Ekspertkinja za stratešku komunikaciju Jelena Pavićević ocijenila je da u najvećem broju crnogorskih institucija ne postoje osnovni dokumenti koji se odnose na organizacionu kulturu, etiku i komunikaciju, zbog čega kvalitet rada često zavisi od načina na koji rukovodioci vode ustanove.
Gostujući u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E, Pavićević je kazala da su pravila komunikacije i jasni standardi ponašanja neophodni kako bi se zaposleni zaštitili od nepravde i kako bi se unaprijedili međuljudski odnosi.
- Nedostaje nam jedna utegnutost, nedostaju nam pravila, dokumenta, vezana za komunikaciju, gdje će se znati kako zaposleni u institucijama komuniciraju, osloboditi zaposlene nepravde i eliminisati uvođenjem pravila neke loše međuljudske odnose - istakla je Pavićević.
Prema njenim riječima, komunikacija predstavlja najslabiju kariku u radu crnogorskih institucija, ali problemi, kako navodi, nijesu posljedica nedostatka kadra ili infrastrukture.
Dodala je da je naročito loša interna komunikacija, i to iz više razloga, a prije svega zbog neravnomjerne raspodjele posla i preopterećenosti jednog dijela zaposlenih.
- To su ljudi koji su često na lažnim bolovanjima, ili svojim profilom, svojim znanjem i iskustvom ne odgovaraju poziciji koju pokrivaju, tako da se tu dešava jedna nepravda u opterećenosti poslom. Dešava se činjenica da vam stručnost nije preporuka, nego to bila neka partijska preporuka, pa samim tim ljudi gube motivaciju, jer oni koji su stručni ne mogu da napreduju i ne mogu da dolaze do izražaja - rekla je Pavićević.
Ona je ukazala i na izražen nedostatak organizacione kulture i etike, ističući da se u praksi često dešava da organizaciona kultura ili nekultura zavisi isključivo od načina na koji neko rukovodi institucijom i da li pribjegava improvizaciji.
Pavićević je podsjetila i da su velike tragedije na Cetinju razotkrile slabosti u komunikaciji institucija u kriznim situacijama.
- Tragedija na Cetinju je imala svoje indikatore i mi se sad svi možemo usuditi da to kažemo. Nije to bila samo odgovornost u datom momentu Ministarstva unutrašnjih poslova, tu su mnogi društveni subjekti trebali da uzmu učešća i prije nego što se ta tragedija desila da bi alarmirali i na ubice i na posljedice koje su mogle desiti. To često zna da bude donošenje loših vijesti, to često zna da se tumači kao nešto što jeste prejudiciranje, ali vrijeme je da kao društvo sazrenemo i shvatimo da treba da smo spremni na krizu. Krizna komunikacija je u toj situaciji apsolutno izostala - zaključila je Pavićević.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Pavićević: Dokumenti o organizacionoj kulturi i etici ne postoje u većini crnogorskih institucija

I podrška i čestitke i zahvalnost...Danilu Marunoviću, koji je, prije svega, prihvatio da bude član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade i odvaži se da, među partijskim uticajima, doprinese relevantnom sagledavanju kandidata, ali i u konačnom, ogolijevanju pristupa koji je ovu nagradu potpuno devalvirao...zahvaljujući čemu će se, nadajmo se, prekinuti sa ovom, po svemu, ponižavajućom praksom, poručila je ekspertkinja za strateško planiranje Jelena Pavićević, na svom Fejsbuk profilu, povodom ''cirkusa'' koji je nastao oko dodjele Trinaestojulskih nagrada.
Pavićević se zahvalila i Milošu Karadagliću koji je, po njoj očekivano, odbio da bude dio partitokratskog trijumfa i da omogući da se, uz njega, nađu ljudi koje nije blam da nezasluženo primaju najveća državna priznanja, a da za njihova postignuća, uglavnom, niko niti je čuo niti bi ih smatrao baš toliko značajnim.&nbsp;
Dodala je i da je, uz Karadaglića, bilo bar još pet kandidata vrijednih ove nagrade.
- I taman kada se moglo pomisliti da su, već svi, pali u apatiju i dozvolili da se pravi cirkus od najvećeg državnog priznanja, ova dva frajera, koji bi tu nagradu, bez dileme, uvijek mogli dobiti, pokazali su i rekli da to baš neće proći ovako kako je zamišljeno- kazala je Pavićević.
Ona je istakla kako je situacija sa dodjelama nagrada okupira danima, kao i uostalom većinu crnogorskog društva, elaborirajući da je tužna što ne postoji svijest većine javnosti, o tome koliko se štete nanese kada se najznačajnije nagrade ne dodjele onima koji su ih zaista zaslužili.
- Koliko se tu, samo, vremena, novca i drugih resursa, potroši na pogrešne poruke. I tako...na taj način, stvaramo naciju u kojoj se za najveće državno priznanje možeš kandidovati i za "ništa" ili za nešto sasvim prosječno i daleko od izvrsnosti. Nagrade služe da uspostave kriterijume, afirmišu kvalitet i determinišu vrijednosni sistem, pa tek onda, da nekom daju satisfakciju. Trinaestojulska nagrada bi trebala da afirmiše postignuća zbog kojih postoji vjerovatnoća da će svi građani na njih biti ponosni i doživljavati ih kao uzor. A da li je tako?- upitala je Pavićević.
Po njoj, prije svega, klica ovog nakaradnog procesa leži u zakonskoj odredbi koja ovlašćuje Skupštinu da bira članove žirija, a što se tumači na način da partije regrutuju članove žirija, iako bi, sasvim sigurno, to moglo da se dešava i kroz mnogo kvalitetniji proces, čime bi se za kandidate Skupštini predlagali relevantni pojedinci, za koje bi se glasalo u plenumu, kao za mnoge druge pozicije, što bi, smanjilo vjerovatnoću da nam žiri za dodjelu najvećeg državnog priznanja, često čine anonimusi sa titulama, dominantno iz zatvorene akademske zajednice.&nbsp;
- Takođe, kada se osvrnete na medijska izvještavanja o ovoj nagradi, rijetko možete pročitati kvalitetne opservacije o članovima žirija, &nbsp;kandidatima i laureatima, što bi bilo edukativno, a ovako je, uglavnom, informativno, pa smo se i doveli u fazu da Trinaestojulska nagrada postane informacija, a ne smjernica, uzor i primjer društvenog progresa i uspjeha- dodala je Pavićević.
Po njoj, jedna od upečatljivijih karakteristika ove nagrade je i činjenica da je, uglavnom, dobijaju osobe iz sfere kulturnog stvaralaštva i akademske zajednice, kao da smo neka kulturna i naučna velesila, a ne zemlja u kojoj, upravo, te dvije sfere, imaju najlošiji društveno- politički tretman, pa se stiče utisak, da se kroz nagrade, pokušavaju nadoknaditi duševne patnje i bolovi kulturnih i naučnih poslenika. A onda, kada se desi konkretno i predivno, naučno otkriće, nagrada izostane.
- A gdje su privrednici, kada je u pitanju Trinaestojulska nagrada, zahvaljujući čijim poduhvatima i podvizima, ova država često i opstaje? Njih niko ne kandiduje!!! No, oni su svakako, struktura, koja nema problem da svoju samostalnost, ekonomsku održivost, izmirivanje obaveza prema zaposlenima i državi, razvoj, kao i mogući profit, vidi kao svoje postignuće, pa im nagrade ne moraju nahraniti sujetu, jer privrednici su, uglavnom, sujetu morali sahraniti da bi bili na tržištu. Zatim, gdje su nam ljudi koji žive u dijaspori, kada je u pitanju ovo priznanje, a među kojima ima onih koji su mnogo doprinijeli Crnoj Gori da se poveže sa svijetom u brojnim oblastima, ali i imidžu države ili određenim inicijativama?....Neću navoditi, imenom i prezimenom, one koje, ničim posebno zasluženo, dobijanje Trinaestojulske nagrade, nije obavezalo da naknadno doprinesu Crnoj Gori..jer su se tako postavili, kao da im pripada. I tako....dosta je toga što je, u vezi sa Trinaestojulskom nagradom, nju devalviralo i šalje pogrešnu poruku sopstvenim građanima- navela je Pavićević.
Ona je istakla da ove reakcije nijesu ideološke i političke, već su ih brojni članovi brojnih žirija, kao i brojni kandidati i dobitnici, pretvorili u političku i ideološku temu.
- Zato je postupanje Danila Marunovića i Miloša Karadaglića (prethodno i Ratimira Martinovića koji je odbio i da ga kandiduju prije par godina) iskra svjetlosti i nade da će se ovoj nagradi vratiti smisao i povratiti stari sjaj. Tada će ova nagrada komunicirati društvene vrijednosti i značaj, onako kako treba, a njeni laureati biti dostojni ove nagrade, tako što neće postojati sumnja da je ona zaslužena...a mi ćemo ih doživljavati kao uzor...Bravo momci!- zaključila je Pavićević.

Pavićević: Postupci Marunovića i Karadaglića iskra nade da će se ovoj nagradi vratiti smisao i povratiti stari sjaj

Jedna institucija, jedan sistem, jedan pojedinac, je dobar i spreman onoliko koliko je spreman u krizi. Za krize se, i krizne komunikacije, morate pripremati, vi morate da imate krizne planove, vi morate da imate tim koji će krizom i kriznom komunikacijom da upravlja. To ne može da bude prepušteno stihiji, jer kad prepušteno stihiji onda to izgleda ovako kako je izgledalo prethodnih dana, a bojim se, da mi iz brojnih kriznih situacija, koje imamo u društvu, ne učimo i ne izvlačimo zaključke koji će nam poslužiti za narednu krizu - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, ekspertkinja za strateško komuniciranje Jelena Pavićević. Iza sebe ima iskustvo od preko dvadeset godina u oblasti komunikacija, pa na osnovu toga iskustva Pavićević kaže da su nadležni imali, kako kaže, katastrofalnu komunikaciju u danu masakra na Cetinju, i danima kasnije. - Komunikacija naših institucija i naših zvaničnika nije bila dobra… Ja ću objasniti zašto je komunikacija bila katastrofalna, a onda, pretpostavljam, da ćemo i objasniti kako je trebala ta komunikacija, zapravo, da izgleda - rekla je Pavićević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250106110144_1492dff5b337a779cc0cd151d46d17e8bcc496c5d51dde7499087081e37deb1f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250106110144_1492dff5b337a779cc0cd151d46d17e8bcc496c5d51dde7499087081e37deb1f" data-rendition-name="original" width="400" height="400" loading="lazy" alt="Jelena Pavićević"> <figcaption>Jelena Pavićević(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Sagovornica "Budilnika" problematizuje izostanak pojavljivanja određenih zvaničnika, kao što je, navodi ona, predsjednik države Crne Gore Jakov Milatović, koji je imao naviku da se oglašava po svim mogućim pitanjima. - Sad je neka reakcija predsjednika, i empatija, u smislu liderstva, i u smislu odgovornosti, na određeni način izostala. Premijer je, možda, više djelovao kao samostalan, i više insistirao na nekom svom preuzimanju odgovornosti, i, možda, na neki način, smirivanju situacije, što se nije trebalo uraditi tako, jer su se članovi tima, odnosno Vlade, morali pojavljivati sinhronizovano, jer ovaj događaj, iako naizgled djeluje da se ticao, prevashodno, Ministarstva unutrašnjih poslova, ili možda sektora bezbjednosti, on se ticao i dosta drugih sfera u društvu, tako da je pojavljivanje mnogih resornih ministara izostalo. Primjetila sam da je ministarka kulture, sasvim nepotrebno, izašla sa nekom pohvalom medijima i njihovom ponašanju, koje je bilo potpuno suvišno u tom trenutku, jer hvaliti bilo koga ko radi svoj posao, i ko u toj situaciji treba, &nbsp;na neki nacin, da izdrži čitav radni zadatak je bilo potpuno suvišno, posebno što se sam zločin, i čitava tragedija u značajnoj mjeri ticali našeg mentaliteta, a mentalitet je i kultura, pa bi onda bilo mnogo suvislije da je ministarka kulture aspekt mentaliteta, i svega što se dešavalo, nekako stavila u svoj domen. Takođe, mogu da navedem i činjenicu da se događaj desio za vrijeme novogodišnjih praznika, da je Crna Gora bila prebukirana gostima, da su svi imali &nbsp;neka očekivanja, pa smo imali i taj aspekt čitavih priprema za praznike, i to nije ostvarilo svoju svrhu, pa je bilo važno i tu pokazati saosjećajnost i podršku, i pripremiti, eventualno, neke izlazne strategije, što pripisujem &nbsp;resoru turizma - istakla je Pavićević. U danima poslije događaja na Cetinju, kaže Pavićević, izostala je sveukupna solidarnost i razumijevanje, pa je sve krenulo u nekom smjeru, kako kaže, pretjeranog opravdanja i pripisivanja određenim političkim okolnostima. Krizna komunikacija ima svoje pravilnosti, objašnjava Pavićević, i ona mora da bude pravovremena i tačna, poručuje ona, što je svih ovih dana, ističe ona, izostajalo. - Krizna komunikacija mora da ima konzistentnost, što znači da te poruke moraju da imaju neku svoju cjelinu, a ovdje je bilo dosta toga što je bilo kontradiktorno, ili nedostajuće. Ono što je, takođe, važna karakteristika krizne komunikacije jeste otvorenost, upravo onih lica koji tu komunikaciju kriznu treba na određeni način da kontrolišu, kanališu, koordiniraju, jer kriza i krizne situacije su okolnosti na koje vi samo djelimično možete da utičete, i zato to jeste kriza. Ni u jednoj od komunikacija nijesu postojala sva tri elementa, a da ne govorim da je izostala, naravno, priprema, institucija, jer uvijek je, u konačnom, u krizama, i u kriznim komunikacijama vrlo jasno kakvi su potencijali određene institucije, ili određenog pojedinca. Kriza to pokaže! Vi, ako ste spremni, i ako se pripremate za krizu, u tom kriznom trenutku se i te kako vidi da dobro upravljate situacijom. Znači, jedna institucija, jedan sistem, jedan pojedinac, je dobar i spreman onoliko koliko je spreman u krizi. Za krize se, i krizne komunikacije, morate pripremati, vi morate da imate krizne planove, vi morate da imate tim koji će krizom i kriznom komunikacijom da upravlja. To ne može da bude prepušteno stihiji, jer kad prepušteno stihiji onda to izgleda ovako kako je izgledalo prethodnih dana, a bojim se, da mi iz brojnih kriznih situacija, koje imamo u društvu, ne učimo i ne izvlačimo zaključke koji će nam poslužiti za narednu krizu - poručila je Pavićević. Krizi uvijek predstoje otvorena pitanja, smatra Pavićević, pitanja oko kojih ne postoji saglasnost, i koja se, dodaje ona, moraju raspraviti i izvući zaključci. - Mi imamo brojna otvorena pitanja. Kad bismo naveli kroz ovu situaciju koja se desila na Cetinju, imamo pitanja gdje se ne bavimo psihičkim stanjima pojedinaca i nacije, uopšte,gdje ne raspolažemo određenim podacima, u smislu kako ljudi u okviru zajednice gdje žive funkcionišu, kako se ponašaju, da li tu postoje određene vrste sumnjivog ponašanja, da li su određeni pojedinci uopšte sposobni da posjeduju oružje, da li imamo taj mehanizam na koji ćemo način prijavljivati određene stvari, jer to čitav svijet radi, vi imate lokalne policajce, imate skupštine stanara po svijetu, koje uvijek prijavljuju ako je nešto čudno, sumnjivo, neuobičajeno. Isto tako, kao otvoreno pitanje imamo nesaglasje unutar naše heterogene Vlade, heterogene političke situacije, gdje bih rekla da veliki broj političara ipak u datim situacijama više brine o nekom svom partijskom statusu, i o nekom svom oslobađanju od odgovornosti, nego što se brine &nbsp;o tome kako će se određene stvari, da ne kažem kriza, rješavati. Takođe je veliki problem, ja to moram da pomenem, da mi određeni vremenski period imamo problem sa organizacijom Ministarstva unutrašnjih poslova, da imamo deficit određenog kadra, da imamo njihovu nedovoljnu pripremljenost za određene situacije, a da smo od cijele države, sad za novogodišnje praznike, napravili jednu destinaciju zabave, i destinaciju žurki , što je, na neki način, degutantno i pretjerano, jer time &nbsp;pokazujete da nijeste odgovorni, jer se na svakih 20, 30 km, po cijeloj Crnu Gori organizuju zabave koje ne možete da obezbjedite - zaključila je Pavićević.

610x380

500x500

Pavićević: Katastrofalna komunikacija institucija i zvaničnika, izostala reakcija i empatija Milatovića

U godini kada obilježavamo i dvije decenije od obnove nezavisnosti, Crna Gora mora potvrditi odgovornost prema sopstvenom istorijskom pamćenju, poručio je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović na panel diskusiji pod nazivom "110 godina od stradanja crnogorskih dobrovoljaca kod Medove (1916)", organizovanoj u saradnji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Matice crnogorske.&nbsp; Milatović je istakao da je crnogorsko iseljeništvo jduboko utkano u naš identitet kroz generacije koje su odlazile u svijet, nosivši sa sobom snažnu vezu sa domovinom.&nbsp; - Ta veza nije slabila udaljenošću, naprotiv, često je postajala još snažnija. Crna Gora ostajala je njihova kuća. A kuća nije samo mjesto. Kuća je osjećaj da, bez obzira koliko daleko otišli, znate gdje pripadate. Vođeni tim osjećajem crnogorski iseljenici iz Sjeverne Amerike su se, 1916. godine, na poziv kralja Nikole, sa kraja svijeta uputili nazad, prema kući - kazao je Milatović. On je rekao da se ove godine obilježava 110 godina od događaja koji je duboko urezan u crnogorsku istoriju i pamćenje.&nbsp; - Brodolom u Medovskom zalivu, nadomak albanske luke Šenđin, na Badnji dan, 6. januara 1916. godine odnio je gotovo četiri stotine života dobrovoljaca koji su ostavili svoje porodice i sigurnost dalekog kontinenta i krenuli nazad u domovinu da je brane kada je to bilo najpotrebnije - dodao je Milatović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260223140212_ca9fe64d98d64701b5c6b2a53244fb31fc6d003ee08f29bd6b664e96f5e3f490.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260223140212_ca9fe64d98d64701b5c6b2a53244fb31fc6d003ee08f29bd6b664e96f5e3f490" data-rendition-name="original" width="7008" height="4672" loading="lazy" alt="Milatović na događaju"> <figcaption>Milatović na događaju(Photo: Kabinet predsjednika Crne Gore)</figcaption> </figure>  Podsjetio je da se ova tragedija dogodila u trenutku kada se nad Crnom Gorom nadvijala još veća nesreća, a to je gubitak državnosti. Stradanje crnogorskih dobrovoljaca pod Medovom ostalo je, kaže Milatović, u sjenci te lomne istorijske tačke za našu državu.&nbsp; - No, sjećanje na nju je preživjelo. Preživjelo je u porodicama stradalih, među crnogorskim iseljenicima, u spomeničkom remek djelu Rista Stijovića "Lovćenska vila" na Cetinju koje je bilo i ostalo simbol žrtve za slobodu, teškog pečalbarstva, patnje i čežnje za rodnim krajem. I sâm sam, kao i mnogi Crnogorci, porodično i intimno vezan za naše iseljenike koji su iz dalekog svijeta doplovili na brodu Brindizi, nosivši sa sobom zavežljaj teško zarađenih dolara i snove da mogu braniti svoje porodice i svoju Crnu Goru u već izgubljenom ratu. Četvorica Milatovića imali su sreće da prežive Medovsku tragediju. Ta činjenica za mene nije samo porodična priča, već podsjetnik koliko su istorijske okolnosti oblikovale sudbine naših porodica i koliko je, u tim vremenima, tanko bilo razdvajanje između života i smrti - kazao je Milatović. U godini kada obilježavamo i dvije decenije od obnove nezavisnosti, Crna Gora mora, naglašava Milatović, potvrditi odgovornost prema sopstvenom istorijskom pamćenju.&nbsp; - Zato sam se, i lično i institucionalno, založio da inicijativa koja postoji već godinama - da se u Medovskom zalivu postavi spomen-ploča u znak sjećanja na stradale dobrovoljce, u potpunosti i realizuje. Ova spomen-ploča će biti otkrivena tokom moje predstojeće zvanične posjete Republici Albaniji, nadomak mjesta gdje su crnogorski dobrovoljci izgubili živote. Na ploči će stajati poruka da njihova žrtva obavezuje generacije da pamte i čuvaju vrijednosti zbog kojih su stradali - naglasio je Milatović. Na kraju, predsjednik Milatović je zaključio svoju pozdravnu riječ "sa uvjerenjem da ćemo se uskoro ponovo okupiti, i to u Medovskoj luci, da zajedno trajno obilježimo sjećanje na crnogorske dobrovoljce".&nbsp; - To je najmanje što dugujemo. Neka im je vječna slava i hvala - zaključio je Milatović.

Milatović: Crna Gora mora potvrditi odgovornost prema sopstvenom istorijskom pamćenju

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) i Matica crnogorska organizovale su danas panel-diskusiju povodom 110 godina od stradanja crnogorskih dobrovoljaca kod Medove 1916. godine.
Panel-diskusija organizovana je u okviru aktivnosti Odjeljenja humanističkih nauka i Odjeljenja društvenih nauka CANU. Uvodnu riječ održao je akademik Zoran Rašović, koji je naveo da je ova panel-diskusija samo jedan od događaja kojima će CANU obilježiti 55 godina ustanove, kao i 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore. Organizovanjem i ove panel-diskusije CANU potvrđuje svoju društvenu odgovornost kao naučna ustanova, dodaje on. Jer, stradanje crnogorskih dobrovoljaca kod Medove na Badnji dan 1916. godine je ne samo neobičan, već i istorijski važan događaj za Crnu Goru. Tada je kod albanske luke Medova, nakon udara u podvodnu minu, potonuo italijanski brod "Brindizi" koji je prevozio crnogorske dobrovoljce iz Sjeverne Amerike da bi se na poziv kralja Nikole priključili odbrani domovine. Tom prilikom poginulo je preko 390 crnogorskih dobrovoljaca i 12 članova američko-češke misije Crvenog krsta, kaže Rašović.
– Danas smo u Akademiji da odamo počast i da govorimo o onima koji su vođeni najčistijom patriotskom misli, krenuli ka svojoj otadžbini, ali su njihovi snovi i životi prekinuti na domak cilja. Badnji dan 1916. godine urezan je u istoriju Crne Gore kao dan neizmjerne tuge, ali i kao simbol krunske lojalnosti Crnoj Gori i golemi primjer patriotizma. Njihova žrtva nije bila samo vojnička, ona je bila duboko ljudska i civilizacijska - istakao je Rašović, dodajući da je pored stravičnih ljudskih žrtava, stradala i materijalna pomoć koju su prikupili - hrana i sanitetski materijal koji su nosili za Crnu Goru. U čast poginulih crnogorskih dobrovoljaca 1939. godine podignut je spomenik "Lovćenska vila" na Cetinju, remek-djelo vajara Rista Stijovića, podsjeća Rašović.
– Današnji događaj pokazaće svu veličinu onih koji nisu čekali poziv sudbine, već su joj požurili u susret - rekao je akademik.
Obraćajući se prisutnima predsjednik Crne Gore Jakov Milatović na početku je naveo da je u naš identitet duboko utkano i crnogorsko iseljeništvo, koje je sa sobom u svijet ponijelo i duboku i snažnu vezu sa domovinom. I ta veza, kaže Milatović, nije slabila ni u daljini, već naprotiv, često je postajala snažnija.
– Crna Gora ostajala je njihova kuća. A kuća nije samo mjesto. Kuća je osjećaj da, bez obzira koliko daleko otišli, znate gdje pripadate. Vođeni tim osjećajem crnogorski iseljenici iz Sjeverne Amerike su se 1916. godine na poziv kralja Nikole, sa kraja svijeta u to vrijeme uputili nazad prema svojoj kući - rekao je Milatović, podsječajući da se baš ove godine navršava 110 godina od tog tragičnog događaja koji je duboko urezan u crnogorsku istoriju i naše pamćenje.
Milatović ističe da su život izgubili ljudi koji su za sobom ostavili sigurnost i krenuli nazad u domovinu da je brane kada je to i bilo najpotrebnije. Napominje i da se nad Crnom Gorom već tada nadvio i gubitak državnosti.
Po Milatoviću, u godini kada se obilježava dvije decenije od obnove nezavisnosti, Crna Gora mora potvrditi odgovornost prema sopstvenom istorijskom pamćenju.
– Zato sam se i lično i institucionalno založio da inicijativa koja postoji već godinama, a to je da se u medovskom zalivu postavi spomen-ploča u znak sjećanja na stradale dobrovoljce u potpunosti ove godine i realizuje. Ova spomen-ploča biće otkrivena tokom moje predstojeće zvanične posjete Republici Albaniji - rekao je Milatović, navodeći da će na ploči stajati poruka da njihova žrtva obavezuje generacije da pamte i čuvaju vrijednosti zbog kojih su stradali.
– Stradanje crnogorskih dobrovoljaca pod Medovom, ostalo je tada u sjeni te lomne istorijske tačke za našu državu. No, sjećanje na nju je preživjelo - navodi predsjednik Milatović..
Nakon obraćanja Milatovića i Rašovića uslijedila je panel-diskusija koju je moderirala prof. dr Vesna Kilibarda. Na panelu su govorili akademik Šerbo Rastoder, mr Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske, doc. dr Dragutin Papović i prof. dr Ilir Čapuni.
Danas je u CANU otvorena i izložba posvećena ovom događaju, a koju su priredili članovi Matice crnogorske.

CANU i Matica crnogorska: Dobrovoljci stradali kod Medove simbol su krunske lojalnosti Crnoj Gori i golemi primjer patriotizma

Protiv firme “N.L.” d.o.o. iz Podgorice i izvršnog direktora I.Š. (52) pordnijeta je krivična prijava zbog sumnje da su izvršili krivično djelo utaja poreza i doprinosa u produženom trajanju.
I.Š. se sumnjiči da, kao izvršni direktor "N.L.” d.o.o. Podgorica, kontinuirano od marta 2023. do sredine maja 2025. godine, nije podnosio PDV prijave, kao ni finsnsijske izvještaje za 2023. i 2024. godinu nadležnom organu Poreske uprave u cilju izbjegavanja plaćanja poreskih obaveza.
- Na taj je način, po osnovu neprijavljenog PDV-a i utajenog poreza na dobit, pribavio protivpravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 79.966 eura, a što ujedno predstavlja i materijalnu štetu pričinjenu budžetu Crne Gore - navedeno je u saopštenju Uprave policije.
Iz policije poručuju da će službenici Sektora za borbu protiv kriminala i u budućem periodu preduzimati kontinuirane aktivnosti na kontroli fizičkih i poslovanja pravnih lica i krivičnom procesuiranju onih koji vrše krivična djela tokom obavljanja privrednih aktivnosti, a na štetu budžeta i građana Crne Gore.

Izvršni direktor “N.L.” d.o.o. Podgorica osumnjičen za utaju 80.000 eura poreza

Centar za ženska prava (CŽP) saopštio je da podržava namjeru zakonodavca da novom normom o roditeljskom odsustvu podstakne ravnopravnije učešće očeva u brizi o djeci, ali je upozorio da postojeći sistem još nema dovoljno kapaciteta za punu primjenu predloženih rješenja.
Iz te nevladine organizacije navode da se za veće uključivanje očeva zalažu godinama, ali da podaci pokazuju da se društvene prakse i tržište rada sporo prilagođavaju promjenama. Roditeljsko odsustvo je 2023. godine koristilo 353 očeva, 2024. njih 426, a 2025. godine 423.
- Uvođenje neprenosivog dijela odsustva za oba roditelja važan je signal da je roditeljstvo zajednička odgovornost- poručuju iz CŽP, ali ističu da podaci o stanju u predškolskom sistemu ukazuju da on još nije spreman za takvu promjenu.
U Crnoj Gori rade 55 predškolskih ustanova – 21 javna i 34 privatne – sa ukupno 25.932 upisane djece. U brojnim sredinama jasličke grupe su prebukirane i prelaze propisane standarde. Zakonom je predviđeno da u grupama za djecu do jedne godine bude najviše osam mališana, a za uzrast od jedne do dvije godine najviše 12, ali su u praksi grupe znatno brojnije. U javnosti su zabilježeni i primjeri grupa sa 50 do 80 djece.
Iz CŽP ukazuju i da ne postoje javno dostupni i precizni podaci o kapacitetima za djecu do tri godine, što dodatno otežava procjenu spremnosti sistema.
Pozivajući se na savremena istraživanja iz oblasti razvojne psihologije, navode da je prva godina života ključna za emocionalni i mentalni razvoj djeteta, te da stabilna i kontinuirana povezanost sa primarnim starateljem tokom prvih 12 mjeseci predstavlja osnov sigurne privrženosti i dugoročne emocionalne stabilnosti.
- U tom kontekstu, javne politike treba uskladiti sa naučnim nalazima koji naglašavaju značaj kontinuiteta roditeljske brige u prvoj godini života. Zemlje sa porodici prilagođenim politikama, poput plaćenog roditeljskog odsustva, dostupne i kvalitetne brige o djeci i fleksibilnih radnih aranžmana, dokazano smanjuju roditeljski stres i unapređuju dobrobit staratelja, posebno žena. Ove mjere imaju i pozitivne efekte na tržište rada – povećavaju zadržavanje zaposlenih, produktivnost i ukupnu stabilnost radnog okruženja (UNICEF, 2024)- navode iz organizacije.
Prema novom zakonskom rješenju, oba roditelja imala bi pravo na roditeljsko odsustvo u jednakim djelovima, uz 60 dana neprenosivog dijela za svakog. U praksi bi to značilo da bi roditelj koji primarno brine o djetetu, najčešće majka, imao deset mjeseci odsustva umjesto dosadašnjih dvanaest, dok bi preostala dva mjeseca mogao koristiti isključivo drugi roditelj. Ukoliko to pravo ne bi bilo iskorišćeno, porodica bi ostala bez tog perioda odsustva, navode u CŽP.
Smatraju da cilj većeg uključivanja očeva treba zadržati, ali da je neophodno obezbijediti uslove za održivu primjenu takvog rješenja.
Predlažu da roditeljsko odsustvo ostane 365 dana, uz dodatnih 60 dana neprenosivog dijela za drugog roditelja, kako bi se sačuvao postojeći nivo prava i istovremeno podstaklo uključivanje očeva. Takođe traže jasno mapiranje i javno objavljivanje kapaciteta jaslica, plan povećanja mjesta za djecu do tri godine, budžetska ulaganja u proširenje predškolskih kapaciteta, posebno u opštinama sa najvećim pritiskom na sistem, kao i dodatne podsticaje za očeve, uključujući zaštitu od diskriminacije na radu i poreske olakšice.
Predlažu i uvođenje godišnjeg izvještaja o primjeni zakona, koji bi obuhvatio broj korisnika, regionalne razlike i uticaj na tržište rada.
- Rodna ravnopravnost i veće uključivanje očeva u ranu brigu o djeci strateški su važni ciljevi. Međutim, njihova realizacija mora biti praćena jačanjem institucionalne infrastrukture i zaštitom interesa djece i roditelja. Odgovorna javna politika podrazumijeva da reforme budu istovremeno pravedne i primjenjive. Upravo zato smatramo da je neophodno uskladiti normativne ambicije sa realnim kapacitetima sistema- zaključuju u CŽP.

Tag: jelena-pavicevic