Dosadašnja drvena govornica sa državnim grbom u Skupštini Crne Gore, uskoro bi trebalo da bude zamijenjena novom – plave boje sa logom državnog parlamenta. Za potvrdu ovih navoda obratili smo se Skupštini Crne Gore, uputili pitanja, ali do zaključenja teksta, iz ove institucije odgovor nijesmo dobili. Potvrda je, pak, stigla iz drugog izvora – kompanije koja je pomenutu govornicu izradila. Naime, na Instagram profilu ove kompanije, uz priloženu fotografiju pomenute govornice jasno piše da je kreirana za potrebe Skupštine Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250810090816_d30c542fbf8f996de8046488f8b9faefec81cf20a029d981de006bb27a94551a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250810090816_d30c542fbf8f996de8046488f8b9faefec81cf20a029d981de006bb27a94551a" data-rendition-name="original" width="1102" height="720" loading="lazy" alt="Nova Govornica SKupština"> </figure>  I dok iz Skupštine nema odgovora, u redovima najveće vladajuće partije – Pokretu Evropa sad, iz koje dolazi i potpredsjednik Skupštine Broris Pejović, o novoj govornici nemaju saznanja, kaže za Antenu M poslanik Milan Zečević. - Ne znamo mi ništa o tome. Upravo sam pisao u grupi gdje su svi članovi, uključujući i potpredsjednika Skupštine. Nijesmo upoznati sa tim - navodi Zečević. Poslanik Zečević ističe da bi trebalo da postoji konsenzus oko svega što se dešava u Skupštini Crne Gore, uključujući i promjenu govornice. - Ne može samo predsjednik Skupštine, iako je on predsjednik, da odradi nešto bez dogovora sa većinom. Barem sa većinom - naglašava Zečević. Sačekaće, kaže, ishod situacije, pa će u okviru partije donijeti odluku o daljim aktivnostima. Promjena govornice još jedna je u nizu kontroverznih aktivnosti prvog čovjeka najvišeg zakonodavnog doma Crne Gore. Andrija Mandić je prethodno, u oktobru 2024. godine promijenio je i logo Skupštine, koji je, kako je tada kazao, oličen u "reprezentativnom objektu zgrade nekadašnje zetske banovine u kojoj su se nalazile najvažnije institucije Republike Crne Gore".&nbsp; Krajem prošle godine, uklonio je i crnogorsku zastavu iz skupštinskog hola. Nedavno je i sajt ove institucije pretrpio izvjesne promjene, pa umjesto dosadašnje crvene, sajtom Skupštine dominira plava boja. U najjačoj opozicionoj stranci, Demokratskoj partiji socijalista, kažu da je logo sa znakom Zetske banovine banalni pokušaj ogorčenog i oročenoga političara. Poslanica Aleksandra Vuković Kuč naglašava da je Crna Gora kao bagatela glavni cilj Andrije Mandića i onih koji su mu omogućili da državu tretira kao podružnicu Srbije. - Zetska banovina bila je jedna od devet administrativnih jedinica (banovina) u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Na čelu banovine bio je ban, koga je postavljala centralna vlast iz Beograda. Ime Crne Gore njome je zbrisano, formalno i faktički, 11 godina nakon prevratničke Podgoričke skupštine, kad je Crna Gora prvi put nakon skoro 1000 godina prestala da postoji kao država. Zato je Mandić prigrlio zgradu Zetske banovine. Ona mu je utjeha da je jednom prestala da postoji Crna Gora i da će on, sa ovom vlasti, učiniti da opet nestane kao država - navodi Vuković Kuč. Danas su na vlasti, ističe, učenici onih za koje je Crna Gora bila Miloševićeva 27. izborna jedinica i &nbsp;zato, dodaje, Mandić pred očima svojih koalicionih partnera, po holovima Skupštine, šeta crnogorsku zastavu pod kojom je proglašena njena nezavisnost. - Zato uklanja govornice na kojima se nalazi zvanični grb Crne Gore, jer mu smeta sve što je Ustavom definisano kao njen državni simbol. Sjetimo se dodjele Trinaestojulske nagrade za nepostojeću knjigu, kad je bina bila okićena kao vašar raznim zastavama, samo ne crnogorskom - ističe Vuković Kuč. Vučićev političar, kome su, navodi poslanica, Spajić i Bečić omogućili da bude predsjednik Skupštine Crne Gore, ne prestaje da provocira i atakuje na državu u kojoj je prvi funkcioner zarad druge države, u kojoj ne bi mogao biti magacioner. Zato je on, kaže Vuković Kuč, &nbsp;politička prošlost Crne Gore, prevaziđeni i zastarjeli političar koji se nikako ne snalazi u modernim političkim tokovima, zbog čega djeluje tragikomično. Ističe da DPS-u ne trebaju govornice i mikrofoni, bine i pozadine da bi branio interese Crne Gore i da bi zabranio Andriji Mandiću da joj onemogući njen evroatlantski put. - Andriji Mandiću treba sve da bi ostvario veliko ništa. Njegove govornice koje skupo koštaju građane Crne Gore, jer sav taj kič plaća njihovim novcem, zaslužuju prezir - poručuje Vuković Kuč. Jednoga dana, kako ističe, nosiće ih svojoj kući, jer će mu, zaključuje, samo tamo i valjati.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Govornica po Mandićevom meraku

Ako se, po preśjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću (NSD), spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću mora štititi, a oni koji traže pravdu moraju hapsiti - današnja vlast je jasno stala na stranu zločina i beščašća, a ne na stranu žrtava. I nije im prvi put - poručili su Cetinjani koji na Kruševom ždrijelu mjesecima protestuju tražeći odgovornost bezbjednosnog sektora za dvije tragedije u tom gradu u kojima je ubijeno njihovih 23 sugrađana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fnsd-trazi-da-se-oslobodi-dobrasinovic-koji-je-napravio-spomenik-durisicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Osjećaju se, kažu, duboko uvrijeđeno i ogorčeno što preśjednik Skupštine njihov pravedni bunt dovodi u isti kontekst sa veličanjem ratnog zločinca Pavla Đurišića.
- Podsjećamo javnost da Pavle Đurišić nije nikakav heroj, već dokazani ratni zločinac, saradnik okupatora, koljač i izdajnik, čije ime simbolizuje neviđenu sramotu i krvavu mrlju u istoriji Crne Gore. Činjenica da Andrija Mandić, kao prvi čovjek Skupštine, otvoreno staje u odbranu nelegalno postavljenog spomenika takvom monstrumu, dok u istom dahu diskredituje građane koji mirno traže pravdu za ubijene sugrađane, predstavlja moralni sunovrat institucije koju vodi - jasni su Cetinjani.
Njihove blokade, kako su kazali, nijesu politički hir, niti čin destrukcije, već vapaj za pravdom i odgovornošću.
- Vlast koja ćuti i ne preduzima ništa povodom dva masakra, vlast koja obmanjuje javnost i odbija da imenuje i procesuira odgovorne, jeste saučesnik tih zločina. Takva vlast nema pravo da dijeli lekcije o zakonitosti i redu - decidni su Cetinjani.
Ako se, po Mandiću, spomenik ratnom zločincu mora štititi, a oni koji traže pravdu moraju biti hapšeni - to je, poručuju, jasan pokazatelj da današnja vlast nije na strani žrtava, nego na strani zločina i beščašća.
- Mi nećemo odustati. Naša borba nije protiv zakona - naša borba je za život, pravdu i istinu, koje ova vlast uporno gazi. Sve vlasti su prolazne, ali ideje ljudskosti, istine, pravde i slobode su vječne. One su jače od svakog režima i svakog pojedinca koji ih pokušava ugušiti - zaključili su Cetinjani.

500x500

1084x550

Cetinjani sa Kruševog ždrijela: Vlast jasno stala na stranu zločina i beščašća

Čast izuzecima, namirile ste se, većinski osigurale sebi još koji mandat zahvaljujući kvotama… koga je briga što je neku tamo Almu, majku troje maloljetne djece, do smrti tukao partner, monstrum, naveo je u Fejsbuk objavi poslanik Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević, komentarišući to što se potpredsjednica Skupštine i poslanice nijesu oglasile povodom smrti Alme Čosović, koja je podlegla povredama koje joj je nanio Dušan Ramić.
- Da se neće oglasiti ko od ovih dušebrižnika koji nam svaki dan trube o ženskim pravima? Da nećemo pročitati izjavu potpredsjednice Parlamenta ili neke od poslanica kojima su, kad god ih politički argumentovano napadnete, puna usta priče da je to zato što su žene? Da se neće oglasiti ko od ovih koji su nam, prije samo nekolika dana, pobjedonosno čestitali nove kvote od 40 odsto žena u politici? Koja je kvota za žene žrtve femicida i žene žrtve nasilja u porodici, recite nam? Koliko još žena treba da strada da se probudite - niz je pitanja koja postavlja Zirojević.
Nažalost, kako ističe, ćute i poslanici nerijetko relativizujući ova pitanja.
Zirojević pita kakvu poruku šalje Vlada koja ponovo bira "nezakonito izabranog mobingaša", a da pritom samo jedna žena iz Vlade podigne glas i bude protiv? 
- Kakvu nam poruku šalje sistem koji nije zaštitio Almu i mnoge prije Alme, ali urgentno saslušava zbog komentarisanja nečijih papuča?Zašto javnost, pa čak i nikšićka, nije ništa znala o ovome? Zašto ni dan danas ne znamo šta je sa monstrumom koji je ovo učinio? Sram vas bilo sve koji ste dopustili da ovo postane obrazac ponašanja! Sram nas bilo sve koji na ovo ćutimo, a na razne gluposti reagujemo - poručio je Zirojević.

Zirojević ljut zbog izostanka reakcije iz Skupštine na smrt Alme Ćosović: Sram nas bilo sve koji na ovo ćutimo, a na razne gluposti reagujemo!

Bošnjačka stranka očekuje da prijedlog odluke da se ulica u Podgorici nazove po Pavlu Bulatoviću bude odbijen u Skupštini glavnog grada. Ako, ipak, bude usvojen, kako za Pobjedu kaže poslanik BS Admir Adrović, oni neće ostati nijemi, već će koristiti sva demokratska sredstva kako bi se spriječilo ovakvo suštinsko urušavanje građanskih temelja države. Adrović navodi da, ako odluka bude usvojena, to će biti jasan signal da institucije odbijaju da prepoznaju patnju građana i da su spremne na reviziju istorije zarad dnevno-političkih interesa.
On je kazao da je prijedlog da se ulica u Podgorici imenuje po Pavlu Bulatoviću izazvao s razlogom zabrinutost, posebno među predstavnicima manjinskih naroda, a generalno i šire javnosti koja baštini vrijednosti evropske, građanske i multietničke Crne Gore.
- Pavle Bulatović bio je političar čije je djelovanje obilježilo turbulentno i teško razdoblje za manjinske narode u Crnoj Gori. Njegova uloga u strukturama vlasti tokom devedesetih, uključujući i period rata u Bosni i Hercegovini, ostaje predmet raznih kontroverzi. Davanje imena ulice po takvoj ličnosti, za kojeg se zna da je izdao naređenje da se civili bošnjačke nacionalnosti deportuju u tada ratom zahvaćenu Bosnu i Hercegovinu, koji su kasnije svi do jednog na svirep način izgubili živote, doživljavam kao institucionalizaciju politike zaborava i negiranja patnje žrtava – kazao je Adrović.
Istakao je da ovakve inicijative šalju poruku dezavuisanja evropskog puta Crne Gore i predstavljaju ozbiljan korak unazad u multietničkim odnosima.
- Nećemo ostati nijemi i koristićemo sva demokratska sredstva kako bi se spriječilo ovakvo suštinsko urušavanje građanskih temelja države. Ako ovakva odluka ipak bude usvojena, to će biti jasan signal da institucije odbijaju da prepoznaju patnju svojih građana i da su spremne na reviziju istorije zarad dnevno-političkih interesa – poručio je Adrović.
Bošnjačka stranka će nastaviti da se bori za društvo u kojem se poštuje dignitet svake žrtve i u kojem su evropske vrijednosti – suočavanje s prošlošću, istina, pravda i solidarnost – iznad populističkih i retrogradnih narativa – rekao je Adrović
On, međutim, kaže da očekuju da će ovakav prijedlog biti odbijen u Skupštini Glavnog grada i da će gradonačelnik Mujović stati uz vrijednosti koje su uvijek bile dominantne kako u Podgorici tako i u cijeloj Crnoj Gori.
- Nažalost, uporedo sa ovakvim inicijativama, svjedočimo svakodnevnoj reviziji istorijskih činjenica. Evropska komisija je u svojim izvještajima više puta upozoravala da veličanje ratnih zločinaca, pokušaji rehabilitacije kvislinga i propagiranje mitova o „nepobjedivim junacima“ poput Pavla Đurišića, produbljuju podjele i direktno ugrožavaju proces pomirenja i izgradnje demokratskog društva. Takvi narativi dovode do relativizacije zločina, marginalizuju žrtve i podstiču nove generacije na netoleranciju, umjesto na kritički odnos prema prošlosti i međusobno poštovanje – ocijenio je Adrović.
Poručio je da su temeljne vrijednosti države Crne Gore, multietničkog sklada, građanske ravnopravnosti i evropskog pravca, ozbiljno ugrožene ukoliko se dozvoli da istorijski revizionizam postane zvanična politika.
- Bošnjačka stranka će nastaviti da se bori za društvo u kojem se poštuje dignitet svake žrtve i u kojem su evropske vrijednosti – suočavanje s prošlošću, istina, pravda i solidarnost – iznad populističkih i retrogradnih narativa – rekao je Adrović.

1250x600

Adrović o potezu vlasti u Podgorici: Nećemo ostati nijemi na urušavanje građanskih temelja države

U kakvu smo to državu pretvoreni? Ima li ovome kraja, ima li ovoj zemlji spasa?
Sve je ovdje izgubilo smisao. Pravila ne važe. Država je klonula pod teretom onih koji bi za još jedan dan u fotelji prodali i narod i državu. Vode nas politički diletanti, zaslijepljeni sitnim interesima, koji se prepucavaju kao učenici petog razreda, dok narod gleda – zgađen i nemoćan.
Svjedočimo scenama gdje zatvorenike žele da saslušavaju u Skupštini, gdje ministar maše papirima bez pokrića, a direktor policije prijeti nevidljivim “dokazima”. Bezbjednost nam je postala rijaliti program, a institucije karikature.
Premijer odbija da odgovori na pitanja poslanika. Ministar iz Vlade želi da nas izbaci iz UNESCO-a. Državne nagrade dodjeljuju se ljudima koji negiraju postojanje iste te države. Pomirenje nam propovijeda četnički vojvoda, a evropski put zastupaju glasnogovornici svetosavske ideologije.
Licemjerje je metastaziralo – o “prevelikoj slobodi” govore oni što su do juče kampovali u šatorima i pekli jagnjad po gradskim trgovima. Danas crtaju mete svakome ko se usudi da misli drugačije, a one koji djeluju – targetiraju, prijete, tuku i gone.
Turista nema. Izolovani smo avionski, ekonomski, politički. Cijene rastu &nbsp;kao pečurke poslije kiše – samo što mi ni njih, ni voće više ne možemo da priuštimo. Pijemo tuđu vodu, a sopstvenu preziremo. Maštamo o Evropi, a nismo sigurni ni gdje smo, &nbsp;ni kuda idemo.
Kažu – bezbjedno je, dok u oči gledamo ubicama. Pancire još ne nosimo, ali ne zato što ne treba – već zato što prkosimo strahu.
Obećavaju nam puteve, mostove, bulevare – a nesposobni su da osposobe ni običan semafor na raskrsnici.
Premijeru vjeruje jedva 10 odsto građana – &nbsp;ali s obzirom na sva lažna obećanja, i to je nerealno i previše.&nbsp;
Godinama vijećaju o kapelama, o Prizrenu, o pitanjima koja samo dižu tenzije i skreću pažnju sa bijede, nepravde i poniženja.
Crna Gora – formalno suverena, stvarno porobljena – danas je vođena od strane onih koji tu suverenost ne priznaju. Ponovo se doziva zajednica sa Srbijom. Ponovo se gazi sve crnogorsko, dok kormilo navodno evropske budućnosti drže oni koji sanjaju o Moskvi, a mole se Beogradu.
Vlada potpuni besmisao. Revizionizam je postao zvanična politika. Sloboda, koja se nekada branila puškom, sada je luksuz – a oni koji se drznu da je čuvaju, proglašeni su neprijateljima države.
Crno je, da crnje ne može biti.
Ali, ako smo rođeni pod ovom kapom slobodni, ako nam sloboda nije samo riječ već srž, krv i kost – onda još nije gotovo. Neka barjaci polete, neka baklja otpora ide iz ruke u ruku.
Jer ako sad zaćutimo – zaćutaćemo zauvijek.

Miraš Dušević

Crna Gora danas - formalno suverena, stvarno porobljena

Kao ministar snažno sam zainteresovan za očuvanje ustavne pozicije, zakonskih prava i finansijske održivosti svake lokalne samouprave. Istovremeno kao političar koji dolazi iz albanske nacionalne zajednice, a podsjećajući na sudske sporove opštine Tuzi u pogledu imovinskih prava lokalne samouprave i gradjana, pozivam Skupštinu da pažljivo razmotri razloge zbog kojih je predsjednik Jakov Milatović vratio Zakon o porezu na nepokretnosti, kazao je ministar javne uprave Maraš Dukaj.
- Nijesmo u situaciji ni u prilici da se ljutimo zbog stavova koji kritikuju ili pozivaju na dodatnu političku odgovornost, jer je to obaveza svih nas. Što viša javna funkcija – to i veća odgovornost i naglašenija potreba da se sasluša drugačije mišljenje- naveo je Dukaj na mreži X.

Dukaj: Nijesmo u situaciji da se ljutimo, Skupština da pažljivo razmotri razloge zbog kojih je Milatović vratio zakon

Sjednica Anketnog odbora na kojoj je danas predloženo saslušanje na desetine lica - od kojih se značajan dio nalazi u pritvoru u Spužu pod optužbama za teška krivična djela, pokušaj je parlamentarne većine da skrene pažnju sa jučerašnjeg debakla koji su doživjeli u Skupštini Crne Gore, kad se Andrija Mandić rugao premijeru Spajiću i poslanicima PES-a - ocijenio je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.7455%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fanketni-odbor-prihvatio-prijedlog-knezevica-za-saslusanje-spuskih-pritvorenika-uputice-dopis-ministarstvu-pravde&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je decidan i da ovakva inicijativa ujedno predstavlja i pokušaj da se Anketni odbor pretvori u rijaliti.
- Nakon što je prvobitni naum, koji je imao za cilj kriminalizaciju prethodne vlasti i projekta crnogorske nezavisnosti, doživio apsolutno neuspjeh. Razumijevajući okolnost da su Mandić i Knežević, kao i ostatak parlamentarne većine, politički formatirani na konceptu Zadruge i Parove, ne bi nas iznenadilo ni da Skupštinu Crne Gore preplave fantomkama i dugim cijevima zbog saslušanja navedenih lica uz prenos uživo na Pinku, Prvoj i Adria televiziji - dodao je Huter.
Budući da smo, kako je rekao, svjedočili potpunom obesmišljavanju rada Anketnog odbora i nezapamćenim budalaštinama izvedenim u režiji ove aktuelne većine preostalo im je još, kaže on, samo da pozovu Miloša Obilića da ga saslušaju zbog kosovskog mita.

Huter: Nebuloza da zatvorenici dolaze u Skupštinu lansirana da skrene pažnju sa jučerašnjeg debakla većine

Predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić očekivao je da se na saslušanje pozove i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović koji je nedavno u parlamentu iznio operativna saznjanja da je Ivan Delić 2000. godine izvršio ubistvo Gorana Žugića, tada savjetnika šefa države.
Podsjetimo, iz ZBCG su danas na Anketnom odboru predložili saslušanje spuških pritvorenika, između ostalog Damira Mandića, Ljuba Bigovića, Sašu Boretu te Ivana Delića, povodom slučajeva koji su predmet rada Odbora.
Odbor je taj prijedlog prihvatio.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.7455%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fanketni-odbor-prihvatio-prijedlog-knezevica-za-saslusanje-spuskih-pritvorenika-uputice-dopis-ministarstvu-pravde&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Ja sam očekivao da ćete vi predložiti saslušanje ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića da provjerite da li za takozvane operativne informacije koje je iznio ima materijalno pokriće ili je uvođenje tih informacija tokom ministarskog sata bilo u funkciji preusmjeravanja pažnje sa teme bezbjednosne situacije u zemlji, odnosno pritiska na tužilastvo. Znamo šta su operativne informacije, posebno kad se to tiče velikog obuhvata porodica koje su spomenute. Riječ je potezu koji nosi visoki rizik i po ministra i po pitanje bezbjednosnog sektora - kazao je Nikolić.
Dodao je da neće potpisati taj zahtjev.
- Jer dovoditi lica iz Spuža na saslušanje u Skupštinu bilo bi suprotno zakonu o parlamentarnoj istrazi, i u tom slučaju, mi ćemo preispitati naše dalje učestvovanje u Anketnom odboru. Skupština nije tužilaštvo. To nije pitanje hrabrosti, nego pitanje smisla, odnosno besmisla - zaključio je Nikolić.

Nikolić neće potpisati zahtjev za saslušanje zatvorenika iz Spuža: Trebalo pozvati Šaranovića povodom informacija koje je iznio o Deliću i Žugiću

Anketni odbor Skupštine Crne Gore prihvatio je prijedlog zamjenika predsjednika ovog tijela Milana Kneževića (Demokratska narodna partija) da se saslušaju određene pritvorene osobe koje se dovede u vezu sa ubistvima kojima se bavi odbor.
Knežević je na sjednici Anketnog odbora koja se održala danas naveo Ivana Delića, Damira Mandića, Sašu Boreta i Ljuba Bigovića, koji se nalaze u spuškom zatvoru, a u kontekstu ubistva Duška Jovanovića, ali i drugih zločina. On će uputiti dopis Ministarstvu pravde.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić predlažio je da se sasluša Milosav Senča Sekulić, policijski inspektor, Vladan Pavićević, zet pokojnog Duška Jovanovića, novinar Mladen Stojović, bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, bivši direktor ZIKS-a Miljan Perović, službenici DB-a Milan Vujanović, Mihailo Pejović, Dragomir Ćalasan, Dejan Peruničić, Dragan Jovićević, Predrag Šuković, Ilija Asanović, tužiteljica Vesna Jovićević, Vesna Medenica, Željko Tomković, Mladen Nišavić i da se ponovo pozove na saslušanje bivši premijer Duško Marković.
Poslanik Boris Mugoša (SD) smatra da dovoditi ljude optužena za najveća krivična djela i tretirati ih kao kredibilne sagovornike nije u redu.
- Sve je to simpatično, možda ima utemeljenje, ali ipak ovo mora biti ozbiljna institucija i ipak neko doći posle nas. Nađite mi takav primjer u svijetu - navodi Mugoša.
Osvrnuo se na poeziju dobitnika Trinaestojulske nagrade Bećira Vukovića, koju je nazvao – mizernom.
- To je ogledalo ovog trenutka i ove parlamentarne većine - dodao je poslanik SD.
Predsjednik Anketnog odbora Andrija Nikolić (DPS) je kazao da ako bi ljude koji su optužene za najveća krivična djela i koji su u zatvoru zvali da odgovoraju na pitanja poslanika onda ne bi bili više poslanici.
- Ovo bi polako počelo da gubi karakter parlamenta. Apsolutno nijesam za tu inicijativu - rekao je Nikolić.
Knežević je kazao da će uputiti pomenutu inicijativu Ministarstvu pravde.
- Ako se ta inicijativa prihvati - da budete svi ovdje. Da se ne prepadne niko kada dođe neko iz zidina Spuža i kada vidi puške obezbjeđenja. Staviću potpis, ali da se obavežemo da ćemo svi doći, ja ću predsjedavati, nemam problem s tim. Ako nam je cilj istina, spreman sam kao Dante da se spuštim u pakao - poručuje Knežević.&nbsp;
Nikolić je rekao da će Knežević u ime poslanika većine uputiti dopis Ministarstvu pravde.
Podsjetimo, Anketni odbor, koji se pored politički motivisanih ubistava, bavi i slučajevima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „Crne trojke“, za koje su se u javnosti pojavljivale informacije da su bile zadužene za prebijanje političkih neistomišljenika tadašnje vlasti.

Anketni odbor prihvatio prijedlog Kneževića za saslušanje spuških pritvorenika, uputiće dopis Ministarstvu pravde

Više od 20 nevladinih organizacija ponovo apeluju na Skupštinu da obustavi dalje odlučivanje o Prijedlogu zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, te pozivaju poslanike i poslanice da otvore prostor za široku i inkluzivnu javnu raspravu i uvaže stavove relevantnih stručnjaka, organizacija i institucija.
Ističu da bez demokratskog nadzora nad službama bezbjednosti nema ni pravne sigurnosti ni evropske budućnosti za Crnu Goru.
Apel su dostavili Vladi, poslanicima i poslanicama, kao i šefu Delegacije Evropske komisije u Crnoj Gori.
<h2>Apel prenosimo u cjelosti:</h2>
Nevladine organizacije sa žaljenjem konstatuju da, nakon decenija čekanja na reformu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), aktuelna vlast nije predložila zakon koji bi utemeljio savremenu, profesionalnu i demokratski kontrolisanu službu bezbjednosti.&nbsp;
Ako se ovakav zakon danas usvoji, Crna Gora će propustiti ključnu priliku da uspostavi službu koja radi u interesu građana, a ne političkih elita – i time dodatno ugroziti proces demokratizacije, vladavinu prava i evropske integracije.&nbsp;
Predlog zakona o ANB-u, o kom poslanici danas odlučuju, izrađen je u tajnosti, bez javne rasprave, bez analize uticaja na ljudska prava i usaglašavanja sa međunarodnim ugovorima i pravnom tekovinom Evropske unije (EU), iako je država u odlučujućoj fazi pristupanja EU. Njegovim usvajanjem, faktički bi se odbacila ponuda Evropske komisije da pomogne da tekst zakona bude bolji, i to bez obrazloženja, što nije pristup vlasti posvećene demokratskim reformama. To je slika vlasti koja samo želi da prisvoji poluge moći, od kojih tajnu policiju vide kao jednu od najvažnijih.&nbsp;
Cilj hitnog usvajanja ovog zakonskog teksta je da, prije zakonskog roka za odlazak u penziju, odstrani iz službe one koji su zapošljeni u vrijeme bivše vlasti, da bi se doveli, bez konkursa i testa stručnosti, podobni novoj vlasti, kao i da se ANB izdvoji iz sistema javnih nabavki. Pored toga, pokušalo se i sa snižavanjem postojećeg, slabašnog, nivoa garancija zaštite privatnosti građana od zloupotreba tajne službe.&nbsp;
Ako se ovakav zakon usvoji, povjerenje u ANB – službu koju godinama prati reputacija zloupotreba i nedostatka kontrole, i čijem se bivšem direktoru trenutno sudi zbog neovlašćenog prisluškivanja desetina javnih ličnosti – teško da će biti moguće obnoviti pod ovom ili bilo kojom vlašću bez ozbiljne i sveobuhvatne reforme. Takva obnova povjerenja može doći tek sa novom političkom garniturom, čiji demokratski kapacitet bude u skladu s evropskim vrijednostima i obavezama.&nbsp;
Ovim zakonom, izuzetno široka ovlašćenja daju se u ruke službi koja nikada nije suštinski reformisana, dok je javnost ostala uskraćena za punu informaciju o tome ko je i kako odgovarao za dosadašnje zloupotrebe. Očigledna je namjera da se smanji prostor za građansku kontrolu, a sama institucija dodatno transformiše u opasno oruđe ili oružje u rukama političara.&nbsp;
Zahvaljujući hitnoj i argumentovanoj reakciji NVO, Vlada je upozorena da se Predlogom zakona degradiraju garancije prava na privatnost iz postojećeg zakona, umjesto da se one i unaprijede u skladu s preporukom Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija.&nbsp;
Nakon rasprave u Odboru za bezbjednost i odbranu, Vlada je predložila amandmane kojima je zapravo zadržan status quo. Istovremeno, obezbijeđena je sudska kontrola nadzora informaciono-komunikacionih sistema organa državne uprave i pravnih lica s javnim ovlašćenjima (poput Fonda PIO ili Fonda za zdravstvo), pored sudske kontrole dva druga nova ovlašćenja ANB – nadzora međunarodnih komunikacija i pregleda objekata, vozila i predmeta – koja je već bila predviđena Predlogom zakona.&nbsp;
Postojeće garancije prava na privatnost nisu unaprijeđene, npr. nije predviđen sudski nadzor nad utvrđivanjem lokacije korisnika u elektronskoj komunikaciji, iako je Ustavni sud utvrdio da to spada u zaštitu prava na privatnost, niti je prihvaćena preporuka Komiteta za ljudska prava da se uvede sudska kontrola pristupa baza podataka pravnih lica kao što su banke i NVO.
Argumenti koji su se čuli od predlagača zakona - da bi sudski nadzor nad pristupom podacima otežao operativni rad ANB i opteretio sudove - ne opravdavaju izostanak garancija za zaštitu ljudskih prava. Upravo su nezavisna kontrola i sudska zaštita ključni elementi profesionalne i demokratske bezbjednosne službe.&nbsp;
Spriječeno je da se potpuno isključi zapošljavanje na osnovu javnog konkursa, ali time nije obezbijeđeno transparentno zapošljavanje na osnovu stručnosti.&nbsp;
Na osnovu usvojenog zakona, službenicima ANB-a, koji se bave neodređenim konceptom "nacionalne bezbjednosti” i koji ne moraju biti pravnici, ostaju šira ovlašćenja od onih koja imaju državni tužioci i policija dok izviđaju konkretno definisana krivična djela, što je nesrazmjerno i suprotno međunarodnim standardima zaštite prava na privatnost.&nbsp;
Zakon ne propisuje obavezu uništavanja svih podataka koji se, nakon prikupljanja, pokažu kao nepotrebni ili neopravdano prikupljani, čime se ostavlja prostor za dugotrajno i neopravdano zadržavanje osjetljivih ličnih informacija bez pravnog osnova.&nbsp;
Posebno problematično je izuzeće ANB-a iz sistema javnih nabavki, i isključivanje obaveze redovnog izvještavanja drugih državnih organa, jer se dodatno smanjuje mogućnost institucionalne kontrole i povećava prostor za zloupotrebe.&nbsp;
Nedostatak javne rasprave je onemogućio intervencije i u pogledu preciziranja predmeta rada ANB, čime bi se promovisala i dobra uprava i kultura vladavine prava.&nbsp;
Neodređeni interes "nacionalne bezbjednosti" ne smije se koristiti kao opravdanje za smanjivanje garancija ljudskih prava i izbjegavanje primjene principa odgovorne državne uprave. Upravo suprotno, bezbjednost podrazumijeva vladavinu prava, garancije zaštite ljudskih prava i efikasan demokratski nadzor nad radom službi bezbjednosti. U demokratskom društvu bezbjednost nije izgovor za represiju – nego obaveza da se sloboda zaštiti."
<h2>Potpisnici apela:</h2>
Akcija za ljudska prava
&nbsp;Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)&nbsp;
Centar za građansko obrazovanje (CGO)&nbsp;
Centar za ženska prava (CŽP)&nbsp;
Asocijacija Spektra&nbsp;
Centar za građanske slobode (CEGAS)&nbsp;
Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)&nbsp;
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)&nbsp;
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG)&nbsp;
Centar za monitoring i istraživanje (CeMI)&nbsp;
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)&nbsp;
Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA&nbsp;
Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro&nbsp;
GREEN Home&nbsp;
Juventas&nbsp;
Prima&nbsp;
Sigurna ženska kuća&nbsp;
SOS PG&nbsp;
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)&nbsp;
Udruženje za odgovorni i održivi razvoj – UZOR&nbsp;
Udruženje pravnika Crne Gore

Više od 20 NVO ponovo apeluju na Skupštinu da obustavi dalje odlučivanje o Prijedlogu zakona o ANB

Uprkos tome što se država guši u dimu, usljed požara koji bjesne na više lokacija, Vlada Crne Gore na čelu sa Milojkom Spajićem još nije uputila zahtjev za pomoć NATO-a - ukazali su odbornici Demokratske partije socijalista (DPS) u Glavnom gradu.
S obzirom na ozbiljnost i složenost situacije na terenu pomoć partnera je, ukazuju oni, i više nego potrebna Crnoj Gori.
- Međutim - NATO ne može uputiti pomoć prije nego aktuelna vlast pošalje zvanični zahtjev NATO Euroatlantskom centru za koordinaciju odgovora na katastrofe - istakli su oni.
Pitaju premijera Milojka Spajića zašto još nije poslaot zahtjev kako bi Crna Gora, uz adekvatnu podršku, spasila što se spasiti može usljed vatrene stihije koja ju je zadesila.
- Pitamo i osjeća li zeru odgovornosti što kao prvi čovjek izvršne vlasti nije preduzeo potrebne korake kako bi Crna Gora iskoristila sve dostupne mehanizme na koje ima pravo kao članica NATO-a. Spajić vjerovatno po diktatu stvarnog šefa parlamentarne većine Andrije Mandića, koji je simbol antidržavne, antievropske i antinato politike, ne traži pomoć od partnera koja sleduje ovu državu, već prima milostinju od Aleksandra Vučića koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helihoptera koji će pomoći u gašenju vatre - istakli su odbornici DPS-a.
Oni su podvukli da je Vlada dužna da hitno uputi zahtjev za pomoć NATO-a.
- Bez obzira na antinato djelovanje rušitelja Crne Gore Andrije Mandića, koji, vidjeli smo, i prevaspitava vladajući Poktet Evropa sad, Vlada Crne Gore na čijem čelu sjedi lider PES-a Milojko Spajić je dužna da hitno, bez daljeg odlaganja, uputi zahtjev za pomoć NATO-a u borbi protiv ove pošasti. U suprotnom, biće odgovorni svi aktuelni vlastodršci, počev od Spajića, za nesagledivu štetu koja je već nastupila, a čije se krajnje granice ne daju ni na slutiti ukoliko se plamen ne stavi pod kontrolu - zaključili su u saopštenju.

DPS Podgorica: Umjesto što prima Vučićevu milostinju, Vlada hitno da uputi zahtjev za pomoć NATO u gašenju požara

I nije čudo što su se novočetnički zlikovci iz Bosne i Hercegovine, tvorci genocida u Srebrenici - &nbsp;Ratko Mladić i Radovan Karadžić - krili po manastirima Crkve Srbije. &nbsp; &nbsp;Sve je to dio šire agende: uloga Srpske pravoslavne crkve, kao srpske državne crkve, je da bude instrument za sprovođenje velikosrpskog projekta, ne samo u Crnoj Gori. &nbsp; Sve je bilo u skladu sa tajnim dogovorom: policijski šefovi Danilo Šaranović i Lazar Šćepanović su uporno žmurili, interventna jedinica je ostala u Beranama, specijalci su valjda imali važnija posla, a ona dva policajca u Gornjem Zaostru po naređenju s vrha - nijesu mrdnula s mjesta... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250811190856_1f457c57950351e67d03bc2817274b66f19f8bf284610d7739d94bee31c5402d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250811190856_1f457c57950351e67d03bc2817274b66f19f8bf284610d7739d94bee31c5402d" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="ČETNICI KAO OSLONAC: Metodije sa novočetnicima u Gornjem Zaostru"> <figcaption>ČETNICI KAO OSLONAC: Metodije sa novočetnicima u Gornjem Zaostru(Photo: Stevo Vasiljević (Pobjeda))</figcaption> </figure>  Ali, pop-padobranac Metodije Ostojić, jeste reagovao kao da je specijalac. Nakon što je uputio niz važnih, a istorijski lažnih poruka, pošto je cjelivao svaku kokardu i svakog tringo novog &nbsp;četničkog vojvodu, Metodije je naredio da se kip ratnog zločinca Pavla Đurišića brže-bolje prebači u obližnju crkvu Svete Paraskeve. &nbsp; I ta slika zaista govori više od hiljadu riječi: spomenik Đurišića, skrajnut unutar crkve, postavljen je nepun metar od ikone - Isusa Hrista. &nbsp; Da, za mitropolita Metodija, za Crkvu Srbije u Crnoj Gori, nosilac Hitlerovog gvozdenog krsta u istoj ravni je sa Bogočovjekom koji je preuzeo ljudske grjehove na svoja pleća. &nbsp; KAD SVEŠTENICI BOGOHULE „Stoga ljubljena braćo, bježite od idolopoklonstva“. &nbsp; Ako ovu sentencu apostola Pavla – koja definiše idolopoklonstvo kao bogohuljenje - Metodije Ostojić nije znao, onda će biti da se u mladosti obučavao za neku drugu službu, a da mu je crkvena odora samo paravan ispod koje je uniforma. &nbsp; Ipak, biće da je za takvo činodejtsvovanje Metodije imao blagoslov vrha Srpske pravoslavne crkve. Da veliča četničkog komandanta koji je, po sopstvenom pisanom priznanju, lično naredio klanje više od 10 hiljada žena, đece i staraca 1942. godine. Samo zato što nesrećnici bili druge vjere, a on imao kamu i drugo oružje u rukama. &nbsp; Nije se taj ,,junak nepobjedivog karaktera” - kako ga je krstio mitropolit-ponavljač Joanikije Mićović - zaustavio na nepravoslavcima: komandovao je, zajedno sa četnicima Jakovom i Blagojem Jovovićem, sramotno strijeljanje 52 mlada života na Lazinama. Pobili bi još, da im njemačka komanda nije naredila da obustave mučenje i stijeljanja crnogorske omladine u Bjelopavlovićima. &nbsp; Eto, takvog krvoloka, nehrišćanski, a sa očitim umišljajem Crkva Srbije želi nametnuti kao idola. &nbsp; KANONIZOVANJE ZLOČINACA &nbsp; Kanonizovala je Srpska pravoslavna crkva redom brojne četničke zločince. Koljači najmanje 54 žene sa sjevera Crne Gore, pop Maca Vukojičić i Slobodan Šiljak, postali su još 2005. godine sveci Srpske pravoslavne crkve. Draža Mihailović je, za SPC, duže od tri decenije velikosrpski mučenik. A koliko juče, mitropolit Metodije ljubio je i blagosiljao kip četničkog koljača - kao najbližeg svog. &nbsp; Dakle: ono što se dogodilo u selu Gornje Zaostro nije bio incident, glorifikacija četničkih zlikovaca je politički i nacionalni program te vjerske organizacije. Zato se Crkva Srbije pretvorila u - Četničku srpsku pravoslavnu crkvu. &nbsp; I nije čudo što su se novočetnički zlikovci iz Bosne i Hercegovine, tvorci genocida u Srebrenici - &nbsp;Ratko Mladić i Radovan Karadžić - krili po manastirima Crkve Srbije. &nbsp; Sve je to dio šire agende: uloga Srpske pravoslavne crkve, kao srpske državne crkve, je da bude instrument za sprovođenje velikosrpskog projekta, ne samo u Crnoj Gori. &nbsp; DRŽAVNA NEMOĆ I to nije novost. &nbsp; Ovdje i danas je veći problem – crnogorska država i njene institucije. Tačnije, odsustvo države i totalna invalidnost, nesposobnost i nerad državnih institucija. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović gleda na drugu stranu, premijer Milojko Spajić ne bi protiv ujaka Metodija Ostojića za kojeg je, u razgovoru za Antenu M, tvrdio da je ,,blagorodan čovjek”... &nbsp; Sve se to danas bjelodano vidi. Baš kao što su jasni motivi ,,aktivnog ćutanja” vrhovnog tužioca Milorada Markovića, ali i cjelokupne tužilačke organizacije: ćutanje na kršenje zakona je svojevsrno odobravanje poteza sveštenika Srpske pravoslavne crkve. &nbsp; U tom smislu, informacija da je Više tužilaštvo u Bijelom Polju otvorilo predmet samo je bacanje prašine u oči. Tužilaštvo koje nije našlo ništa sporno u Joanikijevom bestidnom glorifikovanju ratnog zločinca Đurišića, neće naći elemente krivičnog djela ni u Metodijevom prkošenju crnogorskim zakonima. &nbsp; A kad politički zagusti – tužioci se vazda mogu sakriti iza odredbi Temeljnog ugovora države Crne Gore sa Srpskom pravoslavnom crkvom, onom skaradnom izdajničkom aktu koji je, bez trunke stida i srama, potpisao tadašnji premijer Dritan Abazović. &nbsp; RASPAD SISTEMA VRIJEDNOSTI Tada Crkva Srbije nije postala država u državi, postala je - država iznad države Crne Gore. &nbsp;&nbsp; Sa jednim, jedinim ciljem, ključnom agendom: pretvaranje antifašističke u četničku Crnu Goru. Tačnije: raspad vrijednosti građanskog društva i izranjanje neofašističkih simboila kao nove vrijednosti. &nbsp; I to je vidljivo svakog dana. Kao što je vidljivo da se to radi uz aktivno saučestvovanje političke elite na vlasti. &nbsp;&nbsp; Samo što sada nije vidljivo: da li je živo, da li je aktivno građansko društvo? I što su potezi stranaka koje sebe vole da nazivaju građanskom opozicijom. &nbsp; Jer, borba protiv neofašizma koji baštini dio stranaka na vlasti ne može se voditi saopštenjima ili postovima na društvenim mrežama. Ako najjača stranka opozicije, Demokratska partija socijalista Danijela Živkovića, tri dana nakon četničke predstave u Gornjem Zaostru još čeka zvaničan stav Srpske pravoslavne crkve, ako se zaista čelnici DPS-a zanose idejom da je Metodije radio na svoju ruku, onda opoziciona Crna Gora ne vidi što joj se pred očima dešava – nestajanje građanskog društva. &nbsp; I onda nemojmo da nas čudi ponavljanje nesreće. Jer, ukoliko se snage građanskog otpora ne okupe u borbi protiv revizije prošlosti, neki novi zločini iz lične i političke mržnje – koje kreira neofašistučka stvarnost – mogu lako postati bliska crnogorska budućnost. &nbsp;&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Hoće li biti vječna - četnička Crna Gora?

U večernjoj emisiji Ljetnjeg programa o profesionlanom životu sportista, izazovima, uspjesima i padovima, samoći, bliskosti među ljudima…
Naši gosti su džudisti Srđan Mrvaljević, Andrija Martinović i Petar Goranović.
U fokusu i tema - Sami, a umreženi - što znači bliskost danas?&nbsp;
O tome ćemo sa Milicom Pušonjić psihološkinjom, Tanjom Bokan odbojkašicom i Bobanom Stanićem aikido majstorom. Gledajte nas od 21 do 23 sata, na Televiziji E.&nbsp;

Ljetnje veče na TV E: Profesionalni život sportista, što danas znači bliskost...

Požar u naselju Đurkovići u Piperima je pod kontrolom, a u vatrenoj stihiji stradali su i neke kuće i objekti - saopštio je vršilac dužnost komandira Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada Nikola Bojanović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fhra8480pJhI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbojanovic-preozbiljan-pozar-velikih-razmjera-buknuo-u-piperskom-naselju-durkovicu-otezano-gasenje-zbog-zadimljenosti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- U Đurkovićima su stradali neki objekti, kuće. Ne raspolažemo sa informacijom koliko je kuća u pitanju. Neke su bile samo zahvaćene požarom, neke vjerovatno i jesu. Analiza će se uraditi kada se požar stavi potpuno pod kontrolom - rekao je on gostujući na TV Vijesti.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FhRq9GJacZyQ%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Istakao je da je u Rogamima od vatre spašeno 50, 60 kuća.
Veliku pomoć imali su od kolega vatrogasaca iz drugih opština, pripadnika Vojske Crne Gore, ali i mještana.
- Svo ljudstvo je bilo upućeno u Pipere, a u istom trenutku se javlja da gori na više lokacija u Kokotima, Barutani, Lješankoj nahiji, Kučima... Sada je situacija pod konrolom, a u gašenju požara pomaže i helikopter iz Srbije - rekao je Bojanović.
Strahuje da je pred njima besana noć jer se očekuje jačanje vjetra.

Bojanović: Požar u Piperima sada pod kontrolom, stradali su neki objekti i kuće

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Povampirene velikosrpske i četničke falange nemaju problem sa razumom i logikom. Razuma kod njih manjka od samog starta, jer da se javlja makar u česticama, ne bi danas novočetnici jednako voleli saradnike nacista (četnike, JVuO) i potomke dela onih koji su nacizmu stali nogom za vrat (Ruse, odnosno Putina).&nbsp;
Na logici tek padaju. Tvrde da su poštovaoci "prvog gerilskog antifašističkog pokreta u Evropi", misleći na formacije Draže Mihailovića. I dok su Mihailovićeve četničke formacije imale bar neke dve istorijski potvrđene bitke protiv nacista, pre nego što su postale njihova verna pomoćna vojska i koljači civila, današnji simpatizeri pokreta DM ne vide contradictio in adjecto čak ni u činjenici da sebe nazivaju antifašističkim pokretom, a podižu spomenik fašisti koga je odlikovao Adolf Hitler.
Ta bi zbrka u glavama pojedinaca bila lako rešiva na nivou Toponica ili Kovin u Srbiji, odnosno Dobrota u Crnoj Gori, da nosioci političke vlasti u ove dve države ne igraju "stiskavac" upravo s baštinicima tih retrogradnih ideja. Trljkajući se znojavim telima s dlakavim četništvom u ritmu "drma mi se na šubari cveće", političari u stvari plešu s najprimitivnijim i najzaostalijim, shodno tome i najkrvoločnijim, delom biračkog tela.&nbsp;
Tim trulim kompromisom trenutno obezbeđuju sebi glasove, ali istovremeno guraju obe države u živi pesak velikosrpskog šovinizma, iz koga se u ranijim, ne tako davnim prilikama, izlazilo teškom mukom i uz velike žrtve. I kako sada vidimo - samo privremeno.
No, pisali smo već o minornom intelektualnom i moralnom kapacitetu ljudi koji su se, u tranzicionom periodu i usled prirodnog nezadovoljstva nedovoljnim napretkom dvaju država pod demokratskim vlastima, dočepali političke vlasti. Njihov je učinak - u Srbiji od 2012, a u Crnoj Gori od 2020. - merljiv vekovima: države su civilizacijski i ekonomski vratili u XVIII, a građane mentalno i logički u XIII vek.
Danas ćemo se pozabaviti njihovim drugim trulim kompromisom, erotski vrućim plesom s organizacijom koja je poslednjih godina pedantno očistila svoje redove od svih progresivnih, slobodnomislećih i zdravorazumskih ljudi. Onom koja upravo ovih dana u Beogradu završava javni inkvizitorski obračun s poslednjom dvojicom teologa koji su se usudili da je kritikuju: s Vukašinom Milićevićem i Blagojem Pantelićem. Dakle, pozabavićemo se organizacijom koja sebe naziva "Srpska pravoslavna crkva", dočim je u međucrkvenoj komunikaciji to Crkva Srbije.
Iako je već od početka devedesetih SPC korisno poslužila balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću u nastojanju da ratom i etničkim čišćenjem zadrži "sve Srbe u jednoj državi", ta je crkva tek od demokratskih promena 2000. godine postala zaista država u državi. Ne samo da ne plaća nikakav porez na svoju razgranatu privrednu delatnost, nego država pokriva doprinose sveštenika za penziono i zdravstveno osiguranje. Najzad, malo-malo Vlada opredeli neka sredstva za gradnju ili renoviranje hramova, izdaju se i obavezne doplatne poštanske markice, a stižu i bogate donacije iz inostranstva, najviše od ruske države i crkve.
<h2>ĆAR ZA VAJDU</h2>
Kako neki čitalac ovakvog pisanja uvek kaže ono čuveno "da, ali", da ga predupredimo: slične privilegije u Srbiji imaju i ostale verske zajednice. Ipak, slika davanja i uticaja biće potpuna tek kada kažemo da se po popisu 2022. u Srbiji čak 81,1 odsto građana izjasnilo kao pravoslavac, dok sve ostale verske zajednice i ateisti i agnostici zajedno čine preostalih 18,9 procenata.&nbsp;
Doduše, u praksi, većina deklarativnih vernika ne ponaša se kao vernik, pa crkve zvrje prazne. SPC zato od ideje da živi od parohijala, a ne od državnih davanja i oprosta troškova, beži kao đavo od krsta. I tu da bacimo dodatno svetlo podsećanjem na činjenicu da je u deset godina koje su prethodile tom popisu, u Srbiji izgrađeno oko hiljadu crkava, i samo 13 škola.
Dakle, davanjima pravoslavnoj crkvi, političari obezbeđuju njenu podršku, a s obzirom na razgranatost crkvenog sistema i veliki uticaj u narodu, to je možda i investicija s najbržim povratom u poslovnom okruženju. Iako je Ustavom crkva odvojena od države, normalizuje se neformalni političko-crkveni brak iz interesa, i tako sveštenstvo podržava galantnost trenutne vladajuće političke opcije, podržavajući njenu politiku.
U praksi, bar u Srbiji, popovi SPC postali su vrhovni autoritet za sve. Od abortusa do dogmatizovanog Kosova, od vaspitanja dece do nacionalnih pitanja koja su, od 2012. posebno, izgrađena na velikosrpskom šovinizmu i težnji za hegemonijom. Iako bi državne institucije morale da budu laičke, svaki državni organ ili opština imaju slavu, vojska se koristi u verskim ceremonijama, vreme se meri po verskom kalendaru, politički funkcioneri pokazuju svoju religioznost u svakoj situaciji, nema manifestacije kojoj vrh crkve nije gost, a redovno se ide kod patrijarha po duhovni savet.&nbsp;
U Crnoj Gori, opet, svedoci smo posebnog apsurda. Crkva koja zvanično ne priznaje postojanje čitavog jednog naroda (što sadrži i elemente krivičnog dela), koja teritoriju Crne Gore tretira kao teritoriju Srbije, aktivno učestvuje u političkom životu, "komanduje" političkim strankama i njihovim liderima, javno demonstrirajući prezir prema svakom obliku državne vlasti i državnim simbolima Crne Gore. Nema bolje ilustracije za to od odnosa Ljubiše Ostojića - Metodija prema podizanju spomenika ratnom zločincu i saradniku okupatora, kojom je prilikom intonirana i himna strane države, Srbije. Tim stavom, on nije samo bacio pod noge i hrišćanstvo i moral, on je bacio pod noge državu, i tu, u stvari, dolazimo do suštine problema.
Ne postoji, niti u modernom demokratskom društvu sme da postoji, verska ili bilo kakva druga organizacija, koja je "starija" od države. Ne po godini osnivanja, koja je nebitna, već po statusu. Ono šta je ključno je da je država po svojoj suštini zajednica svih njenih građana, dok je crkva - kao i svaka druga uža organizacija (udruženje, klub, savez...) - zajednica tek jednog dela stanovnika države. I u tom je smislu država "starija": zakoni države (moraju da) se primenjuju (i) na crkve i na vernike, crkveni "zakoni" važe samo interno, za one koji su "članovi" crkve i time njene "zakone" prihvataju.
Ne postoji, i ne sme da postoji, nekakav "temeljni ugovor" ili bilo kakav drugi akt ili dokument, koji pripadnicima jedne organizacije (verske, ili bilo koje druge), daje veća prava i manje obaveza nego ostalim građanima. Odnosno, ako tako šta postoji, Ustavni sud mora da reaguje i obezbedi jednakost svih pred Ustavom.
<h2>ISKAČE OSIGURAČ</h2>
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da su svojim ustavima i Srbija i Crna Gora definisane kao sekularne, odnosno, da je crkva odvojena od države. Otuda je u obe zemlje nedopustivo - a da je demokratske i parlamentarne svesti bilo bi i politički kažnjivo - svako koketiranje političara sa religijskom (ili najzad i bilo kojom drugom) organizacijom, kojim se jedan deo društva favorizuje. Jer, političar - posebno onaj na vlasti - obavlja funkciju od javnog interesa i predstavlja i zastupa jednako sve građane, a ne samo svoje simpatizere i ne samo vernike "svoje" crkve. Vera je, kao i kod svakog drugog građanina, njegova privatna, intimna stvar. I ona, u stvari, ostaje na vratima verskog hrama i privatnog doma.
Treba li, najzad, uopšte naglašavati da religijska pravila dotiču samo vernike i da ni u kom obliku i ni na koji način ne smeju da postanu uobičajena za celo društvo, a nekmoli opšteobavezna? Treba li pominjati da crkvi nije mesto u politici, ni u kom obliku ili formi?
Srbija i Crna Gora, na žalost, prečesto i previše se manifestuju kao prepolitička društva. Lično konjukturno i opšte moderno u ove dve države su izgleda uobičajeni motivi delovanja. Interes države i nacije je uvek u senci lukrativnog. Kako se svojevremeno pohrlilo u kom-partiju zarad vajde, sada se trči u religiju zbog ćara. Vera i versko se potežu u cilju jačanja nacionalizma i pravdanja nepočinstava koja se rade, ili tek planiraju.
Pravo verništvo i "snaga vere" u obe države bi se lako izmerili ukidanjem državnih sredstava verskim organizacijama (sem za verske objekte pod zaštitom države, kad važe posebna pravila) i uvođenjem parohijala. Što će reći: ako si član crkve, to članstvo moraš da platiš; koliko članova, toliki je i crkveni guber.&nbsp;
Do tog momenta je, međutim, još dalek put. Na njemu se crkva pruža onoliko koliko joj politika, vođena sopstvenim sebičnim ili na drugom mestu isplaniranim interesima, dopušta. Nekad uspe da "ukoči", svesna sopstvenih religijskih i moralnih normi, ali u poslednje vreme sve češće "iskače osigurač". A to onda nije samo unutarcrkveno pitanje, to je pitanje dalekosežnih i krupnih posledica.
Crkva mora da se vrati u pravni poredak i u okvire suštine sopstvenog postojanja. Ako to nije moguće, zabrana delovanja - bar tamo gde nije u matičnoj državi, plus ispitivanje poslovanja, odgovornost za narušavanje zakonom zaštićenih verskih objekata, pa čak i krivično gonjenje crkvenih velikodostojnika, uprkos odredbama nekakvih ugovora, uopšte nisu nerealna opcija.

Vrele igre pod mantijom

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Tag: skupstina-crne-gore