Pavićević: Postupci Marunovića i Karadaglića iskra nade da će se ovoj nagradi vratiti smisao i povratiti stari sjaj

I podrška i čestitke i zahvalnost...Danilu Marunoviću, koji je, prije svega, prihvatio da bude član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade i odvaži se da, među partijskim uticajima, doprinese relevantnom sagledavanju kandidata, ali i u konačnom, ogolijevanju pristupa koji je ovu nagradu potpuno devalvirao...zahvaljujući čemu će se, nadajmo se, prekinuti sa ovom, po svemu, ponižavajućom praksom, poručila je ekspertkinja za strateško planiranje Jelena Pavićević, na svom Fejsbuk profilu, povodom ''cirkusa'' koji je nastao oko dodjele Trinaestojulskih nagrada.

Pavićević se zahvalila i Milošu Karadagliću koji je, po njoj očekivano, odbio da bude dio partitokratskog trijumfa i da omogući da se, uz njega, nađu ljudi koje nije blam da nezasluženo primaju najveća državna priznanja, a da za njihova postignuća, uglavnom, niko niti je čuo niti bi ih smatrao baš toliko značajnim. 

Dodala je i da je, uz Karadaglića, bilo bar još pet kandidata vrijednih ove nagrade.

- I taman kada se moglo pomisliti da su, već svi, pali u apatiju i dozvolili da se pravi cirkus od najvećeg državnog priznanja, ova dva frajera, koji bi tu nagradu, bez dileme, uvijek mogli dobiti, pokazali su i rekli da to baš neće proći ovako kako je zamišljeno- kazala je Pavićević.

Ona je istakla kako je situacija sa dodjelama nagrada okupira danima, kao i uostalom većinu crnogorskog društva, elaborirajući da je tužna što ne postoji svijest većine javnosti, o tome koliko se štete nanese kada se najznačajnije nagrade ne dodjele onima koji su ih zaista zaslužili.

- Koliko se tu, samo, vremena, novca i drugih resursa, potroši na pogrešne poruke. I tako...na taj način, stvaramo naciju u kojoj se za najveće državno priznanje možeš kandidovati i za "ništa" ili za nešto sasvim prosječno i daleko od izvrsnosti. Nagrade služe da uspostave kriterijume, afirmišu kvalitet i determinišu vrijednosni sistem, pa tek onda, da nekom daju satisfakciju. Trinaestojulska nagrada bi trebala da afirmiše postignuća zbog kojih postoji vjerovatnoća da će svi građani na njih biti ponosni i doživljavati ih kao uzor. A da li je tako?- upitala je Pavićević.

Po njoj, prije svega, klica ovog nakaradnog procesa leži u zakonskoj odredbi koja ovlašćuje Skupštinu da bira članove žirija, a što se tumači na način da partije regrutuju članove žirija, iako bi, sasvim sigurno, to moglo da se dešava i kroz mnogo kvalitetniji proces, čime bi se za kandidate Skupštini predlagali relevantni pojedinci, za koje bi se glasalo u plenumu, kao za mnoge druge pozicije, što bi, smanjilo vjerovatnoću da nam žiri za dodjelu najvećeg državnog priznanja, često čine anonimusi sa titulama, dominantno iz zatvorene akademske zajednice. 

- Takođe, kada se osvrnete na medijska izvještavanja o ovoj nagradi, rijetko možete pročitati kvalitetne opservacije o članovima žirija,  kandidatima i laureatima, što bi bilo edukativno, a ovako je, uglavnom, informativno, pa smo se i doveli u fazu da Trinaestojulska nagrada postane informacija, a ne smjernica, uzor i primjer društvenog progresa i uspjeha- dodala je Pavićević.

Po njoj, jedna od upečatljivijih karakteristika ove nagrade je i činjenica da je, uglavnom, dobijaju osobe iz sfere kulturnog stvaralaštva i akademske zajednice, kao da smo neka kulturna i naučna velesila, a ne zemlja u kojoj, upravo, te dvije sfere, imaju najlošiji društveno- politički tretman, pa se stiče utisak, da se kroz nagrade, pokušavaju nadoknaditi duševne patnje i bolovi kulturnih i naučnih poslenika. A onda, kada se desi konkretno i predivno, naučno otkriće, nagrada izostane.

- A gdje su privrednici, kada je u pitanju Trinaestojulska nagrada, zahvaljujući čijim poduhvatima i podvizima, ova država često i opstaje? Njih niko ne kandiduje!!! No, oni su svakako, struktura, koja nema problem da svoju samostalnost, ekonomsku održivost, izmirivanje obaveza prema zaposlenima i državi, razvoj, kao i mogući profit, vidi kao svoje postignuće, pa im nagrade ne moraju nahraniti sujetu, jer privrednici su, uglavnom, sujetu morali sahraniti da bi bili na tržištu. Zatim, gdje su nam ljudi koji žive u dijaspori, kada je u pitanju ovo priznanje, a među kojima ima onih koji su mnogo doprinijeli Crnoj Gori da se poveže sa svijetom u brojnim oblastima, ali i imidžu države ili određenim inicijativama?....Neću navoditi, imenom i prezimenom, one koje, ničim posebno zasluženo, dobijanje Trinaestojulske nagrade, nije obavezalo da naknadno doprinesu Crnoj Gori..jer su se tako postavili, kao da im pripada. I tako....dosta je toga što je, u vezi sa Trinaestojulskom nagradom, nju devalviralo i šalje pogrešnu poruku sopstvenim građanima- navela je Pavićević.

Ona je istakla da ove reakcije nijesu ideološke i političke, već su ih brojni članovi brojnih žirija, kao i brojni kandidati i dobitnici, pretvorili u političku i ideološku temu.

- Zato je postupanje Danila Marunovića i Miloša Karadaglića (prethodno i Ratimira Martinovića koji je odbio i da ga kandiduju prije par godina) iskra svjetlosti i nade da će se ovoj nagradi vratiti smisao i povratiti stari sjaj. Tada će ova nagrada komunicirati društvene vrijednosti i značaj, onako kako treba, a njeni laureati biti dostojni ove nagrade, tako što neće postojati sumnja da je ona zaslužena...a mi ćemo ih doživljavati kao uzor...Bravo momci!- zaključila je Pavićević.