Nasljeđe devedesetih i dalje oblikuje javni prostor na ZB, bez kritičkog razmišljanja nema suočavanja s prošlošću i pomirenja

Iako zemlje Zapadnog Balkana formalno koračaju ka evropskim integracijama, nasljeđe devedesetih i dalje oblikuje javni prostor. Bez multiperspektivne nastave koja razvija kritički način razmišljanja, nema ni istinskog suočavanja s prošlošću niti pomirenja -  neki su od zaključaka emisije Građanski ugao Centra za građansko obrazovanje na TV E, koja se fokusira na način na koji se predaje istorija u zemljama regiona.

Gosti ove emisije ocijenili su da su projekti poput zajedničkih čitanki pokazali da je dogovor moguć, ali da je politika ta koja odlučuje koliko će daleko obrazovanje ići na putu ka pomirenju

Direktorica za strategiju i komunikacije u Centru za građansko obrazovanje Zvezdana Kovač na ovu temu je razgovarala sa profesorom istorije iz Podgorice Igorom Radulovićem, profesorom istorije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Branimirom Jankovićem, istraživačicom na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu Anom Radaković i profesorom istorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Amirom Duranovićem.

Kovač je rekla da se u Crnoj Gori podižu spomenici ratnim zločincima, u Srbiji murali veličaju presuđene ratne zločince, u Hrvatskoj stotine hiljada ljudi odlazi na koncerte sa ustaškom ikonografijom, dok je u Bosni i Hercegovini negiranje genocida postalo sastavni dio političkog života. 

- U takvom ambijentu, nastava istorije dobija ključnu ulogu. Ono što će mlade generacije misliti o prošlosti, i kakve vrijednosti će nositi u budućnost, zavisi prije svega od toga kako ih učimo istoriju. Hoće li to biti kritičko promišljanje ili reprodukovanje mitova – pitanje je od kojeg zavisi i stabilnost društava u regionu - navela je Kovač.

Radulović je kazao da i pored četvrt vijeka napora da se unaprijedi nastava istorije, rezultati nijesu zadovoljavajući. 

- Istorija se i dalje koristi kao alat za manipulaciju mladima. Ali, čitanke i slični projekti makar su stvorili jezgro nastavnika koji razmišljaju o multiperspektivnom pristupu - istakao je Radulović, aludirajući na projekat Zajedničkih istorijskih čitanki za 13 zemalja Jugoistočne Evrope.

U okviru emisije, prikazan je petanestominutni dokumentarni film koji govori o tome kako su ove knjige nastale, ko su autori i kako je bilo moguće da se istoričai i urednici iz svih 13 zemalja usaglase u vezi sa istim sadržajem. 

Knjige promovišu interdisciplinarni pristup i razvijanje kritičkog mišljenja đaka i studenata, pa je jedno od glavnih pitanja bilo koliko je region spreman da prihvati i promoviše ovakav jedan pristup.

Radaković je govorila o iskustvu nastavnika koji se, pokušavajući da primijene ovakav pristup, suočavaju sa velikim pritiscima okoline. 

- Oni trpe pritiske od roditelja, kolega, pa i lokalnih medija. Pokušaj da se izvan etnocentričnog narativa izađe, često nosi rizik. Zajedničke čitanke bi trebalo da budu od velike pomoći – jer nude istorijske izvore prilagođene đacima i didaktičke smjernice - ističe Radaković.

Duranović je podsjetio da obrazovni sistem u BiH nosi posljedice mirovnih sporazuma 90-ih. Deset kantona, dva entiteta i Distrikt Brčko imaju svoje nadležnosti u obrazovanju, što je stvorilo sistem u kojem podjele postaju „normalizovane“ za mlade generacije. 

- Za one koji su rođeni sredinom 90-ih, podijeljen obrazovni sistem nije tranzicija, nego prirodno stanje. Nažalost, političke stranke koriste istoriju u školama kako bi očuvale pozicije stečene 90-ih - rekao je Duranović, dodajući da, ipak, vidi optimizam u „energiji mladih nastavnika koji žele drugačiji pristup“.

Janković je naglasio da je hrvatski obrazovni sistem obilježen etničkom homogenizacijom nakon rata. 

- Hrvatski narativ temelji se na pobjedi u Domovinskom ratu, ali često na trijumfalistički način koji ne uključuje druge perspektive. Iako je bilo pokušaja pluralizma, i dalje dominira nacionalni okvir, a reformski procesi zavise od političke volje - ocjenjuje on. 

Podsjetio je i da je Hrvatska 2023. godine povukla jedan udžbenik zbog osporavanja interpretacija, što govori o oscilacijama u pristupu istoriji.

 Učesnici su odbacili česte kritike da multiperspektivni pristup znači relativizaciju odgovornosti. 

- Multiperspektivnost ne znači da izjednačavamo krivicu. Ona samo omogućava učenicima da sagledaju događaje iz više uglova i da prvi put čuju glasove ‘druge strane - objasnio je Janković. 

Radulović je dodao da ovakav metod, razvijen i u zapadnoevropskim školama, „razvija kritičko mišljenje i demokratiju u učionici“. 

U Srbiji je 2018. godine sprovedena reforma nastavnih planova, ali, prema Radaković, adekvatna primjena izostaje. 

- Nastavnici nijesu dobili podršku. Umjesto slobode u kreiranju časova, reforma je postala dodatna obaveza. Otpor je bio toliki da je 2021. godine pokrenuta i peticija za njeno ukidanje - navodi ona.

 Za promjenu je ključna politička volja, saglasni su bili svi učesnici emisije.

 - Ako Japan, razvijena zemlja, želi da uči kroz naše čitanke, zašto mi ne bismo mogli? Potrebno je više hrabrosti da se suočimo sa sopstvenom prošlošću - poručio je Duranović.

 Radulović je izrazio zabrinutost i zbog revizionizma u Crnoj Gori. 

- Sva ova politička dešavanja vode ka tome da se polako priprema teren da se neke određene stvari rehabilituju, da kroz taj revizionizam čak i neki pokreti koji definitivno nemaju mjesto u udžbenicima, budu zastupljeni na način na koji ne bi trebalo - pojašnjava Radulović. 

 Radaković vjeruje da je neophodno naći zajednički interes. 

- Predugo smo tražili razlike među svim našim narodima i kulturama, a zapravo one nijesu uopšte tolike. Nema većeg interesa od obrazovanih mladih, pametnih i kritički nastrojenih ljudi koji će željeti da rade i žive u svojoj zemlji - zaključila je ona.

 Janković je naveo da je, za razliku od devedesetih kada su mnogi bili zatečeni svim što se događalo, sada smo za neke stvari senzibiliraniji, sada gradimo mreže i svjesni smo da moramo biti aktivni i reagovati na brojne stvari, koje ne smijemo propustiti.

Duranović je skrenuo pažnju da teškoće na političkom nivou na širem prostoru Jugoistočne Evrope, posebno  vanjsko-političke, pokazuju, danas i na primjeru Ukrajine, kako se i na najkrupnijim pitanjima na kraju dođe do dogoovora i nekih, kako je rekao, „sinhroniziranih“ akcija.

Cijelu emisiju možete pogledati ovdje: