Crna Gora nije lovište za propagandne laboratorije iz Beograda

U današnjoj Crnoj Gori svjedočimo paradoksu koji je teško objasniti pravom mjerom bez riječi koje se često izbjegavaju: fašizam, kolaboracija, ideološko nasilje. Kako je moguće da država koja je bila nosilac antifašističkoga otpora i koja vjekovima baštini slobodarstvo danas: organizuje liturđije za četničke ratne zločince, ćuti dok se spomenici partizanima zapuštaju i uništavaju, sistemski napada crnogorske institucije, jezik i obrazovanje, i istovremeno podiže političke platforme koje baštine poraze, izdaju i mržnju? 

Odgovor je jednostavan – vlast u Crnoj Gori trenutno ne služi državi, već projektu velike Srbije. Taj projekat ne dolazi samo iz politike, već iz precizno organizovanih propagandnih laboratorija s centrom u Beogradu. I Crna Gora im služi kao lovište – teren za ideološke eksperimente, kulturno zatiranje i kolonizaciju jezika, simbola i istorije.

Jučerašnji četnički pokušaj cirkuzantske Vlade da se blokira upis brucoša na Fakultet za crnogorski jezik i književnost s Cetinja predstavlja institucionalno nasilje nad slobodom obrazovanja. Sprovodi se politička odmazda protiv jedine institucije koja školuje kadar na crnogorskom jeziku, brani njegovu normu i njeguje kulturu ove zemlje.

Ovakva odluka jasno pokazuje da su aktuelne vlasti spremne da žrtvuju obrazovne, ustavne i demokratske vrijednosti zarad ideološke dominacije. Svjedočili smo čistom pravnom nasilju: iako FCJK zadovoljava sve zakonske uslove za upis nove generacije studenata, Vlada je pokušala da ga obesmisli. Tek nakon snažnoga pritiska javnosti, građanskih aktivista, akademske zajednice i političkih partija, odluka je povučena nekoliko sati kasnije i omogućeno je ono što je od početka moralo biti nesporno – upis novih studenata.

Trovačnica javne svijesti: portal IN4S, već godinama ne djeluje kao medij no kao ratna mašinerija u velikosrpskoj i četničkoj ofanzivi na Crnu Goru. Objavljuju sistematske kampanje: protiv crnogorskoga jezika i identiteta; u korist četničkoga pokreta i srpskoga nacionalizma; protiv intelektualaca, profesora i institucija koji štite crnogorsku nauku i kulturu. Njihova retorika je fašistoidna, antievropska i direktno usmjerena na trovanje javnoga prostora. Ovđe ne govorimo o „drugačijem mišljenju“ – govorimo o agresivnom, fabrikovanom narativu mržnje i poricanja.

Druga trovačnica javne svijesti jeste „Srpska kuća“, navodni kulturni centar (preciznije: kulturni bunker), a zapravo ideološki terminal. Tamo se promovišu knjige i ideje koje negiraju crnogorsku državnost i jezik. Održavaju se skupovi koji otvoreno veličaju četničke ratne zločince. Paradoksalno, to je institucija koju finansiramo mi – crnogorski građani i država Crna Gora.

Pored IN4S i „Srpske kuće“ tu je prirodno i Crkva Srbije. SPC u Crnoj Gori ne djeluje kao vjerska zajednica no kao duhovna ekspozitura velikosrpskoga političkoga imperijalizma, koja učestvuje na izborima, vrši pritisak na političare, i koristi svetinje kao tačke okupljanja političkoga ekstremizma.