Kako je posijano zlo sjeme fašizma u Crnoj Gori

Dok su marširali momci u crnom, zaogrnuti kapuljačama, sa maskama na licu ulicom, obasjani s leđa crvenom svjetlošću baklji - gradom je odjekivalo ,,Ubij Turčina!” i ,,Turci napolje!”.  

Djelovalo je je zlokobno; ti usklici, ti pokliči, ta ispoljena mržnja protiv jednog naroda, koji je kriv za sva zna što su nas snašla. Kao u doba rađanja  fašizma.  

REPRIZA MRAČNE PROŠLOSTI

Ali, nije bila repriza ,,Kristalne noći” ili ,,Noći pogroma” kada su, 1938, u gradovima Njemačke za samo nekoliko sati organizovane falange nacionalsocijalističke njemačke radničke partije polomile izloge većine jevrejskih radnji i zapalili više od 200 sinagoga.

Ne, u Podgorici zaista nije tako bilo i valjda ništa slično nećemo gledati. Ali, matrica pogroma, to sjeme zla klija slično onom iz vremena nacizma, ili kao uvod u ponavljanje onih olovnih vremena koja su prethodila genocidu Srebrenici.   

Ovo što se valja od subote veče zlokobno je, jezivo. Svi ti žestoki izlivi mržnje, okupljanja izgrednika; potraga huligana za vlasnicima turskih radnji, demoliranje izloga i automobila; ljudi sa maskama na licu i bejzbol palicama u rukama, političari koji pozivaju na odbranu vjere i nacije...

Samo, ništa od ovoga što se danas događa u Crnoj Gori nije plod slučajnosti, nije incident: sve ima svoju pripremu, neko je organizovano radio da do ovoga dođe, neki drugi iz institucija nijesu uradili išta da spriječe ovakav zaplet.

Istoričari su danas saglasni da nema govora o tome da je onaj ,,izliv bijesa” koji se dogodio tokom noći 9. novembra 1938. godine Nemačke bio ,,spontan i slučajan”. Riječ je prije bila o dobro organizovanoj i koordiniranoj akciji divljanja koju je organizovala nacistička, Hitlerova vlada.

U današnjoj Crnoj Gori Vlada nije organizovala bilo kakva divljanja.  

VLADINA TRKA ZA NOVCEM   

Ali, premijer Milojko Spajić jeste gasio požar – benzinom.  

Jedino neko krajnje površan, a vrlo osion, kao što jeste crnogorski premijer, mogao je da osmisli - i to iz dalekog Rijada, i to neposredno poslije vijesti o incidentu na Zabjelu - da je rješenje problema ponašanja pojedinih migranata u Crnoj Gori – brzinsko uvođenje viza za Turke koji kane doći u Crnu Goru?!  

Kao da su turski državljani krivi što je crnogorska vlast žarko željela da novac sa strane brzo uđe u Crnu Goru, pa nijesu pitali - ima li ko od stranaca dosije ili neku presudu za vratom. Nijesu se osvrtali ni na opomene iz Ankare, ni na potraživanja države Turske svojih kriminalaca koji su se krili ovđe u Crnoj Gori.  

Bilo je važno da brze pare turskih državljana brzo uđu u zemlju. Samo da kaplje novac iz Turske.   

A kada je u subotu veče prokapalo nekoliko kapi krvi jednog Podgoričanina koji je se bio nameračio na obračun sa Turcima; kada se na Zabjelu digla kuka i motika, kada se čuo iz utrobe društva onaj užasni huk fašizma - vlast je ostala začuđena, prepanuta, bez reakcije.  

Jednu običnu tuču ministar Šaranović i prvi policajac Šćepanović nijesu bili u stanju da razriješe, pohapse vinovnike i smire strasti. Ispostavilo se da su u tuči na Zabjelu učestvovala tri Azerbejdžanca i jedan turski državljanin.  

Ali, koga briga za činjenice: antiturska, šovinstička, predstava je mogla da počne, jer je već bio dobro pripremljen teren.  

ŠOVINISTIČKA OLUJA

Kao i obično, prvo su krenuli političari, poput onog Milana Kneževića koji je u jednoj emisiji izbrojao čak 110 hiljada Turaka u Crnoj Gori, ili onog Vladimira Dobričanina, Kosovara što je patio u Đukanovićevoj diktaturi kao direktor Urgentnog centra. E, taj Dobričanin, ljubitelj ratnog zločinca Pavkovića, požurio je da ožali napadnutog Zabjelčanina, ali i da članovima Vlade iz Bošnjačke stranke, ministrima Gutiću i Ibrahimoviću, šovinistički poruči – ,,da je vječan Karadag”.   

Onda su se, opet po ,,ratničkoj tradiciji”, uključili i mediji, uslužni servis kleronacionalizma. Koncern Vijesti je opisivao muke Zabječanina koji se borio protiv horde naoružanih Osmanlija, a portal ,,Borba” je izvijestio kao da je odigran novi Kosovski boj posred Zabjela: u njihovoj interpretaciji desio se, citiram, ,,stravičan napad na grupu Zabjelčana od strane Turaka”.  

Nakon ovakve političko-medijske pripreme, ksenofobija i novi fašizam izronili su iz mraka, prosuli se podgoričkim ulicama.  

PLODNO TLO ZA SIJANJE ZLA

Ali, nije ta priprema terena za sijanje sjemena fašizma od juče. Dugo traje u Crnoj Gori organizovana hajka protiv onih koji misle drugačije, koji izgledaju drugačije, kao i odvratna, ali temeljno organizovana, akcija revizije prošlosti. Koju je započeo da sprovodi još nekadašnji mitropolit Amfilohije Radović ,,svjedok Božje ljubavi”, onaj kojem su juče četnički vojvoda Andrija Mandić i njegovi saborci cjelivali spomenik u Kolašinu.  

Upravo na Amfilohijev zahtjev obavljena je daleke 2005. godine beatifikacija, proglašenje svecima dvojice koljača iz Drugog svjetskog rata – Mace Vukojičića i Slobodana Šiljka. Kao zalog za budućnost velikosrpskog projekta i kao zvanična verifikacija da Crkva Srbije u Crnoj Gori, kao drugom oku u srpskoj glavi, postaje ključna uzdanica velikosrpskog imperijalnog projekta.  

U kojem nema mjesta za Crnogorce, Muslimane, Bošnjake i ostale ljude manjeg Boga.  

,,LELEČU TURCI, KUKAJU BULE...”

A naročito ne za Turke. Pokazalo se to još u doba litija, kada je stvarana podloga za bujanje mržnje.  

,,Od glave Zete do grada Spuža/ Krvavi lanac vojske se pruža./ Pritisli Srbi turske livade,  Turcima u Spuž zadaju jade./ A serdar Vule s visoke kule/ Džeferdar pali, kukaju bule./ Leleču Turci, kukaju bule/Oj lele lele, evo ga Vule...."

Na Ju tjubu i dalje postoji snimak i ova skaredna pjevanija popova Crkve Srbije i okupljenog, vjernog naroda, januara 2020. godine u Parohijskom domu u Spužu, nakon takozvanog Molebana. Bilo je to u doba vladavine DPS-a Mila Đukanovića i početka organizacije litija koje je, uz podršku Demokratskog fronta i drugih srpskih stranaka, organizovala Crkva Srbije.  

Formalno, Crkva Srbije je podigla ,,vjerujući narod” u protest radi borbe protiv donešenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojom je država htjela da reguliše sakralnu imovinu u Crnoj Gori, dok su sveštenici Crkve Srbije, kao i opozicioni političari tvrdili da je vlast namjerila da otme imovinu Crkve.  

Snimak iz Parohijskog doma u Spužu iz januara 2020. godine, u vrijeme bujanja litija, pokazuje kada se spremao politički prevrat u Crnoj Gori. Na snimku se vidi uzdizanje fašizma, sve uz predvodništvo popova Crkve Srbije. Nakon avgusta 2020. godine, na vlast su, su došle partije koje otvoreno baštine ideje ravnogorskog pokreta i baš čelnici tih stranaka suštinski vode današnju vlast.  

KLEROFAŠIZAM ANTE PORTAS  

I onda je sve dobilo prirodan slijed, desničarska, klerikalna i populistička vlast, rađa mržnju koja je idealna za bujanje fašizma. Nijesu sankcionisani oni tobožnji navijači što posred Podgorice uzvikivali ,,Nož, žica, Podgorica”; nije bilo reakcije desničarske vlasti na veličanje ravnogorskog pokreta, na zapišavanje spomenika Ljubu Čupiću, na ispade pravoslavnih bratstava...  

Niko se nije ni osvrnuo kada je Amfilohijev nasljednik, mitropolit-ponavljač Joanikije Mićović prijetio da će Crna Gora postati mala Ukrajina, a Cetinje valjda novi Kijev...

Stasavala je, iz dana u dan, neka nova Crna Gora koja ne poštuje ni 13. jul ni antifašizam, koja ćuti na izlive mržnje i nagrađuje najvišim državnim nagradama negatore Crne Gore i Crnogoraca.  

I kada dođe dan, ti nagrađivani reaguju u skladu sa vlastitim moralom. ,,Ovo što se dešava u Crnoj Gori – ovoliki upad Turaka – sve je to u nedostatak u nama Gorskog viejnca”. Ovo je, dan prije nego su počele povorke mržnje da kolaju Podgoricom osmislio Milutin Mićović. Pisac miljenik ovdašnje vlasti,   pozvao je da se malo pozabavimo – istragom poturica.  

To zaista podsjeća na vremena devedesetih, kič politike i kič političara i bujanja klerofašizma koji je u krvi razbio jednu veluku zemlju. Svojevremeno je, početkom devedesetih, na bijenalu na Cetinju, veliki umjetnik Jusuf Hadžifejzović performasom upozoravao: ,,Od kiča do krvi samo je jedan korak”. Nijesu ga razumjeli, ili nijesu htjeli da razumiju. Poslije je, znamo kako, zavladao fašizam na našem malom otoku.  

Zato je pitanje, nakon svih ovih izliva mržnje i ksenofobije: da li ćemo ponavljati greške iz prošlosti i ćutati?  

Ako je ovo ona nova Crna Gora na koju treba da se naviknemo, kako je govorio škaljarski brat Abaz, onda treba glasno odbiti ponudu. Jer od kiča politike do kič države samo je jedan korak. Na to se ne smijemo navikavati.  Nikad.