Jedna familija - pogrešan put koji mora završiti

“Crna Gora i Srbija to je jedna familija”. Tako se pojalo tokom posljednje decenije prošlog vijeka. Iako tako nikad nije bilo. I ne odgovara činjeničnom stanju. Jer, bez obzira na bliskost dva naroda, sličnosti, uzajamnie veze, težnje za boljom budućnošću, te gradnje dobrosusjedskih odnosa, Crna Gora i Srbija nikad nijesu bile jedna familija. Osim kad su bile u jugoslovenskim državama, zajedno sa ostalim bliskim balkanskim narodima. Potpunim nestankom Crne Gore i brisanjem njenog imena u tzv. prvoj Jugoslaviji i bar po Ustavu ravnopravnom položaju u tzv. drugoj, socijalističkoj Jugoslaviji. 

Kada su i svi Srbi zajedno sa ostalim balkanskim narodima, jedini put u istoriji, živjeli u jednoj državi. I bilo im je vrlo ugodno i dobro. Kao i svim ostalim narodima koji su živjeli u Titovoj Jugoslaviji. Štaviše, potpuno je jasno da je to bio najbolji i najprosperitetniji period ikad za sve njih. Živjeli su takoreći kao jedna familija.

Ili, može i ovako. Da li ste ikada čuli, vidjeli ili pročitali bilo šta pozitivno o Crnoj Gori, crnogorskoj državi, narodu, jeziku, kulturi, crkvi od strane predstavnika srpske, naročito beogradske intelektualne elite? Nijeste? Ili jeste?

Možda? Ali samo kad je riječ, na primjer, o “srpskoj Duklji” ili “srpskim vladarima” vladici Radu, kralju Nikoli ili o “srpskom nacionalnom instrumentu” guslama.

Pomoći ću Vam. Nijeste nikad, ili toliko rijetko da časni izuzetci kao sto je Latinka Perović, Filip David, Vuk Drašković, Nikola Samarddžić, Žarko Korać, Dinko Gruhonjić, Nenad čanak, Nenad Prokić, Sonja Biserko, Zoran Vuletić, Aleksandar Olenik potvrđuju pravilo. Izvinjavam se ako sam nekog od naših prijatelja zaboravio. I tako od Mojkovca pa do dana današnjeg. Ili još preciznije, od “nastanka moderne srpske državnosti”, takorekuć puna dva vijeka.

Ali zato ste sigurno čuli neke druge opservacije i ocjene. Kao npr:

“Od svih kojima smo pomagali, vukli ih napred, pokušavali od tih brdskih divljih plemena da napravimo civilizovane ljude, najnezahvalniji su oduvek bili Crnogorci. Kad god su mogli, izdali su nas, pričali i radili protiv nas” (Dobrica Ćosić). Ili, nešto kasnije: “Crna Gora će postati zasebna, vazalna država, državica švercera, kelnera, šofera, sobarica i portira, službenika tercijalne djelatnosti… to rasrbljeno i raznjegoševljeno pleme, zavedeno amerikanizmom i hedonizmom progresa, oduvek neradno, zamamljeno, novim, najviše turističko-špekulantskim mogućnostima za nerad i lak, prijatan život, zaista je krenulo u separatističku politiku…” (Dobrica Ćosić).

Ili ranije, kada nakon velikog poraza srpske vojske u I svjetskom ratu, vojvoda Živojin Mišić u depeši svom vrhovnom komandantu kralju Petru kaže: …”pretrpeli smo teške gubitke i poraze od Austrije, ali smo bar za sva vremena završili sa Crnom Gorom i Crnogorcima”.

Ili, usklik sa ove strane srpstva, iz srpske Sparte.

“Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovali na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje.“ (Bećir Vuković-Trinaestojulac). Ovogodišnji dobitnik najznačajnije crnogorske državne nagrade. Da, dobro ste pročitali.

Ili, najnovije, sa nedavnog studentskog protesta u Beogradu definiše se krajnji cilj pobune: “integralno srpstvo, odbrana suverenosti Republike Srpske. Odbrana suverenosti Srba u Crnoj Gori i borba za srpska nacionalna prava u Hrvatskoj i Makedoniji”. (Milo Lompar-integralista)

Ili…tako bi moglo u nedogled. A svima je zajednički imenitelj da su “Crnogorci komunistički nakot”, “nastali iz Titovog Jajca”, te da su, kako im proriče pesnik/narikač Mlatija, mlađi od njega, ali vjeruje i nada se da će ih on nadživjeti.

Znaju i narikač i oni kojima se dodvorava, a koji su pripremali i Miloševića, i Koštunicu, i Vučića, i danas Lompara, da Crna Gora neće nestati, ali će nastaviti da rade sve što je u njihovoj moći da nestane. Jer, kako bi drugačije Crna Gora i Srbija bili jedna familija.

Nakon skorog odlaska kanceroznog režima i teško oboljelog predsjednika, Srbija će se stvarno naći na prekretnici. Ili će nastaviti putem “integralizma”, kojemu se nedavno kliktalo, te narušavanja odnosa sa svim susjednim državama ili, u što vjerujemo, prevladaće razum i svijest o neophodnosti reformi, modernizaciji srpskog društva, okretanja Srbije samoj sebi i gradnje dobrih odnosa sa susjedima. Ako i ovog puta ne bude tako, možda uskoro neće imati šta da se reformiše. A drugačija, reformisana moderna Srbija, sa progresivnom mladošću koju smo mjesecima gledali na ulicama Beograda, Niša, Novog Sada, Kragujevca i ostalih gradova i sela, naći će snage i umijeća da na neki drugi, prirodniji način bude opet jaka, prihvatljiva drugima, time i velika.

Sa Crnom Gorom i “jednom familijom” završava se višedecenijski pogrešan put kojim Srbija ide. Završava se prije svega po Srbiju i srpski narod najpogrešniji put militantnog velikodržavlja, odbacivanja reformi i modernizacije i dosadašnje ustoličene naciokratije. Put koji je Srbiju osramotio i zavadio sa svim susjedima. I od nje napravio balkanskog pariju od koga svi bježe.

Silaskom autokrate sa vlasti, Srbiju čeka popravni iz istorije i srpskog. Vjerujemo ne i pravo na dalje školovanje. Kako precizno reče uvaženi Zoran Gavrilović, “čeka se pojava srpskog Adenauera” koji će izvršiti tranziciju od etno-nacionalizma ka ustavnom patriotizmu”.

Prvi put u svojoj novijoj istoriji Crna Gora je za istorijski kratko vrijeme zakoračila prema društvima zapadnih i modernih demokratija. Očit je naum da se to po svaku cijenu spriječi i za sada se prilično uspješno sprječava. Međutim, taj put se ne može zaustaviti, može usporiti, otežati. Crnogorski građani nijesu glupi i vjerujemo vide šta se u svijetu dešava. I u Srbiji naravno.

Krajnje je vrijeme da se kao društvo okrenemo zaustavljanju malignih uticaja, poštovanju Ustava i ustavnom patriotizmu. A kao sekularna država spriječimo da crkva druge države preuzima sve državne resurse, ili ih kontroliše i presudno na njih utiče. Uz, Beogradu u potpunosti podređene državne vladajuće strukture. Jer su danas sve najvažnije državne institucije stavljene pod kontrolu Beograda. Ovakvog Beograda.

MAGA pokret (učinimo Ameriku ponovo velikom) jača širom svijeta. Iako je po mnogo čemu to retrogradan pokret i u značajnoj mjeri narušava međunarodni poredak uspostavljen nakon II Svjetskog rata koji je garantovao kakav takav mir, ima jednu važnu pozitivnu poruku. Koja se može u značajnoj mjeri odnositi na Crnu Goru.

A to znači da Crnu Goru učinimo ponovo pristojnom i uljuđenom, trpeljivom za sve njene građane bez obzira na nacionalno i vjersko opredjeljenje, prihvatljivom za sve koji u njoj žive, za susjede i naravno samo takvu spremnu za ulazak u evropsku porodicu naroda. Jer, Crna Gora je na prvom mjestu! U protivnom, za nas neće biti popravnog…