Tvrde da su jedina snaga koja može srušiti Vučića, a sada su objavili zahtjev koji je izazvao totalnu konfuziju među opozicijom...

Uskoro će, 1. novembra, proći godinu dana od strašne tragedije koja se dogodila u Novom Sadu kada je u padu nadstrešnice na željezničkoj stanici poginulo 16 ljudi. Nesreća je bila pokretač velikih antivučićevskih protesta koji su sada, kako se bliži godišnjica, u sve većem raskoraku. Vučić se još uvijek ljulja, ali i antirežimski studentski pokret upao je u dileme i kontroverze. Jednom riječju, u Srbiji vlada zbrka. Srpski karusel.

Od mantre "evo ga, samo što nije pao", Aleksandar Vučić i njegov truli, beskorisni režim još se održava i pliva na površini, bez ikakvih konkretnih naznaka da bi zbilja mogao "kihnuti". Naime, velebni studentski protesti, koji su znali okupiti na skupovima i do dvjesta hiljada ljudi, ipak nisu postigli željeni rezultat. Sve se više razvodnjavaju i postavlja se pitanje kakva je stvarna politička pozicija studentskog bunta. Srbijanski politolog Bojan Klačar za beogradski Blic se pita "što taj pokret nudi kao alternativu vladajućoj političkoj opciji" jer su zapravo, i nakon godinu dana, potpuno nepoznati stavovi studenata o čitavom spektru političkih procesa u samoj Srbiji, regiji i na vanjskopolitičkom planu.

Studenti su odbacivali politiku, da bi sada došlo do kopernikanskog obrata i sebe smatraju i doživljavaju kao jedinu snagu koja se može suprotstaviti Vučiću. Dugo su bježali od politike kao vrag od tamjana, dok je antirežimska javnost gubila strpljenje i tražila od njih da se politički deklarišu, a sada kad su to napravili, još im uvijek nedostaje jasna politička artikulacija jer su to učinili polovično.

Naime, cijelu svoju "političku agendu" sveli su na zalaganje za vanredne izbore i najavili su svoju listu. To je odmah izazvalo velike probleme i dilemu koja dijeli srpsku javnost i opozicionu scenu te nosi dodatno ideologiziranje u ionako smeteno i konfuzno srbijansko društvo. Doduše, ne zna se kada bi mogli biti izbori (Vučić zavlači i najavljuje ih za pretkraj 2026. godine!), a studenti (s angažiranim profesorima) u tajnosti rade tu svoju listu s kojom bi na megdan Vučiću, ali uz uslov da ostala opozicija na izbore ne izađe, nego da podrži studente na "neviđeno", što je izazvalo uzbuđeno talasanje na zbrkanoj srbijanskoj političkoj sceni.

Otkad su izašli sa svojim političkim zahtjevima, a svode se uglavnom na "izbori što prije", studenti pozivaju opozicione stranke da se suzdrže od sudjelovanja na izborima, kada god oni bili, te traže bjanko podršku bez uvida u listu i, kako piše beogradski Danas, "da ih ne uslovljavaju, ali da im se stave na raspolaganje sa svojom logistikom". Mogu li studenti donijeti promjenu? S protokom vremena sve je manje svjetla na kraju tunela. Klačar kaže kako je problem u tome da studentska lista želi "zadovoljiti sve", a zato se neće "ideološki i programski profilirati".

- Studentska lista nastojaće zahvatiti što šire birače i doći do svih društvenih slojeva. Zato će se stranke koje mimo studentske liste izađu na izbore pokušati nametnuti programom i ideologijom - zaključuje Klačar.

Željko Veselinović iz Pokreta radnika - Sloga uvjeren je da studentska lista ne može sama pobijediti Aleksandra Vučića koji još drži poluge režima u rukama, čak ni, kako kaže za Blic, "u referendumskoj atmosferi". Stoga će na izborima, kad god oni budu, a što kasnije to će biti bolnije, doći do izraženih ideoloških razlika koje mogu samo ići na ruku Vučiću. Evidentno je da je došlo do raskola nakon gotovo jednogodišnje borbe s autoritarnim režimom koja je očito zapela u labirintu nedorečene srbijanske politike te da su studenti sebe počeli doživljavati kao jedinu snagu koja je sposobna srušiti Vučića, ali radi li se tu samo o smjeni ili promjeni aktualne politike koja izaziva zebnju u regiji?

Da apsurd bude veći, tada su imali i najbrojnije skupove i režim je bio ozbiljno poljuljan, a sada bi im se moglo dogoditi da je "pumpaj, pumpaj" bilo u prazno. A Srbija je prevažna geostrateška država na ovom prostoru da bi sve ostalo isto nakon promjene Aleksandra Vučića, koji sve više gubi kompas. I srbijanska opozicija zatečena je stavom studenata da oni sami, bez opozicije, krenu u završnu bitku jer bi to značilo da je opozicija ne samo suvišna, nego bi praktički prestala biti relevantni politički akter.

Otkad su studenti prije oko pet mjeseci počeli tražiti od Vučića izbore, rade svoju izbornu listu, ali imena nisu procurila. Mediji i javnost spekuliđu s raznim imenima, od kojih neka izazivaju otvoreno zgražanje jer se radi o ljudima koji se praktički u svojoj politici i pristupu uopće ne razlikuju od Aleksandra Vučića, poput profesora s beogradskog Filološkog fakulteta Mila Lompara koji ne skriva da je na pozicijama "srpskog svijeta" te čak najavljuje i svoju kandidaturu za predsjednika države uz podršku studenata. Opozicija traži razgovor, ali, kako navodi Danas, "studenti ih ignorišu", ne želeći da opozicija ima bilo kakav utocaj na njihov izlazak na izbore. Neke stranke, poput Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloša Jovanovića, čiju je regionalnu politiku teško razlikovati od Vučićeve, ne žele takvu saradnju sa studentima i najavljuju samostalni izlazak na izbore, iako je Demokratska stranka (DS) spremna podržati studentsku listu.

Jovanović navodi da "nema pobjede nad režimom bez autentične desnice". DSS je apsolutno nacionalistička stranka s velikosrpskom agendom. Jovanović je poručio studentima, kako piše Blic, da "će izaći na izbore jer ako ne bi, bila bi to - samonegacija". Iz Ekološkog pokreta i nekih drugih lijevo-zelenih opcija poručuju da "nije rješenje povlačenje oporbe iz izborne utrke", a za Blic je šefica Ekološkog ustanka Danijela Nestorović rekla da "podržava studente u nakani da ponude nešto novo", ali pitanje je - koliko je to novo.

Zato Nestorović kaže da "nije rješenje u povlačenju opozicijeiz izbornog procesa jer ako se povučemo, prepuštamo teren upravo onima protiv kojih se borimo". Za nju je važnije da se pronađe način da se "studentska energija poveže s opozicijskom borbom, a ne da se međusobno isključujemo".

 - U redu je da postoji studentska lista, u redu je da se ljudi okupe oko nje - ali ključ je u zajedničkom cilju: u tome da izbori postanu prostor otpora, a ne prostor podjela- izjavila je za Blic Danijela Nestorović. 

Ta se političko-ideološka zbrka u Srbiji potvrđuje i na sljedećem primjeru - uoči lokalnih izbora na Kosovu i vlast i studenti održali su odvojene prosvjede, kako su rekli, u znak "podrške srpskom narodu na Kosovu". No, iako su to bili različiti skupovi, narativ, ikonografija i poruke bili su praktički istovjetni. I studenti su nosili slike svetog Save, reljef Kosova na srpskoj zastavi, uzvikivali "Kosovo je srce Srbije".

Jedina je razlika u tome što su studenti optuživali Vučića za "prodaju Kosova" uz poruku "na Kosovu je sve počelo, na Kosovu će se sve i završiti" te "sad se borimo da bi nam svanulo to dogodine", kako prenosi portal RTS-a. Tako da se opravdavaju zebnje da studenti, kao i dobar dio oporbe, idu samo za zamjenu, a ne promjenu srpske političke agende, što znači i nakon Vučića - Vučić. Teško je reći kako će se stvari odvijati jer ko zna što se sve još do izbora, koji bi bili tek za godinu dana, može dogoditi i može li se uopšte Vučić održati tako dugo, ali i mogu li studenti još cijelu godinu biti "u formi" i koliko uopće srbijansko društvo još ima snage i strpljenja. Srbija sigurno ulazi u zonu haosa, meteža i košmara.