Pod izraelskim napadima, vrhovni lider Irana suočen s teškim izborom

Vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamenei, koji je tokom više od tri decenije na vlasti uspijevao da uguši brojne unutrašnje prijetnje, sada se nalazi pred svojim najvećim izazovom do sada.

Njegov arhi-neprijatelj, Izrael, djeluje iranskim nebom i nemilosrdnom vazdušnom kampanjom uništava vojni vrh zemlje i njen nuklearni program. Izrael ide i korak dalje, prijeteći njegovom životu – izraelski ministar odbrane Izrael Kac izjavio je da Hamenei „ne može nastaviti da postoji“.

Ovaj 86-godišnji lider nalazi se pred izborom: može pojačati iransku odmazdu prema Izraelu i rizikovati još razornije izraelske napade, ili pokušati diplomatsko rješenje kojim bi van sukoba držao SAD – ali uz rizik da se odrekne nuklearnog programa koji godinama predstavlja srž iranske državne politike.

U video obraćanju u srijedu, Hamenei je nastupio prkosno, poručujući da „iranski narod nije onaj koji se predaje“ i upozorivši da bi eventualno uplitanje SAD moglo donijeti „nepopravljivu štetu za njih“.

Ko je ajatolah Ali Hamenei?

Transformisao je Islamsku Republiku

Kada je 1989. godine došao na čelo Irana, Hamenei se suočio sa velikim sumnjama u svoj autoritet kao nasljednik vođe Islamske revolucije, ajatolaha Ruholaha Homeinija. U to vrijeme nižerangirani klerik, Hamenei nije imao religijsko znanje ni harizmu svog prethodnika – nosio je debele naočare i imao spor način govora, daleko od Homeinijevog vatrenog stila.

Ipak, Hamenei vlada triput duže od pokojnog Homeinija i možda je čak i dublje oblikovao Islamsku Republiku.

Učvrstio je sistem vladavine „mula“, odnosno šiitskih vjerskih autoriteta. Time je u očima tvrdolinijaša postao neupitna figura – odmah ispod Boga. Istovremeno, Hamenei je od elitne Revolucionarne garde napravio ključnu silu i u vojsci i u unutrašnjoj politici.

Revolucionarna garda upravlja najelitnijim jedinicama i balističkim raketnim programom zemlje. Njeno međunarodno krilo, Kudska jedinica (Quds Force), sastavila je tzv. „Osovinu otpora“ – mrežu proiranskih saveznika od Jemena do Libana, što je Iranu godinama omogućavalo snažan regionalni uticaj. Hamenei je Gardi dao i odriješene ruke da razvije poslovnu mrežu koja joj je omogućila dominaciju iranskom ekonomijom.

Zauzvrat, Garda je postala njegova najodanija udarna snaga.

Odbranio je vlast od unutrašnjih izazova

Prvu veliku prijetnju Hameneijevoj moći predstavljalo je reformističko krilo koje je ubrzo po njegovom dolasku na vlast osvojilo većinu u parlamentu i predsjedništvo. Reformisti su tražili više ovlašćenja za izabrane zvaničnike – što je za tvrdolinijaše bilo neprihvatljivo jer je prijetilo temelju teokratije.

Hamenei je uspio da blokira reforme uz pomoć klerikalnog establišmenta. Neizabrana tijela pod kontrolom mula onemogućila su ključne reforme i zabranila reformističkim kandidatima da se kandiduju.

Revolucionarna garda i druge bezbjednosne službe brutalno su ugušile talase protesta koji su uslijedili. Masovne demonstracije izbile su 2009. zbog sumnji u izbornu krađu. Pod pritiskom sankcija, ekonomski protesti izbili su 2017. i 2019. godine. Novi masovni protesti buknuli su 2022, nakon smrti Mahse Amini u policijskom pritvoru, gdje je zadržana jer nije propisno nosila maramu.

Stotine su ubijene tokom gušenja protesta, a stotine drugih uhapšene – uz brojne izvještaje o mučenju i seksualnom zlostavljanju u zatvorima.

Ipak, svi ti protesti ukazali su na duboke pukotine u iranskom teokratskom sistemu i razotkrili široko rasprostranjeno nezadovoljstvo vladavinom klera, korupcijom i ekonomskom bijedom. Da bi umirile javnost, vlasti su povremeno popuštale u primjeni određenih socijalnih ograničenja.

Pretvorio je Iran u regionalnu silu

Kada je Hamenei preuzeo vlast, Iran je tek izlazio iz iscrpljujućeg rata s Irakom, opustošen i izolovan.

Tokom naredne tri decenije, Hamenei je pretvorio zemlju u odlučnog regionalnog aktera. Ključni trenutak bio je američko svrgavanje Sadama Huseina 2003, koje je šiitskim političarima i milicijama bliskim Iranu omogućilo da preuzmu vlast u Bagdadu.

Tako je Iran ojačao „Osovinu otpora“, čiji su stubovi postali sirijski režim Bašara el Asada, libanski Hezbolah, palestinski Hamas i jemenski pobunjenici Huti. Do 2015. ta mreža je dostigla vrhunac, a Iran se našao praktično na izraelskom pragu.

Posljednje dvije godine donijele dramatičan preokret

Napad Hamasa na jug Izraela 7. oktobra 2023. izazvao je žestoku izraelsku odmazdu po pojasu Gaze. Ali i potpuni zaokret izraelske strategije: umjesto da se samo brani, Izrael je krenuo u odlučno uništenje svih iranskih saveznika.

Hamas je teško pogođen, mada nije potpuno eliminisan, uprkos strašnim razaranjima Gaze.

Izrael je takođe privremeno neutralisao Hezbolah kroz višenedjeljna bombardovanja Libana i spektakularnu sabotažu pomoću miniranih uređaja – pejdžera i radio stanica. Najveći udarac Hezbolahu bio je pad Bašara el Asada u decembru, kada su sunitski pobunjenici osvojili Damask i svrgnuli ga s vlasti. Nova, antiranska i antihezbolahovska vlast sada upravlja Sirijom.

„Osovina otpora“ se trenutno nalazi u najnižoj tački od svog nastanka.