Studija: Otapanje arktičkog leda moglo bi da ojača morski život

Okean (ilustracija) (Foto: Andrzej Kryszpiniuk/Unsplash)
Okean (ilustracija) (Foto: Andrzej Kryszpiniuk/Unsplash)

Studija sugeriše da topljenje arktičkog leda povećava nivo azota, što bi moglo obogatiti morski život.

Nova studija koju je sproveo Univerzitet u Kopenhagenu otkrila je iznenađujuću korist topljenja arktičkog morskog leda, prenosi Anadolija.

Proces topljenja mogao bi ojačati lanac ishrane Arktičkog okeana povećanjem nivoa azota - hranljive materije neophodne za morski život, objavio je „Eurasian Review“.

Po prvi put, međunarodni tim istraživača otkrio je da se proces poznat kao fiksacija azota – hemijska reakcija u kojoj određene bakterije pretvaraju azotni gas u amonijum – odvija ispod arktičkog morskog leda, pa čak i u centralnim djelovima okeana.

Amonijum je oblik azota koji podstiče rast algi, koje čine osnovu morskog ekosistema.

-  Do sada se vjerovalo da se fiksacija azota ne može odvijati ispod morskog leda jer se pretpostavljalo da su uslovi života za organizme koji sprovode taj proces previše teški. Pogriješili smo - rekla je glavna autorka studije Liza V. fon Frizen, bivša doktorantkinja na Odjeljenju za biologiju.

Prema studiji, bakterije odgovorne za fiksaciju azota u Arktičkom okeanu nisu cijanobakterije, koje dominiraju procesom u toplijim regionima, već potpuno drugačije necijanobakterijske vrste.

Najveće stope fiksacije zabilježene su duž ivica leda, gdje se topljenje odvija najbrže. Kako globalno zagrijavanje uzrokuje povlačenje morskog leda, očekuje se da će se zone topljenja proširiti, stvarajući povoljnije uslove za fiksaciju azota.

- Drugim riječima, količina dostupnog azota u Arktičkom okeanu vjerovatno je potcijenjena, i danas i u budućim projekcijama - rekla je fon Frizen.

To bi, dodala je, moglo značiti da je i potencijal za proizvodnju algi potcenjen, jer klimatske promjene nastavljaju da smanjuju pokrivač morskog leda.

Ova otkrića mogla bi imati značajne implikacije na globalni ciklus ugljenika. Alge apsorbuju ugljen-dioksid (CO₂) tokom fotosinteze.

Zato bi povećanje proizvodnje algi moglo poboljšati sposobnost Arktičkog okeana da apsorbuje ugljenik.

- Ako se proizvodnja algi poveća, Arktički okean će apsorbovati više ugljen-dioksida jer će se više vezivati u biomasi algi - rekao je viši autor studije, profesor Lase Riman.

Međutim, istakao je da su biološki sistemi veoma složeni, pa je teško dati precizne prognoze, jer drugi mehanizmi mogu djelovati u suprotnom smjeru.

Istraživači su naglasili da fiksacija azota mora biti uključena u buduće klimatske i ekosistemske modele.

- Još ne znamo da li će neto efekat biti koristan za klimu. Ali jasno je da moramo uzeti u obzir važan proces kao što je fiksacija azota kada pokušavamo da predvidimo šta će se dešavati s Arktičkim okeanom u narednim decenijama, kako se morski led bude smanjivao - rekao je Riman.

Otkriće pokazuje da brzo promenljivi Arktik i dalje može iznenaditi naučnike i podseća da prilagodljivost prirode i dalje može mijenjati ravnotežu između života i klime, čak i na krajnjem sjeveru planete.