Ormuski moreuz: Ko će prvi da trepne?

Blokada krucijalnog Ormuskog moreuza nikako da se okonča, iako svi gube. Stručnjaci misle da je riječ o opasnoj igri čekanja u kojoj i Vašington i Teheran vjeruju da vrijeme radi za njih.

Zastoj oko Ormuskog moreuza sve češće se opisuje kao bezizlazan i opasan, piše Dojče vele.

Kriza kod obale Irana, koja ulazi u četvrti mjesec, obilježena je međusobnim blokadama. Teheran naplaćuje brodovima do dva miliona dolara (1,73 miliona eura) za siguran prolaz, dok su Sjedinjene Države uvele pomorski embargo i vraćaju brodove koji prevoze iransku naftu.

Nijedna strana za sada nije ostvarila odlučujuću prednost. Pojedini iranski brodovi uspijevaju da zaobiđu blokadu, dok su neke azijske brodarske kompanije pristale da plaćaju naknade za prolaz, iako su takve takse u suprotnosti sa međunarodnim pomorskim pravom.

Pregovori između SAD i Irana o ponovnom otvaranju moreuza više puta su zapadali u ćorsokak, povećavajući rizik od šire regionalne eskalacije.

Ko će prvi popustiti?

Uprkos posredničkim naporima Pakistana i prijedlogu memoranduma kojim bi se okončala kriza i otvorio moreuz, nijedna strana ne pokazuje spremnost na ustupke.

Direktorka istraživačkog centra Gulf International Forum Dania Tafer smatra da su pretnje američkog predsjednika Donalda Trampa vojnom akcijom imale suprotan efekat od očekivanog.

- Iranci to tumače kao znak da SAD nemaju volju za dalju eskalaciju sukoba - rekla je ona.

Tramp je pod sve većim pritiskom u zemlji i inostranstvu da izbjegne nove vojne akcije. Na uzdržanost ga pozivaju i saveznici iz Zaliva, među njima Saudijska Arabija, Ujedinjeni Emirati i Katar. Rast cijena nafte i inflacija stvaraju dodatni politički pritisak pred američke izbore.

Iran trpi velike ekonomske gubitke

Prema procjenama Miada Malekija, analitičara iz vašingtonske konzervativne Fondacije za odbranu i demokratiju, Iran svakodnevno gubi oko 435 miliona dolara (375 miliona eura) trgovinskih prihoda, od čega gotovo dvije trećine otpada na izvoz nafte.

To znači da su iranske javne finansije već pretrpjele desetine milijardi dolara gubitaka. Uz to, procjenjuje se da su raniji američko-izraelski napadi prouzrokovali dodatnu ekonomsku štetu od oko 144 milijarde dolara.

Analitičarka Burču Ozčelik, iz londonskog Kraljevskog instituta za odbranu i bezbjednost (RUSI) smatra da je Iran stekao određenu pregovaračku prednost napadima na pomorski saobraćaj i susjedne zemlje Zaliva, ali da sada ozbiljno trpi zbog prekida vlastitog izvoza nafte.

- Uprkos tvrdnjama o otpornosti režima, iranska ekonomija nije otporna na dugotrajnu blokadu - upozorila je u razgovoru za Dojče vele.

Zalivske države žele diplomatsko rješenje

Stručnjaci ocjenjuju da je riječ o opasnoj igri čekanja u kojoj i Vašington i Teheran vjeruju da vrijeme radi za njih.

Zalivske države, međutim, mnogo su izloženije ekonomskim rizicima. Zbog toga sve snažnije vrše pritisak za diplomatski proboj.

Više zemalja Zaliva pozvalo je Trampa da odustane od novih vojnih udara i da pregovorima pruži više vremena. Upozoravaju da bi dugotrajni sukob mogao da ugrozi njihove planove za diversifikaciju ekonomije i smanjenje zavisnosti od fosilnih goriva.

Zalivske države ulažu stotine milijardi dolara u ambiciozne industrijske i turističke projekte. One snažno podržavaju pregovore uz posredovanje Pakistana, kao i zajedničku inicijativu Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenih nacija za ponovno otvaranje Ormuskog moreuza bez iranskih taksi za prolaz i bez iranskih zahtjeva za kontrolom nad plovnim putem.

Iran želi veći uticaj u regionu

Prema mišljenju stručnjaka, Iran rat ne posmatra samo kroz prizmu trenutnog sukoba, već i kao priliku za dugoročno jačanje svog položaja na Bliskom istoku.

Tafer smatra da Teheran želi da promijeni regionalni poredak u svoju korist i smanji američki uticaj u Zalivu.

S druge strane, Vašington insistira na potpunom otvaranju Ormuskog moreuza, obustavi iranskog programa obogaćivanja uranijuma i odbacuje ublažavanje sankcija bez značajnih ustupaka Teherana.

Američki državni sekretar Marko Rubio poručio je da SAD moraju imati „plan B“ ukoliko Iran ne pokaže spremnost na kompromis.

- Ne postoji nikakav "čarobni cilj" čijim bi gađanjem SAD odmah primorale iranski režim na predaju. Ako bi bila gađana civilna infrastruktura, Teheran bi mogao da odgovori znatno žešćom odmazdom prema državama Zaliva - ocijenila je Ozčelik.

Sve teži život običnih Iranaca

Dok vlasti u Teheranu poručuju da neće popustiti, stanovništvo se suočava sa sve težom ekonomskom situacijom.

Inflacija u Iranu premašila je 54 odsto na godišnjem nivou, dok su cijene pojedinih prehrambenih proizvoda više nego udvostručene.

Istovremeno, višemjesečni prekidi internetskih usluga dodatno otežavaju svakodnevni život građana.

- Dok Tramp ovaj sukob vidi kao dio svog političkog nasljeđa, Iranci ga doživljavaju kao pitanje opstanka režima i budućnosti svoje zemlje - zaključila je Tafer.