Skretanje udesno: Donald Tramp i uspon populističkih lidera
Samo nekoliko dana prije nego što su Amerikanci glasali na ključnim predsedničkim izborima 5. novembra, republikanski kandidat Donald Tramp obukao je narandžasto-žuti prsluk kakav nose radnici komunalnih službi i popeo se u kamion za smeće na aerodromu u Viskonsinu pred mnoštvom novinara, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Pokušavao je iskoristiti grešku koju je dan ranije napravio predsjednik Džo Bajden, nazivajući Trampove pristalice „smećem“ dok je osuđivao rasistički vic koji je izrečen na skupu republikanskog kandidata u Njujorku.
Poruka Trampovog političkog poteza bila je ona koju je naglašavao tokom svoje kampanje još od prvog puta kada se kandidovao za republikansku nominaciju prije skoro deset godina – da politička elita nacije gleda s visine na svoje građane.
- Ne možete biti predsjednik ako mrzite američki narod - rekao je Tramp ubrzo nakon toga na skupu, misleći na Bajdena i demokratsku kandidatkinju Kamalu Haris.
Trampova uvjerljiva pobjeda na izborima prošle sedmice, uprkos nizu krivičnih prijava i rekordna dva opoziva tokom svog prvog mandata od 2017. do 2021, svjedoči o efikasnosti njegovih političkih poruka.
On je deo talasa populističkih desničarskih kandidata koji su potisnuli tradicionalne stranke i ideologije, koristeći frustracije radničke klase oko pitanja poput trgovine i imigracije, koje tradicionalne stranke nisu uspjele da riješe na zadovoljavajući način.
U Mađarskoj, Slovačkoj, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Holandiji i drugim evropskim državama, desničarske populističke stranke ili su došle na vlast ili su ostvarile značajan uspjeh na nedavnim izborima.
Nade da će pandemija COVID-19 okončati talas populističkih pobjeda su ugašene jer su ključna pitanja koja pogađaju zapadne liberalne demokratije ponovo izbila na površinu dok se virus povlačio s naslovnica.
"Stagnacija koja traje već nekoliko decenija"
Uspon populizma trajao je decenijama, dok su globalizacija i pad komunizma ispraznili industrijske gradove, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama i Istočnoj Evropi, ostavljajući mnoge radnike bez posla, rekao je za RSE Gabor Širing, vanredni profesor na Univerzitetu Džordžtaunu u Kataru koji proučava populizam.
- U Sjedinjenim Američkim Državama postoji stvarna patnja među radničkom klasom. Stvarne plate stagniraju, stopa smrtnosti raste. U Njemačkoj su stvarne plate radnika bez fakultetske diplome stagnirale već nekoliko decenija - rekao je on.
Masovna imigracija iz zemalja u razvoju u Latinskoj Americi, Africi i na Bliskom istoku samo je dodatno raspirila političke tenzije, rekao je Širing. Populisti poput Trampa okrivljuju niske plate i gubitak radnih mjesta zbog konkurencije imigranata.
Trump je kritiku politike otvorenih granica administracije predsjednika Džoa Bajdena stavio u središte svoje predsjedničke kampanje, obećavši deportaciju onih koji su ilegalno ušli u Sjedinjene Američke Države.
- Donald Tramp je pokazatelj obrasca koji smo vidjeli u drugim zemljama, a to je skretanje udesno, ka konzervativnijoj desničarskoj vladi. Mnogo toga pokreće, po mom mišljenju, imigracija - rekao je za RSE Robert Spicer, profesor političkih nauka na Državnom univerzitetu Njujork u Kortlandu.
Čuvari na južnoj granici SAD zabilježili su oko osam miliona slučajeva tokom Bajdenovog mandata do avgusta ove godine, što je rekord. U međuvremenu, oko 400.000 migranata ilegalno je prešlo u Evropu prošle godine, skoro trostruko više od najnižih brojeva zabilježenih tokom pandemije 2020.
Promjena odanosti
Tokom većeg dijela poslijeratnog perioda, radnici u zapadnim zemljama osjećali su se prihvaćenima u liberalnim, socijaldemokratskim strankama, koje su podržavale sindikate i štitile industrije.
Međutim, te stranke uglavnom su prigrlile globalizaciju 1990-ih, vjerujući da će ona donijeti veći prosperitet za sve.
Kako su radnici sve više zaostajali, posebno nakon globalne finansijske krize 2008.-2009, glavne stranke nisu uspjele da riješe njihove probleme.
To je dalo priliku populistima poput Trampa i Viktora Orbana u Mađarskoj da se predstave kao pravi predstavnici naroda.
- Bilo je to zbog neuspjeha glavnih stranaka da zastupaju izborne jedinice, da artikuliraju njihove potrebe i da predlože različita politička rješenja, što je omogućilo uspon populista - napisali su istraživači sa Stanforda u izvještaju iz 2020. godine koji analizira populistički trend.
Iako se populisti mogu razlikovati po pitanjima na koja se fokusiraju, oni nude sličnu poruku biračima: vladajuća elita je korumpirana i prezirno gleda na obične građane.
Dijele nepovjerenje prema institucijama, uključujući sudove, regulatore i medije. Tramp je više puta nazvao glavne medije „neprijateljem naroda“, dok je Orban u velikoj mjeri stavio mađarske medije pod stranačku kontrolu.
Njihovo nepovjerenje prema elitama i institucijama oslabilo je njihovu sposobnost da se efikasno nose s krizom COVID-19, rekao je Širing. Tramp i brazilski predsjednik Žair Bolsonaro, takođe populista, izgubili su reizbor dijelom zbog načina na koji su odgovorili na pandemiju, što je probudilo nade za kraj populističkog talasa.
Direktan jezik
Populisti takođe krše norme političkog ponašanja i bontona, koristeći direktan jezik ili se okušavajući u fizičkom radu kako bi izgradili povjerenje među radnicima.
- Ljudi osjećaju da ih populisti čuju i vide zbog ovakvih performativnih signala - rekao je Širing.
S druge strane, političari iz glavnih struja govore veoma drugačije od prosječne osobe, rekao je dodavši kako je mainstream politika postala sfera visokoobrazovanih ljudi.
- Kad nemate povjerenja u elitu, ova vrsta sociokulturnog sukoba ima odjeka i zato sva ova populistička držanja tako dobro funkcionišu - kaže Širing.