Život u Iranu u sjenci straha i oskudice

Američka pomorska blokada ima za cilj da izvrši pritisak na režim u Teheranu, ali posljedice najteže osjećaju obični ljudi u Iranu. Inflacija, strah od gubitka posla i sve veća iscrpljenost za mnoge su svakodnevica, piše Dojče vele.

Kao odgovor na iransku blokadu Ormuskog moreuza, Sjedinjene Američke Države su od ponedjeljka, 13. aprila, uvele pomorsku blokadu iranskih luka. Cilj te mjere je da se onemogući prije svega iranski izvoz nafte i tako izvrši pritisak na političko rukovodstvo u Teheranu, piše Dojče vele.

- Sjedinjene Države bi takvu blokadu vojnim sredstvima mogle da održavaju mjesecima, a u nekim scenarijima čak i duže od godinu dana - kaže za DW Šahin Modares, stručnjak za međunarodnu bezbjednost sa Univerziteta Tor Vergata u Rimu.

Nakon gotovo šest sedmica rata između Irana i SAD, trenutno je na snazi krhko primirje. Međutim, pomorska blokada predstavlja jasno kršenje tog dogovora, upozorio je iranski pregovarač i predsjednik parlamenta Mohamad Baker Kalibaf na platformi Iks. Otvaranje Ormuskog moreuza, naglasio je, nije moguće dok traju takva „teška kršenja“.

Uprkos tome, američki predsjednik Donald Tramp ne odustaje od blokade, iako tvrdi da želi da postigne novi sporazum s Teheranom.

Modares smatra da blokada nije sredstvo za brzi vojni uspjeh, već instrument postepenog i kontrolisanog slabljenja iranskog režima. On podsjeća na posljednju fazu osmogodišnjeg iransko-iračkog rata (1980–1988), kada je Teheran bio izložen trajnom vojnom i ekonomskom pritisku. Iako Irak Sadama Huseina tada nije uspio da ostvari svoje ciljeve, a Iran čak počeo da dominira na frontu, Teheran je na kraju ipak pristao na primirje.

Ali američka pomorska blokada ne izlaže pritisku samo iranski režim, upozorava Modares: „S vremenom rastu globalni ekonomski pritisci, operativna iscrpljenost i unutrašnjopolitički pritisak u samom Iranu. Zato je to sredstvo efikasno samo kratkoročno do srednjoročno i ne predstavlja trajno rješenje. U takvom scenariju jedini stvarni gubitnici su građani – bez obzira na to da li će se rat nastaviti bez strukturnih promjena ili će se završiti.“

Živi se iz dana u dan

Pomorska blokada prvenstveno bi trebalo da spriječi izvoz iranske nafte. Prema navodima specijalizovanog portala „Lojds list“, neki iranski brodovi ipak su uspjeli da izbjegnu blokadu. U izvještaju objavljenom u ponedjeljak, 20. aprila, navodi se da je 26 brodova – među njima najmanje 11 sa iranskom naftom i gasom – od 13. aprila prošlo blokadu. Pentagon je, međutim, već dan kasnije negirao da je tako nešto bilo moguće.

Ekonomske posljedice blokade ne pogađaju samo izvoz, nego i uvoz osnovnih životnih namirnica. 

- Pogođen je i uvoz osnovnih prehrambenih proizvoda i sredstava za proizvodnju - ukazuje za DW ekonomski novinar Aškan Nizamabadi, koji trenutno živi u Berlinu.

Prema njegovim riječima, Iran godišnje uvozi oko milion tona pirinča, prije svega iz Indije i Pakistana. Ako se pomorska blokada nastavi, Teheran će vjerovatno morati da se okrene alternativnim kopnenim rutama ili intenzivnijoj saradnji sa Turskom. 

- Takvo logističko prilagođavanje znatno je skuplje od prevoza morem. To će podići cijene, a trošak će na kraju snositi potrošači - kaže Nizamabadi. Kod nekih uvoznih proizvoda ponuda je već ograničena, jer se trgovci boje nestašica.

- Sada svi žive doslovno iz dana u dan - kaže jedan novinar iz Teherana koji je želio da ostane anoniman. Svakodnevni život obilježen je kolektivnom iscrpljenošću.

Dodaje da u prodavnici ili pekari ljudi kupuju samo onoliko koliko im treba za jedan obrok, kao da ne znaju šta će donijeti sjutrašnji dan.

Gdje da se radi i zarađuje?

Istovremeno raste strah od gubitka radnog mjesta. Nakon uništenja naftnih i industrijskih postrojenja, desetine hiljada nadničara ostalo je bez posla. Zastoj proizvodnje u industriji čelika i petrohemiji dodatno prijeti da pokrene lančanu reakciju koja bi mogla da prisili brojne zavisne firme da prekinu rad. Mnoge uslužne djelatnosti prestale su da posluju tokom rata i do danas se nijesu oporavile, čak ni tokom primirja.

Samaneh, koja je radila kao prodavačica u parfimeriji u Teheranu, kaže: „Sve je stalo još od štrajkova prošle zime. Zatim su došli protesti, pa rat. Sad je na snazi primirje, ali ništa se nije popravilo.“

Mnoge porodice sada žive od ušteđevine i ne znaju koliko dugo će moći da izdrže. Brojni mladi ljudi vratili su se u roditeljske domove, dok drugi napuštaju velike gradove poput Teherana zbog visokih troškova života, prenose očevici iz Irana.

Iranska privreda već godinama je opterećena lošim upravljanjem, korupcijom i međunarodnim sankcijama. Procjene govore da je prosječna stopa inflacije u Iranu 2025. godine iznosila oko 50,9 odsto, a za 2026. predviđa se dalji rast, na približno 68,9 procenata. Iranska ekonomija je trenutno u recesiji uz istovremeni rast inflacije, kaže za DW ekonomski stručnjak Amir Alizadeh, šef međunarodnih poslova pri Industrijskoj i trgovinskoj komori Ulm.

„Međunarodni monetarni fond za Iran ove godine predviđa pad BDP-a za oko šest odsto“, podsjeća Alizadeh. Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) čak računa sa padom od osam do deset procenata. S obzirom na to da UNDP uzima u obzir i pokazatelje ljudskog razvoja, stopa siromaštva mogla bi da poraste za oko pet procenata, na približno 36 odsto, a dugoročno da dostigne i oko 41 odsto.