Nikaljević: Oporavka Crne Gore nema ako se Bar, odnosno Barani, ne uključe u to

Oporavka Crne Gore nema ako se Bar, odnosno Barani ne uključe u to. Napad na Bar, koji se pokazao ovom crkvom na Rumiji, i prije svega na ono što je najveći kvalitet Bara - multinacionalnost i multikonfensionalnost, pokazatelj je prvo koliko je grad bio važan i čega su bili svjesni, kazao je Vladimir Vlado Nikaljević, iskusni i ugledni crnogorski privrednik i ekonomski komentator.

Nikaljević je za Radio Bar govorio o tribini udruženja STEGA pod nazivom „30. avgust – Crna Gora pet godina kasnije, između "male Ukrajine" i 28. članice EU“ koja će biti održana u velikoj Sali SO Bar u subotu 30. avgusta.

Gospodine Nikaljeviću, predstavite našim slušaocima STEGU - ko ju je, i zašto, formirao, koga okuplja, čemu teži?

Nikaljević: STEGA je pokrenuta od 65 akademika, univerzitetskih profesora, uspješnih privrednika, istaknutih umjetnika, intelektualaca, sa željom da se objedini društvena energija u jednom delikatnom trenutku u istoriji Crne Gore, kada jedna suverena, međunarodno priznata država ima ozbiljne probleme u održavanju svog državnog statusa, svoje ekonomije i građanskog i socijalnog mira. U toj misiji objedinio nas je prije svega isti sistem vrijednostii cilj da Crna Gora bude prva naredna članica EU-naravno, ne zbog geostrateških interesa Evrope, nego da to zasluži svojim radom, odnosno ostvarivanjem svih pristupnih poglavlja. Od njih ističem poglavlja 23-24, vladavinu prava, jer, da kod nas funkcioniše vladavina prava, dakle, poštovanje ustava i zakona, mi danas ne bismo govorili o ovoj temi, niti bi se organizovala ova tribina, ali, realnost je da u ovom trenutku Crna Gora ima ozbiljne probleme i zbog toga se i pojavila STEGA upravo kao građanski odgovor na naše probleme. Mi smo svjesni da ovako organizovana država koja ima Ustav i zakone, koja ima sve tri grane vlasti, ali i slabe institucije koje ne obavljaju svoj posao i koje su u stvari najveći problem koji je iskorišćen. Institucije su i oslabljene svjesno da bi se mogao praviti haos koga smo svjesni, svi skupa znamo u kakvim uslovima živimo i radimo.

U svijetlu teme tribine, kako Vi vidite položaj Crne Gore danas, pet godina nakon političkih promjena 2020?

Nikaljević: Svjedoci smo da i pored upornog pozivanja, odnosno pozivanja Evropske unije i deklarativne podrške vlasti i partija, proces evropskih integracija ne ide dobro. Naprotiv, snažni su politički procesi razgradnje države, krađe istorije, klerikalizacije društva, istorijskog revizionizma i negiranje vrijednosti na kojima je sazdana savremena Crna Gora. U ekonomiji, prostor kao najveći resurs Crne Gore agresivno se napada, stihijska gradnja ugrožava turizam, poljoprivredu, demografsku ravnotežu. Svjedočimo i zaduživanju bez vizije umjesto strategije dugoročnog razvoja i razduživanja. Naše obrazovanje ne razvija patriotizam, niti kritičku misao i svijest o očuvanju prirode. Naše zdravstvo ne podstiče prevenciju i zdrave načine života iako smo jedna od najvitalnijih populacija, o čemu svjedoči naša istorija prije svega. Naša kultura je obezličena, živi na postignućima istaknutih pojedinaca, a tu imamo i svježe primjere kako u stvari napreduje nekultura. Pravosuđe je sporo i selektivno, a politički sistem je zarobljen partijskim interesima. Naše institucije su slabe i stvaraju osjećaj nemoći i nepovjerenja. Mogao bih o tome govoriti mnogo, ali, dijagnoza, presjeka stanja i analiza ima dosta ko hoće da to pročita, prouči, portali i drugi mediji objavljuju to, mada, moram istaći da postoji apsolutna prezasićenost kod crnogorske populacije, što je vjerojatno i dio jednog velikog plana kako da se napadne Crna Gora, jer jedna suverena država i članica NATO kakva je Crna Gora nije se mogla napasti spolja, na granice, ali se mogla napasti iznutra, što se upravo radi. To je projekat koji je star 170 godina i tri puta u posljednjih sto godina se odvija. Evo, sad ovaj posljednji projekat napada na Crnu Goru iznutra-osvaja se kadrovima po dubini, to se uvijek tako radi, traže se saučesnici iznutra i time se slabi država. To je takozvani meki način osvajanja države iznutra, o tome postoji i stručna literature. Jedan od članova STEGE je govorio o knjizi Eduarda Lutraka objavljenoj u SAD u Americi prije 20 godina, i ovo što se sada događa u Crnoj Gori je školski primjer primjene metodologije koja je objašnjena u toj knjizi.

Tema subotnje tribine sugeriše dilemu da li Crna Gora ide putem nestabilnosti i podjela, ili putem evropskih integracija. Kakav je vaš pogled?

Nikaljević: U Crnoj Gori možemo najgrublje konstatovati postojanje dvije energije koje se razilaze-jedna koja vuče Crnu Goru u neka prošla vremena, u neke mitove, koja vuče prema istoku sa svim negativnostima koje tamo postoje, i druga energija koja je prozapadna, kojoj STEGA pripada i koja pokušava da uradi sve što je u njenoj moći da Crna Gora bude dio najrazvijenijih evropskih naroda, da bude članica Evropske unije. Ta dilema je u stvari bez dileme, da tako kažem, jer postoji jedna i druga strana. Mi pripadamo ovoj prozapadnoj strani i ulažemo napore da ta strana pobijedi u interesu svih. Ova proistočna, rekao bih, bila bi u interesu jako malog kruga ljudi, to se jasno vidi ko hoće da vidi i o tome će biti mnogo više govora na ovoj tribini. U subotu veče, pored mojih uvodnih napomena, general u penziji Špiro Niković govoriće o Crnoj Gori između antifašizma i radikalnog istorijskog revizionizma, profesor Branislav Radulović o antisistemu i etnofederalizaciji umjesto vladavine prava, a docent dr Nikoleta Đukanović o klerikalizmu kao otporu evropeizaciji. Dr Jovana Marović govoriće na temu Crna Gora bliže ili dalje od Evropske unije, a magistar Miloš Vuković, naš poznati makroekonomista i vrlo predani istraživač koji prati makroekonomske tokove u Crnoj Gori koji su nažalost jako nepovoljni, govoriće o temi “Ekonomija u rukama populista”. U ekonomiji nema besplatnog ručka, sve se mora zaraditi , a ovo što se u posljednje vrijeme dešava u Crnoj Gori je trošenje sredstava koja idu na teret budućih generacija, mi sada uveliko jedemo budućnost naše djece koja će morati vraćati te kredite koji se uzimaju bez pardona, bez zadrške, Ugledni Baranin, magistar Ivan Jovović će govoriti o kulturi u vremenu nekulture, magistar Alek Barović ima vrlo inspirativnu temu “Svetom protiv svijeta” i na kraju jedan takođe ugledni Baranin, poznato medijsko lice, Sabrija Vulić govoriče o medijima u raljama politike.

Koliko ima odjeka Vaših stavova u redovima vlasti, čuju li ono što Vi pričate?

Nikaljević: STEGA kao Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru piše svoju strategiju koju će objaviti na jubilej-dvadeset godina crnogorske nezavisnosti, i sagledavajući po nama vrlo nepovoljne trendove u ekonomiji napisala je otvoreno pismo predsjedniku Vlade 17. januara 2025. sa jednostavnim, a vrlo neprihvaćenim, ozbiljnim zahtjevom -da se promijeni ukupna ekonomska strategija zaduživanja strategijom razduživanja. Ukazali smo da se približavamo nekim crvenim linijama, na troškove koje neproduktivno pravi Vlada, što daje loš primjer u čitavom društvu, koji su toliko veliki da je to nepodnošljivo za mnogo jače ekonomije. Dali smo i ozbiljne prijedloge kako da se to prevaziđe. Nijesmo dobili apsolutno nikakav odgovor, iako je to kao službeni akt zavedeno na arhivi i dostavljeno kako treba, i nekoliko puta smo preko medija tražili odgovor, jednom čak i u direktnom razgovoru, na Ekonomskom fakultetu kada su profesori ovog fakulteta dokazivali da su programi Evropa 1 i Evropa 2 izazvali rast inflacije i druge negativne ekonomske trendove. Obećano je, naravno, da će se pogledati i dati odgovori, ali, našem predsjedniku Vlade nije veliki problem da nešto kaže i istog sekunda zaboravi, odnosno, da kaže bez namjere da to ostvari, to je njegova prepoznatljiva karakteristika, on to uradi s lakoćom, s osmjehom. Mi nećemo odustati, ali za Crnu Goru je nepovoljno to što ni on ne odustaje od vođenja loše ekonomske politike. Svjesni smo da se zaduživanje povećava, da je pokrivenost našeg uvoza izvozom i dalje u negativnom trendu, posljednji podatak koji sam pročitao je bio 13,6%. U međuvremenu je sigurno još lošije. Da zaključim- na nekoliko vrlo argumentovanih, ozbiljnih i u proceduri korektnih načina predstavili smo naše zahtjeve, ali, nije bilo zvaničnog odgovora. Međutim, po nekim reakcijama i po nekim potezima ipak smo vidjeli da je to bilo toliko argumentovano da se baš nije moglo potpuno ignorisati. Dakle, ugled STEGE je takav i to je važna stvar koju ističem- iako je STEGA neformalna organizacija, mi nemamo pečat, ali, imamo jasan cilj šta treba da uradimo, to podržavaju vrlo ozbiljni ljudi i oni koji su spremni da se eksponiraju su samo vrh ledenog brijega koji čini u stvari STEGU. Iza nas stoje mnogi ljudi istaknuti stvaraoci, ne samo domaći, koji su spremni da nam daju svu moguću-isključivo stručnu- logistiku da možemo argumentovano da izađemo sa prijedlozima kako da se pitanje crnogorske privrede i drugih važnijih dijelova našeg društva uradi na najsavremeniji način koristeći najbolje evropske primjere, najbolju evropsku praksu, i to tako da to bude prihvatljivo našem mentalitetu i ukupnom nivou razvoja društva.

Vi u brojnim javnim istupima upozoravate na lošu politiku turizma, posebno na prelaz od turističke ponude prema gradnji nekretnina. Kako vidite planiranje, odnosno zaštitu prostora?

Nikaljević: Turizmom se STEGA bavi kao vodećom granom naše privrede, stavovima vrlo ozbiljnih crnogorskih stručnjaka, autoriteta, i sve se do sada završilo s pričom. Ništa se apsolutno nije promijenilo. Najveći resurs Crne Gore je proctor, to su shvatili odavno prije svega investitori, i mali i veliki, izgleda i internacionalni investitori. To je ovaj slučaj sa Velikom plažom, i nekim drugim lokacijama. Tim povodom sam javno, bez ustručavanja, rekao da je za mene to jedan od najozbiljnijih udaraca za turizam. Nismo mi protiv investicija-gradnja hotela, rezorta, takvih turističkih sadržaja, to je nešto što je poželjno, no, gradnja stanova je rak rana našeg turizma, direktni nož u leđa turizmu. to je trajno uništavanje prostora. A ovo u Ulcinju- ako država treba da uradi kompletnu infrastrukturu i da potroši toliko sredstava da bi poslije stanove na takvoj lokaciji prodavao privatnik bez obzira ko je, odakle je, kakav mu je ugled, itd, to je po meni velika manipulacija sa crnogorskim narodom. To je teška korupcija i to je nešto čemu se ne radujem. Moramo sačuvati turizam, ali ga moramo raditi na način koji će donositi sredstva, a ne kao već nekoliko godina da pravi gubitke, kako kaže naš turizmolog dr Rade Ratković. Da bi pravio pozitivne rezultate turizam mora biti oslonjen na privredu, na čitavu državu, kao u Italiji ili Turskoj. Našoj uspješnoj turističkoj sezoni najviše se raduju ministri trgovine iz Srbije i iz Sjeverne Makedonije jer oni izvoze u Crnu Goru najveći broj artikala, to su ogromni iznosi, a mnoge od tih stvari mogli bi mi da pravimo u Crnoj Gori, da proizvodimo. Dakle, crnogorski turizam je ozbiljno ugrožen time što se naši najdragocjeniji dijelovi prostora ugrožavaju stambenom izgradnjom. To se i u Podgorici sprema sa onim projektom Velje Brdo, a toliko je negativnih stvari i zloupotreba u proceduri, da je to stvarno nešto što je teško opisati riječima, no, vlast to gura uporno. Postavlja se pitanje-ko će da živi u tim stanovima? Da li to treba da isprazni sjever Crne Gore? Isto se to događa i AD Plantaže-napravljen je bulevar prema Tuzima, bio je pokušaj da se prodaje zemljište s jedne i s druge strane. Da ne bude samo gola kritika, to je Ministarstvo poljoprivrede zaustavilo i to je nešto što stvarno podržavam i pohvaljujem. U tom bezbrojnom nizu svega šta se dešavalo u proteklih pet godina, možda je na samom početku trebalo reći da je taj 30. avgust imao samo jednu dobru stvar u tom trenutku i poslije nekoliko manje važnih, a to je da je bila izvršena mirna tranzicija vlasti. To je bio veliki događaj, sve ovo drugo je vrlo upitno. Uostalom, i ta gradnja zahtjeva radnu snagu o kojoj se kod nas, i uopšte za demografska pomjeranja, ne vodi računa. Demografska kretanja u svijetu, a i u Crnoj Gori, su ozbiljan problem.

Vi dajete lični primjer kako se može proizvoditi, i voditi privatni biznis, prepoznatljivi ste kao uspješan vinar i vinogradar u Brčelima u Crmnici. Kako gledate na situaciju da je danas država najveći poslodaac, a da privatni biznis postaje sve teži izbor mladim ljudima?

Nikaljević: Najveći problem našeg društva je u stvari obrazovanje. Ne razvija patriotizam, ne razvija pravo poštovanje rada. Kult rada se pretvorio u kult nerada. Tačno je da je država najveći poslodavac, tamo su plate velike, odgovornost nikakva, skoro ništa se ne radi, zapošljavaju se partijski vojnici ili budući glasači. A privatni biznis, privatni poslovi zahtijevaju ozbiljan rad, poljoprivredna proizvodnja je tek nešto što zahtijeva posebnu priču. Kod nas je riječ seljak ima pežorativni prizvuk. Kad kažete seljak, onda probajte da tu riječ dovedete u kontekst visoko cijenjenog posla, upoređujući ga sa nekim kancelarijskim poslom. Napravio sam malo istraživanje na jednom vinskom festival, i kad je prilazilo društvo moje djece, pitao sam “Vi, lijepe mlade djevojke, da li biste se udale za nekoga vinogradara?”. Pri tome je vinogradarstvo elitna poljoprivredna aktivnost za razliku od, recimo, uzgajanja životinja koje je mnogo komplikovanije i zahtjevnije. Samo je jedna od dvadesetak tih djevojka rekla “Kad bi on to zavređivao, zaslužio, bih”. Neke su eksplicitno rekle “Ne!”. Moramo promijeniti status i ugled rada, a posebno poljoprivrede. Imamo u svijetu sjajne primjere, u Americi je od kauboja koji je u stvari čoban, čuvar krava, napravljen nevjerovatni brend. To kod nas u Crnoj gori niko nije pokušao. Mi u našem obrazovanju odmalena imamo takav pristup da ne poštujemo ono što je naše, izvorno, vrijedno, a imamo takve vinogradarske dragulje kao što je Vranac koji je planetarna sorta po kvalitetu, jedina mu je mana što dolazi iz male sredine, da je francuski ili makar italijanski ili španski bio bi svjetski uvažena sorta. Ali imamo zato jednu drugu sortu koja je od planetarne važnosti – Kratošiju koja se pominje u Budvanskom statutu u poglavlju 261 pominje 70 godina prije otkrića Amerike. I otišla je u Ameriku, tamo je u Kaliforniji napravila svjetsku karijeru pod imenom Zinfandel. Nadam se da će ubrzo, nakon obimnih istraživanja Instituta za vino i vinogradarstvo iz Lariohe, biti promovisana kao crnogorska sorta koja osvojila svijet. To bi trebalo da bude veliki događaj za Crnu Goru koja je mala zemlja velikih vina.

Kako ste se vi opredelili porodičnu vinarsku tradiciju podignete na mnogo viši nivo?

Nikaljević: Nisam baš tipični primjer i najbolji pokazatelj u smislu da bi neko trebao da krene mojim stopama. Najbolji vinogradari su oni koji su napravili pare na drugim stvarima, a onda sade vinograde kao jedan od pokazatelja socijalnog statusa. Tako je svuda u svijetu. Oni koji počinju od malo i treba da zarade, oni moraju znati da, što narod kaže, loza ište roba, a ne gospodara, moraju taj posao mnogo voljeti i moraju imati podršku porodice. Ako se sve plaća-radna snaga koja prvo nema dovoljno, koja je skupa… onda se baš muče. Pa zatim treba prodati vino u ovako oštroj konkurenciji, itd. Imao sam tu sreću da sam se spremao za penziju i odlučio da živim životom u ritmu vinove loze, da budem vinogradar, jer sam naslijedio u Brčelima na terasama jako lijep vinograd. To su brojne podzide urađene suhozidinom, jako lijepo to djeluje. Nije mi prvenstveno bio komercijalni plan, nego više moja filozofija života, da živim u prirodi. Rođen sam u gradu, proveo život u gradu, ali mi se mnogo dopalo da živim na selu. Brčeli su na putu od glavnog grada prema moru, sve se skockalo, i zato sam odlučio da budem vinogradar. Gajim samo domaće sorte, prije svega Vranac, Kratošiju, a i imam i takođe autohtonu crnogorsku sortu koja će biti regionalni hit, to sam siguran, za narednih deset godina. To je Žižak, visokokvalitetna bijela sorta koja je davno priznata i poznata. Inače, vino ima svoje trendove, prije 30-ak godina pilo se uglavnom crno vino i lozova rakija, sad je došlo vrijeme da se preferiraju voćne rakija i bijela vina. Treba znati da je u Crnoj Gori otkriveno preko 50 vrsta jedinstvenih loza u svijetu. Pitao sam jednog od istraživača vinove loze, profesora Grbića, kako to našem mentalitetu odgovara da smo prvaci svijeta u svim disciplinama, ali, otkud baš 50 i više loza u Crnoj Gori, na što mi je rekao da je istorijski razlog to što je Crna Gora bila ostrvo u Otomanskom moru, koje iz vjerskih razloga nije forsiralo vinske, nego konzumne sorte kao razaglija, čauš ili japuđak. A vinske sorte su opstale u ovom dijelu koji je bio slobodna teritorija. To je jedan savršeni vinogradarski rejon, stara Crna Gora, tu se što spontanom mutacijom, što svjesnom selekcijom za tih 500 godina došlo do tih novih loza, i ja mogu da se pohvalim da imam na mom imanju dvije jedinstvene bijele loze u svijetu. Zato pozivam vinogradare iz ovog dijela da pretraže svoje vinograde, posebno one zapuštene, da pogledaju loze koje im se učine nepoznate. Ovo je pravi trenutak kad se na njima može pronaći poneka bobica grožđa, da vide da li ih to podsjeća na ove naše najčešće sorte Vranac i Kratošiju ili nešto što im se čini drugačije. E, možda je to nešto drugačije neka od još neotkrivenih i nedokazano jedinstvenih loza u svijetu. To je u stvari budućnost crnogorskog vinogradarstva, mi ne slutimo koliko imamo resursa. Skloni smo da nešto što je tuđe prihvatimo kao bolje, a u stvari nije ni izbliza toliko vrijedno i kvalitetno kao što su naše izvorne stvari.

Šta biste poručili na kraju ovog razgovora?

Nikaljević: O svim ovim temama biće mnogo više priče na tribini STEGE i pozivam građane Bara da u subotu veče dođu na ovu tribinu. Bar je jako važan za Crnu Goru. Nijesmo zaboravili one godine, početak 90-ih, otpor u gradu Baru i Milenka Sjekloću, to su bile jedne od svijetlijih stranica u tadašnjoj krizi Crne Gore. Mislim da i oporavka Crne Gore nema ako se Bar, odnosno Barani ne uključe u to, jer, taj napad koji je bio na Bar i prije svega na ono što je najveći kvalitet Bara - multinacionalnost i multikonfensionalnost, koji se pokazao ovom crkvom na Rumiji čime je uništen zajednički izlazak gore sve tri vjere, pokazatelj je prvo koliko je Bar bio važan i čega su bili svjesni. Toliko je važan i nama koji pokušavamo da obnovimo Crnu Goru jer, Crna Gora je rijeka ponornica. Ona se sada ne vidi baš najbolje i najsrećnije, ali, ona će izbiti svom svojom snagom jer Crna Gora je u ovom ljutom kršu i gordim planinama koji isijavaju državotvornost i Crna Gora je vječna!