Nekadašnji službenik Opštine Tuzi Kristijan Dukaj trpio je zlostavljanje na radu u periodu od maja 2020. do februara 2021. godine.
To je odlučio podgorički Osnovni sud, u čijoj je presudi konstatovano kako Dukaju nije bilo omogućeno da radi poslove iz sopstvene nadležnosti, odnosno one koje je podrazumijevalo njegovo radno mjesto, niti da obavlja radne zadatke koje je do tada obavljao.
Dukaj, koji je bio portparol Opštine Tuzi, potom je bez objašnjenja izmješten iz kancelarije.
On je bio sistematizovan kao viši savjetnik za odnose sa javnošću u Kabinetu tadašnjeg predsjednika, a aktuelnog potpredsjednika Vlade i ministra ekonomskog razvoja Nika Ðeljošaja.
Inače, Osnovni sud prvobitno je odbio Dukajevu tužbu, navodeći kako je ona neosnovana. Međutim, nakon toga je Viši sud ocijenio kako je Osnovni sud odluku donio uz "počinjenu bit povredu odredbi parničnog postupka".
Oni su vratili predmet na ponovno odlučivanje Osnovnom sudu, koji je ovog puta presudio kako je Dukaj ipak trpio mobing.
Ova odluka je u korist Kristjana Dukaja donešena 24. aprila.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Osnovni sud odlučio: Dukaj trpio mobing u Đeljošajevom kabinetu

Viši sud preinačio je prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom je A.N. osuđen zatvorskom kaznom od godinu dana zbog krivičnog djela ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa.&nbsp;
Viši sud je okrivljenog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci.&nbsp;
A.N. je u maju prošle godine je nakapom vezao psa za vozilo marke "Opel Astra", a zatim ga tako vukao po ulicama naselja Blok 9.&nbsp;
Inače, radi se o višestruko osuđivanoj osobi, između ostalog i za krivična djela s elementima nasilja, što je cijenjeno prilikom odmjeravanja kazne.&nbsp;
- Ovakvom kaznenom politikom se želi ukazati na nulti prag tolerancije za ovakav i sličan odnos prema životinjama - navedeno je odluci Ossnovnog suda u Podgorici.

1250x600

Podgoričaninu 11 mjeseci zatvora zbog mučenja psa

Biznismen Zoran Bećirović osuđen je danas na godinu, a njegov tjelohranitelj Mladen Mijatović na deset mjeseci zatvora zbog brutalnog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković i članove njene porodice koji se dogodio 10. novembra prošle godine ispred restorana „Gurman“ u Bloku pet.
Sin Bećirovića, okrivljeni Luka Bećirović osuđen je na sedam mjeseci uslovne kazne, dok je Ljubiša Dukić oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo.
Sudija Ilija Radulović saopštio je, u obrazloženju presude da se okrivljenima na teret stavlja krivično djelo nasilničko ponašanje, detaljno opisujući hronologiju brutalnog napada čiji su glavni akteri bili Bećirovići i Mijatović.
On je precizirao da se Bećiroviću i Mijatoviću pritvor produžava zbog ranije utvrđenih razloga: Bećiroviću zbog postojanja opasnosti da će izvršiti krivično djelo kojim prijeti ukoliko se nađe na slobodi, a Mijatoviću zbog opasnosti da će ponoviti krivično djelo.
Branilac okrivljenih, advokat Danilo Mićović najavio je da će uložiti žalbu na presudu.
<h2>Obrazloženje presude</h2>
Prema ocjeni sudije Radulovića, stariji Bećirović i Mijatović uporno i dugotrajno su narušavali tjelesni integritet Raičkovićeve.
- Na taj način, po stavu suda, nije bilo mjesta izricanju neke druge, osim kazne efektivnog zatvora - precizirao je on.
Dodao je i da je pri određivanju visine kazne uzeo u obzir činjenice da Zoran Bećirović nije ranije osuđivan, da je Mijatović porodičan čovjek I otac dvoje maloljetne djece, a da je Luka Bećirović mlađa osoba i do sada neosuđivana, kao i da njegove radnje nijesu bile usmjerene na novinarku, već na njen automobil.
- Sud je poklonio vjeru iskazu Ane Raičković koja je u odnosu na veći dio događaja zaista detaljno i jasno predstavila šta se sve dešavalo u noći napada i iskaz je u bitnom utvrđen pregledanjem video-snimka, objasnio je sudija Radulović.
Naglasio je i da je njen iskaz potvrđen video snimkom koji je sačinila svojim telefonom, u kojem su se jasno čule riječi koje su joj okrivljeni izgovarali.
<h2>Snimak opovrgao odbranu okrivljenih</h2>
Odbrana Zorana Bećirovića u kojoj je naveo da se dogodila samo žustrija rasprava, da nije “prstom dotakao” niti vrijeđao Raičković, u potpunosti je opovrgnuta pregledanim video snimcima.
Sudija Radulović istakao je da je bilo interesantno to da su sva četvorica okrivljenih događaj opisali na identičan način, predstavljajući samo one radnje koje su iz njihovog ugla bile bitne, dok se se ni jedan od optuženih ne sjeća da je išta preduzimao od elemanata krivičnog djela koje im se stavlja na teret.
- Sud takve odbrane svakako nije prihvatio kao istinite, jer je očigledno da se radi o odbranama koje su date sračunato kako bi se sebi olakšao položaj u krivičnom postupku - naglasio je on.
Za razliku od njih, pojasnio je sudija, Ljubiša Dukić svo vrijeme je smirivao situaciju i ponašao se zaštitnički u odnosu na Anu Raičković.
- Ponašanje koje je Dukić ispoljio je pozitivno i ono se očekuje od svakog građanina Crne Gore - svi treba da se ponašaju na način što će gledati da ne ugroze duševni niti fizički integritet drugog lica - pojasnio je on.
<h2>Policijska zaštita</h2>
Dan uoči današnje presude, a pet mjeseci nakon napada, Uprava policije dodijelila je policijsku zaštitu Ani Raičković.
Ovu odluku donio je Biro za operativnu koordinaciju kojim predsjedava potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić, a Vlada ju je usvojila na prethodnoj sjednici.
Raičković je dodijeljen jedan policajac koji je zadužen za njenu bezbjednost. Kako je pojašnjeno, prema procjenama nadležnih Raičković bi trebalo da obezbjeđuju dva policajca, ali da tako nešto trenutno nije moguće zbog kadrovskog deficita.
Raičković je napadnuta 10. novembra prošle godine ispred restorana „Gurman“ zajedno sa sinom Urošem Gagovićem i vjerenikom Tomom Arapovićem.
Raičković su vrijeđali, prijetili joj, a na kraju izvukli iz auta, davili, čupali za kosu i slomili joj staklo na automobilu.
Okrivljeni su negirali da se incident dogodio kada je policija došla po prijavi Raičković, a kasnije na suđenju tvrdili da nijesu znali da je Raičković novinarka i da je niko nije vrijeđao, prijetio, niti prstom takao.
Sve ove navode optuženih opovrgao je snimak iz njenog telefona, koji je pregledan na jednom od prethodnih suđenja, gdje su se jasno čule najgnusnije uvrede koje su joj uputili biznismen Zoran Bećirović i njegov tjelohranitelj Mladen Mijatović.
Tokom postupka pregledan je snimak nadzorne kamere sa obližnjeg objekta u blizini „Gurmana“, dok je nalazom vještaka medicinske struke Krsta Nikolića utvrđeno da je novinarka zadobila povrede u predjelu vrata i šake.
Tokom postupka saslušana su četiri svjedoka, koja su kazala da nijesu čuli i vidjeli da Bećirović i Mijatović vrijeđaju Raičković, prijete joj i fizički nasrću na nju.
Podsjećamo, Tužiteljka Romina Vlahović u završnim riječima zatražila je da se Zoran Bećirović, njegov sin Luka i Mladen Mijatović kazne po godinu i po zatvora, dok je za Ljubišu Dukića zatražila da se kazni zatvorom od dvije i po godine, pojašnjavajući da se radi o povratniku.
Sa druge strane, Raičković i njen pravni zastupnik, advokat Miloš Vuksanović, zatražili su od suda da se Dukić oslobodi jer se u konkretnoj situaciji ponio „kao pravi muškarac i nije dozvolio gori epilog od onog koji se dogodio“.

Presuda za napad na Anu Raičković: Bećiroviću godina, a Mijatoviću deset mjeseci zatvora

Optuženi Vladimir Erić, Predrag Mirotić, Katarina Baćović, Nikola Milačić i Marijan Vuljaj negirali su danas u Osnovnom sudu navode optužnice koja ih tereti za pljačku depoa Višeg suda u septembru 2023. Erić je ispričao da je 5. avgusta 2023. sa drugom Veljkom Markovićem krenuo za Crnu Goru da bi pošli u Budvu. Stigli su u Crnu Goru i 6. avgusta se vratili za Loznicu. Nakon mjesec i po, kako kaže, otišao je u Švedsku da radi i tamo je bio do momenta kada mu je sestra poslala tekst gdje je njegova fotografija koju pokazuje tadašnji ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić. Prema riječima optuženog, on je nakon dobijenih informacija odlučio da se vrati i na aerodromu je uhapšen po potjernici. Od optuženih zna samo Veljka Markovića i zna da Milan Marković njegov stric, ostale optužene ne zna, vidio ih je prvi put u sudnici. - Volio bih da se ovo što prije završi - kazao je Erić. Optuženi Predrag Mirotić kazao je da nije član nikakvog kriminalnog udruženja i da nema nikakve veze sa pljačkom sudskom depoa. Ovim postupkom mu je, kako kaže nanijeta velika šteta, njemu i porodici. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DT_BDrRF5Vj0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> I optužena Katarina Baćović negirala je navode optužnice, ali je rekla da neće iznositi odbranu. - Danas ne želim da iznesem odbranu. Braniću se ćutanjem, jer sam sve rekla i objasnila policiji i tužilaštvu - kazala je Baćović. Sudija Borko Lončar pročitao je njene iskaze u istrazi. Baćović je ispričala da joj je Nikola Milačić na Fejsbuku poslao poruku u avgustu 2023. On joj je ponudio posao koji je podrazumijevao da iznajmi poslovni prostor za prodaju vjenčanica i da treba da se "preruši". Milačić joj, prema njenim riječima, nije iznosio detalje "posla". - Dao mi je pare da kupim periku što sam i uradila. Takođe, &nbsp;Milačić mi je rekao i da potamnim ten - kazala je Baćović. Nakon toga Milačić, kako je ispričala, zahtijevao od nje da iznajmi poslovni prostor i ona je to uradila. Baćović je kazala da su Milačića uglavnom zanimali poslovni prostori oko Višeg suda pa je tako iznajmljen jedan stan preko puta te institucije. - Kasnije sam pročitala u medijima da je obijen depo Višeg suda. Ja sa tim nemam nikakve veze. Kakva bih ja bila osoba da učestvujem u krađi i obijanju sudskog depoa, a moja majka radi u Sudu - kazala je Baćović u istrazi. Ona smatra i da je porodici nanijela veliku sramotu. Baćović je navela i da je tipovana za ovaj posao jer je Milačić znao da njena majka radi u Višem sudu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041711040_ccb79444e991bd98eb965675f025d75ccce4dac8aaa604d4c0f742c8301f8640.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025041711040_ccb79444e991bd98eb965675f025d75ccce4dac8aaa604d4c0f742c8301f8640" data-rendition-name="original" width="1301" height="1600" loading="lazy" alt="Katarina Baćović"> <figcaption>Katarina Baćović(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Optuženi Nikola Milačić kazao je da nije kriv i da nije učestvovao u krivičnim djelima za koje ga Tužilaštvo tereti. On je rekao da poznaje Mirotića i Baćović, ostale optužene ne zna. Na pitanje sudije Lončar kategorično je negirao da je Baćović nudio bilo kakav posao, niti mu je poznato bilo što o poslu sa vjenčanicama. - Meni ništa nije poznato o iznajmljivanju stana. Nikada joj nijesam dao novac kako bi kupila garderobu. Ništa mi nije poznato ni za ličnu kartu koja nije bila na njeno ime - kazao je Milačić odgovarajući na pitanja sudije. Sudija je upoznao Milačića sa iskazima Baćović. Optuženi je rekao da što se tiče odbrane Baćović, nema što da kaže osim da nije učestvovao u tome. Optuženi Marijan Vuljaj kazao je da nema nikakve veze sa pljačkom Tunela. - Optužen sam, &nbsp;uhvatio me "taj voz" jer sam se gledao sa Baćović i družili smo se - kazao je Vuljaj. Ona je tražila od njega da rentira stan što je i uradio. - Na Vijestima smo pročitali za pljačku. Niti znam za Tunel, niti za krađu, ništa o tome ne znam. Ja sam samo njoj pomogao da nađe stan - kazao je Vuljaj. Suđenje se nastavlja 19. i 20. maja. Osam optuženih se tereti da su u julu 2023. postali članovi grupe koja je odgovorna za obijanje i pljačku depoa Višeg suda. Na optužnici su srpski državljani Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erić, zatim crnogorski državljani Marjan Vuljaj, Predrag Mirotić, Nikola Milačić i Katarina Baćović. Prema navodim optužnog akta, iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manje količine kokaina, heroina i marihune.

Marija Žižić

Slučaj Tunel: Erić, Mirotić, Baćović, Milačić i Vuljaj kategorični da nijesu odgovorni za pljačku sudskog depoa

Glavni pretres u predmetu poznatom javnosti kao "Tunel" zakaza je za sjutra u Osnovnom sudu u Podgorici.
Pretres bi trebalo da počne u devet sati, a postupajući sudija je Borko Lončar.
Osnovni sud je potvrdio optužnicu protiv osam optuženih koji se terete da su u julu 2023. postali članovi grupe koja je odgovorna za obijanje i pljačku depoa Višeg suda.
Na optužnici su srpski državljani Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erić, zatim crnogorski državljani Marjan Vuljaj, Predrag Mirotić, Nikola Milačić i Katarina Baćović.
Crnogorskim istražiteljima nedostupni su Veljko i Milan Marković i Jovanović i za njih je sudsko vijeće Osnovnog suda donijelo rješenje da im se sudi u odsustvu.
Prema navodim optužnog akta, iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manje količine kokaina, heroina i marihune.
Tužilac Marko Mugoša je na ročištu za kontrolu optužnice kazao da je Tužilaštvo na zakonit način prikupilo dokaze i da su okrivljeni počinili krivična djela kako je to opisano u optužnici. Odbrana je bila kategorična da Tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz protiv njihovih klijenata. Istakli su i da je optužni akt „plod neviđenog pritiska politike“.
Optužnica je podignuta dva dana uoči godišnjice nezapamćenog skandala, 9. septembra prošle godine, da bi tužilac tri dana kasnije obustavio istragu protiv Veljka i Milana Markovića, Jovanovića, Erića, Mirotića, Baćović i Milačić za krivično djelo sprječavanje dokazivanja, koje im je bilo stavljeno na teret.
Iako je optužni akt napisan na 40 strana u ovom slučaju javnost je ostala uskraćena za odgovore na brojna pitanja, jer istražitelji nijesu uspjeli da rasvijetle ključne detalje nezapamćenog skandala kada je u centru grada više od mjesec kopan tunel, dug 30 metara, iz podruma susjedne zgrade.
Zgrada sudova u Njegoševoj ulici smještena je u najzaštićenijoj gradskoj zoni, gdje se u prečniku od nekoliko stotina metara nalaze najvažnije državne institucije - od Centralne banke. Skupštine, Vlade, zgrade predsjednika, do zgrade sudova i Ustavnog suda.
Nema odgovora ko je i sa kojim motivom organizovao obijanje sudskog depoa. Afera „Tunel“ bjelodano je pokazala u kakvom je rasulu crnogorski bezbjednosni sektor.
Rekonstrukcija događaja je nemoguća, jer je tadašnja Vlada premijera Dritana Abazovića nakon mjesec naložila betoniranje tunela i time zakopala eventualne tragove ili dokaze koji bi pomogli za rasvjetljavanje ovog događaja.

Sjutra glavni pretres u slučaju "Tunel"

Završnim riječima danas je okončano suđenje Zoranu Bećiroviću, njegovom sinu Luki i telohraniteljima Ljubišu Dukiću i Mladenu Mijatoviću zbog napada na novinarku Pobjede i saradnicu televizije E Anu Raičković, njenog sina i vjerenika. Presudu će 24. aprila izreći sudija Osnovnog suda Ilija Radulović.
Tužiteljka Romina Vlahović je u završnoj riječi kazala da je nesumnjivo utvrđeno da su Zoran Bećirović, njegov sin Luka Bećirović, Mladen Mijatović i Ljubiša Dukić napali Raičković, njenog sina i vjerenika.
Tužiteljka Vlahović je tokom današnjeg ročišta istakla da je odbrana optuženih sračunata na izbegavanju krivice. Ona je predložila da Bećiroviće i Mijatovića sud oglasi krivim na po godinu i po zatvora, a Dukiću na dvije i po godine.
Advokat Miloš Vuksanović koji zastupa Raičković kazao je da Dukića nije bilo posljedice ovog događaja bi bilo mnogo veće.
Nakon analize svih dokaza, oštećena strana, kako je rekao, smatra da Dukić treba da bude oslobođen jer je spriječio da ovaj događaj krene u mnogo gorem pravcu i sa težim posljedicama.
- Stav naš je da je uloga Ljuba Dukića bila ljudska i pravog muškarca - kazao je Vuksanović.&nbsp;
Dodao je da snimak predstavlja ključni dokaz što se sve desilo.
- Mislim da bi kazna trebalo da bude nešto veća. Ja je neću predlagati - kazao je Vuksanović.
Advokat Vuksanović je istakao da je jasno da je Raičković napadnuta kao novinarka.
Ana Raičković je rekla da ostaje pri svemu što je njen advokat Vuksanović naveo.
Branilac optuženih, advokat Danilo Mićović kazao je da se zahvaljuje kolegi Vuksanoviću za stav prema Dukiću.
Mićović je ukazao da Vuksanović, ipak, hipotetički gleda " što bi bilo kad bi bilo".
On je rekao da smatra da se radi o klasičnoj zamjeni tezi.
- U spisima predmeta nema dokaza da su moji branjenici počinili krivična djela - kazao je Mićović.
On je dodao da su odbrane njegovih klijenata potvrđene i iskazima svjedoka.
- Iskazi oštećenih su puni kontradiktornosti - rekao je Mićović.
Prema njegovim riječima, Raičković je nezakonito snimala njegove klijente i njen iskaz je "pun nelogičnosti".
Advokat Mićović se ponovo pozvao na detalje iz medicinske dokumentacije Ane Raičković.
- Nju niko nije udarao, napao, vukao za kosu, davio. Raičković je dala kontradiktone iskaze kako bi abolirala svog sina Uroša Gagovića - kazao je Mićović.
Prema njegovim riječima, kvalifikacija nasilničko ponašanje ne može da opstane. Eventualno se, kako je kazao, može govoriti o narušavanju javnog reda i mira sa obje strane.
Mićović je kazao i da je Gagović "jedini koji je počinio nasilje i da ga je na to podstrekla njegova majka".
- Predlažem da sud oslobodi optužene i ukine im pritvor - kazao je Mićović.
Dodao je da je " predmetni događaj sticaj nekih nesrećnih okolnosti" i da nema nikakve veze sa poslom Raičković.
I advokatica Marta Šćepanović kazala je da je nepravedan postupak prema njenim klijentima.
Ona je kategorična bila da njeni branjenici nijesu počinili krivično djelo.
Optuženi Zoran Bećirović kazao je da prihvata završne riječi svojih advokata ali da će dodati nešto.
On je rekao da bi se "zadovoljio dio medija tužiteljka podnosi optužni prijedlog".
- Silu na sramotu bez dokaza podiže optužni prijedlog - kazao je Bećirović.
On je dodao da je Raičković dozvoljeno da "krši zakon, kako ona tako i njen sin".
- Iako je očigledan, brutalan napad na Mijatovića od sina Raičković niko ništa od nadležnih nije preduzeo povodom toga - kazao je Bećirović.
Nakon što je optuženi upozoren od suda da završnu riječ treba da daje sa osvrtom na događaj, dokaze i na ono što mu se stavlja na teret i da završna riječ ne može predstavljati naširoko opservaciju ne samo događaja nego i ostalih učesnika u postupku i da završna riječ treba da bude jasna.
Advokat Mićović je rekao da njegov branjenik može da iznosi završnu riječ do sjutra govoreći "nastavi Zorane da iznosiš završne".
Sudija Ilija Radulović je opomenuo advokata Mićovića da ne može on davati nekom riječ u sudnici.
Bećirović je u nastavku rekao da se na snimku čuje kako ih Raičković provocira i da bez straha prilazi stolu.
- Iz snimka se vidi da me je isprovocirala - kazao je Bećirović.
On je rekao da se novinari moraju rukovoditi istinom i da moraju biti nezavisni.
- Da li je Ana Raičković novinarka? Pojedini mediji su pratili korektno što god mislio o njima jer su objavili cijeli snimak - kazao je Bećirović.
On rekao da je na pretresu čuo da je "Raičković trgovinska tehničarka i da ona ovaj događaj koristi za svoju ličnu promociju".
- Ja i moj sin smo žrtva napada - kazao je Bećirović.
On je rekao da se i sud plaši pojedinih medija.
- Zamislite da Ana Raičković ne piše tekstove za Pobjedu, ko bi onda sjedio na optuženičkoj klupi - kazao je Bećirović.
On je analizirao iskaze Raičković, njenog sina i vjerenika pred sudom i tužiteljkom i kazao da je imaju brojne nelogičnosti i kontradiktornosti.
Bećirović je rekao i da se na snimku vidi ko je agresivan.
On je podsjetio i na izjavu predsjednicu Vrhovnog sud Valentine Pavličić da je preglasna politika uništila sudski sistem.
Optuženi Mijatović, Luka Bećirović i Dukić kazali su da nemaju što da dodaju i da prihvataju završne riječi advokata.&nbsp;
Presuda će biti izrečena 24. aprila u 14 sati.

Presuda Zoranu Bećiroviću, njegovom sinu i tjelohraniteljima 24. aprila

Tužbu koju je podnio bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) zbog povrede prava ličnosti zadužila je sutkinja Osnovnog suda Valentina Vuković.
- Nijesu ispunjeni uslovi za zakazivanje ročišta. Tužba je poslata 21. marta, a rok za dostavljanje odgovora na tužbu je 30 dana od prijema &nbsp;tužbe – navodi se u odgovorima Osnovnog suda dostavljenim Portalu ETV.
Đukanović je tužio Agenciju za sprečavanje korupcije zbog odluke kojom je ta institucija utvrdila da je prekršio zakon u vezi sa rivolving karticom Atlas banke.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama, a Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine u iznosu od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi Crnoj Gori - navedeno je, pored ostalog, u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK. Detalje Đukanovićeve tužbe objavio je Dan. Prema navodima tužbe on traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti.
U tužbi se između ostalog navodi da je Đukanović više od dvije i po decenije, svoje dužnosti obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama, koje su proizlazile iz visokih funkcija koje je obavljao.&nbsp;
Uprkos svemu tome, kako se dodaje, ASK je u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
– Zbog takvih postupanja trenutno se vodi više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nisu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja konkretne pravne stvari predstavlja nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti – ocijenjeno je u tužbi koju je u ime Đukanovića podnijela njegova sestra i advokatica Ana Đukanović.

Đukanovićeva tužba u rukama sutkinje Vuković, čeka se izjašnjenje ASK-a

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović tužio je Agenciju za sprečavanje korupcije (ASK) zbog odluke kojom je ta institucija utvrdila da je prekršio zakon u vezi sa rivolving karticom Atlas banke.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama, a Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine u iznosu od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi Crnoj Gori - navedeno je, pored ostalog, u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK, tražeći naknadu štete zbog povrede prava ličnosti u iznosu od 5.000 eura.
U tužbi dostavljenoj prije nekoliko dana Osnovnom sudu u Podgorici, u koju je Dan imao uvid, navodi se da je Đukanović bivši predsjednik i bivši premijer Crne Gore, i to u više mandata.
– Trenutno nosi počasnu titulu "bivši predsjednik Crne Gore". Tokom, više od dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama, koje su proizlazile iz visokih funkcija koje je obavljao. Na isti način, uvijek se odnosio i prema Agenciji za sprečavanje korupcije, svjestan da ga, kao javnog funkcionera, na to obavezuje Zakon o sprečavanju korupcije. Dosljedno je poštovao javni interes, radeći u korist opšteg dobra i prosperiteta svih građana pod jednakim uslovima, u skladu sa članom 4 Zakona o sprečavanju korupcije. Uredno i transparentno je podnosio izvještaje o svojim prihodima i imovini, kao i prihodima i imovini članova zajedničkog domaćinstva, u skladu sa članovima 25, 26 i 27 pomenutog zakona – navodi se u Đukanovićevoj tužbi.
Uprkos svemu tome, kako se dodaje, ASK je u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
– Zbog takvih postupaka trenutno se vodi više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nisu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja konkretne pravne stvari predstavlja nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti – ocijenjeno je u tužbi koju je u ime Đukanovića podnijela njegova sestra i advokatica Ana Đukanović.
Navodi se da je ASK 10. februara donijela odluku kojom je utvrđeno da je Đukanović kao javni funkcioner, prekršio član 25, stav 2, alineja 2 Zakona o sprečavanju korupcije, jer Agenciji, u toku 2019. godine, nije dostavio izvještaj o prihodima i imovini u slučaju promjene iz izvještaja, koja se odnose na uvećanje imovine, u zakonom propisanom roku i time nije prijavio novčani iznos od 16.741,24 eura koji je kao uvećanje imovine bio dužan da prijavi.
– Ta odluka predstavlja predmet tužbenog zahtjeva u postupku pokrenutom pred Upravnim sudom Crne Gore, koji će odlučivati o njenoj zakonitosti. Međutim, navedena odluka nije nezakonita samo u upravno-pravnom postupku. Naime, odluka je nesumnjivo sporna analizirajući je iz više pravnih uglova, s obzirom na to da je donijeta s jasnom i nedvosmislenom namjerom da se povrijedi pravo ličnosti tužioca, te da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi Crnoj Gori – ukazano je u tužbi.
Kako se dodaje, u toj odluci se, već na prvoj strani, eksplicitno navodi da Đukanović, kao javni funkcioner, nije prijavio novčani iznos od 16.741,24 eura, po osnovu duga nastalog korišćenjem Viza rivolving kartice Atlas banke AD Podgorica, a koji je izmirilo lice B.Đ, koje nije član njegovog porodičnog domaćinstva.

Đukanović tužio ASK, traži 5.000 eura odštete

Suđenje optuženom Zoranu Bećiroviću, njegovom sinu Luki i tjelohraniteljima Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću koji se terete za napad na novinarku Pobjede i saradnicu Televizije E Anu Raičković, njenog sina i vjerenika danas je u Osnovnom sudu u Podgorici odgođeno jer nije došao vještak neuropsihijatar doktor Željko Golubović.
On je obavijestio sud da zbog kratkog vremenskog perioda nije uspio da uradi nalaz za optužene.
Doktor Golubović je rekao i da će se potruditi da u što kraćem vremenu izradi nalaz.
Sudija Ilija Radulović saopštio je da optuženi Luka Bećirović i Ljubiša Dukić danas treba da se jave doktoru Golubović koji će obaviti razgovor sa njima.
Suđenje je odgođeno za 28. mart.
Bećirović i njegovo obezbjeđenje su 10.novembra ispred restorana brze hrane Gurman prvoverbalno i grubo izvrijeđali novinarku, a onda fizički nasrnuli na nju njenog sina i vjerenika koji su joj došli u pomoć.

Vještak Golubović zbog kratkog roka nije izradio nalaz za optužene

Uprkos tome što zakon omogućava izricanje zatvorske kazne do 12 godina za saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom, sudska praksa pokazuje da su presude za ta djela daleko blaže.
Svaki udes koji odnese ljudski život ostavlja doživotnu bol porodici žrtve, a njihovu ranu produbljuju presude nesrazmjerne težini tragedije.
<h2>Presude sa reakcijom</h2>
Samo u prethodna dva mjeseca donijete su tri takve presude u Podgorici. Javnost je uznemirila odluka Vijeća Višeg suda u Podgorici da Jovanu Dubljeviću (21) dodijeli četiri godine i šest mjeseci zatvora zbog saobraćajne nesreće u kojoj su poginuli Filip Vučeljić (17) i Andrija Novaković (18).
Udes se dogodio posljednjeg dana 2023. godine, u podgoričkom naselju Zlatica.
Prema optužnici Višeg tužilaštva, Dubljević je, oko 20:40 sati, brzinom od oko 112 kilometara na sat, prošao kroz crveno svjetlo automobilom Golf i pod dejstvom marihuane sudario se sa vozilom u kojem su bili Vučeljić i Novaković.
Vučeljić je podlegao povredama na licu mjesta, a četiri dana kasnije od posljedica udesa i njegov saputnik i drug Andrija Novaković.
Tom prilikom, teške tjelesne povrede zadobio je Edin Kerović (20), saputnik u vozilu okrivljenog Dubljevića.
U prvostepenoj presudi je konstatovano da je Dubljević počinio teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i da je u odnosu na to krivično djelo postupao sa eventualnim umišljajem.
Porodice stradalih i njihovih punomoćnik, advokat Dragoljub Petrović nezadovoljni su prvostepenom presudom, ocjenjujući je previše blagom.
- Kada uzmete u obzir da su izgubljena dva mlada života, sve vam je jasno. Nijesam siguran da će ova kazna u dovoljnoj mjeri uticati na druge vozače da voze opreznije i da ne vrše krivična djela u saobraćaju - ocijenio je advokat Petrović nakon izricanja presude.
Valentina Gazdić poginula je 9. juna 2019. godine kada je, dva sata iza ponoći, kod Tržnog centra Gintaš, Dejan Šarac, upravljajući mercedesom pod dejstvom kokaina, udario u Polo za čijim upravljačem se nalazila.
U trenutku sudara Gazdić se kretala 27, a Šarac 102 kilometara na sat. Ipak, sud je cijenio adekvatnom kaznu od dvije godine zatvora za počinioca krivičnog djela.
Apelacioni sud je početkom marta potvrdio prvostepenu presudu od 10. oktobra 2024. godine kojom je Vijeće sudije Veljka Radovanovića utvrdilo da je osnovni uzrok nastanka saobraćajne nesreće bila dvostruko veća brzina kretanja vozila optuženog Šarca od dozvoljene - 50 kilometara na sat.
Potvrđen je i dio prvostepene presude u kome se zaključuje da je na vozačke sposobnosti kod optuženog Šarca negativno uticalo i to što je u vrijeme izazivanja saobraćajne nezgode bio pod dejstvom kokaina.
Ovaj sud je odbio žalbu tužilaštva koje je tražilo veću zatvorsku kaznu, uvažavajući olakšavajuće okolnosti za Šarca iz prvostepene presude - lične prilike optuženog, koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela imao navršenih 24 godine, kao i "doprinos" pokojne Gazdić da dođe do saobraćajne nesreće. Sud je zaključio da Gazdić, skrećući lijevo na raskrsnici, nije propustila vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, te da je u raskrsnici "zadržavala pravac kretanja".
Treba napomenuti da je prethodno Viši sud, u maju 2021. godine, prihvatio nagodbu Višeg državnog tužilaštva i Šarca, kojim je on priznao krivicu u zamjenu za godinu i četri mjeseca zatvorske kazne.
Brat pokojne Valentine je na sudu, kada se razmatrao sklopljeni sporazum, kazao da je ovako dogovorena kazna uvreda za sjeni njegove sestre i cijelu porodicu.
Dva mjeseca kasnije, vanraspravno vijeće Višeg suda uvažilo je žalbu porodice pokojne Valentine Gazdić i ukinulo rješenje tadašnjeg sudije, danas Glavnog specijalnog tužioca, Vladimira Novovića koji je prihvatio sporazum o priznanju krivice.
Pravosnažna presuda od dvije godine robije za Šarca, uprkos činjenici da je vozio pod dejstvom kokaina i dvostruko većom brzinom od dozvoljene, postavlja brojna pitanja o kriterijumima za odmjeravanje kazni u saobraćajnim nesrećama sa smrtnim ishodom.
<h2>Brojna pitanja i gubitak vjere u institucije</h2>
Na ta pitanja odgovore uporno traži i porodica Dragane Dragović koja je preminula u Kliničkom centru tri mjeseca nakon što ju je, 7. novembra 2023. godine, na pješačkom prelazu kod tržnog centra Big fashion automobilom Volksvagen Polo udario Strahinja Simonović. 
Viši sud je nedavno potvrdio prvostepenu presudu sudije Osnovnog suda Borka Lončara i izrekao osam mjeseci robije Simonoviću za teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.
On se pred sudijom izjasnio krivim, kazao je da je kobne noći padala jaka kiša i da je oštećenu Dragović vidio momenat uoči nesreće. Kretao se brzinom od oko 38 km/h, pokušao je da izbjegne kontakt, ali bezuspješno. Sud je utvrdio da se Simonović nije držao saobraćajnih propisa, ali je kao olakšavajuće okolnosti cijenio prihvatanje odgovornosti za krivično djelo, to što je pokušao da ukaže pomoć oštećenoj, te što nije osuđivan i što je lošeg imovnog stanja.
Za razliku od suda koji kaznu od osam mjeseci zatvora tretira srazmjernu krivici optuženog i težini izvršenog krivičnog djela, porodica pokojne Dragane Dragović je stava da je pravda u ovom slučaju "poklekla". Štaviše, tvrde da je Simonović još na slobodi, odnosno da nije počeo izdražavanje zatvorske kazne ni više od mjesec od izricanja pravosnažne presude.
Za Portal ETV su rekli da ih je, pored ishoda suđenja, dodatno uznemirilo i razočaralo to što tužilaštvo tokom postupka nije održalo adekvatnu komunikaciju s njima. Kako tvrde, nisu bili informisani o odluci po žalbi na prvostepenu presudu, niti o njenoj pravosnažnosti, ali ni da je tužiteljka Ivana Petrušić Vukašević prepustila ovaj slučaj drugom tužiocu.
Tim povodom, Portal ETV se obratio Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici iz kog smo dobili odgovor zbog čega je predmet dodijeljen drugom tužiocu, ali ne i da li je i, ako jeste, zašto izostala komunikacija sa porodicom Dragović.
- Povodom Vašeg upita, obavještavamo Vas da je imenovana državna tužiteljka upućena u Specijalno državno tužilaštvo, pa su shodno tome, predmeti kojima je ista bila zadužena, dodijeljeni u rad drugim državnim tužiocima - navedeno je u odgovoru ODT-a.
Iz ODT-a su kazali da su na prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici od 26. jula 2024. blagovremeno izjavili žalbu Višem sudu u Podgorici 13. septembra prošle godine, ali je izostao odgovor zbog čega oštećena strana nije zvanično informisana o tome.
- Viši sud u Podgorici je navedenu žalbu odbio kao neosnovanu 31. januara 2025. godine - kazali su nam iz Tužilaštva.
Porodici pokojne Dragane Dragović presuda je otvorila još jednu životnu ranu. Iako iscrpljeni borbom sa institucijama koje im, kako kažu za Portal ETV, nisu pružile pravdu kakvu su očekivali, istrajni su u želji da ukažu na važnost podizanja svijesti o slučajevima poput njihovog i potrebi da se strožim kaznama utiče na smanjenje sličnih tragedija. 
<h2>Zakon dobar - praksa loša</h2>
Osnovni sud u Podgorici je, u periodu od 1. januara 2020 do 28. februara 2025. godine, donio 16 presuda za krivično djelo teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.
Prema podacima koje je Portal ETV dobio iz Sudskog savjeta, za 15 osoba je izrečena zatvorska kazna u rasponu od šest mjeseci do dvije godine, dok je jedna osoba oslobođena krivice.
Advokat Veselin Radulović stava je da je raspon kazni za ugrožavanje bezbjednosti saobraćaja propisan Krivičnim zakonikom adekvatan, ali da problem leži u nedosljednoj primjeni.
Radulović za Portal ETV kaže sudovi često imaju preblagu kaznenu politiku za sve oblike kriminaliteta, pa i za ovu vrstu krivičnih djela.
- Počinilac krivičnih djela u saobraćaju sa smrtnim ishodom može se kazniti zatvorom od tri do 12 godina. Međutim, nijesu rijetki slučajevi da se dosuđuju minimalne kazne u slučajevima sa teškim posljedicama. Sudije veoma često koriste institut ublažavanja kazne ispod zakonom propisanog minimum i čini mi se da to rade na način koji nije u potpunosti u skladu sa Krivičnim zakonikom. Činjenica je da ta krivična djela nijesu izvršena sa direktnim umišljajem, ali mislim da nekada i sud pogriješi, pa olako pređe preko toga da nije postojao eventualni umišljaj, posebno kod onih slučajeva gdje imamo jednu vrstu obijesnog, ili drskog ponašanja učesnika u saobraćaju koji dovode do ozbiljnih posljedica. Sudije previše značaja daju nekim olakšavajućim okolnostima, a nekada prelaze preko otežavajućih okolnosti koje postoje u određenim slučajevima i to je dovelo do ustaljenje prakse - da imamo blagu kaznenu politiku koja se po inerciji nastavlja - ocijenio je on.
Radulović smatra da treba raditi na pooštravanju kaznene politike, a tu bi glavnu ulogu trebalo da odigraju drugostepeni sudovi - prije svega Apelacioni, ali i Vrhovni.
- Dodatan problem je praksa Apelacionog suda koji bi trebalo da radi na tome da se kaznena politika promijeni i pooštri. Čini mi se da oni u praksi rade suprotno. Česti su slučajevi da Apelacioni sud preinačava prvostepene presude ublažavajući kazne kod krivičnih djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, ali i kod drugih - kazao je Radulović.
Takva sudska praksa, zaključuje Radulović, umanjuje preventivni efekat kaznene politike i ne doprinosi suzbijanju vršenja, ali i ponavljanja krivičnih djela.

Tamara Klikovac

Minimalne kazne za nesreće sa smrtnim ishodom - sudska praksa koju treba mijenjati

Crnogorski bokser Tomislav Đinović plasirao se u finale prestižnog međunarodnog turnira Le Sentjur /Les Ceintures/ u Parizu.
Član Bokserskog kluba Zlatičanin je večeras u polufinalnom meču kategorije do 60 kilograma, prekidom u drugoj rundi, pobijedio Francuza Lija Belhasela.
Bronzani sa Evropskog prvenstva u Beogradu juče je na startu turnira, jednoglasnom odlukom sudija, pobijedio Italijana Brajana Abatanđela.
Rival Đinoviću u sjutrašnjem finalu biće bolji iz duela Italijana Manuela Gućija i Francuza Klementa Busketa.
Plasman u finale ranije danas izborila je i Bojana Gojković, koja je u polufinalnoj borbi kategorije do 57 kilograma savladala domaću bokserku Lusi Pauli, jednoglasnom odlukom sudija.
Rivalka Bojani Gojković u sjutrašnjem finalu biće Francuskinja Marijen Dantan, koja je u polufinalnoj borbi eliminisala Kanađanku Ušanu Seltan.

Đinović u finalu

Papa Lav XIV predložio je održavanje mirovnih pregovora između Ukrajine i Rusije u Vatikanu.
Vatikan je opisao ishod razgovora u Istanbulu “tragičan“ nakon što je ruski lider Vladimir Putin odbio da se pojavi na razgovorima sa Volodimirom Zelenskim.
- Papa planira da stavi Vatikan, Svetu stolicu, na raspolaganje za direktan sastanak između dvije strane - izjavio je kardinal Pjetro Parolin, državni sekretar Vatikana.

Papa Lav XIV predlaže Vatikan kao mjesto pregovora

Predsjednik SAD Donald Tramp rekao je u petak da su Ujedinjeni Arapski Emirati i Sjedinjene Američke Države dogovorili da zaljevska zemlja kupi napredne AI poluvodiče od američkih kompanija, što je velika pobjeda za napore Abu Dhabija da postane globalno AI čvorište.
Tramp je takođe završio svoju zaljevsku turneju po Saudijskoj Arabiji, Kataru i UAE obećanjem naftne kompanije u Abu Dhabiju da će povećati vrijednost svojih energetskih investicija u SAD-u na 440 milijardi dolara u narednoj deceniji.
Tramp se vratio u Vašington nakon sastanaka s čelnicima na Bliskom istoku s ciljem osiguravanja finansijskih ulaganja od bogatih proizvođača energije koje bi mogle potaknuti američku ekonomiju i otvoriti nova radna mjesta.
U martu, kada su se visoki zvaničnici UAE sastali s Trampom, UAE su se obavezali na 10-godišnji okvir ulaganja od 1,4 biliona dolara u SAD u sektorima uključujući energiju, umjetnu inteligenciju i proizvodnju kako bi produbili recipročne veze.
- Ostvarujemo veliki napredak za 1,4 biliona dolara koje su UAE najavili da namjeravaju potrošiti u Sjedinjenim Državama - rekao je Tramp u Abu Dhabiju, na kraju četverodnevne turneje koja se koncentrisala, barem javno, na investicije, a ne na sigurnosne krize na Bliskom istoku.
Trampova javna diplomatija bila je ograničena na sastanak s novim privremenim čelnikom Sirije nakon što je odlučio ukloniti sankcije Siriji po nalogu Saudijske Arabije, što je predstavljalo veliku promjenu u politici SAD-a, prenosi Reuters.
Sporazum o vještačkoj inteligenciji je poticaj za UAE, koji pokušava izbalansirati svoje odnose sa svojim dugogodišnjim saveznikom SAD-om i najvećim trgovinskim partnerom Kinom.
To odražava povjerenje Trampove administracije da se čipovima može bezbjedno upravljati, dijelom tako što se zahtijeva da centrima podataka upravljaju američke kompanije.

Tramp dogovorima o AI-u i energetskim ugovorima završava turneju po Bliskom istoku

Ukrajina i Rusija dogovorile su razmjenu po hiljadu ratnih zarobljenika nakon prvih direktnih razgovora u posljednje tri godine, održanih danas u Istanbulu.
Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, ukrajinski ministar odbrane Rustem Umerov kazao je da su se Ukrajina i Rusija složile da razmijene po hiljadu ratnih zarobljenika.
On je kazao da je datum određen, ali nije javno objavljen.
Prema riječima Umerova, na sastanku je razgovarano o potencijalnom sastanku Volodimira Zelenskog i Vladimira Putina, a uskoro će biti objavljena i moguća nova runda razgovora.
Delegacije Ukrajine i Rusije su takođe, kako je kazao, razgovarali o mogućem prekidu vatre, u "svim modalitetima".
Šef ruske delegacije Vladimir Medinski rekao je takođe da će se razmjena zarobljenika održati u "narednim danima", a uključivaće "hiljadu za hiljadu".
On je naveo da je Rusija "primila na znanje" zahtjev Ukrajine za direktne razgovore Putina i Zelenskog, dodajući da će svaka od dvije zaraćene zemlje "predstaviti svoju viziju mogućeg budućeg prekida vatre".
Ovo su bili prvi direktni mirovni pregovori od onih neuspjelih koji su se vodili sedmicama nakon što je Rusija pokrenula invaziju na svog susjeda u februaru 2022. godine.

Ukrajina i Rusija dogovorile razmjenu zarobljenika

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: osnovni-sud-podgorica