Grupa belgijskih stručnjaka i psihijatara uputila je otvoreno pismo flamanskoj i saveznoj vladi pozivajući na jasniju i strožu politiku upotrebe pametnih telefona među djecom i adolescentima. Takođe se zalažu za zabranu korišćenja društvenih mreža do 16. godine, javlja agencija Belga.
Prema navodima 17 stručnjaka, društvene mreže i digitalne tehnologije imaju značajan uticaj na mentalno i fizičko zdravlje djece i adolescenata. To uključuje sve veće stope depresije, anksioznih poremećaja, gojaznosti, poteškoća u učenju i problema sa snom.
Stručnjaci tvrde da je zabrana društvenih mreža za mlađe od 16 godina neophodna jer su mladi tek nakon tog uzrasta bolje opremljeni da samostalno regulišu svoje ponašanje i kritički se odnose prema digitalnom svijetu, prenosi agencija.
Minimalna starosna granica za pristup većini platformi trenutno je 13 godina, ali se to lako zaobilazi, što omogućava i veoma maloj djeci da pristupe ovim mrežama.
Pokretači inicijative Kids Unplugged, građanskog pokreta koji ima za cilj da ujedini roditelje i ohrabri ih da djeci ne daju pametne telefone prije 14. godine, navode da mnogi roditelji prijavljuju da zavisnički karakter društvenih mreža i igrica izaziva česte sukobe u kući.
Takođe smatraju da nemaju slobodu da djelotvorno obavljaju roditeljsku ulogu u ovom pitanju, jer su pametni telefoni, igre i društvene mreže postali toliko rasprostranjeni da ih je gotovo nemoguće ograničiti ili zabraniti.
U pismu, stručnjaci pozivaju na hitno revidiranje zvaničnih smjernica o digitalnim medijima, korišćenju pametnih telefona i vremenu ispred ekrana za djecu i adolescente, uzimajući u obzir nova naučna saznanja. Takođe apeluju na strožu evropsku regulativu nad tehnološkim kompanijama, uključujući ograničenja tzv. zavisničkih algoritama i veću odgovornost.
Trenutno, ni flamanski ni saveznički koalicioni sporazumi ne sadrže dovoljno detalja o tome kako vlade planiraju da se pozabave korišćenjem pametnih telefona i društvenih mreža među mladima. Politike se uglavnom fokusiraju na medijsku pismenost kroz radionice ili televizijske programe u školama.
Međutim, autori pisma smatraju da ovakav pristup nije dovoljan s obzirom na moć i uticaj tehnoloških kompanija.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Belgijski stručnjaci pozivaju na zabranu društvenih mreža za mlađe od 16 godina

Donji dom Parlamenta Pakistana je danas izglasao sporan zakon koji državi daje sveobuhvatnu kontrolu društvenih mreža i predviđa slanje u zatvor korisnika tih mreža koji "šire dezinformacije".
Sindikati novinara i urednika medija su kritikovali novi „Zakon o sprečavanju elektronskog kriminala“ za koji kažu da je posljedica nastojanja Vlade da još više suzbije slobodu opozicionog govora.
Po novom zakonu će se formirati „Uprava za zaštitu društvenih medija i regulativu“, ovlašćena da na društvenim medijima smjesta blokira sadržaj koji bude smatrala „nezakonitim i uvredljivim“, kao što su kritikovanje sudija, Oružanih snaga, Parlamenta, lokalnih vlasti.
Pojedincima i organizacijama koje objavljuju takav sadržaj može biti i blokiran pristup društvenim mrežama.
Po novom zakonu društvene mreže moraju da se registruju kod tog novog „organa za zaštitu i regulisanje društvenih medija“, a one koji se ne pridržavaju biće zabranjene.
Zakon proglašava „širenje dezinformacija“ za krivično dkelo, uz kaznu od tri godine zatvora i novčanu od dva miliona rupija (6,870 eura).
Pakistanski mediji su posljednjih godina pod sve većom cenzurom, a društvena mreža Iks (X) je zabranjena godinu jer je tamo opozicija dobila veliku podršku.

U Pakistanu kontrola nad društvenim mrežama, za prekršioce zatvor

Televizija E širi tim ljudi koji učestvuju u stvaranju bogatog programa. Pozivamo sve zainteresovane za rad na otvorenim pozicijama: novinari, snimatelji, društvene mreže, producenti da do srijede, 5. februara, pošalju svoje biografije na redakcija@etv.me, ili se prijave pozivom na broj 067/990-134. Razgovor sa kandidatima biće obavljen 5. februara u Televiziji E u Bandićima BB, Danilovgrad.&nbsp; Budite dio profesionalnog, pozitivnog tima!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250123110148_19d824e53fda014071b586356e937eecc8eefe38c4964e5fa779e6b6556dace9.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250123110148_19d824e53fda014071b586356e937eecc8eefe38c4964e5fa779e6b6556dace9" data-rendition-name="original" width="1080" height="1920" loading="lazy" alt="Dan otvorenih vrata"> </figure>

Dan otvorenih vrata u Televiziji E: Postanite dio naše porodice

„Određeni broj zaposlenih ponaša se suprotno Etičkom kodeksu RTCG“ okačeno je u RTCG u susret Danu novinara čime je generalni direktor, reklo bi se, prigodno nagovijestio postupke protiv takvih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49" data-rendition-name="original" width="2000" height="1126" loading="lazy" alt="Etički kodeks RTCG"> </figure>  Ništa o većoj plati, varijabilnim izazovima, beneficijama, otključanim vratima svuda za poslenike javne riječi... Nema čak ni šifre za nuždu na šestom spratu. Običan radnik je odsad svuda nezaštićen. <h2>Sve nam je gore</h2> Vojnik, policajac, pop i pripadnik RTCG sada su jednako samostalni.&nbsp; Posljednji, fakat, ne nosi uniformu (evo biznis ideje za menadžment) ali ne smije slobodno pričati na mrežama! Sve može biti tabu. Ubuduće da se samocenzurišemo, prećutkujemo loše. Sklopimo oči za eventualna nova nepočinstva višestruko nezakonitog ili nekoga mu bliskog. Do sad smo o greškama rukovodstva alarmirali kod drugih ili na mrežama jer doma nijesmo mogli. Nije bilo gotovo ni slova na Radiju, TV ili Portalu - iako je svaki kritički tekst uredno proslijeđen prvenstveno redakcijama Javnog servisa. Sad već čuveni optuženik pokušava proširiti kontrolu na kompletan pojam javnosti. Proglasiće službenom tajnom ili narušavanjem ugleda sve što „ne legne“. Norma za suze i smijeh: što javno napišemo smatra se djelom RTCG. Ako ispričamo vic moramo etičare nasmijati. Inače aneks! Ne preciziraju može li masno. Dokle su dometi. U ljubavnim izjavama moramo paziti na radnje, izraze i subjekte. Ne daj bože da podržimo Kamo śutra, rizik je. Čini mi se nijesu dragi ni Bobiju ni Mačku.&nbsp; Smijemo li makar lajkovati objave? Pomen male naše plate biće vjerovatno oprošten, ali osudi naredbodavčeve - stop.&nbsp; Sve je odsad njihovo, naše misli, naši sni. Očekujem da se formira Redakcija za društvene mreže koja bi čitala postove radnika i dostavljala sumnjive tvitove. Ima i druga strana medalje. Ako sam već dio RTCG. Priznajem da su nelegalni! I u to ime očekujem da generalni i utuženi dio Savjeta makar ponude ostavku. Kao časni i odgovorni. Jer su na sudu zbog sumnjivih nekih radnji. Dokazaće oni, je li, svoju nevinost - pa dotad neka im ta ponuda obraz osvjetla. Bruka i sramota nije (kažem li da jeste fasovaću). Zasad im sve klizi u firmi. Iako se ročišta nižu, i krivične prijave, uglavnom gube ali - opstaju. Istražio bih. Ali … tajna? <h2>Ne dirati političare i javne službenike</h2> Građanina običnog visotina ne pominje. Nego da treba „političare, vladu, službenike, javne funkcionere“ paziti od uvrede. Stoga ne smijem napisati što mi pade na'm. Nije pežorativno, ali što znaš. Opasno je. Tako tamo piše. Umjesto novinari da kreiraju vijesti, nalaze skriveno, otkrivaju tajne, sada etički strecamo. Što javnim nastupima moguće ne čuvamo programske interese RTCG, čitaj volju establišmenta. Sada je ta volja promovisana kao takav interes. Ne pominjati ih ili hvaliti samo? Poštovanje poslovnih interesa me posebno zainteresovalo, koji su?&nbsp; Učestvovao bih, pospješio, borio se za veću platu, znam mnogo, ne samo ja. Ali došao je specifičan menadžment! Puno planira, tiho troši, ponešto oglašava, konspirativno dijeli, čak i putuju na američke izvore. Dok im sposobno pleme snom mrtvijem spava. Makar da su obavijestili urednike što ćute po kancelarijama kako im bi s Trampom! Saznasmo sa društvenih mreža o putešestviju. I zato nema više. Takvog saznavanja. Suzbijeno! Za prigodan komentar moraš im biti baš friend. Kad bude što važno biće nam rečeno preko novina. Kao o OTT platformi. Nema informisanja u okviru kolektiva, i kakve koristi imamo od toga. Ispade na kraju da je bilo mimo propisa i neke posebne potrebe. Molim da me ne kaznite jer sam pročitao. Da smo „prijatelji“ u reakcijama na slike sa posljednjeg skijanja bih dao pomen. Pomenuo kako se evo peta godina iščuđavamo dokle će radovi na fasadi i mušeme po podu. Bilo bi to ponašanje mimo direktive da se „ne smije ugroziti društveni ugled RTCG“. Što ne važi za aktuelni Drljevićev serijal o Vranešu. S teškim istorijskim falsifikovanjem. Protiv kojeg su listom pripadnici Muslimana i Bošnjaka. Ko će u kući pokrenuti postupak protiv generalnog kad srozava ugled firme nije jasno. Kao evo nedavno o novinarstvu. Toliko se loše na javnom skupu pravio znalcem, da su ga sagovornice pitale što je on došao o tome da priča? Smijemo li se javno nasmiješiti makar kad se priča o nečuvenom i neprimjerenom vođenju Montevizije. Ili o sudanijama i čudnim (ne)ostavkama umjetničkog kora? Možemo li lavirati na temu da predsjednik Savjeta dobar duh? Tako ga je častio privržen režiser u jutarnjem. Posmatram potom. Nit leluja nit je duhovit. Jedino je, dokazano, uredan. Pridjev je OK. Dobro ga prozivaju. <h2>Etička bodljikava žica</h2> „Ni preśednik države se ovako od javne kritike nije ogradio sa tri reda bodljikave žice“ piše mi jedan kolega povodom objave. Da se radi o klasičnom uvođenju cenzure, gašenju prava na javnu kritiku, a pošto etički kodeks on, tvrdi, prvi krši „kad će Raonić da se samodisciplinski samoizbičuje i samoprocesuira“. Druga koleginica je u dilemi „Je li ovo zastrašivanje, misli li na mene, jer sam preaktivna na mrežama?“. Treća se pribojava „Sprema nekome kaznu, a ja mislim da je ….. …….“. Rekoh: ne vjerujem jer je ta novinarka javno bliska sa predsjednikom Savjeta! Četvrti kolega je proširio kritiku i ka Savjetu RTCG podsjećajući da nije ispunio sudski nalog u roku od 15 dana pa umjesto toga najavljuju novi progon zaposlenih. Potom temeljito razložio. „RTCG mora poslovati transparentno i ne smije imati poslovnu tajnu. To je izmislio Raonić“. Ko određuje u ime RTCG što je poslovna tajna? Tačka 8 uskraćuje pravo na kritički stav, to je ugrožavanje ljudskih prava dodaje on, a član 13 je „čista diskriminacija“ jer probrani mogu reklamirati za druge medije i uzimati novac. „Na osnovu čega generalni selektuje zna samo on. Čista korupcija uticajem“. I na kraju „kompletan Etički kodeks je problematičan jer ga je donio nezakoniti direktor i kao takav ne može imati pravnu snagu“.&nbsp; Srećan svim kolegama Dan novinara. Posebno u RTCG.

Strah od društvenih mreža: Kako Raonić za Dan novinara disciplinuje zapošljene u RTCG

Najbolji dio društvenih mreza je socijalizacija, bliskost i povezivanje, dok najgorih ima mnogo, među kojima prednjači ogromna anksioznost kod ljudi - kazala je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, menadžerka sektora društvenih mreža Katarina Vukotić.
Najbolja stvar koju su donijele društvene mreže je socijalizacija, kaže Vukotić, povezanost i bliskost među ljudima, dodaje ona, kao i pristup velikoj bazi, kako kaže, edukativnog sadržaja.
- Nekada čak i nijesmo svjesni da je to nama edukativni sadržaj, on nama negdje uđe pa mi imamo razne informacije kojima &nbsp;nikada do sada ne bi imali pristup, jer tim ljudima ne bi imali pristup - rekla je Vukotić.&nbsp;
Kontra efekat je ogromna anksioznost, kaže Vukotić, koja se javlja kod nekih konzumenata društvenih mreža, dodaje ona, fear of &nbsp;missing out, strah od propuštanja događaja, ističe ona, kao i strah od propuštanja.
- Mnogo je štetnih i problematičnih tema, koje djeluju prvenstveno na mlade ljude u formativnim godinama, najgore - ističe ona.
Komentarišući zabranu društvene mreže TikTok u Americi, sagovornica emisije Srećan dan smatra da to nije kraj te mreže.
- Veliki broj ljudi radi, proizvodi sadržaj na TikToku, ta mreža je jako značajna platforma, i pokazala se kao jako značajna platforma, možda i najviše, u toku baš tih predsjedničkih izbora u Americi. Što se tiče marketinškog aspekta on je bio beskrajno značajan. Što se tiče Donalda Trampa, i situacije kako je on to predstavio, sad mislim da se samo nalazi rješenje na koji način će se možda cenzurisati nešto, da li će i ta zabrana cenzure uticati na sve, mislim da definitivno hoće. Sada ćemo imati potpuno nefiltrirane informacije koje nam prve izlaze, a realno je da većina ljudi nije toliko medijski pismena da isfiltrira šta je istina, šta nije. Govorili smo ranije, u vremenu vještačke inteligencije tek ta lažna vijest koja na Tik Toku djeluje kao realnost, može da bude baš problematična - naglasila je Vukotić.
Kreacija privatne i poslovne komunikacije je razdvojena i drugačija, objašnjava Vukotić, te iako je njen posao vezan za društvene mreže, naučila je, kako kaže, da razdvoji poslovno i privatno.
- Kada dolazi do ideje, i do kreacije, definitivno to nijesu stvari koje bih privatno, sama pratila svakodnevno, iako većinu bih. Dosta često volim da napravim tu granicu, tako što će taj moj sadržaj koji ja konzumiram biti neka vrsta edukativnog sadržaja. Volim da vidim nešto novo, i eto imamo priliku da nam je nešto novo na dohvat ruke konstantno - zaključila je Vukotić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DhrH4VwrfMv4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vukotić: Društvene mreže mogu imati problematičan uticaj na mlade ljude u formativnim godinama

Društvene mreže bruje o potezu američkog milijardera Ilona Maska, koji je tokom svog govora na inauguraciji Donalda Trampa prisutne pozdravio gestom koja podsjeća na nacistički pozdrav iz Drugog svjetskog rata.
Mask je tokom svog obraćanja pružio ruku u sličnom položaju koji podsjeća na zabranjeni nacistički pozdrav. Naime, udario se desnom rukom u prsa, a potom je dignuo u vazduh.
Vlasnik SpaceX-a se nije oglašavao o ovom potezu koji su među prvima izraelski mediji okrakterisali nacističkim.
Masku nije išlo u prilog što je govor bio u programu uživo, pa je snimak postao viralan na društvenim mrežama.
- Je li Mask upravo uputio nacistički pozdrav - upitala je jedna osoba koja je video podijelila na platformi X.&nbsp;
"Izgleda tako", "Da. Kakav zao čovjek", komentarisali su neki, dok su drugi stali u Maskovu odbranu i istakli da je taj potez vezan uz njegovu izjavu: "Moje srce je uz vas."&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FderJamesJackson%2Fstatus%2F1881436166144262376%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1881436166144262376%7Ctwgr%5E6c6b4bc895d3fcff11cc9726da89b55a86a2da12%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Burne reakcije na društvenim mrežama: Da li je Ilon Mask salutirao nacistički pozdrav?

Zločin koji se dogodio 1. januara na Cetinju ponovo je pokrenuo talas senzacionalističkog i tabloidnog izvještavanja velikog broja medija iz Srbije. O tom nemilom događaju većina medija u Crnoj Gori izvijestila je pravovremeno i objektivno, prenoseći zvanična saopštenja nadležnih institucija i vodeći računa da u teškim trenucima dodatno ne uznemire građane. To je Pobjedi kazao Marko Banović, analitičar Digitalnog forenzičkog centra, analizirajući govor mržnje koji je doživio ekspanziju u pojedinim regionalnim medijima. Govor mržnje i dezinformacije su još veći obim imali na društvenim mrežama, koje polako postaju jedno od glavnih sredstava „informisanja“ građana. Zbog takvog narativa, a koji su pojedini građani već prijavili, Više državno tužilaštvo je saopštilo da prati učestale objave i komentare koji mogu sadržati elemente govora mržnje, a odnose se na ubistva na Cetinju 1. januara 2025. godine. - U situacijama u kojima se ocijeni da je potrebno formirati predmet povodom bilo kog konkretnog slučaja, javnost će biti blagovremeno obaviještena - naveli su iz tog tužilaštva. Više državno tužilaštvo u Podgorici, takođe, daje naloge osnovnim državnim tužilaštvima, kao i policiji da preduzimaju mjere i radnje iz svoje nadležnosti, kako bi se utvrdilo da li u objavama određenih lica postoje elementi prekršaja. - Sva lica za koja se utvrdi da su u svojim objavama i komentarima koristila govor mržnje biće adekvatno procesuirana – poručili su iz VDT-a. Ni 12 dana nakon tragedije i prijava govora mržnje, institucije ne reaguju, već navode da „prate“ situaciju. Banović podsjeća da je i sada, kao i u prethodnim slučajevima, izostala brza reakcija državnih organa, te da je time ohrabreno višednevno sijanje mržnje na društvenim mrežama u jednom veoma delikatnom društvenom momentu. <h2>Manipulacija emocijama</h2> Kao i medijski eksperti koji su za Pobjedu prije dva dana govorili o govoru mržnje, Banović je takođe uočio da su domaći mediji i ovoga puta, kao i nakon zločina koji se dogodio u Medovini na Cetinju prije dvije godine, zadržali etički pristup i profesionalnost. - Ipak, taj događaj je još jednom pokazao odsustvo elementarne empatije i objektivnosti pojedinih srpskih medija. Senzacionalizacija i rijalitizacija zločina koji se desio na Cetinju i ljudskih tragedija svakodnevno su prisutni u medijima u Srbiji, kršeći etički kodeks i standarde novinarske profesije. Srpski tabolidi su se kao i tokomprethodnih tragedija služili neprovjerenim informacijama, senzacionalizmom i manipulacijom emocijama – kazao je Banović. &nbsp;Tokom analiziranja izvještavanja u medijima, primijetio je da su naslovi često bili bombastični, tendenciozni i nepovezani sa stvarnim činjenicama. Uočen je izostanak provjere činjenica i empatije. - Mitovi i predanja se uzimaju kao činjenice, fokus je na senzacionalizmu, ekskluzivi i mistifikaciji umjesto na odgovornom izvještavanju – kazao je on. Pojedini mediji iz Srbije se, kako je ocijenio, fokusiraju na najmorbidnije detalje zločina, analiziraju sahrane žrtava i uspostavljaju medicinske dijagnoze ne samo ubici, već svim građanima Cetinja. - Uz to, srpski tabloidi daju i političku i vjersku dimenziju zločinu šireći govor mržnje prema stanovnicima Cetinja. Važno je istaći da su crnogorska prijestonica i njeni građani u više navrata bili meta govora mržnje koji su širili mediji iz Srbije – naglasio je Banović. <h2>Mitsko i mistično racionalizovanje</h2> A da je vjersko i mitsko poslužilo za racionalizaciju stravičnog zločina, može se dokazati tekstovima objavljenim u tabloidima Republika (Srpski telegraf), Novosti i Kurir koji su koristili ime i djelo Petra II Petrovića Njegoša kako bi tragediju na Cetinju smjestili u širi narativ o „prokletstvima“ i „sudbinskim tokovima“. - Njegoševe riječi i djela izvlače se iz istorijskog konteksta i koriste za senzacionalističku interpretaciju događaja. Članci aludiraju na Njegoševu „kletvu“ koja navodno „sustiže Cetinje“, pominje se da Njegoševa, navodno, posljednja želja – kapela na Lovćenu, nije ispunjena, stvarajući osećaj da je tragedija na Cetinju dio nekakvog mističnog ,,prokletstva“. Takođe se sugeriše da je tragedija simbolički povezana sa istorijskim sukobima i temama koje Njegoš obrađuje u svojim djelima – kaže Banović. Kao primjer navodi Srpski telegraf, odnosno njegov portal Republika, koji je objavio čak tri članka sa gotovo istim motivima, naslovima i sadržajem što ukazuje na plansko forsiranje senzacionalističkog okvira. - Takvim izvještavanjem se dehumanizuju žrtve i marginalizuju uzroci tragedije. Narativi dodatno povređuju zajednicu koja je pogođena tragedijom – upozorio je analitičar DFC-a. <h2>Čeka se stav SAMU, Šešelj ponovo ,,zvijezda“ televizije</h2> I televizije u Srbiji su u okviru redovnih ili posebnih emisija komentarisale tregediju na Cetinju. Zbog pojedinih priloga koje su emitovali, Savjet Agencije za medijske usluge će ove sedmice zasijedati, kako bi na osnovu analize praćenja programa donio odluku da li će postupiti isto kao i prije dvije godine nakon Medovine – zatamnjivanje određenih programa na pola godine zbog uvredljivog izvještavanja i govora mržnje. Banović je kazao da su urednici pojedinih medija, voditelji programa i razni drugi sagovornici radili rekonstrukciju događaja i plasirali informacije koje su se odnosile na detalje počinjenih ubistava, kao i pojedinosti o ubici i žrtvama, njihovim odnosima, zdravstvenom i imovnom stanju, te da je ubica imao navodno još ljudi na „listi za odstrijel“. Prateći emisije pojedinih televizija u Srbiji, DFC je uočio da su sagovornici razloge za tragediju tražili u klimi u kojoj Cetinje živi, navodeći da su građani prilično podijeljeni među sobom. Bilo je i mišljenja da su Cetinjani bijesni zbog političke propagande koju vrše pojedini činioci i mediji u Crnoj Gori, zato što Cetinjani osjećaju povezanost sa Srbijom i Beogradom. Banović uočava da bez ikakvih dokaza i provjerenih informacija gosti u emisijama obrazlažu karakteristike i psihološki profil ubice, dok lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj govori da svi ubijeni pripadnici satanističke crnogorske crkve i da se vodi sukob oko kuće koja im služi kao crkva. <h2>Dehumanizacija na društvenim mrežama</h2> Analizirajući objave nakon tragedije koja se dogodila prvog dana nove godine na Cetinju, DFC je zaključio da su društvene mreže jedan od glavnih kanala za širenje govora mržnje, dezinformacija i malignih narativa. Banović kaže da su pojedinci, Fejsbuk grupe sa velikim brojem pratilaca i trol profili širili dezinformacije i govor mržnje sa ciljem dehumanizacije Cetinja. - Sinergetski efekat hibridne kampanje regionalnih medija i društvenih mreža rezultirao je velikim brojem objava koje su tragični događaj pripisivali odsustvu vjere kod Cetinjana i mentalitetskoj sklonosti stanovnika Cetinja za izvršavanje ovakvih zločina – ističe Banović. Takođe, kako je zapaženo, profili i Fejsbuk stranice postali su instrumenti za širenje nacionalne mržnje i etiketiranje građana na osnovu nacionalne pripadnosti i teritorijalnog porijekla. Navodi primjer Fejsbuk stranice „Splačinijada 2022“ koja je objavila post u kojem se navodi da su takvi zločini proizvod kolektivnog mentaliteta grada Cetinja, te da „osim samih Cetaša koji su dozvolili da budu dovedeni u ovu poziciju svojim skromnim mentalnim sposobnostima (kako vam se sviđa ovaj eufemizam za bukvalno retarde s po mozga?), najveću krivicu snose oni koji ih aktivno radikalizuju i napujdavaju jer njihov biznis model zavisi od toga.“ Ovaj post na Fejsbuku imao je preko 50 dijeljenja i 150 komentara koji su uglavnom pozitivni. Banović podsjeća da je klinički psiholog Radoje Cerović demantovao takve i slične tvrdnje i naveo da su lažne te da nikad nije detektovan specifičan problem sa psihozama i mentalnim poremećajima na Cetinju. Pored stranica, i pojedinci koji su javne ličnosti su imali pojašnjenja uzroka zločina koja dovode do još dublje polarizacije društva po svim uzusima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250112080128_21ffc83a076e91fe01b05bb14d9a39c028856a75d77a93d816af2771721a3ca1.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250112080128_21ffc83a076e91fe01b05bb14d9a39c028856a75d77a93d816af2771721a3ca1" data-rendition-name="original" width="935" height="892" loading="lazy" alt="izvještavanje"> </figure>  Kao primjer, Banović je naveo postove Milutina Mićovića, brata mitropolita Srpske pravoslavne crkve Joanikija, koji je na svom Fejsbuk profilu objavio priču u kojoj jedan autor navodi „O, nesrećni grade pun zlobe i mržnje, nek ti gospod sudi u pepelu, plamu sinovima tvojim što dušmanu služe, navodeći dalje Šta reći? Rekao je pokojni Peđa Vukić. Svaka mu se obistinjava“. <h2>Nacionalizam bez kontrole</h2> Govor mržnje i širenje dezinformacija na društvenim mrežama imali su i nacionalistički kontekst. - Tragični događaj od 1. januara bio je okidač za antagonizaciju Crnogoraca i zloupotrebu tragedije za nacionalističke izlive mržnje. Komentari na portalu Berane onlajn, povodom tragičnog događaja na Cetinju, nijesu moderirani i sadržali su govor mržnje i nacionalne netrpeljivosti – kaže Banović navodeći primjere objava komentara. Korisnici su pisali da je Cetinje proklet grad, da ga je prokleo Sveti Petar Cetinjski, njegođ i kralj Nikola, da su stanovnici otpad od naroda, da su umrlice ispisane latinicom, da im se ništa dobro ne može desiti jer pljuju po bogu i sveštenstvu, te da se zamisle zašto im se ovo dešava. - Kao i tokom važnih društveno-političkih događaja, tragedija na Cetinju je otvorila prostor za širenje lažnih vijesti, etnonacionalističkih narativa i dezinformacija koje dodatno polarizuju crnogorsko društvo. Društvene mreže i portali su se nakog tragičnog događaja na Cetinju pretvorili u poligon za iskaljivanje govora mržnje i neprimjerenu nacionalističku retoriku – upozorio je Banović. Ponavlja da su značajnu ulogu u podgrijavanju atmosfere mržnje imali regionalni mediji čije su uređivačke stavove prenosili profili na društvenim mrežama i senzacionalističke naslove predstavljali kao apsolutnu istinu. - Bez pijeteta prema žrtvama masakra, etnonacionalistička agenda preko medija i društvenih mreža iskoristila je tragediju na Cetinju za plasiranje dezinformacionih narativa. Podtekst cjelokupne kampanje na društvenim mrežama ciljano je tom događaju dao dnevno politički i društveno-politički kontekst, prikazujući ga kao posljedicu političke i društvene dinamike na Cetinju – istakao je Banović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250112080128_21ffc83a076e91fe01b05bb14d9a39c028856a75d77a93d816af2771721a3ca1.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250112080128_21ffc83a076e91fe01b05bb14d9a39c028856a75d77a93d816af2771721a3ca1" data-rendition-name="original" width="935" height="892" loading="lazy" alt="izvještavanje"> </figure>  <h2>Politizacija protesta</h2> Nakon tragedije na Cetinju, u Podgorici su održani protesti kojima su okupljeni željeli da ukažu na dešavanja u Crnoj Gori, ističući da su sloboda govora, obrazovanje, socijalna pravda, jednakost i bezbjednost ugroženi. Prvo spontano okupljanje građana je održano u petak 3. januara, a u nedjelju 5. januara je neformalna grupa studenata ,,Kamo śutra“ organizovala novi protest na kome su iznešeni zahtjevi koji podrazumijevaju ostavke nadležnih za bezbjednost u državi, bolju kontrolu legalizacije oružja, povratak policajca u zajednici, ali i uvođenje građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta u osnovnim i srednjim školama. Analizirajući informacije i reakcije na taj protest, na kome je, prema Arhivu javnih skupova, bilo oko 5.000 ljudi, Banović kaže da su u srpskim tabloidima i pojedinim medijima u Crnoj Gori objavljeni članci kojima se pokušavaju targetirati učesnici protesta, a sadrže narative koji su usmjereni na polarizaciju i instrumentalizaciju protesta u Crnoj Gori nakon tragedije. Objavljeni su tekstovi u kojima se sugeriše da je protest dio šire zavjere prema Srbima, da je cilj protjerivanje Srba iz vlasti u Crnoj Gori, a crnogorski portal Borba upoređuje situaciju sa događajima u Srbiji navodeći: „Kao formalni razlog okupljanja DPS-ovih pristaša, drugofamilijaških građanista i neformalnih studenata Milovog fakulteta iz Donje Gorice poslužila je prvojanuarska krvava tragedija sa Cetinja, baš kao što je ´pravdoljubivim´ studentima iz Srbije za proteste poslužila pogibija 15 osoba u padu nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici“. Portal Alo, prema analizi DFC-a, implicira i da su protesti povezani sa hrvatskim političkim i medijskim krugovima. U jednom članku, koji se bavi time kako mediji iz Hrvatske izvještavaju o protestu, navodi se: „U kampanju protjerivanja Srba iz vlasti u Crnoj Gori uključili se ustaški mediji po podmuklom modelu koji su pokušali da primijene i u našoj zemlji“. - Korišćenje izraza poput ,,srbofobija“, ,,protjerivanje Srba“ i ,,ustaški mediji“ ima za cilj izazivanje emocija i produbljivanje podjela. Plasiranjem takvih narativa skreće se pažnja sa stvarnih motiva i zahtjeva protesta, stvara se osjećaj da su Srbi konstantno meta i podstiču se međunacionalne tenzije - pojašnjava Banović. Podsjetio je i da određene političke strukture pokušavaju da protest povežu sa organizovanim kriminalnim grupama.

Nacionalizam i mitomanija dehumanizovali Cetinje

Cetinjskoj policiji danas su prijavljene krajnje neprimjerene objave više osoba na društvenim mrežama koje su pune govora mržnje u odnosu na tragediju u kojoj je prije dva dana na Cetinju ubijeno 12 ljudi - od čega dvoje maloljetne djece, a četvoro teško ranjeno.
Podnosilac prijave je naveo da je sa profila „Luka Belojević“ objavljen sadržaj u kojem piše: „Koliko puta moram ponoviti ,nuklearna iznad Cetinja i završiš svu muku tog grada i kolektivno povećaš iq za dva poena jedno“; a sa profila pod imenom „Marko Vučurević“ komentar sadržine: „Kopilad talijanska se sama istrijebiše. Jbg loša krv samo se rokajte naletos vas bilo“.
On je prijavio i da je sa profila pod imenom „Igor Šćekić“ objavljen komentar u kojem piše: „Oči povadili kopiladi talijanska“ i „Zauze Srbija Crnu Goru bez ispaljenog metka“.
Podnosilac prijave je naglasio da su ove objave kod njega izazvale osjećaj uvrijeđenosti i ugroženosti.

Policiji prijavljene uvrjedljive objave i govor mržnje u odnosu na tragediju na Cetinju

Društveni mediji postali su ključni alati za oblikovanje mišljenja, stavova i ponašanja ljudi u savremenim društvima. Broj korisnika interneta “eksplodirao” je, a platforme poput Fejsbuka, X, Instagrama i TikToka sveprisutne su u našim životima.
Kritički osvrt na njihovu dominatnost u oblikovanju javnog mnjenja, pa tako i političkih stavova, sve je nužnije i u kontekstu demokratija – relevatnosti izvora, slobode izražavanja i pristupa informacijama, što ključno doprinosi donošenju odluka i učestvovanju građana u političkom životu.
Tradicionalni mediji &nbsp;– televizija i štampa – prešli su, u prethodne dvije decenije, put od “embedded journalisam” do “embedded media”.
Tokom rata u Iraku 2003. lansirano je “embedded” novinarstvo. Odnosilo se na ratne dopisnike koji su bili pridruženi vojnim jedinicama uključenim u oružane sukobe. Sada su televizija, štampa, sve više i portali “embedded media”. Odnosi se na tradicionalne medijske sadržaje koji su integrisani ili pridruženi u digitalne platforme ili proizvode.
Pogledajmo zato kako (društveni) mediji kroz manipulacije utiču na oblikovanje mišljenja i političke stavove – u svijetu i u Crnoj Gori – te da li su izazovi isti u Ohaju i u Šavniku?
<h2>Filter bablom ćeš me, filer bablom ću te</h2>
Sjećate se one brzalice iz djetinjstva – kamenčićem ćeš me, kamenčićem ću te.
Sada bi mogla da glasi &nbsp;– filter bablom ćeš me, filer bablom ću te.
Kako smo i rekli, više nije vijest da su društveni mediji dominantan izvor informacija za milione ljudi širom svijeta. Dok čekamo podatke za godinu koja je na izmaku, poslužimo se onima iz 2023 – više od 4,5 milijarde ljudi koristi društvene medije, što ih čini nesumnjivim liderom u distribuciji vijesti i informacija.
Jedna od najvažnijih moći društvenih medija je njihova sposobnost da direktno dopru do ljudi, i to često na “personalizovan” način. Algoritmi koji upravljaju ovim platformama prilagođavaju, naime, sadržaj na osnovu interesovanja korisnika, što često stvara takozvani “filter bubble” efekat. To znači da korisnici dobijaju informacije koje su u skladu sa njihovim stavovima, dok se informacije koje bi mogle biti suprotne njihovim uvjerenjima selektivno uklanjaju ili potiskuju. Na ovaj način, ljudi često nisu izloženi različitim perspektivama, što čini pogodnu sredinu za manilupisanje, političku polarizaciju i radikalizaciju mišljenja i društava u cjelini.
<h2>Bauk komunizma</h2>
Drugi ozbiljan aspekt su dezinformacije i propaganda, koji su postali ključni problem, a društveni mediji igraju dominantnu ulogu u njihovom širenju.
Lažne vijesti šire se i prelaze granice nacionalnih država, “svjetlosnom” brzinom, stvarajući globalne kampanje manipulisanja.
Manipulatori tako “inspirišu” jedni druge – imajući priliku da u realnom vremenu provjeravaju koja od tehnika i taktika “radi” bolje od drugih.
Evo primjera iz nedavne američke predsjedničke kampanje. Republikanski kandidati nebrojeno puta plasirali su teze, optužbe da je administracija Džozefa Bajdena i Kamale Haris pod uticajem “radikalnih ljevičarskih snaga” i da podržava komunističke ili socijalističke politike. Ove optužbe bazirale su se na određenim političkim potezima koje je preduzimala administracija demokratsktih kandidata – poput velikih paketa pomoći tokom pandemije COVID-19, proširenja socijalnih programa i podrške zakonu o klimatskim promjenama.
Tramp i njegovi saveznici koristili su društvene medije (posebno X i Fejsbuk) kako bi stvorili narativ da Bajden i Haris žele da “unište kapitalizam” i transformišu SAD u socijalističku državu, čime su podstakli strah među konzervativnim biračima, posebno među starijim generacijama, onima sa predrasudama prema socijalističkim idejama, ali i kod porodica koje su u Ameriku emigrirale, bježeći od komunističkih režima.
Ovaj narativ nije bio samo politički napad, već emocionalna manipulacija biračima koji su bili skloni da povjeruju kako bi “radikalna ljevica” mogla potpuno da promijeni njihov, tradicionalni, američki način života.
Bilbordi, reklame, pridruženi medijski sadržaji i virali na društvenim mrežama korišćeni su za isticanje poruke kako su predsjednik ili predsjednica iz redova Demokrata prijetnja slobodi i pravom (tradicionalnom) američkom načinu života.
Na ovom primjeru jasno vidimo nekoliko stvari.
Najprije, koliko je moćan alat manipulacija strahom– korišćenje termina poput “komunizam” i “socijalizam” ima duboke emocionalne konotacije u američkom društvu, zbog istorijskog straha od komunizma, naročito tokom Hladnog rata. Tramp i njegovi saveznici iskoristili su ove strahove da mobilizuju birače. Ovaj napad bio je posebno uspješan zbog načina na koji su društveni mediji korišćeni za širenje dezinformacija. Mnoge od izrečenih tvrdnji bile su bez osnova, ali su brzo postajale viralne. Memovi, viralni postovi i video klipovi sa dramatičnim porukama o “socijalizmu” u Americi postali su redovni na Fejsbuku i X, kao i drugim platformama. Lažna prijetnja od komunizma postajala je centralni narativ u političkom diskursu. To je dovelo je do dodatne polarizacija biračkog tijela.
Birači skloni konzervativnim stavovima dodatno su bili motivisani da izađu na izbore i glasaju protiv demokratske kandidatkinje, ali je i umanjilo podršku progresivnijih birača koji su bili skeptični prema nekim od ekonomskih politika Demokrata. Sve ovo, dakle, nije bila samo politička taktika Republikanaca, nego snažan primjer kako (društveni) mediji mogu biti iskorišćeni za širenje straha, polarizacije i dezinformisanje. &nbsp;
<h2>I mi komunizam za trku imamo</h2>
Priču je moguće “preslikati” na domaći teren. Tako dolazimo do narativa o „odbrani tekovina 30. avgusta“ i “zaštiti prave (tradicionalne) Crne Gore”.
Taj narativ postao je ključni politički alat, jedini zajednički imenitelj, tačka mobilizacije i osnova manipulacije aktuelne političke većine u Crnoj Gori.
Oslanja se na polarizaciju na kojoj je i izvojevan “30. avgust”.
Cilj je da se održi slika “dobrog” i “lošeg”, da se održi – ako već ne može da se pojača – polarizacija društva na strahu od povratka DPS-a na vlast i da se neprestano održava emocionalna reakcija kod birača na toj osnovi.
Podsjetimo se – narativ o “tekovinama 30. avgusta” potiče iz dana kada je na parlamentarnim izborima 2020. godine postignut ključni politički preokret u Crnoj Gori. Tada je opozicija, okupljena oko Srpske pravoslavne crkve, ostvarila izbornu pobjedu protiv DPS-a (Demokratske partije socijalista) i formirala novu vlast.&nbsp;
I sami (društveni) mediji bili su značajni za izborni ishod 30. avgusta. Tokom izborne kampanje bili su ključni alat za političke stranke tadašnje opozicije. Korišćenje društvenih medija za širenje političkih poruka i mobilizaciju birača bilo je izraženo, a pratile su ih dezinformacije i lažne vijesti. Takođe, društveni mediji su bili korišćeni za mobilizaciju i organizaciju protestnih akcija.
Vratimo se narativouo “tekovinama 30. avgusta”.
“30. avgust” označava datum kada je postignut ključni politički korak, a sam događaj ima duboko simboličko značenje. Ovaj datum se, dakle, vidi kao trenutak kada je došlo do promjene vlasti, smjene starog političkog establišmenta i početka nove političke ere u Crnoj Gori koja, ustvari, znači vraćanje “pravim, tradicionalnim” vrijednostima.
Za pristalice aktuelne vlasti, “tekovine 30. avgusta” označavaju pobjednički trenutak “u borbi protiv korupcije, autokratije, i stagnacije” koja je prema njihovim tvrdnjama obilježila prethodne decenije. Za mnoge, to je trenutak kada je na scenu stupio politički pokret koji se zalaže za proširenje sloboda, demokratizaciju i veću zastupljenost nacionalnih i vjerskih zajednica, što se posebno isticalo u kontekstu odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenoj ulozi u Crnoj Gori.
Pogledajmo sada kako se manipuliše tim narativom.
Jedan od ključnih elemenata jeučvršćivanje duboke polarizovanosti društva. Podrazumijeva podjelu na “dobru” stranu, koju predstavljaju oni koji su dio pobjedničke koalicije, i “lošu” stranu”, koju predstavljaju politički protivnici, naročito oni iz DPS-a. Kroz ovu podjelu, stvorena je jasna emocionalna linija koja mobilizuju birače na one koji podržavaju „tekovine“ i one koji žele da“vrate montenegrinski režim”i “ugroze postignuća”.
Kroz ovaj narativ često se koristi strah kao alat političke manipulacije.
Stalni pozivi na „odbranu tekovina“ uključuju tvrdnje da bi povratak na vlast partija poput DPS-a značio “povratak autoritarnog režima, korupcije, netransparentnosti i lažnih, montenegrinskih, milogorskih vrijednosti”.
Tako politički lideri vladajućeg desnog političkog spektra često govore o tome da bi povratak DPS-a značio povratak u period kontrolisane medijske scene, gušenja političkog pluralizma i jačanja oligopolskih mreža. Time se pojačava strah kod birača koji su skloni da vjeruju kako su „tekovine 30. avgusta” sve suprotno tome.
Zato narativ o „odbrani tekovina“ često ide u pravcu idealizacije trenutne vlasti i njenih postignuća, dok se previđaju ili umanjuju negativne strane novog političkog poretka. Kroz ovakav narativ, postignuća kao što su promjene u odnosima sa crkvama, te nova politika prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi prikazuju se kao apsolutno pozitivni, a zanemaruju se svi izazovi koji prate ove promjene.
Manipulacija narativom „odbrana tekovina 30. avgusta“ ima i funkciju isključivanja konkretnih političkih rješenja.
Umjesto da se razmatraju specifična pitanja i strategije za rješavanje problema u Crnoj Gori, kampanje u (društvenim) medijima često se usmjeravaju na simboličke borbe: ko je „čuvar tekovina“, ko je protiv njih, ko je „tradiocionalista“, a ko “zastupnik lažnih vrijednosti”.
Ova manipulacija omogućava političarima da izbjegnu stvarnu odgovornost za upravljanje državom, dok istovremeno polarizuju birače kroz identifikaciju sa simboličkim temama.
Narativ o „odbrani tekovina 30. avgusta“ u crnogorskoj političkoj areni nije, dakle, samo politički slogan, već i moćan alat manipulacije.
Kroz njega se koristi polarizacija, strah, idealizacija vlasti i izbjegavanje konkretnih političkih rješenja.
<h2>Halo Ohajo, Šavnik ovdje</h2>
Nadamo se da je sada, na kraju teksta, čitaocima jasan odgovor na pitanje iz naslova – što povezuje Ohajo i Šavnik?
Društveni mediji imaju sposobnost da ozbiljno utiču na političku polarizaciju, jednako u velikim zemljama kao i u malim, poput Crne Gore. Političke stranke, pa čak i pojedinci (sjetimo se Ilona Maska), koriste sve više, češće i beskrupuloznije društvene medije kako bi proširili svoje stavove i diskreditovali konkurenciju. To dovodi do sve oštrijih polarizacija među ljudima. Ovakva i ovolika polarizacija rezultira stvaranjem “ekvivalentnih ekosistema” gdje su korisnici okruženi informacijama koje potvrđuju njihove već formirane stavove, dok suprotni stavovi bivaju ignorisani.
Sa porastom broja dezinformacija i polarizacije, mora se postaviti pitanje o odgovornosti platformi kao što su Fejsbuk, X, Jutjub i TikTok. Ove platforme moraju snositi odgovornost za sadržaj koji se širi na njihovim mrežama.
U Sjedinjenim Američkim Državama sada postoje pokušaji da se regulisanje društvenih medija stavi u centar političkih diskusija. Sa povratkom Trampa na vlast, očito je, to će biti mnogo teže.
U Crnoj Gori, kao i u drugim balkanskim zemljama, i dalje postoji manjak zakonske regulative koja bi se bavila pitanjem odgovornosti za širenje dezinformacija u (društvenim) medijima. Iako postoje zakoni koji se odnose na klevetu i zaštitu ličnih podataka, jačaju glasovi koji upozoravaju da bi specifični zakoni koji regulišu društvene medije mogli biti ključni u smanjenju štetnog uticaja dezinformacija. Stvarni dijalog, čak i ozbiljniji pokušaji, za sada izostaju.
Kao činjenica ostaje da su regulisanje sadržaja na internetu i borba protiv dezinformacija neki od glavnih izazova za vlasti, novinare, ali i same tehnološke kompanije.

Uticaj (društvenih) medija na oblikovanje političkih stavova – Što povezuje Ohajo i Šavnik?

Grčka je u ponedjeljak objavila planove za uvođenje aplikacije koja bi trebalo da poboljša nadzor roditelja nad mobilnim uređajima njihove djece, preko digitalne verifikacija starosti i kontrole pretrage interneta.
Ministar za digitalnu upravu Demetris Papastergiu rekao je da je aplikacija "Dječji novčanik", koja bi trebalo da bude lansirana u martu, ima za cilj da zaštiti djecu mlađu od 15 godina od rizika prekomjerne i neprikladne upotrebe interneta.
Ta aplikaciju će biti povezana s platformom za e-usluge i funkcionisaće zajedno s postojećom aplikacijom za koju odrasli koriste za digitalne identifikacione dokumente.
- To je velika promjena - rekao je Papastergiu novinarima, dodajući da će aplikacija integrisati napredne algoritme za praćenje korišćenja i primijeniti stroge procese autentifikacije.
Aplikacija "Dječji novčanjik" će, kako dodaje, raditi dvije glavne stvari: znatno će olakšati roditeljsku kontrolu i biće njihov zvanični nacionalni alat za provjeru starosti korisnika.
Istraživanje koje je ovog mjeseca objavila grčka istraživačka organizacija KMOP pokazalo je da 76,6 odsto djece uzrasta od devet do 12 godina ima pristup internetu putem ličnih uređaja, 58,6 odsto svakodnevno koristi društvene mreže, a 22,8 odsto je naišlo na neprikladan sadržaj.
Papastergiu je rekao da se Vlada nada da će aplikacija za djecu biti instalirana na pametnim telefonima koji se prodaju u Grčkoj do kraja 2025.
Mada nailaze na kritikama nekih grupa za digitalna prava i vjerskih grupa, aplikacije i onlajn usluge koje kontroliše Vlada – od kojih su mnoge uvedene tokom pandemije – generalno su popularne u Grčkoj, jer se na njih gleda kao na način da se zaobiđe tradicionalno spora birokratija.
Planirane grčke mjere za onlajn zaštitu djece mogle bi da odu dalje od propisa koji su već na snazi u nekoliko evropskih zemalja uvođenjem direktnijeg učešća vlade.
Mjere će takođe pomoći da društvene mreže budu odgovornije u sprovođenje kontrole starosti, rekao je Papastergiu.

Grčka najavljuje aplikaciju za nadzor roditelja nad mobilnim njihove djece

Bivši vršilac dužnosti komandira Službe zaštite i spasavanja Glavnog grada Zdravko Blečić raspoređen je u jedinici na mjesto vatrogasca – saznaje Portal ETV.
Prema informacijama našeg medija, dobio je zaduženja u timu koji se angažuje po prijavama građana za gašenje požara.
Njegov šestomjesečni mandat na mjestu vršioca dužnosti komandira istekao je 16. maja.
Blečić je za vršioca dužnosti komandira Službe zaštite i spasavanja Glavnog grada imenovan 12. novembra 2024. godine. U skladu sa zakonom, maksimalno trajanje vršenja dužnosti bez raspisanog konkursa je šest mjeseci.
Kako je iz izvještavala Televizija E Blečić je bio ključni čovjek koji je sprovodio diskriminaciju i mobing u Službi zaštite i spašavanja Podgorice. Na udaru sposebno bili ljudi koji su se izjašnjavali kao Crnogorci i kadrovi za koje je Blečić smatrao da su u službi zahvaljujući bivšem komandiru Goranu Jankoviću. Upravo zbog političkog obračuna sa Jankovićem, pokrenuo je više postupaka protivzakonite degradacije više vatrogasaca.

Blečić raspoređen na mjesto vatrogasca, angažovan u timu koji postupa po prijavama građana

Centar za građansko obrazovanje (CGO) izražava snažnu podršku Mariji Vasić, profesorki sociologije u novosadskoj Gimnaziji “Jovan Jovanović Zmaj” i poznatoj aktivistkinji, koja od 13. maja štrajkuje glađu i žeđu u znak protesta protiv politički motivisanog pritvora.
- Mariji Vasić je treći put produžen pritvor, bez validnog pravnog osnova, a njena porodica i advokati još uvijek nemaju nikakve informacije o njenom zdravstvenom stanju. Ona se, zajedno sa još petoro aktivista Pokreta slobodnih građana (PSG) i studentskog pokreta STAV, više od 60 dana nalazi u pritvoru zbog optužbi za navodni pokušaj rušenja ustavnog poretka &nbsp;- što podsjeća na mračne prakse autoritarnih režima - navode u Centru za građansko obrazovanje.
Vasić je autorka dvije knjige o Holokaustu i Novosadskoj raciji i glavna je protagoniskinja dokumentarnog filma “Novosadsko sjećanje”, autora Aleksandra Reljića, kojim je prošle godine otvoren naš Crnogorski festival filma o ljudskim pravima #UBRZAJ.
&nbsp;- Njeno dalje zadržavanje u pritvoru je ogoljeni primjer političke represije i brutalnog gušenja slobodne misli. U demokratskim društvima ne postoje politički zatvorenici – a upravo to Marija Vasić danas jeste u Srbiji. CGO solidarno stoji uz Mariju Vasić, heroinu koja dosljedno brani svoje ideale i vrijednosti, a ovih dana to čini svojim životom. &nbsp;Podsjećamo da su pozivi na oslobađanje novosadskih aktivista stigli od blokiranih studenata, građanskih zborova u Srbiji, brojnih #NVO, kao i članova Evropskog parlamenta, i istima se svim srcem pridružujemo - poručili su iz ove nevladine organizacije.

CGO: Politički pritvor kao ogledalo autoritarnog režima, a Marija Vasić zaslužuje podršlu

Građani Cetinja i večeras su blokirali magistralu Cetinje - Podgorica u mjestu Kruševo ždrijelo, zahtijevajući odgovornost nadležnih zbog dvije tragedije u Prijestonici u kojima su nastradale 23 osobe.
Porodice žrtava i građani Cetinja, u saopštenju, poručuju da se bore za pravdu i da neće odustati.&nbsp;
- Mi, porodice žrtava dvostrukog masakra na Cetinju – 12. avgusta 2022. i 1. januara 2025. godine – kao i građani koji svakodnevno mirno protestuju na raskrsnici Kruševo Ždrijelo, ponovo se obraćamo javnosti povodom sinoćnje brutalne provokacije na mjestu okupljanja. Dva lica pojavila su se s jasnom namjerom da ponize okupljene građane, izazovu provokaciju i potencijalni sukob. Fotografisali su se ispred prisutnih podižući tri prsta – simbol koji, u ovom kontekstu, ne može imati drugo značenje osim svjesnog podsticanja na netrpeljivost, vrijeđanja žrtava i njihove porodice, te izazivanja nacionalne mržnje - navode porodice žrtava i građani Cetinja.&nbsp;
Policija i Sud za prekršaje reagovali su, ističu, na primjeren i zakonit način, kako su, kako kažu, i očekivali, izrekavši sankcije počiniocima ovog nedopustivog čina.
- Dok god se borimo za pravdu i odbijamo da ćutimo, izloženi smo svakodnevnim uvredama, lažima i pritiscima – naročito na društvenim mrežama – bez ikakvih posljedica po one koji te napade vrše. Iskreno se nadamo da će se ovakva praksa promijeniti i da slični postupci u budućnosti neće ostajati nekažnjeni. Svako ignorisanje ovakvih incidenata bio bi jasan podsticaj onima koji šire mržnju da u tome nastave još otvorenije i bez straha od odgovornosti - navode porodice žrtava i građani cetinja.&nbsp;
Poručuju da njihova borba nije politička – ona je ljudska, moralna i civilizacijska.
- To je borba za istinu, pravdu i dostojanstvo onih koji više nijesu među nama. I ta borba neće stati, bez obzira na prijetnje, uvrede, provokacije i pokušaje da se naša borba obesmisli. I dalje smo tu – za njih, za nas, za dostojanstvo. Nećemo stati - poručili su sa Kruševog ždrijela.&nbsp;

Građani Cetinjani i danas blokirali Kruševo ždrijelo: Dok god se borimo za pravdu i odbijamo da ćutimo, izloženi smo uvredama, lažima i pritiscima

Više od 430 žena u Srbiji ubijeno je u porodičnom nasilju u proteklih 14 godina, dok je od početka ove godine ubijeno njih osam, ukazala je povjerenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković na Nacionalni dan sjećanja na žene žrtve nasilja, 18. maja.
Povjerenica je poručila da takvi podaci "opominju da društvo mora preuzeti odgovornost, preispitati propuste i aktivno raditi na stvaranju sigurnog okruženja za sve žene".
Ocijenila je da je femicid ozbiljan društveni problem u Srbiji, te da institucije i pojedinci moraju da rade na stvaranju sigurnog okruženja za žene, prenosi Beta.
- Sistem zaštite od nasilja postoji, ali iako ne može spriječiti svako ubistvo, mora biti sposoban da preduzme sve raspoložive mjere. Za to nisu dovoljne intervencije u zakonskom okviru, već je neophodno jačati kapacitete svih institucija u sistemu zaštite, kako bi se osigurala efikasna prevencija nasilja - kazala je Janković.
Srbija je je 2013. godine ratifikovala Istanbulsku konvenciju, međunarodni sporazum Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Cilj Konvencije jeste nulta tolerancija na nasilje.
- Moramo podstaći žene da prijave nasilje, obezbijediti im adekvatnu sistemsku zaštitu, kao i psihološku i materijalnu podršku - rekla je Janković.
Ukazala je i na duboku vezu između rodno zasnovanog nasilja i patrijarhalnih modela prema kojima su žene vlasništvo muškarca.
- Bez kontinuiranog rada na razgradnji rodnih stereotipa teško je promijeniti stanje na bolje. Podizanje javne svijesti o pojmu, uzrocima i posljedicama femicida kroz obrazovanje, medije i kulturu, uz uključivanje poslovne zajednice i svih autoriteta u društvu, može značajno doprinijeti njegovom suzbijanju, jer nijedna institucija ne može sama da se bori protiv tako složenog problema - ocijenila je Janković.

Više od 430 žena u Srbiji ubijeno u porodičnom nasilju u posljednjih 14 godina

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: drustvene-mreze