Vrhovni sud: U predmetu Ivana Vukovića zakon pogrešno primijenjen u korist okrivljenog

Vrhovni sud Crne Gore usvojio je zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore i utvrdio da je pravosnažnim rješenjem Višeg suda za prekršaje povrijeđen zakon u korist okrivljenog Ivana Vukovića.

Predmet se odnosio na prekršaj iz Zakona o sprječavanju korupcije zbog nepodnošenja izvještaja o imovini i prihodima Agenciji za sprječavanje korupcije u zakonom propisanom roku.

Sud za prekršaje u Podgorici prethodno je Ivana Vukovića oglasio krivim zbog neispunjavanja obaveze javnog funkcionera da jednom godišnje, do kraja marta tekuće godine za prethodnu godinu, podnese izvještaj o imovini i prihodima, te mu izrekao novčanu kaznu.

Odlučujući po žalbi okrivljenog i po službenoj dužnosti, Viši sud za prekršaje preinačio je prvostepenu odluku i oslobodio Vukovića, ocjenjujući da djelo koje mu se stavlja na teret nije prekršaj.

Međutim, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud je utvrdio da je Viši sud za prekršaje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je novi Zakon o sprječavanju korupcije tretirao kao blaži za učinioca.

Kako se navodi u odluci, obaveza javnih funkcionera da do kraja marta podnesu godišnji izvještaj o imovini i prihodima propisana je i ranijim i važećim Zakonom o sprječavanju korupcije, dok je za kršenje te obaveze u oba zakonska rješenja predviđena identična novčana kazna od 500 do 2.000 eura.

Vrhovni sud ocijenio je da je riječ o istovjetno propisanom prekršaju, zbog čega nije bilo osnova da se novi zakon primijeni kao povoljniji za okrivljenog.

Sud je, takođe, utvrdio da je pogrešan zaključak Višeg suda za prekršaje da važeći Zakon o sprječavanju korupcije ne propisuje sankciju za nepodnošenje godišnjeg izvještaja o imovini i prihodima.

Prema stavu Vrhovnog suda, odredbe važećeg zakona jasno predviđaju novčanu kaznu za javnog funkcionera koji tokom vršenja funkcije ne podnese godišnji izvještaj o imovini i prihodima.

Polazeći od toga, Vrhovni sud je zaključio da je Viši sud za prekršaje pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijedio zakon u korist okrivljenog.

Imajući u vidu da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen na štetu okrivljenog, Vrhovni sud je, u skladu sa zakonom, samo utvrdio postojanje povrede zakona, ne zadirući u pravosnažnu odluku Višeg suda za prekršaje.