Pola godine od drugog masakra na Cetinju: Tišina umjesto odgovora i prijeteći Prijedlog zakona

Na današnji dan prije tačno pola godine dogodio se masakar na Cetinju. Aco Martinović 1. januara 2025. ubio je 13 osoba, među kojima dvoje djece, a potom izvršio samoubistvo, dok je četiri osobe ranio.

Nakon trodnevne žalosti, Vlada Crne Gore dala je krupna obećanja. Crnogorskoj javnosti 3. januara saopšteno je da će ključna mjera Vlade biti usvajanje novog Zakona o oružju.

Po riječima premijera Milojka Spajića, novim Zakonom propisaće ponovnu provjeru dozvola onih koji legalno posjeduju oružje, a kazne za one koji nelegalno oružje ne vrate tokom naredna dva mjeseca.

Masovni zločin na Cetinju počinjen je nelegalnim oružjem. Acu Martinoviću, koji je usmrtio 13 osoba, 2022. godine oduzeto je oružje za koje nije imao dozvolu. Zbog toga je krajem 2024. osuđen na kaznu zatvora od tri mjeseca, na koju je uložio žalbu.

Trećeg januara, dok je trajala sjednica Vlade Crne Gore, nekoliko stotina građana okupilo se ispred zgrade Vlade, zahtijevajući smjenu političkog rukovodstva sektora bezbjednosti.

Protesti najavljivani su i za naredne dane. Građani su poručivali da ubistva na Cetinju zahtijevaju ozbiljno ispitivanje odgovornosti i spremnosti sistema bezbjednosti. Masakar na Cetinju 1. januara bio je drugo višestruko ubistvo u Prijestonici u posljednje dvije i po godine.

Podsjećamo, 12. avgusta 2022. Vuk Borilović ubio je 10 sugrađana i ranio šest, nakon čega je ubijen.

Pojedine nevladine organizacije, nekoliko medija i brojni građani pitali su šta se to od 2022. godine do danas promijenilo u sistemu bezbjednosti.

I dalje se čeka analiza učinka?

Petog januara ove godine pojavila se neformalna grupa stutenata "Kamo śutra", koja je organizovala proteste i blokade saobraćajnica tražeći smjenu čelnika sektora za bezbjednost zbog, kako su kazali, propusta policije u slučaju zločina na Cetinju 1. januara.

Prvi veliki protest bio je 5. januara, ispred Ministarstva unutrašnjih poslova u Podgorici, organizovan dan nakon trodnevne žalosti u Crnoj Gori. Na tom protestu, po procjenama policije, okupilo se više hiljada ljudi.

Premijer Milojko Spajić i ostali članovi Vlade odbili su zahtjeve strudenata i građana, koji su, pored ostalog, tražili smjenu ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića.

Tada su iz Vlade poručili da je "ostavka čin moralne i objektivne odgovornosti", a da su svi članovi Vlade "podložni promjeni nakon analize njihovog učinka".

Analiza učinka crnogorske Vlade još nije sprovedena, makar ne ona koja podrazumijeva odgovornost za masakar na Cetinju.

Politički pritisci i svakodnevno targetiranje neformalne grupe studenata urodili su plodom. Već u aprilu "Kamo śutra" saopštenjem obavještava javnost da prekida djelovanje. Priznali su da njihova borba nije uspjela jer je od samog početka sistematski obesmišljavana, "što je skrenulo pažnju sa samih zločina za koje još uvijek niko nije preuzeo odgovornost, niti je, po svemu sudeći, osjeća". Dio medija i politički subjekat iz kojeg je vrh sistema bezbjednosti učinio je sve da kompromituje studentske proteste i prikaže ih kao politički motivisane.

Građani Cetinja su svoje proteste počeli blokirajući saobraćajnicu na Kruševom Ždrijelu pružajući podršku studentima iz "Kamo śutra". No, kako je ta grupa prestala da djeluje, građani Prijestonice odlučili su da sami nastave proteste, svakodnevno blokirajući saobraćaj na dva sata.

I danas, pola godine nakon zločina, oni svakoga dana podsjećaju čelnike vlasti, ali i kompletnu crnogorsku javnost na ubijene sugrađane, naročito na četvoro đece stradalih u dva masakra, i neodgovornost koju su nadležni pokazali nakon dvije velike tragedije koje su zadesile taj grad.

Odgovori Spajićeve Vlade, tradicionalno, izostaju...

Cetinjski parlament, na sjednici 10. januara, donio je niz zaključaka koji, pored ostalog, zahtijevaju odgovornost i hitnu reakciju nadležnih državnih organa, sprovođenje nezavisne međunarodne istrage i forenzike, postavljanje savremenog sistema video nadzora i obezbjeđivanje adekvatnog broja policijskih službenika na teritoriji Prijestonice.

Odgovor nadležnih na gotovo sve zahtjeve cetinjskih odbornika je izostao.

Skupština Prijestoniice održala je, u aprilu, još jednu sjednicu na kojoj je ovlastila predsjednicu parlamenta Milenu Vujović da formira posebno radno tijelo, sastavljeno od predstavnika svih političkih subjekata zastupljenih u lokalnom parlamentu i predstavnika lokalne uprave. Zadatak toga tijela je praćenje realizacije zaključaka koje je donio lokalni parlament povodom tragičnih događaja.

Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković tada je istakao da su svi koraci koje je Prijestonica preduzela nakon dva tragična događaja bili pokušaj da se odgovori na nezamislive tragedije.

Kako državna vlast ni tada nije ponudila konkretne odgovore, početkom juna, odbornici Demokratske partije socijalista podnijeli su ostavke u parlamentu Prijestonice kao čin protesta i revolta prema činjenici da je Vlada Crne Gore u potpunosti zanemarila zaključke Skupštine Cetinja povodom još jedne stravične tragedije koja je zadesila taj grad.

- Nikakvih drugih politički skrivenih motiva nije bilo do slanja poruke - iz domena mogućnosti koje imamo kao opozicija, da ne dozvoljavamo da se državna vlast ruga sa žrtvama nezapamćenog masakra u našem gradu -, saopšteno je tada iz DPS-a.

Promjena Zakona ili novi bijeg od odgovornosti?

Umjesto odgovora na pitanja Skupštine Cetinja ali i velikog dijela javnosti, umjesto konkretizacije odgovornosti za propuste koji su doveli do još jedne tragedije, umjesto razumijevanja za zahtjheve ljudi koji svakodnevno protestuju na Kruševom Ždrijelu... u Skupštini Crne Gore pojavio se Prijedlog zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama.

Prijedlog zakona sadrži normu koja predviđa da će blokada auto-puteva, brzih saobraćajnica, magistralnih, regionalnih ili lokalnih puteva i graničnih prelaza, biti zabranjena ako time oni koji protestuju onemogućavaju ili otežavaju saobraćaj i kretanje građana.

Takvo rješenje naišao je na široku osudu crnogorskih građana, mnogih nevladinih organizacija i opozicionih stranaka.

*****

Da li još samo blokade saobraćaja na Kruševom Ždrijelu podsjećaju vlast da porodicama žrtava, a onda i cjelokupnoj crnogorskoj javnosti, duguje istinu o dvije strašne tragedije? Da li je bilo propusta u sistemu bezbjednosti? Ako jeste, kakvih i ko je za njih odgovoran?

Da li, ako je već jasno da ne postoji osjećaj moralne odgovornosti kod onih čije se ostavke traže, Premijer pamti obećanje da će analizirati njihov učinak? I da li je činjenica da smjena nije bilo, zapravo, odgovor - da je zadovoljan njihovim radom?

Konačno, da li je prijetnja umjesto ljudskog razgovora sa ljudima koji se svakodnevno okupljaju na Kruševom ždrijelu, a tamo su i članovi porodica ubijenih, kao i broj ljudi koji učestvuju u toj blokadi, odgovor na suštinsko pitanje: kakvo smo društvo postali?