Operacija čistilište: Mađarov radikalan obračun sa Orbanom

Za slučaj gubitka vlasti Viktor Orban se pobrinuo unaprijed – barem je tako mislio. Mnoge ključne visoke funkcije u mađarskoj državi i administraciji njegova vlada je godinama unaprijed popunila lojalnim pristalicama, a njihova smjena bila je (po)vezana uz odluku parlamenta donesenu dvotrećinskom većinom. Neke institucije je Orban tako želio da na određeni način učini trajnom zaostavštinom. Računica iza toga bila je jasna: rad svake druge (buduće) vlade trebalo je što je više moguće sabotirati. Iz pozadine bi Orban mogao da nastavi da povlači konce – čak i kad više ne bi bio na čelu vlade.

Ono s čime autokrata smijenjen na izborima 12. aprila nije računao, bio je katastrofalan poraz njegove stranke Fides (Savez mladih demokrata) i istorijski visoka dvotrećinska većina opozicione stranke Tisa (Poštovanje i sloboda). Tom većinom novi mađarski premijer Peter Mađar i njegova parlamentarna grupacija sada se obilato koriste i ubrzano demontiraju Orbanov sistem. Mađar to naziva „Operacija čistilište“.

Njen najvažniji dio sproveden je ovog ponedjeljka 13. jula 2026, samo dva mjeseca nakon preuzimanja vlasti. Mađarski parlament je, naime, tog dana izglasao opsežne promjene ustava koje su Mađar i njegova vlada predložili krajem juna.

Njima su, s jedne strane, važni zvaničnici Orbanovog sistema prisiljeni da napuste svoje funkcije – među njima predsjednik države Tamaš Šuljok i četvoro sudija Ustavnog suda. Peter Mađar je Šuljoka i druge, poput predsjednika Ustavnog suda Petera Polta, više puta nazivao „Orbanovim marionetama“ i još tokom izborne kampanje najavljivao je da će se pobrinuti da budu smijenjeni.

S druge strane, ustavne promjene poništavaju najteža ograničenja pravne države koja je Orban uveo tokom svoje vladavine. Tako Ustavni sud ponovo dobija svoja izvorna ovlašćenja, a nezavisnost pravosuđa generalno se ojačava. Smanjuje se broj zakona koji mogu da se mijenjaju samo dvotrećinskom većinom. Osniva se i tijelo za povrat nezakonito stečene imovine. Osim toga, poslanici će svoju dužnost ubuduće smjeti da obavljaju najviše u tri uzastopna mandata.

Koliko daleko sme da se ide?

Pitanje mogu li populistički i autokratski režimi da se demontiraju i može li ponovo da se uspostavi demokratija, predmet je žestokih rasprava u Evropskoj uniji još od Orbanovog uspona na vlast 2010. godine. Raspravlja se i o tome koliko daleko smije ili mora da se ide kako bi se uklonile nepravde.

Može se reći da vlada Petera Mađara nakon dva mjeseca mandata nije nimalo obazriva. Velikom brzinom pokazuje kako takav proces može da se sprovede – jer, za razliku od na primjer vlade Donalda Tuska u Poljskoj, ona raspolaže neophodnom većinom. Istovremeno, u stranci Tisa, ali i među značajnim dijelom mađarskog stanovništva, postoji politička volja za radikalan obračun sa Orbanovim režimom.

Raspoloženje podsjeća na ono koje je vladalo u nekim srednjeevropskim i jugoistočnoevropskim državama tokom prelomne 1989. godine – u Mađarskoj se često govori o „promjeni sistema“. To je razumljivo, jer su Orban i uzak krug ljudi oko njega 16 godina vladali sa samovoljom i bahatošću. U takvim okolnostima i radikalna razgradnja Orbanove države izgleda drugačije nego u uobičajenim političkim uslovima.

Peter Mađar odbacio je u ponedjeljak sve primjedbe na ustavne promjene. Bila bi „izdaja mađarske nacije kad bismo ostavili sadašnji ustav“, rekao je. Jer, kako je dodao, riječ je o „temeljnom dokumentu Koza Nostre“ – mafijaškog sistema koji su uspostavili Orbanov Fides i s njim povezana (mala) Hrišćansko-demokratska narodna stranka (KDNP). Orban je tokom posljednjih petnaest godina ustav zaista prilagođavao sopstvenim potrebama – sve do detalja za koje mnogi ustavnopravni stručnjaci smatraju da im uopšte nije mjesto u osnovnom zakonu jedne države.

Orban proglašava kraj demokratije

Poslaničke grupe Fidesa i KDNP-a bojkotovale su sjednicu parlamenta u ponedjeljak i nisu učestvovale u glasanju. Već danima Orban i drugi političari Fidesa govore o „kraju demokratije i pravne države u Mađarskoj“, koji će, prema njihovim tvrdnjama, donijeti ustavne promjene.

Na poziv Fidesa na protest u Budimpešti prošlog četvrtka (9. jul) odazvalo se samo nekoliko hiljada ljudi. To je oštar kontrast u odnosu na ranije skupove Fidesa na koje su dolazile desetine, pa i stotine hiljada ljudi – često uz pritisak državnog aparata pod Orbanovom kontrolom.

A znaci raspada u Orbanovu taboru i dalje se ubrzano šire. Neposredno prije glasanja u ponedjeljak ostavku je podnio šef poslaničke grupe Fidesa Đerđeli Guljaš, nekada treći čovjek u Orbanovoj hijerarhiji moći. Guljaš je izjavio da više nije sposoban da vodi poslaničku grupu. Sam Viktor Orban, koji se nakon teškog izbornog poraza odrekao poslaničkog mandata, ali je prije nekoliko nedjelja ponovno izabran za predsjednika Fidesa, u međuvremenu je bio na putu u SAD, povodom Svjetskog prvenstva u fudbalu.

Bivši premijer na margini

Mnogi posmatrači zbog toga su mišljenja da je bivši premijer ostavio na cjedilu svoju stranku i svoje pristalice.

- Viktor Orban upravo sam sebe gura na političku marginu - komentarisao je portal Teleks.

Politikolog Gabor Torok na Fejsbuku je napisao: „Orban ne bi trebalo da putuje na Svjetsko prvenstvo ako smatra da je demokratija u Mađarskoj skončala.“ U stvarnosti je, ocjenjuje Torok, prije riječ o kraju političkog mita Viktora Orbana.

U suštini – i barem za sada – gotovo nijedan nezavisni posmatrač u Mađarskoj ne smatra da bi s vladom Petera Mađara mogla da nastane druga autokratija. Ali dio mađarskih pravnika i organizacija za zaštitu građanskih prava izražava zabrinutost zbog pojedinih ustavnih promjena, ali i zbog brzine kojom se one sprovode.

Helsinški komitet i Društvo za građanske slobode (TASZ) kritikuju, recimo ograničenje prema kojem poslanici mogu da obavljaju dužnost najviše tri mandata. TASZ takođe zamjera što nisu izmijenjene ustavne odredbe usmjerene protiv seksualnih i etničkih manjina.

Kritike kampanje protiv predsjednika

Kad je riječ o Mađarevoj kampanji protiv predsjednika države, javnost je podijeljena. Tamaš Šuljok izrazito je nepopularan i tvrdoglavo je ćutao čak i o najproblematičnijim stranama Orbanovog režima. Mnogi posmatrači zato smatraju da je moralno opravdano tražiti njegovu ostavku. Međutim, upozoravaju da Mađar ne smije da koristi iste metode kao Orban, odnosno da sprovodi ustavne promjene krojene za pojedince. Na to, između ostalih, upozorava i Amnesti internešenel Mađarska.

Šuljok sada u suštini ima dve mogućnosti. Može u roku od pet dana da potpiše ustavne promjene i time zapečatiti sopstveni odlazak s dužnosti. Ako bude odugovlačio s potpisom, vlada Petera Mađara mogla bi da pokrene postupak njegovog opoziva. U tom slučaju bi automatski predsjednica parlamenta Agnes Forsthofer privremeno preuzela dužnost predsjednice države i mogla bi da potpiše ustavne promjene koje bi potom stupile na snagu.

Peter Mađar u međuvremenu je najavio – što je takođe bilo jedno od njegovih predizbornih obećanja – da su sadašnje ustavne promjene samo svojevrsno nužno prelazno rješenje. Od jeseni bi trebalo da započne opsežna rasprava o potpuno novom ustavu za Mađarsku.