DFC: Ukoliko institucije raspolažu informacijama o postojanju hibridnog djelovanja, takvu prijetnju treba precizno identifikovati

Ukoliko državne institucije raspolažu operativnim saznanjima o postojanju hibridnog djelovanja, neophodno je da takvu prijetnju precizno identifikuju. Bez toga izjava o hibridnom djelovanju ostaje tvrdnja koja se ne može ni provjeriti ni osporiti - navodi se u analizi Digitalnog forenzičkog centra.

U ovoj organizaciji podsjećaju da je premijer Milojko Spajić nedavno ukazao na postojanje hibridnih prijetnji usmjerenih prema Crnoj Gori, nakon čega je ta tema zauzela značajan prostor u političkoj i široj javnosti. Upravo zbog toga važno je jasno razumjeti šta hibridne prijetnje zapravo predstavljaju. U DFC-u ističu da je neophodno jasno informisati javnost. 

- U mjeri u kojoj bezbjednosni interesi to dozvoljavaju. Nedorečenost otvara prostor za spekulacije o pitanju nacionalne bezbjednosti - ocijenjeno je u analizi.

Dodaju da treba zazlikovati sukob od uticaja.

- Za malu i politički polarizovanu državu u završnoj fazi evropskih integracija, sposobnost da razlikuje legitimni politički sukob od organizovanog spoljnog uticaja jedan je od ključnih elemenata otpornosti - naglasili su u DFC-u.

Objašanjavaju da se sam pojam "hibridna prijetnja" često koristi veoma široko, ponekad kao sinonim za dezinformacije ili politički pritisak, iako je riječ o znatno kompleksnijem obliku djelovanja. 

- Najjednostavnije rečeno, hibridno djelovanje predstavlja istovremeno ili koordinisano korišćenje različitih instrumenata radi uticaja na neku državu, njene institucije i društvo, bez otvorenog vojnog sukoba - objašnjavaju iz DFC-a.

Dodaju da ti instrumenti mogu biti politički, medijski, informacioni, ekonomski, vjerski, sajber, bezbjednosni ili društveni.

- Ključna karakteristika hibridnog djelovanja jeste da njegovi kanali najčešće ne funkcionišu odvojeno. Politička inicijativa može biti pojačana kroz medije, dezinformacije i društvene mreže, podržana djelovanjem različitih društvenih ili vjerskih struktura i praćena ekonomskim ili drugim pritiscima. Upravo kombinovanje više instrumenata omogućava da se efekat jednog događaja višestruko poveća - navode iz DFC-a. 

U analizi objašnjavaju kako se ti kanali povezuju, zašto cilj najčešće nije velika kriza nego postepena erozija povjerenja u institucije, i koji su ključni indikatori po kojima se hibridno djelovanje prepoznaje.

- Jer kritikovanje vlasti, protest, politička inicijativa, rad medija ili djelovanje vjerske i nevladine organizacije nijesu sami po sebi hibridno djelovanje. Prijetnju čini obrazac, a ne pojedinačan čin. Nekritičko korišćenje pojma vodi njegovoj relativizaciji i otežava prepoznavanje stvarnog hibridnog djelovanja onda kada se ono zaista dešava - istaknuto je u analizi.

Dodaju da je Crna Gora tokom prethodnih godina bila izložena različitim oblicima hibridnog i malignog stranog uticaja, pri čemu se kao najznačajniji spoljni akteri izdvajaju Rusija i Srbija.

- Kada je riječ o Rusiji, djelovanje je dominantno usmjereno na slabljenje zapadne integracije regiona, povjerenja u NATO i Evropsku uniju i održavanje političke nestabilnosti koja ograničava sposobnost država da se čvršće vežu za Zapad. Srbija raspolaže znatno neposrednijom infrastrukturom uticaja u Crnoj Gori, kroz političke, medijske, vjerske, ekonomske i druge društvene veze. Ruski i srpski interesi nijesu identični, ali se u pojedinim segmentima preklapaju i međusobno pojačavaju - kazali su u DFC-u.

Kada je riječ o Hrvatskoj Albaniji navode da uporedivi obrasci nijesu registrovani.

- Postojanje bilateralnih sporova, različitih interesa ili političkih neslaganja između država ne može se samo po sebi kvalifikovati kao hibridna prijetnja. Upravo nekritičko korišćenje tog pojma može dovesti do njegove relativizacije i stvaranja pogrešne slike da svaka politička tenzija, nepovoljna odluka ili spor sa susjednom državom predstavlja hibridni napad - istaknuto je u analizi.

Ako se, kako kažu, pojam hibridnih prijetnji počne koristiti kao politička etiketa za različite unutrašnje i spoljnopolitičke sporove, ne samo da se zamagljuje javna debata, već se otežava i prepoznavanje stvarnog hibridnog djelovanja kada se ono zaista dešava.

Kompletnu analizu možete pronaći ovdje.