SZO, EU i naučici upozoravaju: Nije pitanje hoće li, nego kada će izbiti nova pandemija

Svijet se još oporavlja od razornog iskustva s pandemijom COVID-19, a stručnjaci upozoravaju da nas nove prijetnje čekaju iza ugla. Posljednjih mjeseci nekoliko međunarodnih institucija objavilo je zabrinjavajuće analize i mjere s jasnom porukom: nova pandemija nije hipotetički scenario, već epidemiološka izvjesnost – i samo je pitanje vremena kada će izbiti. Klimatske promjene, ljudski uticaj na životnu sredinu i globalna povezanost društava otvaraju vrata patogenima koji se brzo šire preko kontinenata.

U aprilu ove godine, direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom Gebrejesus poslao je dramatično upozorenje: nova pandemija neizbježno će se dogoditi i globalna zajednica mora biti spremna na nju. Možda će nastupiti za dvadeset godina, ali isto tako može izbiti i sjutra. Gebrejesus je podsjetio na iskustvo sa COVID-om, tokom kojeg je, prema zvaničnim podacima, umrlo oko sedam miliona ljudi, dok se procjenjuje da je stvaran broj žrtava dostigao i 20 miliona. Poruka je jasna - svijet više ne smije sebi dopustiti da ga iznenadi novi talas globalne zaraze.

Upravo iz tog razloga SZO je u septembru revidirala međunarodna zdravstvena pravila kako bi ojačala spremnost država članica. Novi okvir omogućava Organizaciji da proglasi „vanredno stanje zbog pandemije“ kao najviši nivo uzbune kada se pojavi virus koji prijeti širenjem preko granica i ugrožava zdravstvene sisteme i ekonomiju. Cilj je podstaći brzu i koordinisanu reakciju, ali odluke o sprovođenju mjera – poput zatvaranja granica, obaveznog vakcinisanja ili karantina – i dalje ostaju u nadležnosti pojedinačnih država.

Revidirana pravila zahtijevaju od članica da razviju kapacitete za rano otkrivanje, praćenje i suzbijanje patogena, kao i da osnuju nacionalna tijela za koordinaciju. Poseban akcenat stavljen je na borbu protiv dezinformacija, koje su se tokom pandemije COVID-19 pokazale jednako opasnima kao i sam virus. Uz to, u junu je više od 190 država potpisalo novi sporazum o pandemijama, kojim se nastoji obezbijediti pravedna distribucija vakcina, ljekova i medicinske opreme u kriznim situacijama.

Dodatnu težinu ovim mjerama daje istraživanje Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije (JRC), objavljeno u julu u časopisu Science Advances. Naučnici su pomoću mašinskog učenja i satelitskih podataka izradili globalnu mapu rizika od zoonotskih bolesti – onih koje se prenose sa životinja na ljude i imaju potencijal da prerastu u pandemije.

Rezultati su zabrinjavajući: čak 9,3 odsto svjetske kopnene površine nalazi se u visokom ili veoma visokom riziku. Najugroženija područja su Latinska Amerika (27,1 odsto površine) i Okeanija (18,6 odsto), a slijede Azija (6,9 odsto) i Afrika (5,2 odsto). Evropa (0,2 odsto) i Sjeverna Amerika (0,08 odsto) za sada su relativno bezbjedne, ali globalna povezanost znači da se opasnost može brzo preliti s jednog kontinenta na drugi. Oko tri odsto svjetske populacije živi u zonama visokog rizika, a čak 20 odsto u područjima srednjeg rizika.

Na spisku prioritetnih bolesti koje SZO smatra potencijalnim okidačima pandemije nalaze se ebola, zika, krimsko-kongoanska hemoragijska groznica i još nekoliko virusa koji se šire u sredinama pogođenim klimatskim i ekološkim promjenama. Posebno zabrinjava što studija potvrđuje ključnu ulogu ljudskih aktivnosti u povećanju rizika: krčenje šuma, povećanje stočnog fonda, urbanizacija, gubitak biodiverziteta i klimatske promjene zajedno stvaraju idealne uslove za širenje patogena.

Iako su globalne mape rizika i prediktivni modeli sve precizniji, zdravstveni sistemi mnogih zemalja teško prate tempo. Na primjer, istraživanje JRC-a pokazuje da su Papua Nova Gvineja i Kongo među najugroženijima, jer im je spremnost na odgovor minimalna. Takav raskorak između prijetnji i mogućnosti reakcije otvara prostor za katastrofalne posljedice. Zato autori studije naglašavaju potrebu za integrisanim pristupom: jačanje zdravstvenih kapaciteta, prilagođavanje klimatskim promjenama i održivo upravljanje zemljištem moraju biti povezani u jedinstvenu strategiju.

Evropa, iako relativno bezbjedna, putem Agencije za pripravnost i odgovor na zdravstvene hitne situacije (HERA) već razvija medicinske protivmjere i logističke kapacitete. Naglasak je na virusima čija je povezanost s klimatskim promjenama posebno izražena – poput ebole ili zike – jer njihova učestalost raste s porastom globalne temperature i promjenama u obrascima padavina.

Gebrejesus je u aprilu sažeo ključni problem: ne znamo kada će se dogoditi nova pandemija. Možda će se virus pojaviti u udaljenoj tropskoj šumi pa će mu biti potrebno decenijama da se proširi, a možda će već sjutra, u globalizovanom i povezanom svijetu, pronaći put do miliona ljudi u roku od nekoliko nedjelja. Upravo zato SZO, EU i naučna zajednica insistiraju na stalnoj pripravnosti i međunarodnoj solidarnosti.

Sistemi kasne za prijetnjama

Iskustvo pandemije COVID-19 pokazalo je koliko su ljudski životi, ekonomije i društva krhki pred nevidljivim neprijateljem. Uprkos napretku medicine, vakcinama razvijenim u rekordnom roku i ogromnim ulaganjima, cijena zakašnjelih reakcija mjerena je milionima izgubljenih života i bilionima eura ekonomskih gubitaka.

Ako nova pravila, sporazumi i naučna upozorenja dobiju političku i društvenu težinu, svijet bi mogao izbjeći najgore posljedice budućih pandemija. Ali ako ih ignorišemo, vrlo je vjerovatno da će se ponoviti scenario u kojem iznenađeni i nespremni ulazimo u novu globalnu zdravstvenu krizu. Poruka je jednostavna, ali ne i utješna: nova pandemija će se sigurno dogoditi. Sve ostalo zavisi od toga hoćemo li je dočekati spremni.

No, pripravnost nije samo pitanje zdravstvenih sistema i međunarodnih institucija. Ona uključuje i svakodnevni život građana - od povjerenja u nauku i vakcine, preko borbe protiv dezinformacija na društvenim mrežama, do spremnosti lokalnih zajednica da poštuju mjere koje mogu spasiti živote. Pandemije su ogledalo društava: pokazuju koliko su solidarna, koliko vjeruju stručnjacima i koliko su sposobna brzo reagovati u krizi. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da su ulaganje u obrazovanje, transparentnu komunikaciju i jačanje povjerenja u institucije jednako važna odbrana kao i laboratorije i bolnice. Na kraju, svijet će novu pandemiju dočekati spreman samo ako u tom zadatku učestvuju i vlade, i naučnici - ali i sami građani.