<article>Odbor za ekonomiju, finansije i budžet predložio je Skupštini Crne Gore da u Savjet Centralne banke Crne Gore (CBCG) imenuje Tamaru Backović, Srđana Milića, Šuća Orahovca i Ismeta Hadžića.Backović i Milić su dobili podršku devet poslanika, dok je za izbor Orahovca i Hadžića glasalo osmoro.Zarija Pejović i Mladen Bojanić su dobili po jedan glas podrške.</article>

Odbor za ekonomiju, finansije i budžet predložio je Skupštini Crne Gore da u Savjet Centralne banke Crne Gore (CBCG) imenuje Tamaru Backović, Srđana Milića, Šuća Orahovca i Ismeta Hadžića.
Backović i Milić su dobili podršku devet poslanika, dok je za izbor Orahovca i Hadžića glasalo osmoro.
Zarija Pejović i Mladen Bojanić su dobili po jedan glas podrške.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Centralna banka

CBCG

Savjet CBCG

Tamara Backović

Srđan Milić

Šućo Orahovac

Ismet Hadžić

Odbor za ekonomiju, finansije i budžet

Skupština Crne Gore

Ekonomija

Odbor predložio da se u Savjet CBCG imenuju Backović, Milić, Orahovac i Hadžić

Uvijek je kroz istoriju i vremena riječ vezivala ljude, ma kakva god bila vremena. Ta riječ, snažna i moćna, čula se 23. januara 2025. godine u Nacionalnoj biblioteci „Đurđe Crnojević“. Baš pod svodovima ove institucije, koja čuva brojna lijepa izdanja knjiga, publikacija, ali i novina i novinarske riječi, obilježen je Dan novinara Crne Gore i 155 godina crnogorskog novinarstva. Dodijeljene su plakete, diplome i zahvalnice onima koji čine riječ i žive za tu riječ. A riječ, kao riječ, uvijek ima svoju snagu. Među onima čije se ime s razlogom izgovara sa poštovanjem našao se i Đoka Dukaj (albanski: Gjokë Dukaj), čovjek koji je godinama dokazivao da se novinarstvo mjeri onim najvrijednjim istinom i obrazom. Dobivši priznanje Društva crnogorskih novinara diplomu za poseban doprinos razvoju crnogorskog novinarstva. Ta diploma ima posebnu snagu, jer dolazi u godinama kada se sabira ono što je ostalo i ostaje iza čovjeka, a iza Đoke je ostalo mnogo trag, mjera i obraz. Takva priznanja su snažna potvrda da je neko svoj vijek proveo uz riječ i da je tu riječ sačuvao čistom. A Đoka Dukaj je upravo takavnovinar koji je svojim radom spajao ljude, jezike i prostore Crne Gore, ostavljajući iza sebe priče koje ne zastarijevaju.
Zato ovaj tekst sa punim pravom posvećujem ovom izuzetnom čovjeku i novinaru, a ja uvijek s ponosom ističem mom albanskom bratu, ne bez razloga. Riječ je o doajenu redakcije na albanskom jeziku Radija Crne Gore, Đoki Dukaju, čovjeku čije ime u novinarskom traje kao dobra riječ među ljudima. I to ne bilo kakva riječ već ona koja obavezuje, zrači i plijeni svojom dobrotom. Đoka je potekao iz Malesije, iz kraja đe su se riječ i data besa poštovali vjekovima. Zato je Đokin novinarski put bio put bese riječ da bude čista, istina provjerena, a čovjek sačuvan da se ne slomi ni u priči ni zbog priče. Kod njega je besa bila i ostala zakon profesije. I upravo su takvi ljudi, skromni i nenametljivi, pokazali da se profesionalizam ne dokazuje velikim riječima, već djelima, upornošću i čistim obrazom. Kod njega se riječ nije rasipala istina je vazda imala prvo mjesto. I ono što je možda najljepše kroz njegov rad nije se gradila samo priča, nego i povjerenje. Ne samo među kolegama, već i među narodima Crne Gore. Jer ljudi poput njega ne pričaju o multikulturalnosti kao o programu oni je žive, svakog dana, u normalnosti, u poštovanju, u toplini koja spaja. Njegov primjer pokazuje da Crna Gora najviše liči na sebe onda kada se prepoznamo u različitosti, i kada riječ služi da pomiri, a ne da podijeli.
Đoka Dukaj je onaj tip novinara koji svojom skromnošću traje dugo, uporno i tačno onako kako traju ljudi kojima je novinarstvo poziv a taj poziv nosio je (i danas nosi) brojne izazove. Dugogodišnji je novinar i publicista, autor brojnih RTV priloga, zapisa i reportaža, razgovora i intervjua sa ljudima iz javnog, kulturnog, političkog, ali i iz onog svakodnevnog života, đe se često krije najviše istine. Jer Đoka je znao prava vijest je često ona što stoji u pogledu čovjeka, u pauzi između dvije rečenice, u onome što ljudi ne umiju lako da izgovore, a nose kao tuški kamen u grudima. Neke se istine osluškuju, neke se traže, a neke se moraju sačuvati od zaborava. I baš tu se pravi razlika između onih koji samo prenesu vijest i onih koji od nje naprave zapis koji ostaje.
Kao novinar redakcije na albanskom jeziku Radija Crne Gore, radio je i sarađivao gotovo sa svim redakcijama RTCG, uvijek tamo đe je trebalo da se napravi priča, uhvati trenutak, zabilježi događaj ili sačuva glas čovjeka. I nije to bila saradnja „pro forme“, nego stvarna posvećenost ona koja se prepoznaje po tome što se novinaru vjeruje. On je umio (a to zna i danas) da poveže jezik, sredinu i temu, bez suvišnih objašnjenja i bez podjela, sa onom prirodnom lakoćom koju imaju samo iskusni. Zahvaljujući takvom pristupu profesionalnom, mirnom, ali nesebičnom Đoka Dukaj je 2016. godine postao dobitnik Godišnje novinarske nagrade Radija Crne Gore. To priznanje nije došlo iznenada, nego kao logičan nastavak njegovog višedecenijskog rada, jer u novinarstvu nagrada se dodjeljuje onima koji stoje iza svake svoje riječi. A priznanja je bilo još. Posebno vrijedi pomenuti Nagradu gradske opštine Tuzi iz 2017. godine, za doprinos stvaralačkim vrijednostima značajnim za opštinu
Tuzi i šire u publicističkoj, izdavačkoj i produkcijskoj djelatnosti, kao i u ukupnom humanističkom radu.
Njegovo pero nije ostalo samo u etru i televizijskom kadru. Đoka je objavio brojne novinske tekstove i članke u nedjeljniku „Koha javore“, zatim u listovima „Zani i Shna Ndout“ i „Komuna“, kao i na raznim portalima. Sarađivao je i sa medijima među dijasporom, posebno sa ljudima koji potiču iz ovih krajeva, a žive i rade u Sjedinjenim Američkim Državama. I tu se vidjelo ono što je važno da njegova riječ nije bila zatvorena u granice redakcije, već je putovala tamo đe živi interesovanje, tamo đe živi śećanje i potreba da se ostane u vezi sa zavičajem. Posebno mjesto u njegovom radu zauzimaju televizijske reportaže, novinarski prilozi i dokumentarni sadržaji. Vrijedi istaći dokumentarni serijal „Ruka pomirenja“ RTV „Teuta“, posvećen fenomenu krvne osvete na prostorima Crne Gore, Albanije i Kosova. U takvim temama novinar se ne smije igrati riječima tu nema prostora za površnost, ni za senzacionalizam. Tu je potrebna ljudska mjera, a Đoka ju je imao i tada i sada.
Zatim dokumentarni film „Vječnost Bese“, povodom 40 godina umira krvi u Malesiji (Beselidhja e Malesise), kao i dokumentarac „Na zidu bola“ i drugi srodni projekti, pokazuju da njegov rad nije bio samo informativan, već i duboko društveno odgovoran. Jer nije mala stvar kad novinar odluči da se bavi onim što boli, ali da to uradi časno, bez poniženja tuđe muke, i bez toga da tragediju pretvara u još veću bol. Nedavno je objavio monografiju „Prvi valovi“, povodom šezdesetogodišnjice rada redakcije na albanskom jeziku Radija Crne Gore, a prethodno i zbornik publicističkih radova pod naslovom „Vječnost riječi“. Već sam naslov tog zbornika govori mnogo riječ može biti prolazna, ali kad je istinita i zapisana kako treba ona traje, ona postaje śedočanstvo.
A kad se govori o Đoki Dukaju, o njegovoj besi u etru, o njegovoj mjeri i o onoj moralnoj riječi ali i ljuckoj snazi mora reći i ovo i kao što rijeka ne prestaje kad prođe kroz jedan kameniti klanac, tako se ni riječ kod Dukaja nije završila samo na Đokinom glasu i njegovim zapisima. Naprotiv ona se nastavila, umnožila i prešla u ono što je najplemenitije u trajanje porodice. Jer postoje kuće u kojima se nasljeđuju imanja, a postoje i kuće u kojima se nasljeđuje obraz. Kod Dukaja, najviše se nasljeđuje riječ čista, odmjerena, provjerena, i iskazana i zapisana tako da nikoga ne ponizi, a da istina ostane uspravna. Zato ne čudi što su mlađi članovi ove porodice, još od srednjoškolskih dana, krenuli stazama novinarstva i publicistike. U njihovom koraku ośeća se ista želja da se govori, da se piše, da se služi javnosti. U tome se vidi da je Đokina riječ postala porodična škola, a njegova besa porodična etika.
Njegova kćerka Dijana Dukaj, danas zaposlena kao novinarka u RTCG, pokazuje da se talenat i dar za novinarsko mišljenje mogu graditi postepeno, strpljivo i odgovorno. Pored angažmana u Javnom servisu, objavila je brojne intervjue i novinske članke u nedjeljniku „Koha javore“, potvrđujući se kao mlada osoba koja razumije i riječ i kontekst, i čovjeka i temu. A kad je 2022. godine, na samom početku novinarske karijere, dobila nagradu za istaknute mlade novinare od Društva crnogorskih novinara, to priznanje bilo je snažna ljucka poruka da se u Crnoj Gori prepoznaju i oni koji novinarstvo ne doživljavaju kao šansu za ličnu promociju, već kao dug prema istini i društvu.
Sin Kristjan Dukaj, magistar politkogije, takođe je poznat publicističkoj javnosti u Crnoj Gori kao autor brojnih tematskih članaka u dnevnoj štampi, u nedjeljniku „Koha javore“ i drugim medijima. Njegovi tekstovi nose onu osobinu koja je danas rijetka ozbiljnost i namjeru. A kada je riječ utemeljena na znanju i argumentu, ona dobija i ljepotu i snagu. Kristjan je autor zbirke publicističkih radova „Prva ruka“, ali i autor magistarskog rada na Univerzitetu u Sarajevu pod naslovom „Prava manjina u Crnoj Gori i postojeći mehanizmi njihove zaštite“, čime je pokazao da se borba za manjinska prava ne vodi samo emocijom, nego i razumom, sistemom, znanjem i dokumentima. A kada je nedavno objavio knjigu „Besa vječno“, kao da je i simbolično zaokružio ono što je iz kuće ponio da besa nije arhaična riječ, već savremeni kodeks časti, koji čovjeka drži uspravnim. Posebno je značajno što je Kristjan dobitnik priznanja „Ambasador mira“, koje dodjeljuje Univerzalna
Federacija Mira, čime je njegov rad prepoznat i kao doprinos jednoj višoj vrijednosti miru, pomirenju i zajedničkom životu. Danas je zaposlen u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Crne Gore, u Direktoratu za interkulturalizam, i na tom mjestu njegova riječ dobija novu odgovornost institucionalnu, državnu, ali i ljudsku da različitost ne bude „paradigma suprotnosti“ već bogatstvo.
U toj porodičnoj cjelini važno mjesto pripada i Kristjanovoj supruzi, Kristini, profesorici engleskog jezika, koja se takođe javlja kao autorka i istraživač u prostoru društvene tematike. Objavila je knjigu „Zastupljenost albanskih žena u političkom životu Crne Gore“, čime je otvorila jedno važno pitanje savremenog društva pitanje vidljivosti, zastupljenosti i snage ženskog glasa. Jer ne treba zaboraviti društvo koje u političkom prostoru ne prepoznaje ženu, teško može govoriti o punoj demokratiji, jednakosti i stvarnoj slobodi. Najmlađa u porodici Dukaj, Merita Dukaj, studentkinja je III godine Međunarodnih odnosa i diplomatije, i već sada pokazuje da nova generacija Dukaja ne nosi riječ samo kao nasljeđe, nego i kao viziju budućnosti. Ona je autorka zbirke „Prvi zraci“, što samo po sebi zvuči kao naslov koji govori o početku, o snazi mladosti i o svjetlosti koja tek dolazi. Merita je mlada ambasadorka Evropske unije u Crnoj Gori, a još kao srednjoškolka bila je mlada reporterka UNICEF-a, što pokazuje da je njen put rano ušao u prostor društvene odgovornosti, javnog govora i angažmana. Nedavno je izabrana u Savjet omladinskih inicijativa kod predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, a 2024. godine uspješno je završila školu retorike u Podgorici. Sve to govori da se u njoj spajaju obrazovanje, javni angažman i sposobnost da riječ pretvori u djelovanje pametno i dostojanstveno.
Ali, svaka kuća koja ima ovakvu snagu u javnosti, ima i svoju unutrašnju podršku zato, s punim pravom treba pomenuti Đustu Dukaj, suprugu Đokinu i majku Dijane, Kristjana i Merite ženu koja je kako i sami priznaju, bila i ostala njihova najveća podrška. Jer nema novinarskog puta bez oslonca, nema javnog trajanja bez porodične podrške i snage. Đusta je majka koja zaslužuje možda i najveće priznanje u ovoj priči. Ona je ruka kuće, ona toplina koja drži porodicu na okupu, ona unutrašnja besa doma. I u tom smislu, ona nije samo majka i supruga ona je onaj snažni dio uspjeha ove porodice, čuvar ognjišta, i ona potvrda da se najvažnije vrijednosti ne uče u porodici.
Kad se sve sabere, porodica Dukaj danas djeluje kao rijedak primjer kako se riječ može prenositi kao moralni kodeks. Đokin novinarski put je put koji je trajao i traje, ali još ljepše je što taj put nije ostao usamljen. U Dijani, Kristjanu i Meriti i u njihovim djelima vidi se da je besa u etru postala besa u životu. A to je najveći dokaz da Đoka Dukaj nije ostavio samo priloge, emisije i tekstove ostavio je školu časti. I ostavio je porodicu koja zna da je riječ istovremeno i dar i odgovornost, i svjetlo i mjera, i most među ljudima a te mostove jedino možemo čuvati i sačuvati ako pišemo jedni o drugima i poštujemo jedni druge.
Zato Đoka Dukaj danas stoji ponosno, kao Dečić nad Tuzima, miran i uspravan, da śedoči i bilježi ne samo događaje, nego i ljude i vrijeme. Stojeći iznad svoje Malesije iznad svojih Tuzi i svoje Crne Gore, on ne gleda odozgo, već gleda daleko onako kako gledaju ljudi koji znaju đe pripadaju, ali i kome pripadaju istini, obrazu i čovjeku ali i svom albanskom identitetu prezentujući najljepše vrline i osobine svog podneblja. Njegov glas iz etra Radija Crne Gore i njegova pisana riječ bile su i ostale blistavi (zlatni) put kojim se prelazi iz jedne obale u drugu iz nepovjerenja u razumijevanje, iz razlika u poštovanje, iz mira u nadu. I zato je Đoka i čovjek i novinar čija riječ ne zastarijeva, i dokaz da Crna Gora ima najviše smisla onda kad se njeni narodi pogledaju kao braća. A ja kao njegov crnogorski brat, ne pišem ovo da bih ga „okitio“ nego da bih rekao ono što se mora reći dragi Đoka, ponosni smo na tebe. Ponosni na tvoju skromnost, na tvoju besu, na tvoju mjeru, na tvoju riječ koja nije bila nikada prazna ni porazna. Ponosni što si kroz decenije ostao isti čovjek koji ne „trči“ za slavom, nego za istinom. Neka ti je srećno i dugo trajanje u toj čistoj riječi, jer dok god ima ljudi poput tebe, biće i onog najvažnijeg povjerenja među ljudima i mostova među narodima a ti si poput mosta na Cijevni ne mosta među obalama već most među narodima a to je najljepša i najplemenitija misija za koju se može živjeti.

Besa u etru - novinarski put Đoke Đokaja

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski ocijenio je danas da će njegova zemlja u prvoj polovini 2026. godine biti spremna za otvaranje svih klastera, a potpuno tehnički spremna za prijem u Evropsku uniju 2027. godine, javlja Ukrinform.
Zelenski je, tokom zajedničke konferencije za novinare sa predsjednicima Litvanije i Poljske u Viljnusu, izjavio kako je važno da Ukrajina odredi konkretan datum pristupanja EU u mirovnom sporazumu kako bi se obezbijedile jasne bezbjednosne garancije i spriječilo bilo kakvo blokiranje njenog članstva.
„Drugi sloj bezbjednosnih garancija za Ukrajinu su evropske bezbjednosne garancije, Koalicija voljnih i, što je najvažnije – članstvo u Evropskoj uniji. To su ekonomske bezbjednosne garancije za Ukrajinu. Ciljamo na 2027. godinu“, rekao je Zelenski.
Po njegovim riječima, „Ukrajina će tehnički biti spremna u prvoj polovini 2026. godine u smislu otvaranja svih klastera“.
„Potpuno tehnički, bićemo spremni 2027. godine, po našem mišljenju. Želimo konkretan datum u našem sporazumu o okončanju rata kako bi se sve strane pridržavale ovih sporazuma, uključujući i agresora, koji će potpisati plan od 20 tačaka ako dođe trenutak, kako nas niko ne bi mogao blokirati nakon toga“, rekao je ukrajinski predsjednik.
Zelenski je napomenuo da su glavne garancije bezbjednosti za Ukrajinu bilateralni sporazumi sa Sjedinjenim Američkim Državama i da je „relevantni dokument već 100 odsto spreman“.
„Čekamo spremnost naših partnera – datum i mjesto potpisivanja. Nakon toga, dokument će ići na ratifikaciju u Kongres SAD-a i u ukrajinski parlament, u skladu sa našim sporazumima“, dodao je Zelenski.
Zelenski je sa suprugom Olenom doputovao u prijestonicu Litvanije povodom obilježavanja 163. godišnjice Januarskog ustanka u Viljnusu.

Zelenski: Ukrajina će u prvoj polovini 2026. biti spremna za otvaranje svih klastera

Ono što je graničnoj policiji predstavljeno kao sportski izlet u Žepče, završilo je kao organizovani navijački obračun u Dubravama. Bilans: 93 privedene osobe i 23 povrijeđenih.
Mirna noć u mjestu Dubrave kod Živinica pretvorila se u poprište masovnog nasilja koje je zahtijevalo angažman više patrola i timova za brze intervencije. U žestokom sukobu navijačkih grupa splitskog Hajduka (Torcida) i beogradske Crvene zvezde (Delije), epilog je dramatičan – desetine povrijeđenih i gotovo stotinu privedenih lica.
<h2>Izgovor na granici: "Idemo u Žepče"</h2>
Posebnu pažnju istražnih organa privukao je način na koji je navijačka grupa iz Hrvatske ušla u Bosnu i Hercegovinu. Kako prenose mediji, pripadnici Torcide su prilikom ulaska u zemlju na graničnom prijelazu Kamensko službenicima dali lažno obrazloženje putovanja.
Naveli su da putuju na "humanitarni turnir u Žepču". Međutim, događaji koji su uslijedili otkrili su da je stvarni cilj bio stotinama kilometara dalje, u blizini Međunarodnog aerodroma Tuzla, te da motivi nisu imali nikakve veze sa sportskim ili humanitarnim aktivnostima.
<h2>Sačekuša nakon leta iz Malmoa</h2>
Do direktnog fizičkog obračuna došlo je u trenutku kada su navijači Crvene zvezde pristigli avionskom linijom iz Malmoa, gdje je beogradski tim prethodno igrao evropsku utakmicu.
Sukob je izbio na cesti u neposrednoj blizini aerodromskog terminala, odmah nakon što su navijači napustili aerodromsku zgradu. Iako je dolaskom policijskih snaga dio učesnika pokušao pobjeći pješice kroz okolna naselja ili vozilima, brza reakcija MUP-a rezultirala je masovnim hapšenjima.
<h2>Bilans nereda: Povrijeđen i policajac</h2>
Statistika ovog incidenta svjedoči o razmjerama haosa. U službenim prostorijama Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona zadržane su 93 osobe.
U sukobu su povrijeđene ukupno 23 osobe, a nasilje nije zaobišlo ni one koji su došli uspostaviti red – među povrijeđenima je i jedan policijski službenik.
Iz MUP-a Tuzlanskog kantona potvrđeno je da je o svemu obaviješteno nadležno tužilaštvo. Na mjestu događaja izvršen je uviđaj, a policija nastavlja s preduzimanjem daljih mjera i radnji prema instrukcijama dežurnog tužioca kako bi se procesuirali svi odgovorni za narušavanje javnog reda i mira u većem obimu.

Kako je Torcida prevarila policiju BiH i napravila opasnu sačekušu za Delije

Civili u Ukrajini su zbog stalnih ruskih napada izloženi zimskoj hladnoći, kazao je papa Lav pozivajući na okončanje sukoba koji je počeo ruskom invazijom u februaru 2022. godine.
- Dugotrajna neprijateljstva imaju sve ozbiljnije posljedice za civile. Pozivam sve da pojačaju napore kako bi se ovaj rat okončao - rekao je papa ukazujući na patnje civila u Ukrajini.
Kardinal Pjetro Parolin, najviši vatikanski diplomatski zvaničnik, kazao je u srijedu da je papa Lav među svjetskim liderima koji su &nbsp;pozvani da se pridruže Odboru za mir američkog predsjednika Donalda Trampa.
Lav, koji je prvi papa iz Sjednienjenih Amerčkih Država, a ujedno i kritičar Trampove politike, trenutno razmatra taj poziv, dodao je Parolin.
- Papa je primio poziv i razmatramo šta nam je činiti. Mislim da će trebati određeno vrijeme za razmatranje prije davanja odgovora - dodao je papa.
Odbor za mir prvobitno je bio zamišljen za okončanje sukoba u Pojasu Gaze, ali Tramp je rekao da će imati znatno šira ovlašćenja i rješavati sukobe na globalnom nivou.&nbsp;
Dok su neke zemlje, poput Izraela i Egipta prihvatile poziv, niz drugih izrazio je oprez, a diplomate upozoravaju da bi to moglo naštetiti radu Ujedinjenih nacija.

Papa upozorava da civili u Ukrajini pate, poziva na okončanje rata

Hronika

Piperović: Presuda u korist Abazovića je sramota za pravosuđe

Prijetnje supruzi: „Ja ću da te ubijem, da znam da te više nemam“

Društvo

Grupa građana Cetinja: Mrvaljević da se okane ćorava posla u kojem je nečasno uhvaćen, ili da podnese ostavku

Odbor predložio da se u Savjet CBCG imenuju Backović, Milić, Orahovac i Hadžić

Tagovi

Besa u etru - novinarski put Đoke Đokaja

Zelenski: Ukrajina će u prvoj polovini 2026. biti spremna za otvaranje svih klastera

Kako je Torcida prevarila policiju BiH i napravila opasnu sačekušu za Delije

Papa upozorava da civili u Ukrajini pate, poziva na okončanje rata

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO