer bi to značilo i kraj političkog prijateljstva. Sve djeluje jednostavno, ali izgleda da je nekome u Srbiji bila potrebna dodatna doza drame“, dodaje Matić.
Zaključuje da će se situacija vjerovatno razriješiti, a srpska vlast, predvođena predsjednikom Aleksandrom Vučićem, tada bi mogla domaćoj javnosti predstaviti sebe kao – spasioca.
Evropa najveći gubitnik
Nekadašnji ministar privrede Hrvatske i dugogodišnji menadžer u naftno-gasnom sektoru, Davor Štern, uvjeren je da „Gazprom“ ne bi mogao uspješno preuzeti akcije NIS-a od svoje ćerke-firme „Gazprom njefta“.
„Čak i u tom pokušaju Srbija bi se suočila s problemima, jer nema platni promet s Rusijom da bi otkupila akcije. Međutim, u toj računici pojavljuju se Mađari, koji i dalje imaju pravo poslovanja s Rusima i žele da se šire u regionu“, kazao je Štern za DW.
On dodaje da pogrešna politika sankcija i nedostatak diplomatskih rješenja najviše štete Evropi – možda čak više nego Rusiji.
„Moskva se snalazi kroz saradnju s Kinom i Indijom, koje, zbog povoljnih trgovinskih uslova, trljaju ruke, dok Evropa trpi posljedice sopstvene političke i ekonomske neuravnoteženosti“, zaključuje Štern.