Međunarodni festival književnosti: Nagrađeni podgorički osnovci, predstavljeno niz novih izdanja

Šesti i ujedno posljednji dan Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici otpočeo je predstavljanjem rezultata književnog konkursa „Moj grad sanja“, koji je okupio učenike i učenice VII, VIII i IX razreda podgoričkih osnovnih škola.

Konkurs je mladim autorima pružio priliku da kroz poeziju i prozu predstave svoj doživljaj grada, njegove prostore, ljude, uspomene i snove. Na konkurs je, kako je saopšteno, pristigao veliki broj radova, a žiri u sastavu Goran Radojičić, predsjednik žirija, i članovi Žarko Vučinić i Snežana Dakić Tomanović imao je zadatak da među njima izdvoji najbolje.

Žiri je u obrazloženju istakao da su radovi pružili priliku da se upozna jedna posebna, iskrena i maštovita Podgorica - ona koju najmlađi vide svojim očima.

- Posebnu vrijednost imaju njihova svježina ideja, neposrednost, maštovitost, emocionalnost i hrabrost da o svijetu govore sopstvenim glasom - naveo Radojičić u obrazloženju.

Nagrađeni su u kategoriji poezije

Prvu nagradu u kategoriji poezije je dobila učenica osmog razreda Osnovne škole „Vlado Milić“ Doris Vukčević, drugu Hana Bojanović iz iste generacije i škole, a treću Maša Ivanović iz osmog razreda Osnovne škole „Pavle Rovinski“.

U kategoriji proze prvu nagradu je dobila učenica osmog razreda Osnovne škole „Pavle Rovinski“ Ksenija Marđokić, drugu Pavle Kalezić iz devetog razreda „21. maja“, a treću Stapa Adžić iz osmog razreda „Vlada Milića“.

Osim toga, Aleksandra Nikčević-Batrićević, Dragana Kršenković Brković i Jelena Pralas govorile su o ženama i starenju, odnosno o tematskoj cjelini koja je u jubilarnom izdanju kultnog časopisa „Ars“ posvećena ženskom iskustvu starenja.

Aleksandra Nikčević Batrićević dala je osvrt na nekoliko tekstova objavljenih u tematu, komentarišući kako i na koje načine autori govore o starenju i kako se mijenja odnos prema ovoj temi.

Pralas je govorila o tome kako je pitanje starenja u svojim djelima vidio književnik Džulijan Barns. Kako je istakla, on se od početka svog stvaralaštva bavio različitim aspektima starenja, pitanjem šta dolazi poslije njega, kao i strahom od smrti.

- U ranijim njegovim djelima ova tema je često bila prisutna posredno, dok je Barns u kasnijim knjigama sve otvorenije počeo da govori o starenju. On proces starenja ogoljava i prikazuje bez uljepšavanja, ali istovremeno i bez stigme - kazala je Pralas.

Kršenković Brković govorila je o tome kako je starost u različitim književnim i kulturnim kontekstima često predstavljana kroz negativne obrasce, inferiornost ili stanje koje društvo nerado prihvata. Posebno se osvrnula na Simon de Bovoar i njenu knjigu „Starenje“.

- Ona je uklonila veo sa ove teme i otvorila potpuno novi prostor za razmišljanje o starenju. Ne samo kao biološkom procesu, već kao iskustvu koje je duboko određeno društvom, kulturom i načinom na koji gledamo jedni druge - istakla je Kršenković Brković.

U okviru Međunarodnog festivala književnosti predstavljena je i poema „Plava Una“ Hane Rastoder, njena prva pjesnička knjiga.

Rastoder je objasnila da su pjesme najprije nastajale pojedinačno, te da bi ih kasnije počela povezivati u cjelinu.

- Čak nisam imala naslove za pjesme, pa sam ih ređala u wordu, lijevo, desno, cik-cak i shvatila da baš ta forma odražava tu formu rijeke - kazala je Rastoder.

Naslov „Plava Una“ otkrila je Rastoder odnosi se i na cigarete koje puši. 

- Tako da je u naslov stalo sve. I dim, i rijeka, pa i otrov - kazala je Rastoder.

Posljednjeg dana Međunarodnog festivala književnosti predstavljena je i knjiga „Čehov i prostor“ Almira Bašovića. Razgovor sa autorom vodila je Dragana Tripković.

Govoreći o Bašovićevom radu, Tripković je podsjetila na njegovo dugogodišnje bavljenje teatrom ističući da su njegove drame nagrađivane, te zastupljene su u brojnim antologijama, a njegovo stvaralaštvo obilježeno je stalnim preispitivanjem odnosa književnog teksta i pozorišne scene.

Bašović je govorio i o tome zbog čega Čehovljeve drame i danas izazivaju izvjesnu zbunjenost. Te da više od vijeka nakon njihovog nastanka, još uvijek tražimo načine da ih u potpunosti razumijemo.

Osvrćući se na knjigu Jovana Hristića o Čehovu, Bašović je kazao da je njegova knjiga svojevrsni dijalog sa tim velikim djelom, i pokušaj da pokaže koliko je za Čehova pored vremena i prostor važan.

- Čehov piše takve drame da mi moramo o njima i danas, 120 godina nakon, misliti - kazao je Bašović.