Žrtve spremnije da prijave nasilje, institucije moraju biti efikasnije

Muž prijetio supruzi da će nju i djecu ubiti, sin napao majku i sestru, žena zlostavljala supruga sa invaliditetom, čašom udario suprugu - samo su neki od naslova koje smo posljednjih dana mogli pročitati o porodičnom nasilju. Pojava nasilja je učestala što potvrđuju i podaci Osnovnog suda u Podgorici i Suda za Prekršaje u Podgorici sa Odjeljenjima u Nikšiću, Danilovgradu i Cetinju.

Za Portal ETV samostalna savjetnica za odnose sa javnošću u Osnovnom sudu u Podgorici Nađa Pešić saopštila je da je od 1. januara do 30. novembra u toj instituciji donijeto 173 presude zbog nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici iz člana 220 Krivičnog zakonika Crne Gore.

KAZNE

U nekim slučajevima optuženi su osuđeni na kazne zatvora od 92 dana do tri i po godine, dok je u nekim predmetima izrečena kazna zatvora u prostorijama za stanovanje - od četiri do šest mjeseci. Izrečene su i kazne rada u javnom interesu (120 časova za 4 mjeseca).

Alarmante podatke o nasilju u porodici bilježi Sud za prekršaje u Podgorici sa Odjeljenima u Nikšiću, Danilovgradu i Cetinju. Od 1. januara do 30. septembra 2025. godine u tom Sudu bilo je u radu 916 predmeta zbog porodičnog nasilje. Ove podatke za naš Portal saopštila je sutkinja i portparolka Suda za prekršaje u Podgorici Ana Bokan.

-Završeno je 354 predmeta. Novčana kazna izrečena je u 93 predmeta, kazna zatvora u 11, uslovna osuda u 71, opomena u deset predmeta, odbačena su dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i obustavljen je postupak usljed zastarjelosti u 49 slučajeva. Postupak je iz drugih razloga obustavljen u 63 predmeta, oslobađajuće odluke donijete su u 53 predmeta, dok su zaštitne mjere izrečene samostalno u dva slučaja – objasnila je Bokan.

Ona je dodala i da su kazne ili mjere upozorenja izrečene u 112 predmeta - zabrana približavanja izrečena je u 44 predmeta, udaljenje iz stana u 11 predmeta, obavezno liječenje u zdravstvenoj ustanovi u šest, zabrana uznemiravanja i uhođenja u 37 predmeta, obavezno liječenje od zavisnosti ambulantskog tipa (alkohol, droga) u 14 slučajeva.

Bokan je navela da je godinu ranije - u 2024. u radu bilo 1141 predmet zbog nasilja u porodici. Počinioci su, kako je objasnila, sadašnji i bivši bračni i vanbračni partneru, roditelji i djeca.

Podaci Osnovnog suda o 176 presuda i gotovo hiljadu prekršajnih predmeta za nepunu godinu prema mišljnju socijalne radnice i ekspertkinje za rodnu ravnopravnost magistrice Ivane Raščanin Radičević pokazuju da je nasilje u porodici ozbiljan, rasprostranjen i duboko ukorijenjen društveni problem.

O ZAKONIMA

Ona ukazuje da među prijavljenim slučajevima najčešće žrtve su žene, što potvrđuje da je nasilje u znatnoj mjeri rodno uslovljeno i da pogađa žene disproporcionalno više u odnosu na muškarce.

-Ovi podaci govore da imamo veliki broj slučajeva nasilja u porodici, ali i da su žrtve danas nešto spremnije da ga prijave nego ranije, uprkos činjenici da istraživanja i dalje pokazuju da žene nasilje prijavljuju tek nakon višegodišnjeg trpljenja, u prosjeku poslije sedam godina – kazala je Raščanin Radičević.

Problem, kako je objasnila, nije u zakonima jer Crna Gora ima relativno dobro normativno uređen sistem zaštite, od zakona i podzakonskih akata, preko međunarodnih standarda, do formalnih procedura. Ona ističe da je suštinski problem u nedosljednoj implementaciji, sporoj i često neadekvatnoj reakciji, neujednačenoj sudskoj praksi i nedovoljno kvalitetnoj procjeni rizika, naročito u situacijama u kojima postoji vjerovatnoća ponavljanja nasilja ili njegove eskalacije do femicida.

-Ne smijemo zanemariti rodni aspekt, jer veliki broj slučajeva nasilja nad ženama proizlazi iz duboko ukorijenjenih rodnih stereotipa i društveno prihvaćenih rodnih uloga koje muškarcu ,,daju pravo“ nadzora i kontrole nad ženom, njenim životom i tijelom. Dolazimo do zaključka da to nije samo pravno, već prije svega društveno i kulturološko pitanje i zato samo zakon nije dovoljan, potrebna je promjena obrasca ponašanja i odnosa moći u društvu – kazala je Raščanin Radičević.

MIJENJANJE OBRAZACA

Ona smatra i da se prečesto izriču uslovne kazne i novčane sankcije i veliki broj slučajeva ostaje tretiran kao prekršaj, iako svojim intenzitetom i posljedicama imaju obilježja krivičnog djela. Zaštitne mjere, kako je objasnila, nedovoljno se koriste ili ne prate na način koji garantuje bezbjednost žrtve, a povratnici često ne dobijaju strože kazne koje bi ih spriječile da ponove djelo.

-Kazne, dakle, ne treba da budu samo represivne, već moraju imati jasnu funkciju zaštite žrtve i prevencije ponovnog nasilja. To podrazumijeva obaveznu i kvalitetnu procjenu rizika za svaku žrtvu pojedinačno, obavezne i stručno vođene psihosocijalne tretmane počinilaca nasilja, kao i dosljednu kontrolu primjene zaštitnih mjera, posebno zabrane približavanja i udaljavanja nasilnika iz prostora za stanovanje. Bez toga kazna ostaje samo formalni čin, dok suštinska zaštita i sigurnost žrtve izostaju - decidna je Raščanin Radičević.

Na pitanje što institucije treba da urade da se smanji nasilje naša sagovornica ukazuje da je na njima da djeluju brže, koordinisanije i odgovornije, posebno kada postoje indikatori visokog rizika, a sistem zaštite mora biti zasnovan na stvarnoj, a ne formalnoj procjeni opasnosti po život i sigurnost žrtve.

Naglašava da psihosocijalni tretman počinilaca nasilja mora prestati da bude samo stavka u presudi i postati stvarna obaveza koja se sprovodi, prati, mjeri i procjenjuje po efektima.

-Paralelno sa tim, društvo mora raditi na razgradnji rodnih stereotipa koji normalizuju mušku dominaciju, opravdavaju nasilje kao „privatnu stvar“ i nameću ženi obavezu da ćuti, trpi „zbog djece“, „zbog porodice“ ili „da ne bi izazvala sramotu“. Dok se ti obrasci ne počnu mijenjati, nasilje će se dešavati, bez obzira na zakone – smatra Raščanin Radičević.

Ona je dodala da funkcionalni sistemi reaguju na vrijeme prije nego dođe do bilo kojeg vida nasilja, dok neefikasan reaguje tek nakon što se desi nasilje.

-Onog trenutka kada pravda dođe tek nakon smrti žene, to prestaje biti pravda i postaje dokaz institucionalnog neuspjeha – jasna je naša sagovornica.

Slučajevi nasilja i femicida kratko ostaju u centru pažnje, jer, kako je objasnila, dio društva ih i dalje, posmatra kao „porodičnu nesreću“, individualni tragični događaj, a ne kao posljednji čin sistemskog propusta i dugotrajne institucionalne tišine.

-Mediji često pristupaju senzacionalistički, institucije reaguju privremeno, a zatim se stvara tišina, dok nasilje nastavlja da postoji u istim obrascima. Moramo biti svjesni da danas po istraživanjima, gotovo 10500 žena u Crnoj Gori trpi nasilje,a da od 2017. godine smo imali 22 femicida. Ne treba nam nužno potpuno novi zakon, nego dosljedna primjena postojećih mehanizama u skladu sa evropskim standardima i praksom – zaključila je Raščanin Radičević.