Iza govora mržnje često stoje psihopatske i narcisoidne crte ličnosti, podjele podstiču sukobe u društvu

Društvene mreže omogućavaju ljudima da, sakriveni iza ekrana i bez neposredne reakcije druge strane, ispoljavaju agresivnost koju možda ne bi pokazali u direktnom kontaktu – ocijenio je psiholog Radoje Cerović u emisiji „Jutro sa Majom“ na Televiziji E.

Cerović je naglasio da govor mržnje u virtuelnom svijetu nije uvod u nasilje, nego je on već nasilje.

Dodaje da postoje i ljudi koji agresivnost sa društvenih mreža ispoljavaju i u neposrednoj komunikaciji.

- Ljudi koji u realnom životu imaju takvo ponašanje su psihopatske ličnosti, odnosno osobe koje vrijeđaju druge i ne osjećaju se loše zbog toga - naveo je Cerović.

Ukazao je na psihološke obrasce koji stoje iza takvog djelovanja, ali i na širi društveni mehanizam koji podjele pretvara u sukob.

- Narcisoidni poremećaji prisutni su vjekovima, dok su društvene mreže aktivirale veliki broj ljudi koji psihopatski komuniciraju preko interneta - ocijenio je Cerović.

On je naglasio da je protiv generalizacije, ističući da agresija i nasilno ponašanje zavise od više faktora – od genetike i odrastanja do društvenog i neposrednog okruženja.

Minimalna grupna paradigma

Posebno je ukazao na ulogu društvenih podjela, raslojavanja i fragmentacije.

- Što je više podjela, to je više sukoba - poručio je Cerović.

Govoreći o načinu na koji se ljudi dijele u grupe, podsjetio je na istraživanja psihologa Henrija Tajfela i takozvanu minimalnu grupnu paradigmu.

- Tajfel je pokušao da ustanovi na koji način se mi to dijelimo. Stavio je slike Vasilija Kandinskog i Pola Klea i klasifikovao ljude na osnovu toga ko je odabrao čiju sliku. Onda im je dao neke zadatke iz kojih se vidjelo da su oni koji su izabrali istog umjetnika stvorili povezanost i identifikovali se u grupi. Odmah nakon toga se vidjelo da su u zadacima preferirali „svoju“ grupu u odnosu na onu „drugu“ - dodao je Cerović.

Riječ je o minimalnoj grupnoj paradigmi, koja pokazuje koliko malo može biti potrebno da se formira osjećaj pripadnosti i sklonost favorizovanju „svojih“.

- Bilo šta je dovoljno za podjele. Mi plavi, vi crni, mi visoki, vi niski... Postoje podjele koje ne možete da izbjegnete, ali postoje i one koje su apsolutno arbitrarne, savršeno izmišljene - napomenuo je Cerović.

Od društvenih podjela do krvoprolića

Osvrnuo se i na primjer masakra u Africi između Tutsija i Hutua u Ruandi.

- Prije dolaska Belgijanaca, to je bio isti narod, samo što su jedni bili stočari, drugi ratari. Za one koji su imali stoku odredili su da pripadaju Tutsijima, a one koji su bili ratari da su Hutu. Između 60 i 70 godina kasnije to je dovelo do najstrašnijeg krvoprolića, u kojem je stradalo 800.000 ljudi. Predstavnik izvršne vlasti je potom izjavio da je najvažnije izbjeći balkanizaciju zemlje - naveo je Cerović.

To znači, šaljivo dodaje, da smo mi na Balkanu ipak svjetski parametar za takve stvari.

Cerović je ukazao na to da je kod podjela posebno opasno stvaranje privida da su jedni navodno bolji od drugih.

Govoreći o nasilnom sadržaju u medijima i video-igrama, Cerović je istakao da novija istraživanja ne pokazuju direktnu vezu između nasilnih video-igara i agresivnog ponašanja.

„Instinkt šimpanze“

- Nasilje i agresija u jednom dijelu zavise od pojedinca. To zavisi od genetike i odrastanja, ali i od niza faktora – kakvo je naše društvo, kakvo je najdirektnije okruženje u kojem se krećemo, pa sve do podjela, odnosno raslojavanja i fragmentacija u društvu - pojasnio je Cerović.

On je upozorio da narativ koji prati podjele, prema kojem su jedni „bolji“ od drugih, prati instinkt šimpanze, odnosno potrebu za podjelom na „svoje“ i „druge“.

Postoje osobe čija je agresivnost izuzetno visoka i koje takvo ponašanje, kako zaključuje, pokazuju na društvenim mrežama i van njih.