<article>Hrvatska pjevačica Severina podržala je protest koji je zakazan za četvrtak u Podgorici, pod nazivom „Neka bude kazna neprestana“ zbog lascivnih poruka koje je profesor podgoričke Gimnazije Radoman Čečović slao učenici Sari Vujisić tek što je završila školovanje u toj obrazovnoj ustanovi i zbog direktorice Biljane Vučurović - koja, iako je o svemu bila informisana - nije obavijestila nadležne ni Ministarstvo prosvjete - već samo izrekla profesoru kaznu skidanja 30 odsto sa plate u jednom mjesecu.Protest će se održati na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog kod spomenika kralja Nikole u 19 sati.Severina je danas na svom Instagram profilu objavila više snimaka i fotografija sa protesta u Srbiji, te pozvala na protest u Zagrebu koji je zakazan za sjutra u 18 sati, a povodom ubistva sedmogodišnjeg djeteta. Severina je objavila i poziv na protest u Podgorici uz opis "Crna Gora se budi". </article>

Hrvatska pjevačica Severina podržala je protest koji je zakazan za četvrtak u Podgorici, pod nazivom „Neka bude kazna neprestana“ zbog lascivnih poruka koje je profesor podgoričke Gimnazije Radoman Čečović slao učenici Sari Vujisić tek što je završila školovanje u toj obrazovnoj ustanovi i zbog direktorice Biljane Vučurović - koja, iako je o svemu bila informisana - nije obavijestila nadležne ni Ministarstvo prosvjete - već samo izrekla profesoru kaznu skidanja 30 odsto sa plate u jednom mjesecu.
Protest će se održati na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog kod spomenika kralja Nikole u 19 sati.
Severina je danas na svom Instagram profilu objavila više snimaka i fotografija sa protesta u Srbiji, te pozvala na protest u Zagrebu koji je zakazan za sjutra u 18 sati, a povodom ubistva sedmogodišnjeg djeteta.&nbsp;
Severina je objavila i poziv na protest u Podgorici uz opis "Crna Gora se budi".&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Protest

Seksualno uznemiravanje

Biljana Vučurović

Radoman Čečović

Severina

Gimnazija

Društvo

Severina pozvala na protest u Podgorici: Crna Gora se budi

Hrvatska pjevačica Severina podržala je protest koji je zakazan za četvrtak u Podgorici, pod nazivom „Neka bude kazna neprestana“ zbog lascivnih poruka koje je profesor podgoričke Gimnazije Radoman Čečović slao učenici Sari Vujisić tek što je završila školovanje u toj obrazovnoj ustanovi i zbog direktorice Biljane Vučurović - koja, iako je o svemu bila informisana - nije obavijestila nadležne ni Ministarstvo prosvjete - već samo izrekla profesoru kaznu skidanja 30 odsto sa plate u jednom mjesecu.
Protest će se održati na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog kod spomenika kralja Nikole u 19 sati.
Severina je danas na svom Instagram profilu objavila više snimaka i fotografija sa protesta u Srbiji, te pozvala na protest u Zagrebu koji je zakazan za sjutra u 18 sati, a povodom ubistva sedmogodišnjeg djeteta. 
Severina je objavila i poziv na protest u Podgorici uz opis "Crna Gora se budi".

Saudijska Arabija najoštrije je osudila izjave američkog ambasadora u Izraelu, koji je sugerirao da bi bilo prihvatljivo da Izrael preuzme kontrolu nad cijelim Bliskim istokom. Rijad je njegove komentare nazvao nesmotrenim i direktnim kršenjem međunarodnog prava.
Američki izaslanik u Izraelu Majk Hakabi izjavio je u subotu da bi bilo prihvatljivo ukoliko bi Izrael preuzeo kontrolu nad cijelim Bliskim istokom, uključujući i okupiranu Zapadnu obalu.
U zvaničnom saopćenju, Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije navelo je da "kategorički osuđuje" ove komentare, odbacujući ih kao neodgovorne izjave koje su u potpunoj suprotnosti s međunarodnim pravom, Poveljom Ujedinjenih nacija i uspostavljenim diplomatskim normama.
Ministarstvo je upozorilo da ovakve izjave predstavljaju izuzetno opasan presedan, posebno imajući u vidu da dolaze od visokog američkog zvaničnika, te da predstavljaju nepoštivanje odnosa između SAD-a i zemalja širom regije.
- Ovakvi stavovi nose teške posljedice i prijete globalnom miru i sigurnosti, jer podstiču neprijateljstva prema narodima i državama Bliskog istoka, istovremeno podrivajući temelje međunarodnog poretka zasnovanog na poštivanju suvereniteta i međunarodno priznatih granica - poručuju iz Rijada.
Saudijska Arabija je zbog toga javno pozvala američki Stejt department da hitno pojasni svoj zvanični stav o ovim izjavama, naglašavajući da su ovakvi prijedlozi naišli na osudu miroljubivih zemalja širom svijeta.
Na kraju saopštenja, Kraljevina je ponovo potvrdila svoje čvrsto protivljenje bilo kakvim akcijama ili izjavama koje zadiru u suverenitet, granice ili teritorijalni integritet suverenih država. Ponovili su svoj dobro poznati stav da se pravedan i sveobuhvatan mir može postići isključivo okončanjem okupacije i provođenjem rješenja o dvije države.
To rješenje, kako se zaključuje, mora uključivati uspostavljanje nezavisne palestinske države u granicama iz 1967. godine, s istočnim Jerusalemom kao njenim glavnim gradom.

Nezapamćen diplomatski skandal: Ambasador SAD-a šokirao izjavom o Izraelu, Saudijci traže hitnu reakciju Vašingtona

„Svako svoju istinu može da dokazuje bez lisica“, poručio je predsjednik Skupštine Andrija Mandić komentarišućući odluku Višeg suda da bivšoj ministarki prosvjete, nauke i sporta Vesni Bratić bude ukinut pritvor.
Mandićeva konstatacija je tačna, jer uvijek postoje alternativne mjere - zabrana napuštanja mjesta prebivališta, kućni pritvor ili oduzimanje putnih isprava. Da je sreće, kad je optužnica podignuta ili dok traje istraga jemstvo ne bi postojalo samo na papiru.
Ali, da li Mandić i slično misli kada su u pitanju ostali građani Crne Gore koje privodi Specijalno tužilaštvo... Da li je tako mislio kada su hapsili bivšu direktoricu Agencije za sprječavanje korupcije Jelenu Perović, službenice Uprave za imovinu Dijanu Krivokapić i Rosandu Dujović , penzionisanog glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, bivšeg specijalnog tužioca Sašu Čađenovića, tužiteljku Andrijanu Nastić, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, biznismene Ranka Ubovića, Veselina Kovačevića, Vladana Ivanovića, Aleksandra Mijajlovića... Naravno, da nije. Od ovih ljudi neki su u pritvoru skoro dvije godine, neki su nakon nekoliko mjeseci napuštili Istražni zatvor u Spužu da bi se branili sa slobode, ali i ta činjenica nije pomogla da se „drvlje i kamenje“ ne svali na sudije koji su ih, silom zakona i činjenica, puštili iz pritvora.&nbsp;
Dalaj Manda pomiritelj, mudro je ćutao kao zaliven kada su oni privođeni. Ćutao je i kada je mnogo manje mudri potpredsjednik Vlade za bezbjednost Aleksa Bečić objavio da je uhapšena Jelena Perović i prije nego što su joj stavljene lisice. Nije komentarisao ni kada je policija sa dugim cijevima uhapsila na poslu i tužiteljku Nastić... Tada nije poručivao da se istina može dokazivati bez lisica i dugih cijevi.
Očigledno, Mandić misli da oni koji su bliski njegovim političkim uvjerenjima i ideologiji u „oslobođenoj“ Crnoj Gori moraju ostati nedodirljivi. Kao on. Ostali su lovina. Pogotovo ako imaju bilo kakvu vezu sa prethodnim vlastima.&nbsp;
Uostalom, davno je poručio da će doći vrijeme osvete onima koji su ga optužili za pokušaj terorizma u izbornoj noći 2016. godine, odnosno planiranje državnog udara. Zaprijetio je Katniću da će platiti „kad tad“.&nbsp;
A osveta je brutalna. Katnić je utamničen skoro dvije godine, dok je Čađenović u Istražnom zatvoru u Spužu proveo duže od godinu i po.
Privedeni su, naravno, „okovani“, u pratnji dugih cijevi i maskiranih policajaca. Uprkos pisanom pravilu da se lisice na ruke stavljaju samo u slučaju neposredne opasnosti da u trenutku privođenja optuženi pokuša bjekstvo.
I Katnić i Čađenović, ali i većina ostalih koji su se našli na meti Specijalnog tužilaštva znali su da će biti uhapšeni. Njihove „glave“ dio su agende proruskih i prosrpskih vlasti koje su u Crnoj Gori pobijedile na izborima u avgustu 2020. Političke elite ni jednog trenutka nijesu se libile da i javno ispostave svom glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću spisak nepoželjnih, onih koji moraju biti žrtvovani.&nbsp;
Ali, u rijetkim situacijama kada se Novović odlučio da, vjerovatno kako bi u javnosti stvorio sliku da hapsi i predstavnike političkih elita na vlasti, novovaskrsli evropejac nije ćutao.
Razgoropadio se kada je uhapšen njegov patijski saborac, predsjednik bivši Opštine Budva Milo Božović, u aprilu 2023. godine.&nbsp;
A Božović je u Specijalno policijsko odjeljenje ušetao ležerno. Bez lisica.
Kao i sam Mandić koju godinu ranije. Kada je bio među optuženima, zajedno sa još jednim liderom tadašnjeg Demokratskog fronta Milanom Kneževićem, za jedno od najtežih krivičnih djela protiv države.&nbsp;
I nijesu tada utamničeni ni jedan, ni drugi. Tokom istrage i sudskog procesa branili su se sa slobode. Osuđeni su prvostepeno, ali presuda je oborena, naravno, kada su oni preuzeli vlast u zemlji. A prije nekoliko dana su i pravosnažno oslobođeni. U „oslobođenoj“ Crnoj Gori. Državi po njihovoj mjeri. U kojoj se hapsi po njihovom spisku i presuđuje po njihovoj volji.&nbsp;
Zato su poruke lisice u liku Andrije Mandića da pravdu svako može dokazati bez lisica više od licemjerja. Degutantne su.&nbsp;

Lisica o lisicama

Opstanak i budućnost jednog naroda i nacije snažno su povezani sa očuvanjem nacionalnog identiteta. Krupnu ulogu u tom procesu igraju obrazovanje, nauka, arhivska građa i mediji koji kroz svoje sadržaje i institucionalno pamćenje omogućavaju validaciju prošlosti i preuzimanje odgovornosti za sve ono što tu prošlost karakteriše. Princip izmišljanja i falsifikovanja tradicije srijeće se još u radovima Erika Hobsboma, koji kao vrstu apela konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Ukoliko spoznaja prošlosti ne bi bila racionalna i objektivna, onda bi se istoriografska rekonstrukcija prošlosti pretvorila u djelatnost u kojoj se gube razlike između fakta i fikcije. Napuštanje „prosvjetiteljskog projekta racionalnosti“, prema Hobsbomu, dovelo bi pretvaranju istorije u materijal za stvaranje i održavanje lažnih identitetskih i političkih mitova. Naučno prosvjećena svijest teško ide zajedno sa teocentričnim i metafizičkim slikama tumačenja prošlosti i sadašnjosti. Još 1894. godine knjaz Nikola je tražio od Valtazara Bogišića, tadašnjeg ministra pravde, da donese zakon o smještaju, čuvanju, zaštiti i sređivanju arhivske dokumentacije, dok je dvorski bibliotekar, prof. Filip Kovačević, po nalogu knjaza Nikole, izradio Uputstvo za uređenje državne arhive. Veliki dio arhivske dokumentacije je stradao u požaru iz 1906. godine, koji je zahvatio Biljardu, zatim u Prvom svjetskom ratu, dok su značajni fondovi bili zakopani oktobra 1918. godine, a otkopani tek aprila 1923. godine, što je imalo za posljedicu da je veliki dio dokumentacije istrunuo. Konačno, u XIX stoljeću je Vuk Vrčević, pored navodnog sređivanja arhiva, učestvovao je i u otuđivanju arhivskih dokumenata iz Crne Gore. U tome su mu pomagali pop Vuk Popović iz Risna i Vuk Karadžić.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_abe3ecbbf45d5a3537dcacff8a03ef62addaf9de89ff1c6c6725d73351c853a5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260221200216_abe3ecbbf45d5a3537dcacff8a03ef62addaf9de89ff1c6c6725d73351c853a5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Cetinjski manastir"><figcaption>Cetinjski manastir(Photo: Portal ETV)</figcaption></figure>  <h2>ISTORIJAT ARHIVA</h2> Arhivska služba u Crnoj Gori je organizovana tek 1926. godine pri Muzeju, u okviru kojeg je organizovano i arhivsko odjeljenje. Današnji Državni arhiv Crne Gore je osnovan 1951. godine, kada su u njemu sabrani dokumenti ministrastava vanjskih, unutrašnjih djela, prosvjete, Skupštine, sudska dokumentacija i dokumenta i crkve, vojske i dr. Najstariji tragovi arhivske građe datiraju još iz srednjeg vijeka. U primorskom dijelu Crne Gore, u Kotoru, Budvi, Baru i Ulcinju nastali su najstariji arhivi na području današnje Crne Gore, sa bogatom građom iz perioda Duklje, mletačkog perioda, austrijskog perioda i kasnije. U doba Zetske države u vrijeme Balšića, kasnije Crnojevića, prepisivačka i iluminatorska aktivnost doživjela je procvat. Ova aktivnost se odvijala u manastirima i crkvama koji su se nalazili u basenu Skadarskog jezera (Starčevo, Moračnik, Beška, Vranjina, Goričani...), đe je bilo više skriptorijuma. Kad je u pitanju arhiva Crnogorske crkve, značajno je pomenuti da je episkop Ruvim 1593. godine popisao knjige koje je zatekao u Cetinjskom manastiru (42 komada). Razaranjem manastira 1692. godine uništen je i značajan dio arhivskog fonda koji je ranije bio prenešen iz dvora. Prvi vladika iz porodice Petrovića, Danilo I (1697-1735), prikupio je dio dokumenata koji su spašeni i pohranio ih u obnovljenom manastiru. Može se reći da su od kraja XV vijeka, pa do gašenja Crnogorske crkve 1918. godine, svi crnogorski mitropoliti sakupljali i čuvali dragocjenosti, stare dokumente, rukopisne i štampane knjige, što je dragocjeno istorijsko nasljeđe države Crne Gore, obzirom na teokratski karakter države Crne Gore u jednom periodu njene istorije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260221200216_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69" data-rendition-name="original" width="670" height="515" loading="lazy" alt="Amfilohije Radović"><figcaption>Amfilohije Radović učinio nedostupnom arhivsku građu Cetinjskog manastira(Photo: Antena M)</figcaption></figure>  <h2>NEDOSTUPNA ARHIVSKA GRAĐA</h2> Religija u javnom životu Crne Gore od tzv. AB revolucije sve više dobija na značaju i u političkom životu, posebno kad je u pitanju svetosavlje, sve više na sebe preuzima ulogu „zajednice interpretacije“. Interpretirajući prošlost i sadašnjost u skladu sa svojom ideološkom matricom i političkim programom koji je, ne slučajno, definisan i Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama Srbije u članu 11, satav 2, đe piše „Srpska Pravoslavna Crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda“ („Sl. glasnik RS“, br. 36/2006), utiču na javno mnjenje, pa i na javno obrazovanje. O sve većem uticaju svetosavske ideološke svijesti svjedoči to što u Crkvi Srbije i u okviru nje sve više jačaju ortodoksne i konzervativne grupe, kao i politička instrumentalizacija njihovih potencijala za promociju radikalizma i nasilja. Zanimljivo je da je nekadašnji mitropilit Cetinjsko – primorske eparhije Crkve Srbije Danilo Dajković svojevremeno tražio od Državnog arhiva da preuzme dokumenta iz arhiva Cetinjskog manastira da bi ih sačuvao od propadanja od vlage. Tu dokumentaciju je Amfilohije Radović 1997. godine vratio u manastirske arhive i od tada nije dostupna istraživačima koji nijesu po volji Crkve Srbije, iako se ta dokumentacija mora smatrati opštim dobrom i istorijskim nasljeđem države Crne Gore. O tadašnjem profesionalizmu Državnog arhiva govori to da Crkva Srbije nije imala nijednu primjedbu na vraćenu dokumentaciju u smislu njene kompletnosti.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_b34c42c11d88955aee15bee446f8df6bf7c0a99bd09bab7860dfa1c0f3b71c46.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260221200216_b34c42c11d88955aee15bee446f8df6bf7c0a99bd09bab7860dfa1c0f3b71c46" data-rendition-name="original" width="876" height="600" loading="lazy" alt="Slavko Perović"><figcaption>Slavko Perović obnovio Državni arhiv (Photo: Fejsbuk)</figcaption></figure>  <h2>OBNOVA DRŽAVNOG ARHIVA</h2> O važnosti Državnog arhiva izlišno je govoriti. Uostalom o tome govori da se u okvirima Državnog arhiva formirala svijest o sopstvenom identitetu i istorijskom utemeljenju Crne Gore i Crnogoraca u vrijeme najgore velikosrpske histerije krajem osamdesetih i početkom devedesetih prošlog stoljeća i imperijalnih ambicija Beograda, uz asistenciju tadašnjeg zvaničnog Titograda. Krajem osamdesetih, nakon što je izbačen iz SKJ zbog toga što je „Književna opština Cetinje“, čiji je bio direktor, objavila studiju Sava Brkovića „Etnogenezofobija – prilog kritici veloksrpstva“, Slavko Perović dolazi na mjesto direktora Državnog arhiva. Zgrada Državnog arhiva je stradala u zemljotresu 1979. godine, pa je arhiva smještena u neuslovnim prostorijama potkrovlja Biblioteke „Đurđe Crnojević“. Kako tadašnju državu arhiv uopšte nije zanimao, niti su bili svjesni njegovog značaja, Slavko Perović, sa izuzetnim saradnicima, koji su tada činili kolektiv Državnog arhiva, uspjeli su da obnove zgradu Državnog arhiva, opreme je odgovarajućim policama i opremom za mikrofilmovanje, očuvanje i drugom potrebnom opremom. Sigurno je Državni arhiv i artefakti koje je sadržao i koji su rasvjetljavali istoriju Crne Gore na bazi naučnih činjenica, doprinio ideji formiranja Liberalnog saveza Crne Gore, njegovom omasovljenju i širenju svijesti kod mladih ljudi o svom identitetu i svemu onome o čemu je školski sistem u Crnoj Gori ili ćutao ili prenosio srpsku verziju kroz upotrebu beogradskih udžbenika i programa. Kada je Slavko Perović za zasluge za obnovu Državnog arhiva dobio od Vlade otkaz, cio kolektiv Državnog arhiva stao je imenom i prezimenom uz njega. Bez kalkulacija. To su bili trenuci odlučnosti da za ideju slobodne, nezavisne Crne Gore nema cijene koju ne treba platiti. Neću se dalje baviti Liberalnim savezom, on je nezaobilazan dio istorije Crne Gore koji je osvjetlao obraz Crne Gore tih godina i zametnuo klicu za obnovu njene nezavisnosti.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260221200216_7588f3f053a0010f9e2524ba1f0075093537cf0aec222804b69ec2248f81b4c4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260221200216_7588f3f053a0010f9e2524ba1f0075093537cf0aec222804b69ec2248f81b4c4" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Danilo Mrvaljević"><figcaption>Zle namjere Danila Mrvaljevića (Photo: Demokratska Crna Gora)</figcaption></figure>  <h2> UPODOBLJAVNJE DOKUMENATA </h2> Promjenom vlasti 2020. godine dobili smo podkapacitiranu vlast, limitiranih intelektualnih i stručnih sposobnosti, političko čišćenje kadrova „bivše vlasti“, koji su dugo obavljali poslove na kojima su radili, zakonom su sniženi kriterijumi za zapošljavanje, u skladu sa profilom kadrova nove vlasti, jednom riječju dobili smo vladavinu kakistokratije. Naravno, ni Državni arhiv nije ostao pošteđen. Smijenjena je dugogodišnja pomoćnica direktora Jadranka Selhanović, pomoćnica direktora u Sektoru za arhivsku građu stvaralaca od značaja za jedinice lokalne samouprave Mirjana Kapisoda, koje su odbile ponuđena radna mjesta od strane novopostavljenog v.d. direktora Danila Mrvaljevića, kadra Demokrata, čiji jedini dodir sa Državnim arhivom je što je više puta prolazio pored njega. Ponuđena mjesta one su svojim iskustvom i kompetencijama već odavno prevazišle. Dakle, namjera je bila da svoje potpuno nepoznavanje posla na koji je postavljen, nadomjesti pomoću izuzetno stručnih ljudi, a da ih istovremeno degradira kao kadrove „bivše vlasti“, iako se radi o vrlo stručnim osobama čiji je jedini „grijeh“ što im je na srcu građanska, evropska i suverena Crna Gora. Da đavo ima zle namjere pokazao je kadar Demokrata na mjestu direktora Državnog arhiva, uvodeći u obliku volontera sveštenike Crkve Srbije u Državni arhiv, za što, po tvrdnjama zaposlenih, nema nikakve potrebe. Objašnjenje o njihovoj obuci je smiješno, jer eprahija Crkve Srbije ima arhive koje je uzurpirala kao svoje, pa su se mogli tamo obučavati. Stvarne namjere pokazale su se time što je jedan od sveštenika Crkve Srbije priznati arhivista u okvirima Crkve Srbije, što govori da je ideja uključenja tobožnjih volontera Crkve Srbije namjera da se arhivska građa pripodobi aktuelnim političkim tendencijama u Crnoj Gori o Crnoj Gori kao „drugoj srpskoj državi“. Kolektiv Državnog arhiva je kolektivno reagovao na uvođenje sveštenika volontera, izbjegavši da se svi identifikuju javno svojim ličnim potpisom saopštenja. U doba navodne autoritativne, nedemokratske vlasti prije 2020. godine bez trunke zazora potpisivali su se profesori univerziteta, srednjih i osnovnih škola, ljekari, zapošljeni u državnoj administraciji, dio pravosuđa i mnoge druge struke, protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti i zbog podrške litijama, dok nakon avgustovskog „oslobođenja“ smo dobili „demokratiju“ kao teror većine i strah onih kojima je to „oslobođenje“ donijelo neizvjesnost za egzistenciju, pa i za slobodu, sa policijom i pravosuđem kao oružjem za anesteziranje kritičke javnosti represijom. Dok se ne vrati duh Državnog arhiva iz vremena početka devedesetih prošlog stoljeća i dok se ne rodi energija i entuzijazam koji je odatle začet, kada se nije kalkulisalo ličnim razlozima u odnosu na opšti interes, teško da će Crna Gora vratiti samoj sebi i oteti se onima koji su joj i tih devedesetih namjenili laganu smrt. <h2>PODILAŽENJE VELIKOSRPSKOJ BURŽOAZIJI</h2> Iako je teško složiti i istorijat i današnje urušavanje Državnog arhiva u jednu kolumnu, a da se ne prećera sa dužinom teksta, ne mogu a da ne citiram uvod uredništva podgoričke „Zete“ iz marta 1939. godine, koji me umnogome podśeća na današnje „ideologe“ iz redova vlastodržaca: „Zeta, Podgorica, mart 1939. - Crnogorci koji su prepoznali svoje interese u sprezi sa velikosrpskom buržoazijom, u težnji da joj se 'približe' - otpisivali su veliki dio crnogorske istorije i govorili, kao i velikosrpski ideolozi, o 'petovjekovnom ropstvu'. Pošto su izgubili dostojanstvo, uzaludno im je bilo povremeno pozivanje na vječitu borbu Crnogoraca protivu osvajača: srpska čaršija je bila već izmislila metode omalovažavanja te borbe, svodeći strašnu istoriju crnogorskog naroda za svaki slobodan dan na hvalisavost i laž. Tako su ih srpski buržuji i bezlična čaršija prisilili da se odriču sopstvene istorije, onog bitnog perioda do okupacije Duklje (Crne Gore) od Nemanjića - u korist srpske istorije (otkuda bi oni mogli pred srpskom buržoazijom, kod koje traže utočišta, da govore o crnogorskom kraljevstvu prije srpskog za čitavo stoljeće i po). Tako je došlo do apsurda, da su Crnogorci (jer su prema toj koncepciji podešeni i školski programi) zaboravili dio svoje istorije, od arhonta Petra (X v.) do pada pod Nemanjiće (kraj XII v.), u kojemu su njihovi preci izvojevali samostalnost od Carigrada i priznanje suvereniteta od Rima. Isto tako, crnogorska buržoazija je pristala na 'popunjavanje' srpske istorije crnogorskom, perioda od pada Smedereva do prvog srpskog ustanka (1459-1804). Ti Crnogorci prihvatili su i srpske kultove, pa su slavili i pogibiju kneza Lazara, a zaboravili da je crnogorski vladar Balša II poginuo isto u boju protivu Turaka koje je predvodio Hajrudin paša, na Saurskom polju kod Berata, i to četiri godine prije Lazara - 1385, itd. Oni nijesu uviđali spomenutu žalosnu protivurječnost: istovremeno su se hvalisali vječitom borbom Crnogoraca i govorili o 'petovjekovnom ropstvu'“.

Ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost

Stonoteniski savez obilježio je danas 70 godina postojanja i uspješnog rada.
Na svečanosti je saopšteno da je Stoniteniski savez zvanično osnovan 6. februara 1955. godine na konferenciji Saveza sportsih igara Crne Gore u Nikšiću.
Za prvog predsjednika izabran je Dimitrije Vujović, prvi potpredsjednik bio je Jovan Radulović, a generalni sekretar Borislav Šoć.
Saopšteno je i da je Stonoteniski savez prva crnogorska sportska asocijacija koja je postala samostalna i članica međunarodnih asocijacija, prije nego je Crna Gora na referendumu povratila nezavisnost.&nbsp;
Predsjednik Željan Šoć kazao je da, uz istorijske uspjehe Filipa Radovića i Luke Bakića, treba istaći i sjajne rezultate Irfana Čekića, osvajača bronzane na juniorskom prvenstvu Evrope u Minsku, pojedinačnog prvaka Balkana do 21 godine.
- Treba istaći i rezultate Ane Miročević i Draške Veljić, koje su osvojile prvu saveznu medalju u seniorskom dublu 1966. godine u Sloveniji - rekao je Šoć.&nbsp;
U desetominutnom filmu o istorijatu i počecima stonog tenisa u Crnoj Gori, autor je podsjetio na na osnivače i prve klubove, posebno ističući doprinos razvoju počasnih doživotnih predsjendika te asocijacije.
Šoć je u pozdravnom govoru kazao da iz stonog tenisa dolazi prva ženska ekipa koja se domogla saveznog ranga takmičenja i da ta asocijacija, uz rukometašice, jedina se može pohvaliti olimpoijskom, odnosno paraolimpijskom medaljom.
On je podsjetio i na velike talente koji su počeli da se bave stonim tenisom, a kasnije uspješnu sportsku karijeru nastavili u drugim sportovima, posebno ističući Božidara Ivanovića, Jova Popovića i Anta Miročevića.
Šoć je kazao da je na svečanosti dodijeljeno više od 100 priznanja bivšim šampionima, bivšim predsjednicima i generalnim sekretarima, takmičarima, trenerima i sportskim prijateljima.
- Poduži je spisak nagrađenih za doprinos razvoja našeg sporta, ali smo puno godina i napunili - rekao je Šoć.&nbsp;
Posebnim priznanjima - Zlatnim plaketama nagrađeni su Džemal Hadžijalagić, Branko Popović i Dijana Zonjić i posthumno Milutin Maraš i Saša Milačić.

Stonoteniski savez obilježio veliki jubilej - 70 godina postojanja

Hronika

Marković sproveo vanredni nadzor, pa utvrdio da je Novović postupio po zakonu

SDT na saslušanje pozvalo Novaković-Đurović

Tuča na putu Berane - Kolašin: Zbog nasilničkog ponašanja uhapšena dvojica pitomaca Policijske akademije

Politika

Božović: Vijesti će potpasti pod apsolutnu kontrolu Vučića, u Srbiji neće postojati nijedan opozicioni medij

Severina pozvala na protest u Podgorici: Crna Gora se budi

Tagovi

Nezapamćen diplomatski skandal: Ambasador SAD-a šokirao izjavom o Izraelu, Saudijci traže hitnu reakciju Vašingtona

Lisica o lisicama

Ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost

Stonoteniski savez obilježio veliki jubilej - 70 godina postojanja

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO